LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
LJoskavac (Physalis alkekengi L.)

arh_basta_ljoskavac2.jpg

Ova višegodišnja zeljasta biljka, visoka oko pola metra, još uvek je veoma rasprostranjena u Vojvodini, ali se danas malo koristi za ishranu. Plod je vrlo lepa loptasta, sočna i sjajna bobica narandžastocrvene boje, veličine krupne trešnje. Ona je umotana u hartijastu, nabreklu, mehurastu, crvenonarandžastu dekorativnu čašicu, koja podseća na kineski lampion, pa čak i na malu papriku baburu. Ukusne bobice ljoskavca su, kao okrepljujuću poslasticu, koristili prvi ratari i stočari u Vojvodini.

Zrele, sočne bobice su slatkaste, ali i kiselkasto-gorke. Nagorak ukus svežih bobica se gubi ukoliko se zamrznu i otope. Sadrže mnogo vitamina C i šećera. Kao osvežavajuće voće se mogu upotrebljavati presne ili pripremljene na različite načine. Međutim, treba veoma voditi računa o tome da bobice ne dođu u kontakt sa mehurastom čašicom, koja je veoma gorka i otrovna! Nezreli plodovi takođe mogu biti blago otrovni. Dnevno ne bi trebalo jesti više od 30 bobica.

LJoskavac iz lapidarijuma Muzeja Vojvodine vodi poreklo od biljke pronađene u blizini Turije – sa Beljanske bare Google Maps.

(Aleksandar Medović, kustos – arheobotaničar)
 
Natrag
Top