Šta je novo?

LICE I NALIČJE EUROINTEGRACIJA EU donosi 2,2 milijarde eura, ali radit ćemo za stranc

PYC

Član
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
11.512
Izvor: Slobodna Dalmacija 14.11.2010. | 14:45

ZAŠTO SPLAŠNJAVA PROEUROPSKO RASPOLOŽENJE HRVATA, UNATOČ KORISTIMA KOJE SE NAJAVLJUJU



LICE I NALIČJE EUROINTEGRACIJA EU donosi 2,2 milijarde eura, ali radit ćemo za strance



200010-10-27T141458Z_01_FLR04_thumb.jpg

Posljednje istraživanje o podršci hrvatskih građana ulasku zemlje u EU gotovo su na granici alarmantnosti. Broj onih za i protiv otprilike je podijeljen.

Stoga ne začuđuje da je šef Europske komisije
Paul Vanboren u zadnjih mjesec dana predsjednika Ivu Josipovića, premijerku Jadranku Kosor, pa čak i lidera oporbe Zorana Milanovića upozorio na loš rejting EU-a među Hrvatima, zbog čega prijeti debakl na referendumu koji je u ovome slučaju, za razliku od NATO-a, obvezan.

No, pravo je pitanje znaju li obični hrvatski građani što konkretno dobivaju, a što gube ulaskom u Europsku uniju? Je li im tko, osim uopćenih fraza o “ulasku u obitelj najnaprednijih demokracija”, iskreno i objektivno predočio što im EU donosi, a što zauvijek oduzima?


Kada se Hrvati jednoga jutra, dan nakon primanja u članstvo, probude u Europskoj uniji, njihov život bit će isti kao i dan ranije. Ništa se spektakularno preko noći neće dogoditi, barem ne u životnoj svakodnevici 4,5 milijuna građana ove zemlje – odgovorio je svojedobno jedan visoki dužnosnik Europske komisije.

Fondovi nas čekaju

Argumenti tipa “Tko god je ušao u EU, nije tražio da iz nje iziđe” očito nije fascinirao hrvatske građane. Nasuprot frazerskom eurooptimizmu, euroskeptici, pak, svoju antibruxellesku kampanju temelje na strahu od gubitka sira i vrhnja.

Za razliku od retorike “pro et contra” Unije inspirirane optimističnom propagandnom demagogijom ili pak pesimističnom junačkom epikom, činjenice nisu tako crno-bijele.


Što nam nedvojbeno pozitivno donosi članstvo u EU-u? Prvi odgovor bi mogao biti matematički egzaktan: 2,2 miljarde eura za 2012. i 2013. godinu!


To nas čeka iz kohezijskog fonda i strukturnih fondova EU-a za investicijski poticaj uz uvjet da postanemo članica EU-a najkasnije u siječnju 2012. godine. Iznos od 2,2 miljarde eura je dvadeset puta veći od razine potpore koju danas Hrvatska prima kao pretpristupnu pomoć (IPA).


Tih 2,2 miljarde eura uglavnom je namijenjeno za velike: željezničku i prometnu infrastrukturu, unutarnje plovne putove, luke kao i za brojne ekološke projekte.


EU jamči značajan investicijski zamah jer će tada Hrvatska biti zemlja u kojoj su na snazi zakoni koji jamče sigurnost i zaštitu ulaganja. Npr. Bugarska je od 1998. do 2006. bilježila porast bruto domaćeg proizvoda za četiri posto, da bi ulaskom u EU 1. siječnja 2007. BDP nastavio rasti stopom od 5,8 posto (rumunjski, pak, BDP čak po stopi od 7 posto).


Princip slobode kretanja kapitala i radne snage otvorit će Hrvatima golemo tržište rada na području 27 država članica, ukupne površine 4,3 milijuna četvornih kilometara, na kojem živi 560 milijuna stanovnika. Svaki će radno sposobni Hrvat, dakle, svoje šanse povećati ulaskom na tržište koje je po veličini teritorija 77 puta veće od Hrvatske, a 127 puta veće po broju stanovnika.


Nesumnjivo, jednu od najvećih koristi imat će mladi koji će u ulaskom u EU ostvariti visoku prohodnost studiranja na europskim sveučilištima, a time i pojačati konkurentnost na golemom tržištu rada.


Europski program razmjene studenata “Erasmus”, od osnivanja 1987. do danas, financirao je školovanje dva milijuna mladih diljem Europe koji su se školovali izvan svoje zemlje, a cilj je da ta brojka do 2012. naraste na tri milijuna. Prošle akademske godine je u sklopu “Erasmusa” u inozemstvu studiralo gotovo 200.000 hrvatskih studenata.


Smanjenje javnog duga

Uvođenje eura kao nacionalne valute bit će veliki benefit za Hrvatsku, ne iz simboličnih, već vrlo konkretnih razloga financijske stabilnosti.

To će nas, naime, natjerati na sljedeće kriterije: visoki stupanj cjenovne stabilnosti – stopa inflacije ne smije biti viša od 1,5 posto u odnosu na stopu inflacije u prve tri zemlje s najstabilnijim cijenama; smanjenje prekomjernog javnog duga (do 60% BDP) i proračunskog deficita (do 3% BDP), a prosječne nominalne dugoročne kamatne stope ne smiju biti više od 2% u odnosu na kamatne stope triju zemalja EU-a s najnižom stopom inflacije.


S druge strane, ljubitelji klasičnog državnog suvereniteta morat će se pomiriti s činjenicom da Tuđmanov slogan “Imamo Hrvatsku” ne znači da je baš sve u našim rukama.


Od vanjskopolitičkih poteza koje ćemo usklađivati s EU vanjskom i sigurnosnom politikom (sjetimo se ZERP-a), pa do broja maslina, koza i čokota vinove loze, neće ovisiti o tome “što se babi snilo” već o strogim kriterijima utvrđenim u Bruxellesu.


Prema najavama vinara, prodaja vina u Hrvatskoj smanjit će se za 50 posto zbog eliminacije crnog tržišta.


Usprkos očekivanom povećanju investicija i rastu BDP-a ne treba očekivati brzi rast životnoga standarda i primanja jer će se ekonomski efekti članstva najporije odraziti na smanjenje nezaposlenosti (u Bugarskoj je npr. u tri godine članstva broj nezaposlenih manji za 20 posto, ali Bugari i dalje odlaze u razvijenije zemlje trbuhom za kruhom).


Hrvati najmanje prvih pet godina članstva u EU neće osjetiti izravne ekonomske efekte na osobni životni standard. Najveći negativni udar EU članstva osjetit će 15 tisuća zaposlenika u brodograđevnoj industriji, zatim poljoprivrednici i dio državnih službenika.


Hrvatska prednjači u subvencioniranju brodogradnje gdje je u proteklih šest godina ispucala 6,8 milijardi kuna. Zahvaljujući i tome dio državnih potpora u BDP-u iznosi više od tri posto, što je europski rekord.


Za poljoprivredu pak odlazi gotovo polovina svih subvencija niz proračuna (samo lani 2,5 milijardi kuna). Te subvencije koristi 120.000 obiteljskih gospodarstava. Ulaskom u EU, državna se špina zatvara.


Cijene nekretnina, posebno onih na moru, ulaskom u EU u znanto će porasti i postati teže dostupne hrvatskim građanima. Porast će i cijene stanovanja, struje, plina (obvezne trošarine na plin!) i vode, a što neće pratiti rast plaća.


Krupni međunarodni kapital kupit će najvrjednije resurse u Hrvatskoj pa ćemo u vlastitoj zemlji raditi uglavnom za strance. Kao što već sada vraćamo kredite bankama koje su 95 posto u stranom vlasništvu. Tako je u cijeloj EU i Hrvatska neće biti iznimka.


Hrvatski jezik bit će formalno jedan od službenih jezika Europske unije, ali će u životnoj praksi nacionalni jezik postati nedovoljan za buduće naraštaje koji se spremaju na tržšte rada.


U EU konglomeratu od 560 milijuna ljudi, hrvatskim jezikom će govoriti tek 0,79 posto Europljana (tj. Hrvati). Bez poznavanja još najmanje jednog, u pravilu engleskog jezika, već danas, a pogotovo ulaskom u EU, bit će gotovo nezamislivo naći zaposlenje u sekundarnim i tercijarnim djelatnostima.



ŠENOL SELIMOVIĆ
 
Top