- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 38.978
Lorin Bekol: Zavodljivo držanje i „bezobrazno” nežan, seksi pogled
Lorin Bekol, jedna od poslednjih filmskih ikona zlatnog doba Holivuda, preminula je 90. godini od moždanog udara u svom domu na Menhetnu (u zgradi Dakota, poslednjem domu Džona Lenona).
Poznata po svom zanosnom izgledu i hrapavom glasu, ostaće upamćena po ulogama u filmovima „Imati i nemati” (1944), „Ostrvo Largo” (1948), „Kako se udati za milionera” (1953) i „Ogledalo ima dva lica” (1996) koji joj je doneo jedinu nominaciju za Oskara.
Iza sebe je ostavila troje dece iz brakova sa Oskarovcima Hamfrijem Bogartom i Džejsonom Robardsom.
Sa Džejsonom Robardsom
Zavodljivo držanje i „bezobrazno” nežan, seksi pogled, sa spuštenom bradom i podignutim očima, doprineli su Lorininoj slavi. Godinama kasnije Bekolova je priznala da je taj pogled rođen iz osećaja nesigurnosti.
Debitovala je na filmu sa 19 godina, nezaboravnom ulogom “Imati i nemati" sa Hemfrijem Bogartom
Rođena je 16. septembra 1924. u Bronksu kao Beti Džoan Perski. Posle srednje škole upisala je Akademiju dramskih umetnosti o okušala se u manekenstvu, slikavši se za naslovnicu „Harpers Bazara”. Na tom snimanju supruga reditelja Hauarda Hoksa je ugledala anđeosku plavušu i ubedila muža da je pozove na probno snimanje. Hoks je prekrstio Beti u Lorin, dok je Bekol bilo devojačko prezime njene majke.
Godine 1944. dodelio joj je (prvu) ulogu - Meri Brauning u filmu „Imati i nemati” zasnovanom na priči o Ernestu Hemingveju, gde joj je partner bio duplo (25 godina) stariji Hamfri Bogart. Iako je u to vreme bio oženjen, razveo se ubrzo nakon poznanstva sa Bekolovom.
Venčali su se 1945. U naredne tri godine snimili su još tri filma („Duboki san”, „Tamni prolaz” i „Ostrvo Largo”) i dobili sina i ćerku, ostavši srećno venčani sve do Bogartove prerane smrti 1957.
- Disala sam, ali u meni nije bilo života. Nisam mislila na budućnost, samo na čoveka kog sam izgubila - čoveka koji mi je dao sve, koji me je učio o ljudima i životu, sa kojim sam pronašla svoj način življenja - opisala je svoj bol za voljenim muškarcem.
Glumica je kasnije Hamfrija opisivala kao „izvanrednog, izuzetnog” muškarca a sebe „ekstremno srećnom” ženom.
- Nema šansi da smo Bogi i ja mogli da budemo u istoj prostoriji a da ne posegnemo jedno za drugim, i to ne samo u fizičkom smislu. Fizička privlačnost bila je snažna, ali u nama bi se pokrenuo čitav sistem - glave, srca, tela
Krajem pedesetih imala je kratku romansu sa Frenkom Sinatrom. On ju je čak i zaprosio, ali je veridba prekinuta nedugo pošto je o tome „procurila” vest. Četiri godine nakon Bogijeve smrti Lorin se udala za Džejsona Robardsa; brak je trajao do 1969.
Njeni likovi su često bile fam fatal žene - jake, odlučne inteligentne i atraktivne
Njihov sin Sem je krenuo stopama roditelja. Tokom karijere duge šest decenija Lorin je snimila preko 70 filmova. Poslednju veliku ulogu imala je u romantičnoj komediji Barbre Strajsend „Ogledalo ima dva lica” za koju je nominovana za Oskara u kategoriji sporedne glumice.
Sa Džefom Bridžisom je igrala u filmu "Ogledalo ima dva lica"
Nagrada je otišla Žilijet Binoš („Engleski pacijent”), ali je Lorin iste godine trijumfovala na dodeli Zlatnih globusa. Počasnog Oskara dobila je 2009, kada joj je bilo 85.
Dobila je počasnog Oskara 2009. za “istaknuto mesto u zlatnoj eri filma”
U svojim TV gostovanjima bila je iskrena, ponekad i previše direktna, uz britak humor, sve karakteristike kojima obiluje i njena prva autobiografija „By Myself” iz 1979. (dopunjena 2005). Druga knjiga, „Now”, objavljena je 1994.
Bekol je igrala sa Merilin Monro (desno) u “Kako se udati za milionera” iz 1953.
Kada joj je filmska karijera utihnula, prešla je u pozorište, gde je igrala sa velikim uspehom. Tu se osećala mnogo bolje nego pred kamerama.
U trenutku smrti radila je na animiranoj seriji „Porodični čovek” i crtanom filmu „Ernest i Selestin”. Još za života Američki filmski institut proglasio ju je legendom.
Miona Kovačević
Blic Online
Lorin Bekol, jedna od poslednjih filmskih ikona zlatnog doba Holivuda, preminula je 90. godini od moždanog udara u svom domu na Menhetnu (u zgradi Dakota, poslednjem domu Džona Lenona).
Poznata po svom zanosnom izgledu i hrapavom glasu, ostaće upamćena po ulogama u filmovima „Imati i nemati” (1944), „Ostrvo Largo” (1948), „Kako se udati za milionera” (1953) i „Ogledalo ima dva lica” (1996) koji joj je doneo jedinu nominaciju za Oskara.
Iza sebe je ostavila troje dece iz brakova sa Oskarovcima Hamfrijem Bogartom i Džejsonom Robardsom.
Sa Džejsonom Robardsom
Zavodljivo držanje i „bezobrazno” nežan, seksi pogled, sa spuštenom bradom i podignutim očima, doprineli su Lorininoj slavi. Godinama kasnije Bekolova je priznala da je taj pogled rođen iz osećaja nesigurnosti.
Debitovala je na filmu sa 19 godina, nezaboravnom ulogom “Imati i nemati" sa Hemfrijem Bogartom
Rođena je 16. septembra 1924. u Bronksu kao Beti Džoan Perski. Posle srednje škole upisala je Akademiju dramskih umetnosti o okušala se u manekenstvu, slikavši se za naslovnicu „Harpers Bazara”. Na tom snimanju supruga reditelja Hauarda Hoksa je ugledala anđeosku plavušu i ubedila muža da je pozove na probno snimanje. Hoks je prekrstio Beti u Lorin, dok je Bekol bilo devojačko prezime njene majke.
Godine 1944. dodelio joj je (prvu) ulogu - Meri Brauning u filmu „Imati i nemati” zasnovanom na priči o Ernestu Hemingveju, gde joj je partner bio duplo (25 godina) stariji Hamfri Bogart. Iako je u to vreme bio oženjen, razveo se ubrzo nakon poznanstva sa Bekolovom.
Venčali su se 1945. U naredne tri godine snimili su još tri filma („Duboki san”, „Tamni prolaz” i „Ostrvo Largo”) i dobili sina i ćerku, ostavši srećno venčani sve do Bogartove prerane smrti 1957.
- Disala sam, ali u meni nije bilo života. Nisam mislila na budućnost, samo na čoveka kog sam izgubila - čoveka koji mi je dao sve, koji me je učio o ljudima i životu, sa kojim sam pronašla svoj način življenja - opisala je svoj bol za voljenim muškarcem.
Glumica je kasnije Hamfrija opisivala kao „izvanrednog, izuzetnog” muškarca a sebe „ekstremno srećnom” ženom.
- Nema šansi da smo Bogi i ja mogli da budemo u istoj prostoriji a da ne posegnemo jedno za drugim, i to ne samo u fizičkom smislu. Fizička privlačnost bila je snažna, ali u nama bi se pokrenuo čitav sistem - glave, srca, tela
Krajem pedesetih imala je kratku romansu sa Frenkom Sinatrom. On ju je čak i zaprosio, ali je veridba prekinuta nedugo pošto je o tome „procurila” vest. Četiri godine nakon Bogijeve smrti Lorin se udala za Džejsona Robardsa; brak je trajao do 1969.
Njeni likovi su često bile fam fatal žene - jake, odlučne inteligentne i atraktivne
Njihov sin Sem je krenuo stopama roditelja. Tokom karijere duge šest decenija Lorin je snimila preko 70 filmova. Poslednju veliku ulogu imala je u romantičnoj komediji Barbre Strajsend „Ogledalo ima dva lica” za koju je nominovana za Oskara u kategoriji sporedne glumice.
Sa Džefom Bridžisom je igrala u filmu "Ogledalo ima dva lica"
Nagrada je otišla Žilijet Binoš („Engleski pacijent”), ali je Lorin iste godine trijumfovala na dodeli Zlatnih globusa. Počasnog Oskara dobila je 2009, kada joj je bilo 85.
Dobila je počasnog Oskara 2009. za “istaknuto mesto u zlatnoj eri filma”
U svojim TV gostovanjima bila je iskrena, ponekad i previše direktna, uz britak humor, sve karakteristike kojima obiluje i njena prva autobiografija „By Myself” iz 1979. (dopunjena 2005). Druga knjiga, „Now”, objavljena je 1994.
Bekol je igrala sa Merilin Monro (desno) u “Kako se udati za milionera” iz 1953.
Kada joj je filmska karijera utihnula, prešla je u pozorište, gde je igrala sa velikim uspehom. Tu se osećala mnogo bolje nego pred kamerama.
U trenutku smrti radila je na animiranoj seriji „Porodični čovek” i crtanom filmu „Ernest i Selestin”. Još za života Američki filmski institut proglasio ju je legendom.
Miona Kovačević
Blic Online