Corriere della Sera objavio je otvoreno pismo njezina prijatelja talijanskom premijeru s apelom da joj se pomogne
Laura Antonelli ustaje u zoru i šetka se po svom malenom stančiću koji joj je dodijelila socijalna služba u predgrađu Rima. Prosijedu kosu veže u malenu pundžu na vrhu glave, oblači se, odjeća joj je siva, vunena i jeftina. Oko vrata objesi krunicu, a na noge navlači jednostavne gumene cipele. Izlazi iz stana i skrušeno pognute glave upućuje se prema crkvi, vjerojatno razmišljajući o tome kako će preživjeti i ovaj mjesec sa svojih 500 eura mirovine. Uništila je sve fotografije, i nema više nikakvih materijalnih vlasništva koji bi je vezali za neko mjesto. Svaki dan joj je isti. Budi se u 7, ide u crkvu. Oko 10 dolazi državna službenica koja pazi na njezin budžet i posprema po kući. Kojiput je posjeti netko od volontera iz Caritasa. Sjedi u dnevnom boravku i čita Bibliju. Ne kupuje novine i ne gleda televiziju. U krevet ide u 8. Dok se moli, ponekad i plače. No, gospođi Antonelli nije cijeli život bilo tako.
Igra vatrom
Bila je najveća talijanska starleta. Svojedobno, prije kojih 40-ak godina, kad je bila na vrhuncu slave, Laura Antonelli bila je najbolje plaćena glumica u Italiji. Nije ni čudo, kada je njen film “Malizia - Igra vatrom” satrala sve rekorde i zaradila za 1974. godinu dotad neviđenih 6 milijardi lira. Imala je najljepše muškarce, najbrže automobile i najveće kuće. A sada nema ništa, pa čak ni ime. Kad ju je talijanska La Reppublica nedavno zvala za intervju, usprkos činjenici da desetljećima nije komunicirala ni s prijateljima, a kamoli s medijima, hladno je odgovorila: “Laura Antonelli više ne postoji”, i poklopila slušalicu.
Što se to toliko strašno dogodilo u životu uspješne glumice da ju je od filmske seks-bombe, mokrog sna svakog muškaraca, pretvorilo u osamljenu, ogorčenu i izobličenu staricu koja svako jutro bogobojazno pješači u crkvu gdje provede većinu dana?
Laura Antonelli je rođena kao Laura Antonaz 1941. u Puli, pod talijanskom okupacijom. Obitelj joj rano bježi iz Istre u Italiju, gdje i talijaniziraju prezime. Živjeli su po cijeloj Italiji, da bi se Laura skrasila u Rimu, gdje se privremeno zapošljava kao profesorica tjelesnog odgoja u srednjoj školi. Zna da joj je taj posao privremen, jer samo je jedna moguća profesija za Lauru Antonelli - superzvijezda.
U visokom društvu
Prvi posao na sceni bilo je nekoliko televizijskih reklama i deseci fotopriča u magazinima. Jednom kad se njezina adolescentska ljepota pojavila na magazinskim stranicama, pa i televiziji, put do filmskog ekrana je bio nadomak. Prvi film snimila je sa 24 godine - “La Sedicenni”. Nakon toga je glumila posvuda, uglavnom u sporednim ulogama. Povremeno je radila i na televiziji kao voditeljica, ali karijera joj je eksplodirala 1971. godine kada je s Landom Buzzancom snimila “Il merlo maschio”. Otada je glumila isključivo s europskom filmskom kremom: Luciom Fulcijem, Jean-Paulom Belmondom, Jean-Paulom Rappeneauom, Claudeom Chabrolom, Luchinom Viscontijem...
Vrhunac doživljava 1973. sa već spomenutim filmom “Malizia - Igra Vatrom”. Film je postao kultni klasik, pokrenuo sasvim novi žanr erotske komedije i postao dio kolektivne erotske podsvijesti cijele Europe. Antonelli je pokupila apsolutno sve važne talijanske glumačke nagrade te godine, i nastavlja glumiti u erotskim komedijama. Karijera joj buja, glumi u sve većim produkcijama, sa sve ozbiljnijim ulogama, godinama živi sa Jean-Paulom Belmondom i uživa u lagodnu životu.
No, uskoro slava počinje blijedjeti. Osamdesetih Lauru Antonelli polako potiskuju mlađe atraktivne glumice, a priče o neskladu u vezi s Belmondom dolaze na naslovnice. Šokirana stjuardesa Concordea dramatično svjedoči za talijanske novine kako Antonelli i Belmondo cijeli let od Pariza do New Yorka nisu ni trenutka sjedili na miru već su se tukli, ili su bili zatvoreni u WC kabini odakle bi dospijevali zvukovi koje je stjuardesa mogla opisati samo kao parenje majmuna.
Objavljeno 06.06.2010,jutarnji.hr
