- Učlanjen(a)
- 03.08.2010
- Poruka
- 38
Kad čovjek čuje ovo, obično pomisli da on nikada ili skoro nikada ne laže sebe. To čine neki drugi, ali on nikako. Čitam već jedno vrjeme Oshoa i moram reći da njegov pristup zna da baš pogodi do srži. Čitao sam i Uspenskog i malo Gurdjijeva, za sada, ali nisu mi tako pucali u srž i nisam uspjevao da shvatim dovoljno duboko.
Pozdrav svima
Nisam znao gde tačno da prodiskutiram sa vama o ovome sto me “muči” . švrljam sam okolo i čitam “slične” komentare ali se nekako nisam skroz pronašao u njima pa rješih da otvorim novu temu - nemojte mi zamjeriti
Od djetinjstva sam se osjećao drugačije od ostale djece ma šta to značilo. Nije mi jasno šta je to drugačije kod mene ali taj osjećaj me nikada nije napustio. Sjećam se da sam negdje oko svoje 9-10 ili tako nesto bio ubjedjen da sam vampir jer su mi očnjaci bili duži od ostalih zuba (sad to vidim i kod druge dječice i vjerovatno je to posljedica novih zubića koji još nisu uskladjeni) Tada sam mislilo da je to TO što me odvaja od drugih. Poslje sam, fasciniran temom istraživao o tome i masa stvari se poklapala (ili sam ja njima pridavao više značaja). Ljudi su me često izbjegavali ali kad su jedno vrjeme proveli samnom bili su ömadjijani”ili ovisni o mom prisustvu I teško su se odvajali od mene. To je i dan danas slučaj. Mnogi kažu da se okrepljuju i opuštaju u mom društvu i kako zračim nekom dobrom energijom (to drugi kažu )
No, ispostavilo se da nisam vampir jer i dalje starim, živim, nisam “Žedan” mada izbjegavam sunce Ali osjećaj da sam drugačiji me nikad nije napustio. Uvjek sam bio povučen u nekom svom svjetu i nisam volio da se igram sa djecom ili provodim vrjeme s vršnjacima. Svi su mi se činili tako plitki i glupi. Još jedan problem je bio moj sluh koji se s godinama ( i dan danas) poboljšava. Diskoteke sam izbjegavao čak mi je i bioskop predstavljao problem. Danas je još gore ali sam nekako naučio sebe da se isključujem iz “buke”.
I dalje me je mučilo to vječito pitanje : Ko sam ja ustvari?
Vampir, vanzemaljac, indigo djete…ili već šta…
To ne znam ni dan danas.
Problem koji me muči je to što u posljednje vrjeme imam taj čudni osjećaj tj bolje rečeno znam šta će se desiti. Ne kao fazon da predvidjam budučnost mada ponekad osjetim i stvari koje će se desiti za nekoliko godina ali to je redje (ili ne obraćam previše pažnju na to) Uglavnom su to stvarćice koje se momentalno ostvaruju u fazonu :
-Idem ulicom i znam da ce iza ćoška 2 žene meni izaci u susret, ili
-Vozim se u gužvi na auto putu, sporijom trakom i znam da cu mimoići brzu traku i da cu pogledati dotični auto iz kojeg ce mi čovjek uzvratiti pogled, ili
-Telefon zazvoni nekome i ja tačno znam sta ce on reci na pr : Heeej bla bla bla…
Tako te stvarčice.
Osim mog sluha izražene su i druge senzitivne stvari ali na suprot njima znam djelovati veoma okrutno kad su emocije u pitanju. Za to imam neko jadno objašnjenje i nadam se da ono radi. Naime zaledjujem svoje omocije kao zaštitu sebe jer sam toliko osetljiv da imam osećaj da kad bi se prepustio da bi me to skroz izludjelo ili uništilo…
Konkretno želim da čujem od vas šta vi mislite o ovom mom novom “stanju” i da li je to uopšte moguće vidjeti stvari koje će se dogoditi na neki normalan način ili nešto stvarno nije u redu samnom.
Bilo bi mi drago da iskomentarišete i druge stvari vezane za mene i da mi možda pomognete da otkrijem sebe.
Pa, ako ste voljni – izvolite
Puno bi mi to značilo.
Pozdrav svima
Nisam znao gde tačno da prodiskutiram sa vama o ovome sto me “muči” . švrljam sam okolo i čitam “slične” komentare ali se nekako nisam skroz pronašao u njima pa rješih da otvorim novu temu - nemojte mi zamjeriti
Od djetinjstva sam se osjećao drugačije od ostale djece ma šta to značilo. Nije mi jasno šta je to drugačije kod mene ali taj osjećaj me nikada nije napustio. Sjećam se da sam negdje oko svoje 9-10 ili tako nesto bio ubjedjen da sam vampir jer su mi očnjaci bili duži od ostalih zuba (sad to vidim i kod druge dječice i vjerovatno je to posljedica novih zubića koji još nisu uskladjeni) Tada sam mislilo da je to TO što me odvaja od drugih. Poslje sam, fasciniran temom istraživao o tome i masa stvari se poklapala (ili sam ja njima pridavao više značaja). Ljudi su me često izbjegavali ali kad su jedno vrjeme proveli samnom bili su ömadjijani”ili ovisni o mom prisustvu I teško su se odvajali od mene. To je i dan danas slučaj. Mnogi kažu da se okrepljuju i opuštaju u mom društvu i kako zračim nekom dobrom energijom (to drugi kažu )
No, ispostavilo se da nisam vampir jer i dalje starim, živim, nisam “Žedan” mada izbjegavam sunce Ali osjećaj da sam drugačiji me nikad nije napustio. Uvjek sam bio povučen u nekom svom svjetu i nisam volio da se igram sa djecom ili provodim vrjeme s vršnjacima. Svi su mi se činili tako plitki i glupi. Još jedan problem je bio moj sluh koji se s godinama ( i dan danas) poboljšava. Diskoteke sam izbjegavao čak mi je i bioskop predstavljao problem. Danas je još gore ali sam nekako naučio sebe da se isključujem iz “buke”.
I dalje me je mučilo to vječito pitanje : Ko sam ja ustvari?
Vampir, vanzemaljac, indigo djete…ili već šta…
To ne znam ni dan danas.
Problem koji me muči je to što u posljednje vrjeme imam taj čudni osjećaj tj bolje rečeno znam šta će se desiti. Ne kao fazon da predvidjam budučnost mada ponekad osjetim i stvari koje će se desiti za nekoliko godina ali to je redje (ili ne obraćam previše pažnju na to) Uglavnom su to stvarćice koje se momentalno ostvaruju u fazonu :
-Idem ulicom i znam da ce iza ćoška 2 žene meni izaci u susret, ili
-Vozim se u gužvi na auto putu, sporijom trakom i znam da cu mimoići brzu traku i da cu pogledati dotični auto iz kojeg ce mi čovjek uzvratiti pogled, ili
-Telefon zazvoni nekome i ja tačno znam sta ce on reci na pr : Heeej bla bla bla…
Tako te stvarčice.
Osim mog sluha izražene su i druge senzitivne stvari ali na suprot njima znam djelovati veoma okrutno kad su emocije u pitanju. Za to imam neko jadno objašnjenje i nadam se da ono radi. Naime zaledjujem svoje omocije kao zaštitu sebe jer sam toliko osetljiv da imam osećaj da kad bi se prepustio da bi me to skroz izludjelo ili uništilo…
Konkretno želim da čujem od vas šta vi mislite o ovom mom novom “stanju” i da li je to uopšte moguće vidjeti stvari koje će se dogoditi na neki normalan način ili nešto stvarno nije u redu samnom.
Bilo bi mi drago da iskomentarišete i druge stvari vezane za mene i da mi možda pomognete da otkrijem sebe.
Pa, ako ste voljni – izvolite
Puno bi mi to značilo.