LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.12.2009
- Poruka
- 29.042
Lagana smrt kazahstanske zemlje nuklearnih proba
Kakva je danas sudbina onih koji su živeli u senci „pečurke”
Obeležavanje 20-godišnjice od zatvaranja nuklearnog poligona u Semipalatinsku (Foto Rojters)
Sarzhal, Kazahstan – Prošlo je 20 godina od kako je zatvorena najpoznatija svetska lokacija nuklearnih proba, ali legat sovjetskog nuklearnog programa prisutan je u Kazahstanu i danas, piše Radio slobodna Evropa.
Od 1949. do 1989, stanovnici nekadašnje sovjetske oblasti Semipalatinska živeli su u senci oblaka u znaku pečurki. Tada je najmanje 456 nuklearnih eksplozija, što atmosferskih što podzemnih, zabeleženo na prostoru od 18.000 kvadratnih kilometara, poznatih kao Semipalatinski-21.
Ono što je počelo kao dragulj u kruni sovjetskog nuklearnog programa postalo je sinonim za tragediju.
Patnje ljudi koji su tu živeli dobro su dokumentovane i pre prestanka testova 1989. i zvaničnog zatvaranja poligona, 29. avgusta 1991. Oko 200.000 seljana pretvoreno je u opitne kuniće dok su naučnici proučavali potencijale i opasnosti nuklearnog oružja.
Tvrdilo se da je stanovnicima bilo naređeno da izađu iz kuća tokom proba kako bi kasnije bili ispitivani oko efekata radijacije. Neki lokalci mogu iz prve ruke da opišu kako izgledaju „pečurke”. I zbog toga plaćaju stravičnu cenu.
Zemlja, voda i vazduh bili su jako zagađeni i, kažu naučnici, radijacija je bila deset puta veća od normalne.
Jedno od 20 dece u ovoj oblasti rođeno je sa ozbiljnim deformitetima. Mnogi se bore sa različitim tipovima raka, a više od polovine lokalnog stanovništva umrlo je pre 60. godine.
„Gotovo svi moji prijatelji su umrli”, kaže 50-godišnji seljak Aiken Akimbekov iz sela Sarzal u blizini tzv. atomskog jezera koje su moćne nuklearne eksplozije stvorile sredinom 1960-ih.
„U jezeru nema živih bića. Riba tu ne može da živi. Kada vetar duva iz tog pravca, svi se osećaju bolesno”, kaže Akimbekov koji pripada generaciji onih koji su se nagledali proba.
Ljudi koji žive usred zabite stepe nisu imali pojma da se oko njih isprobava smrtonosno oružje, niti su znali kakve to efekte može da ima po njihovo zdravlje. Sovjetske vlasti su testove držale u tajnosti i na svako pitanje o bolestima lokalaca ili oko visoke stope rođenih sa poremećajima uzvraćali da se radi o lošim genima ili slaboj higijeni.
Tek sredinom 1980-ih, aktivisti su u Kazahstanu počeli da postavljaju pitanja o pravoj prirodi nuklearnih testova i pokrenuli kampanju da se oni prekinu.
Želja im se ispunila iako patnje stanovnika nisu prekinute zatvaranjem Semipalatinska-21 koji je nedavno dobio novo ime – Semej.
Dr Toleuhan Nurmuhamedov pozvao je vlasti da uvedu obavezni „genetski pasoš” kako bi se ljudi čiji su geni oštećeni radijacijom sprečili da imaju decu.
Kontroverzna ideja izazvala je kritiku mnogih lokalnih stanovnika koji lekara optužuju da hoće da im uskrati ljudsko pravo da imaju porod. On insistira da ne vidi nikakvog smisla da se na svet donose defektna deca koja će biti prepuštena smrti.
Nurmuhamedov, takođe, poziva Rusiju da prihvati odgovornost za nehumane eksperimente nad ljudima i traži da im se plati lečenje.
„Nemačka se izvinila za zločine nacista. Zašto Rusija ne bi učinila isto zbog razornih testova koje je obavljala na tlu Kazahstana?”
Politika
Kakva je danas sudbina onih koji su živeli u senci „pečurke”
Obeležavanje 20-godišnjice od zatvaranja nuklearnog poligona u Semipalatinsku (Foto Rojters)
Sarzhal, Kazahstan – Prošlo je 20 godina od kako je zatvorena najpoznatija svetska lokacija nuklearnih proba, ali legat sovjetskog nuklearnog programa prisutan je u Kazahstanu i danas, piše Radio slobodna Evropa.
Od 1949. do 1989, stanovnici nekadašnje sovjetske oblasti Semipalatinska živeli su u senci oblaka u znaku pečurki. Tada je najmanje 456 nuklearnih eksplozija, što atmosferskih što podzemnih, zabeleženo na prostoru od 18.000 kvadratnih kilometara, poznatih kao Semipalatinski-21.
Ono što je počelo kao dragulj u kruni sovjetskog nuklearnog programa postalo je sinonim za tragediju.
Patnje ljudi koji su tu živeli dobro su dokumentovane i pre prestanka testova 1989. i zvaničnog zatvaranja poligona, 29. avgusta 1991. Oko 200.000 seljana pretvoreno je u opitne kuniće dok su naučnici proučavali potencijale i opasnosti nuklearnog oružja.
Tvrdilo se da je stanovnicima bilo naređeno da izađu iz kuća tokom proba kako bi kasnije bili ispitivani oko efekata radijacije. Neki lokalci mogu iz prve ruke da opišu kako izgledaju „pečurke”. I zbog toga plaćaju stravičnu cenu.
Zemlja, voda i vazduh bili su jako zagađeni i, kažu naučnici, radijacija je bila deset puta veća od normalne.
Jedno od 20 dece u ovoj oblasti rođeno je sa ozbiljnim deformitetima. Mnogi se bore sa različitim tipovima raka, a više od polovine lokalnog stanovništva umrlo je pre 60. godine.
„Gotovo svi moji prijatelji su umrli”, kaže 50-godišnji seljak Aiken Akimbekov iz sela Sarzal u blizini tzv. atomskog jezera koje su moćne nuklearne eksplozije stvorile sredinom 1960-ih.
„U jezeru nema živih bića. Riba tu ne može da živi. Kada vetar duva iz tog pravca, svi se osećaju bolesno”, kaže Akimbekov koji pripada generaciji onih koji su se nagledali proba.
Ljudi koji žive usred zabite stepe nisu imali pojma da se oko njih isprobava smrtonosno oružje, niti su znali kakve to efekte može da ima po njihovo zdravlje. Sovjetske vlasti su testove držale u tajnosti i na svako pitanje o bolestima lokalaca ili oko visoke stope rođenih sa poremećajima uzvraćali da se radi o lošim genima ili slaboj higijeni.
Tek sredinom 1980-ih, aktivisti su u Kazahstanu počeli da postavljaju pitanja o pravoj prirodi nuklearnih testova i pokrenuli kampanju da se oni prekinu.
Želja im se ispunila iako patnje stanovnika nisu prekinute zatvaranjem Semipalatinska-21 koji je nedavno dobio novo ime – Semej.
Dr Toleuhan Nurmuhamedov pozvao je vlasti da uvedu obavezni „genetski pasoš” kako bi se ljudi čiji su geni oštećeni radijacijom sprečili da imaju decu.
Kontroverzna ideja izazvala je kritiku mnogih lokalnih stanovnika koji lekara optužuju da hoće da im uskrati ljudsko pravo da imaju porod. On insistira da ne vidi nikakvog smisla da se na svet donose defektna deca koja će biti prepuštena smrti.
Nurmuhamedov, takođe, poziva Rusiju da prihvati odgovornost za nehumane eksperimente nad ljudima i traži da im se plati lečenje.
„Nemačka se izvinila za zločine nacista. Zašto Rusija ne bi učinila isto zbog razornih testova koje je obavljala na tlu Kazahstana?”
Politika