Laboratorija zvuka

[crvendac_011]

LABORATORIJA ZVUKA
(Novi Sad)



Predrag Vranešević (rođen 1946. godine u Novom Sadu) muzikom počinje aktivno da se bavi 1962. godine. U Beogradu studira arhitekturu i 1964. godine postaje član reproduktivne beogradske grupe The Best Nothing koja je ime odabrala po pesmi Dilana Tomasa (Dylan Thomas). Pri kraju karijere grupa radi i na svojim pesmama. Po povratku u Novi Sad sa delom beogradskih muzičara, Peđa 1968. godine formira sastav Med sa kojima pravi prvi snimak, pesmu "Gajba". Paralelno radi kao urednik u filmskoj redakciji Tribine mladih i piše filmske kritike. Za to vreme njegov brat Mladen (rođen 1947. godine u Novom Sadu) svira u grupama Falkon i Neoplanti. Prvi put rade zajedno 1971. godine kada na tekst pesnika i muzičara Branka Andrića komponuju muziku za kratkometražni film "Zdravi ljudi za razonodu" reditelja Karpa Godine, za koju dobijaju nagradu na Festivalu kratkometražnog i dokumentarnog filma u Beogradu. To ih stimuliše da se ozbiljnije posvete primenjenoj muzici. U stanu improvizuju studio i počinju da komponuju za radio, film, televiziju i pozorište. Za taj rad često bivaju nagrađivani kod nas i u inostranstvu.

Sa Želimirom Žilnikom 1976. godine u pozorištu pripremaju predstavu "Gastarbajter opera", a iste godine rade muziku za film "Splav meduza" Karpa Godine. Tokom dugogodišnjeg rada snimali su muziku za filmove "Veštački raj", "Još ovaj put", "Kraj rata", "Oktoberfest", "Original falsifikata", "Pun mesec nad Beogradom" i druge. Autori su muzike i špica za TV emisije "Poletarac", "Priče iz Nepričave", "Čik pogodi ko sam". U tom periodu, dakle od 1972. do 1982. godine, Peđa je radio kao arhitekta u novosadskom Urbanističkom zavodu. On i Mladen 1978. godine osnivaju Laboratoriju zvuka sa ljudima sa kojima su već duže vreme radili u studiju. U sastavu su Šaša Pejak (gitara). Dragan Zarić (bubnjevi), Vera Lajko (klavijature, glas), Dina Vranešević (glas), Ðorđe Urban (bas), Olah Vince i Miroslav Ćurćijanski (violine).

Sa pesmom "Dok vam je još vreme" učestvuju na festivalu u Opatiji, a po uspehu tog singla snimaju album "Telo" baveći se zdravim temama koje vole mladi: pravilna ishrana i erotika. Na koncertimanastupaju sa trinaestočlanom ekipom u kojoj su pevačica Renata Vigi, te prvak u bodi bildingu Petar Čelik i njegova supruga Irena. Šarolik nastup i žanrovska raznovrsnost čine ih jednom od najefektnijih grupa tog vremena. Seksualne asocijacije još otvorenije iznose u ska pesmi "Skakavac joj zaš'o u rukavac" napravljenoj po tekstovima iz knjige "Crveni ban" u kojoj je Vuk Karadžić prikupio narodne erotske umotvorine. U toj pesmi debituje nova maskota grupe, Vilmoš Kauboj, novosadski marginalac koji se sa šarmom pravog naturščika odlično snalazio na bini u ulozi najavljivača.

Sledeći album "Duboko u tebi" 1982. godine donosi razradu Peđinih interesovanja za rockabilly muziku. Pesma "Zaboravljena draga" rađena je za film "Piknik u Topoli", a tekst su napisali Peđa i Slobodan Tišma (La Strada, Luna) Tišma, doduše, nije želeo da se zna kako je radio na tom tekstu, pa je u javnosti predstavljen kao Bobo Misteriozo. Na ploči je i obrada "Bonnie Moronie" Larija Vilijamsa (Larry Williams), a tu su i "Trofazni zavodnik", "Ja ću tebe" i "Odlazim dolazim" koja je snimljena na njihovom nastupu na Omladinskom festivalu u Subotici 1978. godine U organizaciji KPZ Vojvodine 1982. i 1983. godine nastupaju za decu naših radnika u Nemačkoj i prilikom prvog boravka snimaju elektronski orijentisan singl sa pesmama "Devica 69" i "Šetnja".

Te 1982. godine protiv Peđe Vraneševića se vodi sudski postupak. Naime, uznemireni građani slovenačkog Novog Mesta su na osnovu slike Vilmoša Kauboja sa plakata grupe, zaključili da vređa lik i delo druga Tita. Građani su plakat navodno skinuli sa zida i odneli ga u SUP jer im je bio "uvređen socijalistički moral i povređena su im bila patriotska osećanja". Peđa je prvo osuđen na četrdeset dana zatvora, ali je slučaj brzo zataškan. Posle nastupa na zagrebačkom Bijenalu gde su svirali i sastavi Gang Of Four i Classix Nouveaux, ostvaruju kontakte sa engleskim menadžerima i avgusta 1984. godine pet večeri nastupaju u londonskom teatru Instituta savremenih umetnosti (ICA), gde izvode muzičko scenski hepening "Jašući konje San Marka".

Pod nazivom La Boratoria ponudili su izložbu i pozorišnu predstavu o junaku pod imenom PVC koji je vanbračni sin Isidore Dankan i Sergeja Jesenjina. Na sceni su bili članovi grupe, baletani, kao i bilder Slobodan Blagojević Predstava je naišla na pozitivne reakcije u engleskoj štampi. Mladen Vranešević polovinom osamdesetih počinje da radi i sa novim sastavima tako da je bio vezan za prve korake grupa Plavi orkestar i Ruž. U vreme objavljivanja albuma "Nevinost" nastupaju u novoj postavi: gitarista Zoran Bulatović Bale (ex Luna, Pekinška patka), bubnjar Ivan Fece Firči (ex Luna, EKV), saksofonista Deže Molnar, basista Stojan Jovanović, klavijaturista Senad Jašarević, a pevaju Mladen, Dina Vranešević i Renata Vigi. Peđa je zadužen za gitare, klavijature i povremeno pevanje. Uz Vilmoša Kauboja, nova scenska atrakcija je proročica Dušica llić (kasnije poznatija kao Kleopatra), koja je simbol nevinosti jer je veći deo života, do promene pola, u ličnoj karti nosila ime Duško. Ploča donosi ponovo pesme sa singlova: "Skakavac joj zaš'o u rukavac", "Devica" i "Šetnja", ali i "Daj mi bugi, dam ti vugi", "Mala moja al' je paranoja", "Vili Vili".

Od 1991. godine Peđa Vranešević radi kao muzički urednik u TV Novi Sad, a Mladen u marketingu iste kuće. Polovinom 1996. godine objavljuju CD "Nema niđe te ljepote" na kome se nalazi deset novih pesama, urađenih šturo, na nivou demo snimaka. Autori materijala su braća Vranešević, pesme "Do I Dare" i "Vinyl Mirrors" urađene su na tekst pesnika Džonatana Lojda (Johnatan Loyd), dok je tekst "Mirni" nastao po motivima Ive Tijardovića. Pored braće Vranešević, na ploči su svirali saksofonista Deže Molnar, gitarista Bale, a prateće vokale otpevala je Milana, kćerka Bate i Dine Vranešević.

Diskografija

Singlovi
"Dok vam je još vreme" / "Sve je to bilo u proleće" (PGPRTB1978.)
"Ko ne zna da se smeši" / "Brek boks" (PGP RTB 1978.)
"Kad postanem slab i star"/"Kas" (PGP RTB 1979.)
"Ska-kavac joj zaš'o u rukavac" / "Modderan" (Jugoton 1980.)
"Poletarac" / "Stočiću, postavi se" (Jugoton 1981.)
"Devica 69"/"Šetnja" (Jugoton 1982.)
"Još ovaj put"/"Još ovaj put - instrumental" (Jugoton 1983.)

Albumi
"Telo" (Jugoton 1980.)
"Duboko u tebi" (Jugoton 1982.)
"Nevinost" (Jugoton 1986.)
"Nema niđe te ljepote" (Komuna 1996.)

Izvor: Džuboks

​

 

[7AF]

 

[crvendac_011]

Preminuo Peđa Vranešević - velikan novosadskog i jugoslovenskog rokenrola​

Velikan novosadske muzičke scene Predrag Peđa Vranešević preminuo je u Novom Sadu, u 76. godini.

Predrag Vranešević, poznat po sastavu Laboratorija zvuka, koji je osnovao sa bratom Mladenom, preminuo je posle duge i teške bolesti, potvrdila je porodica muzičara za Nova.rs.

Ostaje upamćen kao jedna od najkreativnijih ličnosti moderne novosadske kulturne scene, koja se formirala tokom šezdesetih i sedamdesetih, inspirisana podjednako popularnom muzikom svog doba i avangardnom umetnošću. Njegov veliki opus obuhvata inovativnu rok, filmsku i pozorišnu muziku, kao i scenska dela.

Rođen je u Novom Sadu 27. maja 1946.

Diplomirao je 1972. na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Do 1981. radio je u novosadskom "Urbisu" (jedan od najznačajnijih stručnih poduhvata bilo mu je urbanističko i prostorno rešenje Novog naselja).

U javnosti se prvi put pojavljuje tokom šezdesetih, kao član rane beogradske rokenrol grupe The Best Nothing, ali široj javnosti bio je poznat pre svega kao jedan od osnivača popularnog sastava "Laboratorija zvuka". Objavili su tri albuma u periodu od 1978. do 1986, uz povratnički 1996.

Njegova bogata karijera takođe obuhvata i konceptualnu umetnost, vezanu za novosadsku Tribinu mladih, gde je početkom sedamdesetih zajedno sa Miroslavom Mandićem bio urednik filmskog programa.

Odatle je došlo nadahnuće za konceptualan pristup u radu "Laboratorije", koja je predstavljala duhovito i nekonvencionalno osveženje u jugoslovenskoj pop muzici.

Zajedno sa bratom Mladenom, sarađivao je sa nekim od najsmelijih reditelja sa naših prostora – Karpom Aćimovićem Godinom i Želimirom Žilnikom, kao i sa Draganom Kresojom. Radio je muziku za uspešne i nagrađivane filmove "Splav Meduze", "Oktoberfest", "Još ovaj put", "Pun mesec nad Beogradom", "Original falsifikata", "Kraj rata", kao i "Artificial Paradise/Umetni raj", koji je poslednji film iz Jugoslavije prikazan na Kanskom festivalu.

Publika takođe pamti muziku za popularne TV serije "Poletarac", "Fore i fazoni", "Varošarije", "Priče iz Nepričave".

Sa rediteljem Želimirom Žilnikom, Vranešević je bio koautor "Gastarbajter opere" u Srpskom narodnom pozorištu, koja je sa velikim uspehom izvođena više sezona. Pisao je takođe muziku za pozorište, sarađujući između ostalih reditelja i sa Dejanom Mijačem, Dimitrijem Đurkovićem, Vidom Ognjenović, Paolom Mađelijem i Duškom Jovanovićem, u predstavama kao što su "Smrt trgovačkog putnika", "Oluja", "Prenoćište", "Obešenjak" i druge, koje su izvođene u Narodnom pozorištu u Beogradu i Sarajevu, Beogradskom dramskom, Pozorištu "Duško Radović" i svim većim teatrima sa prostora Jugoslavije.

Veliku pažnju publike i medija braća Vranešević izazvali su 1984. u Londonu, nastupajući pet večeri zaredom u prestižnom Institutu savremene umetnosti (ICA) sa muzičko-tekstualno-vizuelnim performansom pod nazivom "Uzjahati konja svetog Marka".

Za umetnički rad i doprinos nagrađeni su "Bronzanim Zmajem" u Krakovu i zlatnim medaljama i nagradama za životno delo na Festivalu dokumentarnog i kratkog igranog filma u Beogradu, koju je Predrag dobio 2007.

Radio je i kao muzički urednik na Radio-televiziji Novi Sad. Donedavno je bio muzički aktivan, praveći novu muziku iz ličnog zadovoljstva, koju je objavljivao na Jutjubu.

U jednom intervjuu je rekao: "Zastupam tezu da je čovekov život po sebi tragedija – glavni junak uvek umire na kraju".

(021.rs)