Kulturna dešavanja u Crnoj Gori

[PYC]

Zvali su me Mrak Mrakova

INTERVJU: TOMO PAVIĆEVIĆ, LIKOVNI UMJETNIK

Zvali su me Mrak Mrakova





Izvor: Dan 08-01-2011

Umjetničko-stvaralačkim stavom Tomo Pavićević daje nemjerljivo značajan i upečatljiv doprinos savremenoj crnogorskoj umjetnosti.
"Njegove slike nose egzistencijalnu poruku i opomenu", zabilježila je istoričarka umjetnosti Lucija Đurašković. Samo snažna, umjetnički osobena i kreativna ličnost, poput Pavićevića, u stanju je da opsjednutost suštinom smisla ljudskog postojanja pretoči u temeljni princip sopstvenog likovnog svijeta ispunjenog opštom humanom univerzalnom istinom.
Teme odnosa života i smrti, te njihovog smisla, svjesnost nad prolaznošću života, kao da čini uvod u ništavilo, besmislicu ili prazninu, osnova su iz koje nastaju Pavićevićeve slike.
O umjetnosti, kritici i politici, o stavu i životnim principima razgovaramo sa ovim slikarom.
~Likovni kritičari ocjenjuju da ste slikar istaknute figuracije. Fantastično oslikavate ljudski karakter, mentalitet i unutrašnju energiju. Kako uspjievate da oslikate i tijelo i dušu?
- Mislim da je figuracija vazda u slikarstvu postojala i postojaće. I iza apstraktne umjetnosti, opet u pozadini stoji figuracija. Gledam da na slici ima i psihologije, jer čovjek sve to doživljava i preživljava. Figuracija se proteže kroz slikarstvo stalno. Eto, i Dado Đurić je figurativac, pa je veliki slikar. Ne mogu shvatiti ove sa komjuterima. Prave sliku komjuterom. Tu nema doživljaja, nema ništa...to je jedno obično pakovanje. Primijenjena umjetnost, i eto...
~Vaša djela odišu velikom poetičnošću. Kao da jedno platno nosi više slika... Da li to postižete slikajući ženu?
- E, to zavisi od onoga ko posmatra sliku. On može da je parča. Ja gledam da moje slikarstvo bude minimalističko. Sa manje da kažem više. Volim književnost, ali slika ne trpi priču, jer to pređe u ilustraciju. I ta poetika, toga na mojim slikama ima zadnjih deset godina, a prije sam radio mračne slike. Zvali su me Mrak Mrakova.
~Slažete li se da je i tama slika nečije duše?
- I poslije smrti postoji život. U tome se nalazi sva umjetnost i ne samo film, i pozorište, i muzika i književnost...
~Već dva puta pominjete književnost...
- Radije se družim sa nekim dobrim romanom, nego sa nekakvim majmunima. (Smijeh). Ovi, što dobijem pritisak od njih, i stresove. Kad se družiš sa dobrim romanima ti ustvari vidiš ko je taj što ga je napisao. Eto na primjer, sa Miodragom Bulatovićem. Kod njega ima galerija likova, tamo ti je Malić Gruban, General Peduto, pa naš Pop, pa Odža, pa onda imaš Stražara bez zamjene, kome raste puška u nebo... Volim i onoga Kventina Tarantina i Kusturicu... E, kad bi jedan od njih htio da režira "Heroja na magarcu", to bi bio najstrašniji film.
~Mislim da je svaka Vaša slika, kičicom rađen roman...
- A, neee...
~Ili film?
- Ne. Ne!
~Da li je po Vama slika zamrznuti kadar?
- Nije to, nego mislim, kad uopšte gledaš... Nije slikarstvo samo nacrtaš sliku (ka` da si glup). Moraš da poznaješ i film, i pozorište... Ja sam se družio i sa književnicima, i sa glumcima i sa svima njima... Od njih možeš i da čuješ... Sve umjetnosti se prožimaju.. a ako ostaneš samo na slikarstvu, onda nisi slikar, nego moler. Jer, da bi psihologiju uspješno prikazao na slici, moraš da gledaš kako je režiser u filmu ili pisac u romanu, psihološki "izvukao" lik, pa onda i ti tako radiš sliku.
~Da li ste svako svoje djelo završili ili biste možda nakon izvjesnog vremena imali još po nešto da dodate?
- Volim sivu boju. Ona ide sa svim drugim bojama, ali to zavisi kako ko radi. Otprilike, ti stvaraš sliku unaprijed, ali neće ona da ispadne kako si zamislio, jer dok je radiš prilagođavaš.
Dobro je Dado Đurić rekao: Kad se čovjek počne diviti sam sebi, to je čista mizerija! (Smijeh) Šta ima tu da se ja divim!? Slika može biti u jednom trenutku završena, ali vazda čovjek ima šta da joj doda ili oduzme. To je proces stvaranja. To samo budale stanu i dive se svojoj slici i veli da je završena. Oni je unaprijed završe. Prije no što je i počeo. (Smijeh) On je završio sve... To su ljudi koji blage veze nemaju o životu, a pogotovo o umjetnosti.
~Kakav je Vaš odnos prema nagradama koje se danas dodjeljuju u Crnoj Gori?
- Dobro to sad... Bolje i ovako, no da mi dodjeljuju majke, i rođaci i komšije (smijeh)... Ima i ko koga voli, ili ne voli...
~Smatrate li da ima kriterijumi ili nagrade dobijaju oni što su uz vlast?
- Ma dobro! Ima i toga. Toga je vazda bilo i biće. A to što se daje ovdje, nije to "Nobelova nagrada", pa da čovjek reče...To su male nagrade, ali korisne su za život. Dobre su zbog privilegija. Nagrade bi najviše trebalo davati mladim ljudima, jer njima ponajviše znače da bi se pokrenuli i radili.
A političari, oni su počeli da se razumiju u umjetnost. Oni ti više znaju, no ovi što im je to hljeb. To ti dođe, ocijeni te, bolje no ovi profesori na Cetinju. Postali su kritičari... Nema gdje se nijesu uvukli. I oni odlučuju. Za neke svoje pulene. Mada, to je normalno... Svaka politička stranka bi dala svojemu...(Smijeh), bez one kojima je nisko da se bave kulturom. Ali, bogami, nema ništa bez kulture.
~A šta uopšte mislite o politici?
- Političari su ljudi koji stanu i gledaju... i kad vide grupu ljudi da idu negdje oni se stave na čelo kolone. I tako predvode narod, a narod onda bleji za njima... što oni reču... i to ti je politika. I nema toga političara koji ne zna sve. Sve znaju ti ljudi. (Smijeh). Na ovaj kršteni svijet samo oni znaju sve, niko drugi. Ni Bog ne zna sve, ali oni znaju.
E, trebalo bi da ih pustimo u kuće, da slikaju, honorarno, da eto uzmu po malo da rade da zarade neki dinar, pošto od politke ne mogu živjeti. Da prodaju svoja djela. E, oni bi mogli reći da završavaju sliku. Da su njihove slike završene. Jer ovo je stvarno završena slika. (Smijeh) Ovaj narod je završio po tome njihome... I ne bi dodali ništa, i ne bi oduzeli ništa. I mi smo srećni i zadovoljni.
~Ko su po Vama kritičari u Crnoj Gori, ne mislim na istoričare umjetnosti?
- Naš narod ne samo da je kritičar, nego sve zna. Eto na primjer, meni je komšija Marko najbolji kritičar. On me tako iskritikuje da ne znam u kojoj sam državi. Ima nekih koji se bune protiv kritičara, ali oni se koliko toliko razumiju, barem više nego političari. Opet, kritičare hoće da izbiju po ulicama ako ne napišu za svakog da je Pikaso.
U cijeloj Crnoj Gori nema slikara koji za sebe ne misli da je supergenije i onda, kako će pisati kritiku? Ja bih volio neka me i opere neko. Šta ima tu? Nijesam ja da me niko ne može kritikovati, kao političari koji skaču u manite ako ih neko iskritikuje. Ali, ako kritikuje, neka bude pošteno. Pa da vidim, možda će uticati na mene da ispravim šta ne valja.
Teško je kritikovati na ovim našim prostorima i u umjetnosti i u politici. Jer, mi odmah dižemo svjetsku revoluciju, kao Malić Gruban što je dizao po Bijem Polju...(Smijeh) Mi nećemo lokalne revolucije, ili regionalne - ne! Mi dižemo samo svjetske revolucije. Mi smo rođeni revolucionari. Mi sve što radimo to su velika djela! Nama se cio svijet divi. Takvi smo...
Veselin lazareviĆ

Brojne izložbe i nagrade

Tomislav Pavićević je rođen u Titogradu 1952. godine. Višu pedagošku akademiju završio je u Nikšiću. Član je ULUCG od 1978. godina. Imao je brojne samostalne izložbe u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je niza nagrada i priznanja: Otkupna nagrada "Savremeni crnogorski crtež (mladi)", Nagrada "Slikari svom gradu", godišnja nagrada ULUCG, "Milunović, Stijović, Lubarda" (ULUCG)...

 

[andjela pizeli]

ZIMSKI KOTORSKI KARNEVAL - odrzava se u februaru. Tradicija pravljenja karnevalskih festa, prekinuta je u periodu II svjetskog rata. Organizovanje karnevala, nanovo je pocelo 60-tih godina XX vijeka, i traje sve do danas. Karnevalsko slavljenje i zabava u Kotoru se izvorno zove FESTANJE. Mjesecima prije karnevala siju se originalne maske. Kako je maska parodija na stvarnost, maske su iz godine u godinu sve interesantnije. Osim karnevala, desavanja na kotorskoj rivi, ulicama, pjacetama, u hotelima, a ukljucuje i maskenbale za djecu i odrasle, uz degustaciju specijaliteta kotorske kuzine, muzicke koncerte i pozorisne predstave.Tradicionalne kotorske karnevalske feste najveca su zabavna manifestacija u Crnoj Gori. Kotorski karneval posjeti nekoliko hiljada ljudi. Osim karnevalskih trupa iz Kotora i drugih primorskih i gradova Crne Gore, u Kotorskom karnevalu ucestvuju i mnoge karnevalske grupe iz Evrope i svijeta.

Dodato posle 9 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

 

[PYC]

"Gorski presto" među čitaocima

PRVA OD TRI KNJIGE CJELOKUPNE POEZIJE HADŽI RADOVANA BEĆIROVIĆA TREBJEŠKOG NA KIOSCIMA UZ "DAN"

"Gorski presto" među čitaocima




~ Radovan Bećirović–Trebješki jedini je istinski disident među piscima u Crnoj Gori, nakon Marka Miljanova. On svoje ideje, uvjerenja i pjesme, samo čudom nije platio glavom

Prva od tri knjige cjelokupnog pjesništva Hadži Radovana Bećirovića Trebješkog - "Gorski presto", u kojima je epski bard opjevao srpsku istoriju, od danas je pred čitaocima. Izdavačka kuća "Oktoih" tako je realizovala kulturnu misiju koja prevazilazi okvire poduhvata i doseže granice podviga. Hadži Radovan je proživio gotovo cijeli dvadeseti vijek, kao svjedok, učesnik i tumač istorijskog vremena, u kome je živio, ali i kao pjevač koji je pričao, mahom u desetercu, i o vremenima, od starozavjetnog, do novijeg doba.
- Na ovom projektu radili smo više od godine. Priređivač je Budmir Dubak koji je napisao i predgovor ovom izdanju. U pripremi je učestvovao i čitav tim saradnika – neki od njih, kao na primjer doktor Vajo Delić znali su napamet čitave pjesme, ranije nezapisane pjesme ovog našeg posljednjeg epskog pjesnika. Tu su i publicista Budo Simonović i profesor srpskog jezika Ljubinka Tomović, unuka Hadži Radovanova - rekao je urednik Radomir Uljarević u intervjuu za "Dan".
U predgovoru prvoj knjizi Budimir Dubak podsjeća da je bdenje nad rukopisima i stvaralačka muka i sumnja prirodno stanje pisca...
- Ali, nije lako bilo smoći toliko kuraži, pa napisati pjesme kao što su: „Đavo u Crnoj Gori", „Jame u Crnoj Gori" i „Izlazak ujamljenih". Usred terora tih tvoraca novog pakla u Crnoj Gori, napisati pomenute pjesme značilo je potpisati najtežu presudu sebi. Ali, unutrašnji moralni i stvaralački poziv i priziv, što je objasnio kao nešto što ga goni iznutra, nadjačali su sve ljudske strahove - kaže Dubak.
Kad je starca Radovana jednom prilikom, u šali, pitao mitropolit Amfilohije, zašto piše kad se od pjesama ne živi, on je odgovorio u najvećoj zbilji:
„Čovjek je prinuđen da to radi. Nešto ga goni iznutra". Još je dodao kako je najčešće pisao noću, a danju to isto brisao.
„Dešavalo mi se da napišem na desetine stihova uveče, pored lampe, a ujutro kad se probudim, vidim da ni deseti stih ne valja".
Akademik Milosav Babović „Mojkovačku bitku" smatra za „najdramatičniju i najekspresivniju pjesmu poslije Višnjića, Podrugovića i Starca Milije".
- I doista je ovaj novi i potonji epski pjevač tu „zvučnu mađiju deseterca" (kako Vojislav Đurić naziva Njegošev deseterac), kao „mlijeko iskoni" primio od najranijeg djetinjstva, u kom je zavolio „narodne priče, junačke pjesme, a gusle naročito". Dodaje još kako je u tome vidio „velike mudrosti i velike ljudskovine". Jer, veli: „Nema nijedne naše junačke pjesme, a da u njoj nije istaknuto prvo junaštvo, a onda i čovječnost". Na tim postulatima se temelji i poezija koju će sam stvarati, uz napomenu: „Ja nijesam junak nikakav, ali volim kuražna čoeka, jer svačemu kuraž treba". Ali, upravo njegov život demantuje ovakvu ocjenu sopstvene hrabrosti. Naročito je osporava njegova poezija - naglasio je Dubak.
Djelo Radovana Bećirovića–Trebješkog predstavlja svojevrsni pjesnički zbornik primjera čojstva i junaštva, ali i primjera nečojstva i kukavičluka. To su primjeri patriotizma, slave i viteštva, ali i primjeri izdaje, poraza, sramote i neljudskosti. To su primjeri žrtvovanja za dobro i spas naroda, crkve, države, plemena, bratstva i pojedinca, ali i primjeri gaženja i odricanja od svega toga, radi svojevrsne opsjednutosti đavolom, koji navodi na činjenje nepojamnog zla i bestijalnosti, prije svega prema bližnjima.
Za razliku od svojih prethodnika i učitelja deseterca, Hadži Radovan Bećirović Trebješki je zatočnik rime.
- Smatrao je da je „rima cvijet u pjesmi". Ali je takođe uviđao, kao i u slučaju odnosa između istorije i poezije, da rima jeste „cvijet u pjesmi", pod uslovom da su uspjele i rima i pjesma. U autopoetičkom iskazu, povodom rime, kaže: „Ako zbog rime ništa ne žrtvuješ, onda je rima kruna stiha." To je istovremeno i autokritički sud, i implicitno priznanje da je znao, zarad rime, da žrtvuje poeziju, jednako kao što je bio blagodaran uspjeloj rimi, u kojoj je ostvario izuzetnu poeziju. Nije samo rimovanje (gdje su i najvještiji pjesnici često znali da omanu izagaze u plićak, u rimu radi rime, koja prazno zvoni) bilo stega, koju je sam sebi propisao, već su njegove ideje, zanosi, nacionalna, vjerska i politička uvjerenja uvijek predstavljali izvorne volja i ograničenja, koja su se, u zavisnosti od društvenog i istorijskog konteksta mijenjala, ali samo nagore - rekao je priređivač Budimir Dubak.
Nikako da se i u vremenu kad je riječ disident bila toliko zvučna, sa konotacijom političkog martirstva, kaže kako je Radovan Bećirović–Trebješki, jedini istinski disident među piscima u Crnoj Gori, nakon Marka Miljanova. On svoje ideje, uvjerenja i pjesme, samo čudom nije platio glavom.

D.D.P.


Četvrtkom uz "Dan"

Ediciju cjelokupne poezije Hadži Radovana Bećirovića-Trebješkog čine tri knjige. Prva "Gorski presto" od danas je pred čitaocima po cijeni od 3.99 eura. Druga knjiga pod naslovom "Carev laz" izlazi pred čitaoce 3. februara po cijeni od 4.50 eura. Treća "Polomljene sablje" na kioscima uz "Dan" pojaviće se 10. februara, a kako je najobimnija i cijena će joj biti 4.99 eura.

 

[PYC]

Praznik mimoze Herceg Novi – istorijat






Izvor/autori teksa Lazar i Duško Seferović

Ideju je pokrenuo zaljubljenik u Herceg Novi, beogradski publicista Dragutin – Backo GREGORIĆ, prijatelj tadašnjeg hercegnovskog gradonačelnika Petra STIJEPČIĆA

Stijepčić je 1969. godine organizaciju povjerio Turističkom savezu Boke Kotorske .
​

U uspješnom Organizacionom odboru dugo su radili: Marko VLAOVIĆ – predsjednik Turističkog saveza , Mirko STIJEPČIĆ – sekretar Turističkog saveza, Vlado BEKO- direktor PKB-a, njegovi saradnici, Ljubo KOTAŠAR i Ante STERNIŠA, pridružili su se Savo LALOVIĆ, Lazar SEFEROVIĆ, Petar i Mato VUČETIĆ, Ante KRSTOVIĆ, Dragan KOSIĆ, Mirko VUKASOVIĆ, Dragan RISTIĆ, Branko SAMARDžIĆ, Branislav Ćurčija, Gojko MILUTINOVIĆ, Ranko SEFEROVIĆ, Saša VIDIĆ i svi zaljubljenici u grad mimoza.

Na prvi Praznik mimoze došli su poznati beogradski glumci, umjetnici, novinari, stjuardese JAT-a. Domaćin im je bio na prvoj plantaži mimoza Petar DERIĆ iz Sutorine Prvu individualnu prodaju mimoze u Beogradu organizovao je tih godina Stevo KIŠIĆ iz Zelenike .

​

Prve korjene italijanske mimoze zasadili su Petar Derić i poznati vajar Luka TOMANOVIĆ .
Najveću plantažu imao je u Baošićima Arso CVJETKOVIĆ.
Izvođači programa Praznika mimoze bili su Gradska muzika, trombonjeri, mažoretke, VIG»EGZODUS», ansambl «BOKELjI», KUD «SLOGA» i maske iz cijele Boke.

Prve mažoretke u ondašnjoj Jugoslaviji organizovali su u saradnji sa Turističkim savezom Petar i Mato VUČETIĆ. Okupili su 1971. najljepše Novljanke.
Karavan Praznika mimoze je u periodu od 1969.do 1995. prešao skoro 80 hiljada kilometara ili dva puta oko zemljine kugle *** Mažoretke i «Bokelji» gostovali su 1984.u Sarajevu na otvaranju 14. ZIMSKIH OLIMPIJSKIH IGARA, godinu dana kasnije i na otvaranju Evropskog prvenstva u umjetničkim klizanju.
SEDAM NOĆI PRAZNIKA MIMOZE, tako je bio naslovljen program organizovan 1976.godine u beogradskoj «SKADARLIJI» .

Najduži maskenbal organizovan je u Sloveniji, Novom mestu 1979.U prepunoj Sportskoj dvorani fešta je započela u 21 a završila u 9 sati ujutru, narednog dana.
​

Uspješne nastupe u sklopu Praznika mimoze imali su i vokalni ansambl «LASTAVICE», KUD»ILIJA KIŠIĆ», profesori hercegnovske Muzičke škole, manekenke «MODAFESTMIMOZE» , kasnije HERCEGNOVSKO POZORIŠTE i Umjetnički centar «AS»..
O Prazniku mimoze sa «Bokeljima» su snimljene dvije televizijske emisije za Evroviziju.
Priča o festivalu u slavu cvijeća traje, nove stranice dopisaćemo narednih mjesec dana …

 

[majstor svog zanata]

Realizacija Programa podrške razvoju kulture u Nikšiću kreće u martu

Povodom realizacije Programa podrške razvoju kulture u Nikšiću, koji je usvojila Vlada Crne Gore za period 2014-2017. godina, u Opštini Nikšić upriličen je sastanak ministra kulture prof. Branislava Mićunovića, predsjednika Opštine Nikšić Veselina Grbovića sa direktorima nacionalnih institucija kulture - Crnogorsko narodno pozorište, Kraljevsko pozorište Zetski dom, Muzički centar Crne Gore, Centar savremene umjetnosti, Narodni muzej Crne Gore, Crnogorska kinoteka, Državni arhiv Crne Gore i Nacionalna biblioteka Đurđe Crnojević i direktorima lokalnih javnih ustanova kulture u Nikšiću - Centar za kulturu, Zahumlje, JU Anderva i JU Nikšićko pozorište.

Na sastanku su dogovoreni konkretni projekti sa kojima će u martu mjesecu početi realizacija ovog Programa za 2014. godinu, dok će zvaničan spisak programa biti objavljen u toku februara.


U martu mjesecu na repertoaru će se naći predstave Crnogorskog narodnog pozorišta i Kraljevskog pozorišta „Zetski Dom”, muzički program u organizaciji Muzičkog centra, filmski program u produkciji Kinoteke, izložbe slika i fotografija u organizaciji Narodnog muzeja Crne Gore, Centra savremene umjetnosti, Nacionalne biblioteke Đurđe Crnojević i Državnog arhiva Crne Gore, kao i dvije autorske večeri.

Lokalne ustanove kulture pripremiće koncert folklornog ansambla, koncert hora Zahumlje i premijeru predstave „Nobelovci” u kooprodukciji JU Zahumlje i JU Nikšićko pozorište.

Organizacijom će se baviti producentski tim koji će sarađivati sa Opštinom Nikšić, Ministarstvom kulture i institucijama kulture.

Takođe je usaglašeno da kroz Program podrške budu utemeljeni i najznačajniji segmenti rada nikšićkih institucija kulture, kao i manifestacija poput nikšićkog Gitar festivala, Festivala glumca, Septembarskih dana, Lake Festa, Bedem Festa, pozorišne produkcije Nikšićkog pozorišta i Zahumlja, kao i revitalizacija nekadašnjih tradicionalnih manifestacija, Nikšićki književni susreti i Bijenale mladih umjetnika.

Program će činiti i gostujući programi iz regiona, a umjetnička produkcija institucija kulture iz Nikšića biće prezentovana i u drugim crnogorskim opštinama.

Prema dogovornoj dinamici svakog 15-og u mjesecu biće objavljen program za naredni mjesec.

 

[ema+]

veceras u cafeu Vardero - Bar i sjutra u Montenegro Pub-u - Podgorica nastupice bend Nicim izazvan
sinoc su imali svoj prvi nastup u CG, u Niksicu u Nk Pub-u.

bend Nicim izazvan je formiran 2011.god a svoj prvi album su objavili ove godine

 

[ema+]

obnovljena predstava "Poglavlja 23 i 24" u produkciji Alternativne teatarske kompanije (ATAK), bice izvedena 29. avgusta na Citadeli, u Starom gradu Budva, u 20 sati.

u "Poglavljima" uloge tumace mladi crnogorski glumci Aleksandar Radulovic i Karmen Bardak.
tekst za "Poglavlja 23 i 24" (u podnaslovu – plamen kontemplacije), pisali su dramaturzi Dragana Tripkovic i Vasko Raicevic.

"Poglavlja 23 i 24" je teatarski odgovor na apsurd crnogorske svakodnevice.