Naš film ide dođavola. Balkan nije nikakvo merilo. Imamo situaciju da naši režiseri svoj prvi film snime sa 40 godina!!! Da li oni tada mogu da dozvole sebi luksuz da se kockaju tako što će praviti nešto kreativno i ludo? Ne bih rekao. Po meni, evropska kinematografija je ubedljivo najbolja, što nezavisne, što nacionalne produkcije, što koprodukcije. Tu treba tražiti mesto, saradnju, teme, milje... Američka kinematografija ima jedan jedini zahtev - zgrnuti pare. Sa tim načelom prestaje umetnost. Jedan Bergman je mogao da snimi onu gomilu filmova jer nije imao frku sa nalaženjem para za njihovo snimanje - svi filmovi su mu bili niskobudžetni, a opet je postao jedan od najvećih reditelja ikada. Prema tome, nije zdravo ni uzimati samo Ameriku kao merilo, ne prave samo oni filmove. Glupo je očekivati da jedan srpski film napuni bioskope širom sveta i zaradi par stotina miliona dolara, to ne može ni francuski, ni italijanski, ni nemački, ni ruski film. Ali može da bude autentičan i da bude cenjen u svom prirodnom okruženju - u Evropi, a to je slučaj sa Kusturicom, Paskaljevićem, Mikijem Manojlovićem, Šijanom... Ugledanje na Holivud nikako nije dobro, to je ono - spuste te na njihov nivo, pa te dobiju na iskustvo. To bi trebalo da shvate novi naraštaji filmskih stvaralaca, u suprotnom ćemo nastavljati da gledamo loše filmove sa lošim glumcima. Ne kažem da nema i dobrih filmova, ali oni su više izuzeci koji potvrđuju pravilo.