Kućne majstorije

Učlanjen(a)
22.08.2009
Poruka
4.109
Prerada krzna i štavljenje kože


Štavljenje nije izrazito zadatak hemičara, ali je nešto slično. Za preradu krzna može se koristiti koža od mnogih malih životinja, ali je najčešće u upotrebi koža od pitomog i divljeg zeca.

Za preradu krzna odgovara samo koža zimi zaklanog zeca. Letnja krzna se koriste samo u industriji šešira.

Oderana koža se razapne na drveni ram i suši na promaji. Ne sme da se izloži direktnom dejstvu sunca. Sušenje ne sme biti naglo, jer dolazi do presušenja i tada se teško prerađuje.
Kvašenje ima cilj da se krzno očisti od mehaničkih nečistoća i da se vrati koži ona količina vode koju je imala prilikom dranja. U roku od 24 sata, kvasi se krzno u vodi na sobnoj temperaturi, i nožem se raspori lojasta opna. Zatim se krzno stavi u rastvor za kvašenje, koji treba da zaprema oko 15 puta veću zapreminu od zapremine kože.

Sastav kvasila

  • 40g/l kuhinjske soli,
  • 0,5m!/l mlečne kiseline,
  • 0,5 ml/1 mravlje kiseline,
  • 0,5 ml/1 formalina, dopuniti vodom do 1000 ml.

U ovako pripremljenom rastvoru držimo krzno 24 sata i obrađujemo ponovo nožem skidajući lojastu opnu zajedno sa ostacima masti i mesa.

Štavljenje (konzervisanje) sirove kože vrši se u sledećem rastvoru:

  • 60g/l kuhinjske soli,
  • 0,5ml/l mlečne kiseline,
  • 2 ml/1 sumporne kiseline,
  • 1 ml/1 sirćetne kiseline i dopunimo vodom do 1000 ml.

To znači da 15 litara štavila sadrži 900 grama soti, 7,5ml mlečne, 30ml sumporne i 15ml sirćetne kiseline. Rastvor se pravi na taj način što se prvo rastvori kuhinjska so, zatim se stavljaju ostale komponente.

Krzno se drži u štavilu dva dana, a rastvor se meša dnevno 4 - 5 puta.

Mazanje krzna vrši se emulzijom, napravljenom od jednog dela crvenog turskog ulja i 0,1 dela mineralnog ulja. Ova smeša se razblažuje vodom u odnosu 2:1. Za jednu zečju kožu potrebno je oko pola litra takve emulzije. Emulziju nanosimo četkom ili krpom, dobro trljajući kožnu stranu krzna. Posle dva sata kožu sušimo u prostorijama gde je temperatura 30-35°C.

Ovako pripremljena krzna trebalo bi mehanički obraditi. U cilju omekšavanja, vrtimo kožu u okretnim buradima u kojima se nalazi drvena strugotina, oko tri sata. Zatim pogodnim tupim predmetima gnječimo krzna, unakrsno. Posle gnječenja omekšavanje se nastavlja u okretnim buradima u kojima se sad nalazi benzinom nakvašena drvena strugotina. Ponovnim gnječenjem, izrada krzna je završena.
 
Učlanjen(a)
22.08.2009
Poruka
4.109
Hemijsko poliranje

Suština hemijskog poliranja je u odstranjivanju silnih neravnina i rapavosti sa metalnih površina i dovođenje tih površina do ogledalastog sjaja. Poliranje se vrši u specijalnim »kupatilima«.

Veoma je značajan sastav i koncentracija tih kupatila, jer se,ako se ovome ne posveti pažnja,mogu posticići suprotni efekti.Za poliranje se koriste sumporna,fosforna kiselina i razne soli teških metala kao katalizatori.

Recepti za grubo poliranje aluminijuma:


  • 70 tež. % fosforne kiseline,
  • 22% sumporne kiseline,
  • 8% borne kiseline.
  • Temperatura 90°C. Vreme poliranja 3-8 minuta

Za poliranje aluminijuma

  • 95 tež. % fosforne kiseline,
  • 4,5 tež. % azotne kiseline,
  • 0,5 tež. % nikel-nitrata.
  • Temperatura kupatila 90°C, vreme poliranja 3-5 minuta.
Za poliranje železnih površina

  • 1000 g 75%-nog rastvora fosforne kiseline,
  • 400 g 70%-ne azotne kiseline,
  • 600 g 95%-ne sumporne kiseline.
  • Izmeša se sa 192 g vode.
  • Temperatura kupatila 100°C, vreme potiranja 5-10 min.
Za poliranje bakra i mesinga


  • 600 ml 75%-nog rastvora fosforne kiseline,
  • 200ml 40 В0, azotne kiseline,
  • 400ml 98%-ne sirćetne kiseline i 10 g melasa.
  • Temperatura kupatila 25°C, vreme poliranja 1 minut.
Za poliranje cinka i kadmijuma koristimo 1/4 - 1/2 % rastvor azotne kiseline.

Tehnologija poliranja

Rastvore za kupatila zagrejemo na temperaturi do 90°C. Predmete koje želimo polirati stavljamo u kupatila,držimo ih 3-8 minuta, vadimo i peremo u toploj vodi, pa susšimo.Za hemijsko poliranje koristimo posude od vatrootpornog stakla, keramike ili metala (prevučene (obložene) sa PVC-om).Predmeti se pre poli -ranja odmašćuju. Ako metal sadrži više od 2% silicijuma, hemij- ski se ne može polirati. Površine koje su hemijski polirane, veoma su pogodne zа eloksiranje i farbanje.

Nagrizanje metala

Nagrizanjem nazivamo hemijsko rastvaranje površinskih slojeva metala. Tako, na primer, pri pravljenju bakroreza, bakrena ploča se prevuče voskom, iglom se ucrta željena slika ili tekst i prelije azotnom kiselinom. Kiselina će da nagriza voskom nepokrivene površine. Slično se postupa pri nagrizanju stakla. Hemikalije za nagrizanje su veoma opasne, zato je nužno korišćenje gumenih rukavica, odnosno kecelja i zaštitnih naočarа.

Rastvori za nagrizanje

Čelične ploče se obrađuju sa:

  • 120 g 80%-nog alkohola,
  • 8 g azotne kiseline i
  • 1 g srebrnog nitrata, rastvorenog u vodi.
Cink se obrađuje sa:

  • 1000 ml vode,
  • 100 g kalijeve stipse,
  • 30—100 ml azotne kiseline.
Za nagrizanje stakla koristimo:

  • 1 deo vodonik-fluorida i
  • 1-6 delova vode.
Za skidanje, odstranjivanje stare farbe sa površina:

  • 2 dela asfalta rastvorenog u
  • 5 delova terpentina (na hladno).
  • (topla kupka):
  • 5 delova asfalta,
  • 10 delova voska,
  • 3 dela smole,
  • 8 delova mastiksa,
  • 2 dela loja.

Oksidacija

Oksidacijom se naziva prevlačenje metalnih površina zaštitnim, oksidnim slojem. Pre prevlačenja metala ovim slojem, koji može i da služi za dekoraciju, povrsine moramo brižljivo očistiti od masnoća.

Koroziona otpornost bojom zaštićenih površina je obično slabija, medutim, otpornost se povećava ispunjavanjem sitnih pora vodenim staklom ill bezbojnim lakom.

Rastvori za oksidaciju

Prevlačenje mesinga plavom bojom vrši se sa:

  • 20-30 g/l olovnog acetata,
  • 60g/l natrijum-tiosulfata,
  • 30 g/1 95%-nog rastvora sirćetne kiseline.
  • Temperatura kupatila: 800C. Vreme oksidacije: 5 minuta.

Prevlačenje bakra crnom bojom:

  • 9,4 g/l natrijum-hidroksida i
  • 3,1 g/l amonijum-persulfata.
  • Temperatura: 100°C. Vreme oksidacije: 5 minuta.
Mrko bojenje čeličnih površina:


  • 120—150 g/1 natrijum-hidroksida,
  • 30 g/l natrijum nitrata,
  • 20 g/1 karbamida i
  • 100 ml vode zagrejemo nа 140-150°C i vršimo oksidaciju u toku od 20-30 minuta.

Prevlačenje bakra mrkom bojom vršimo sa:

  • 40—50 g/1 natnjum-tioantimonata, na temperaturi od 45-500C.
  • Ili sa 5-10 g/1 kalijum-sulfida na 60-80°C u toku od 10-15 minuta.
Plavo bojenje čeličnih površina:


  • 30 g hlorid gvožđa, FeCI3 • 6Н2О;
  • 30 g živinog nitrata, Hg(NO3)2;
  • 30 g sone kiseline;
  • 120 g alhohola;
  • 120g vode.

Temperatura: 20-25°C. Vreme: 20 minuta.


Mrko bojenje kadmijumizirane čelične pločе:


  • 62 g/1 kalijum-bikromata,
  • 3,1 g/1 azotne kiseline (specifične gustine 1,2)
  • Temperatura: 60-70°C.



Odmašćivanje metalnih površina

Pre nanošenja metalnih prevlaka metalne površine treba odmastiti.

Alkalni rastvori zа čelik i gvozđe:


  • 40 g/l natrijum-hidroksida, NaOH,
  • 50 g/1 natrijum karbonata, Na2C03 (soda),
  • 4 g/1 trinatrijum-fosfata, Nа3РО4 • 12H2O,
  • 1 g/l masnialkohol-sulfat.
  • Temperatura: 80°C.
  • 55 g/1 natrijum-silikata,
  • 60 g/1 trinatrijum-fosfata.
  • Temperatura: 80°C.



Odmašćivanje bakarnih i mesinganih površina zagrevanjem:


  • 8 g/1 natrijum-hidroksida,
  • 25 g/1 natrijum-karbonata,
  • 65 g/l trinatrijum-fosfata i
  • 1 g/l masnialkohol-sulfata.
  • Temperatura: 80°C.



Odmašćivanje aluminijumskih i pocinkovanih površina zagrevanjem:



  • 25 g/1 vodenog stakla,
  • 60 g/l natrijum-karbonata i
  • 20 g/1 trinatrijum-fosfata.
  • Temperalura: 80°C.
 
Učlanjen(a)
22.08.2009
Poruka
4.109
Prevlačenje metala


Niklovanje bez struje

20 g/l nikl-hlorida, NiCl2 · 6H20, 20 g/1 natrijum-hipofosfita, NaH2PO2H2O, 45 g/1 trinatrijum-citrata, Na3C4H307 · 5Н2О, 30 g/1 amonijum-hlorida, NH4Cl, 50-55 ml 25%-ni rastvor amonijum-hidroksida, PH: 8-9%. Temperatura: 85°C±3%. Vreme: za debljinu od 12 mikrona oko 1 čas.
Bakarisanje bez struje:
Prethodno dobro očišćene čelične ili gvozdenc površine stavljamo u rastvor, peremo i sušimo. Rastvor je sastavljen iz: 104 g/1 kalijum-natrijum-tartarata, КNаС4Н406, 70 g/1 natrijum-hidroksida NaOH, 35 g/1 bakra-suifata, CuS04 · 6H20. Vreme: 5 minuta. Temperatura: 50°C. Prethodno, metalne predmete stavljamo u rastvor sačinjen od 20g/l bakar-sulfata i sumporne kiseline, koji su u odnosu 1:1.


Bakarisanje i niklovanje aluminijskih površina umakanjem:

Posle odstranjivanja oksidnog i masnog sloja predmcti se stavljaju u prvu kupku u toku od 4-5 minuta - uz stalno mešanje - zatim se peru i suše. Isti postupak se izvodi i u drugoj kupki. Proces niklovanja je istovetan. Sve radnje treba izvoditi u gumenim rukavicama, sa zaštitnim naočarima, jer navedene hemikalije su veoma opasne.


Bakarisanje aluminijuma:

1. U 1000ml vode staviti 145ml sone kisetine (20B°), 35 ml 98%-ne sumporne kiseline, 15 g bakar-sulfata (plavi kamen). 2. U 1000 ml vode staviti 110g bakar-sulfata i 2g kalijum-hlorida. Temperatura: sobna.
Niklovanje aluminijuma:

U 1000 ml vode staviti: 15 g nikl-hlorida, NiCl2 • 6Н2О, 20 g amonijum-hlorida, NH4Cl, 3 g natrijum-suifata, Na2S04, 10 g natrijum-karbonata, Na2C03, 10 g amomjum-karbonata, (NH4)2C03. Temperatura: sobna. Prevlačenje gvožđa cinkom: (Slika) Na 1000 ml vode dolazi: 10 g cink-hlorida, ZnCl2, 20 g vinske kiseline, С4Н6О6, Temperatura: 100° C.


Pocinkovanje bakra:

U 1000 ml vode staviti: 10 g cink-hlorida i 200 g natrijum-hidroksida Temperatura: 100°C.
Predmete od gvožđa, koje zelimo prevlačiti cinkom, uz stalno mešanje drzžino oko 10-15minuta u kupatilu. Dešava se da neuspele prevlake moramo odstraniti sa površina. Rastvor za odstranjivanje nikla sa gvozdenih, čeličnih površina je azotna kiselina koja se puši (НNО3).
Za odstranjivanje bakra sa gvozdenih površina koristimo natrijum-cijanid (NaCN) u koncentraciji 200 g/1, na 60-70°C. Natrijum-cijanid je veoma otrovan.
Odstranjivanje cinka sa gvozdenih, odnosno čeličnih, površina vrši se na sobnoj temperaturi sa 10°-nom sonom kiselinom ili sa 20%-nim rastvorom natrijum-hidroksida na 100°C, ili na sobnoj temperaturi sa hrom-trioksidom (СгОз) u koncentraciji 20g/l + 15 g/l sumporne kiseline.
Odstranjivanje cinka sa bakarnih površina vršimo 10%-nim rastvorom sone kiseline.
Nenavedene metode prevazilaze mogućnost izvođenja u domaćim okvirima, jer zahtevaju dobro opremljenu laboratoriju, odnosno radionicu.
 
Učlanjen(a)
22.08.2009
Poruka
4.109
Pozlaćivanje



Kada na tavanu ili u podrumu slučajno pronađete neki davno upotrebljavan predmet za kojeg vas vežu uspone, zaključejemo da se vlaga, prašina, mehanička oštećenja uticala na lep izgled. Ali, ako su ta oštećena manja, uvek ima leka.

Među predmetima koji se sa uspehom mogu obnoviti ubrajaju se i antikviteti. Restaruratorski je posao toliko napredovao da više ne predstavlja problem ni verna obnova čipkasto izrezbarenog drveta ili ukrasenih šara izvedenih bojom i zlatom na drvetu. Naravno, baš sve se ne može, zbog nedostataka iskustva i alata, preporučiti kućnim majstorima, ali neke jednostavnije zahvate neće biti teško izvesti.

Pozlaćeni okvir za ogledalo iz više razloga izabrali smo kao primer za restauriranje. Najvažniji su svakako to što su mu nedostajali neki izrezbareni delovi i što mu je pozlata gotovo posve otpala. Osim toga, zbog svog je oblika pogodan za pregledno prikazivanje nekoliko načina pozlaćivanja.


Obnova okvira



Okvir treba pre svega očistiti da se uoče sva oštećenja. Površina mu se dobro natopi šelakom, naročito ako ima crva, te ostaviti jedan dan. Za to se vreme prašina i trulež spoje u tvrdu masu koja se odvoji od podloge i tako lako odstrani.

Delovi okvira koji nisu oštećeni i sa kojih nije otpala pozlata, te im stoga nije potrebno ni pozlaćivanje, samo ćemo očistiti od nakupljene prašine. Učinićemo to prvo premazivanjem gorivim špiritusom, koji brzo lapi te ne stvara vlagu. Nakon jednog sata stvrdnutu prašinu uklanjamo trljanjem mekim delovima hleba. Taj je način primenljiv za čišćenje svih neoštećenih a uprljanih i pozlačenih predmeta koji su izgubili sjaj.

Na potpuno (šelakom) očišćenom okviru lako se uoči crvotočina i oštećenja. Delove koji nedostaju treba nadomestiti, a crvotočinu uništiti. Oštećeni sitno izrezbaren ornament teško se može nadoknaditi jednakim drvenim delom. Kako će okvir imati pozlatu koja pokriva podlogu, oštećenja se može popraviti bilo kojim, za oblikovanje materijalom. Najčešće se za to koristi mešavina od 3 dela vode i jednog dela drvofiksa. U nju se dodaje još malo plastofila da bi se dobila potrebna gustoća. Sa masom , po gustoći nalik gipsu, oblikovaćemo delove koji nedostaju. Kao predložak poslužiće prethodno izrađen crtež prema prvobitnom izgledu ili ako je to moguće, od neoštećemog dela rama koristiti kao osnovu za kopiranje. Masu treba grubo modelirati nožem i priručnim alatom, a nakon sušenja fino obraditi oštrim nožićem i brusnim papirom sitne detalje. Crvotočine ćemo uništiti preparatima Xylamon combi ili nekim sličnim sredstvom.





Podloga za pozlaćivanje



Za pozlaćivanje bilo kojim načinom treba pripremiti podlogu. Ona je ista pri radu na svim vrstama materijala, osim što postoji mali dodatak kada se prvi put pozlaćuje tek izrađen drveni okvir. Kod njega je potreban još poseban „temelj“ podlozi pozlate, a sastoji se od mešavine tutkala i vode u razmeri 1:3. Pri premazivanju okvira mešavina mora biti topla i tek kada se osuši nanosi se prva podloga. Ne premažemo li novi drveni okvir kasnije će se nanosi nakon nekog vremena ljuštiti.

Podloga pozlati na bilo kom materijalu treba biti mešavina kaolina krede i tutkala. Pri tome se najpre tutkalo kuva dok ne postane žitko, a kreda zagreje u posudu sa dvostrukim dnom na oko 40°C. Zatim se u 1 litar kaolin krede ulije 1dl tutkala i, dok je mešavina još topla, time tri puta grundira (nakon što je svaki prethodni namaz potpuno suv). Osušena kreda ne sme biti premekana a ni pretvrda. To treba ispitati brusnim papirom br.1 kojim se, ako je kreda premekana, suh namaz lako odstranjuje. Da bi se dobila potrebna tvrdoća u nju se dodaje još tutkala, a u slučaju da je pretvrda dodaje se još vode.
Sa neoštećenih delova pozlate pažljivo ćemo ukloniti godinama nataloženu prašinu i prljavštinu, premazivanjem špiritom koji će od nečistoća stvoriti tvrdu koru




Pozlaćivanje



Osim pravim zlatnim listićima (od 24karata) okvir se može pozlatiti i tankim metalnim listićima boje zlata ili srebrom u prahu. Ni jedan od tih načina nije teško izvesti ali pri tome treba imati mnogo strpljivosti te raditi u prostoriji bez daška vetra.

Zlatni listići su debljine 0.01cm i veličine 80x80mm. Za nanošenje na pripremljenu površinu treba ih najpre nožem smanjiti na potrebnu veličinu. Na lepljiv okvir listići se prenose naelektriziranim krstom (elektricitet se dobija trljanjem o kosu). Listićima treba prekriti čitavu površinu okvira i zatim trljanjem vatom priljubiti uz podlogu i polirati. U slučaju da koji deo okvira ostane nepokriven, na njega se može naknadno naneti zlatni listić i isto tako zagladiti. Nakon što je sve ispolirano, okvir treba premazati svetlim šelakom, jer on štiti pozlatu pri čišćenju i dodiru rukom.
Nakon jedan sat skorenu prašinu odstraniti trljanjem mekanim delovima hleba. Osim što će biti čista, pozlata će ponovo imati interivan sjaj.




Metalni listići, koji se kriste za pozlatu, su mešavina meda i bakra. Boje su zlata, ali nešto deblji. Zbog povećane težine i čvrstoće (ne pucaju lako kao zlatni) njihovo je nanošenje jednostavnije od prethodnog. Može se raditi i rukama, a višak se jednostavno otkine. Ta se pozlata takođe polira trljanjem vatom, ali se pri tom gubi mnogo više listića. Delove ornamenta koji nedostaju nadoknadićemo mešavinom drvofixa,prastofila i vode. Nakon oblikovanja zagladićemo ih oštrim nožićem i finim brusnim papirom.





Najbolji efekat pozlate srebrnom i bronzanom prašinom ne dobija se njihovim premazivanjem, već stvaranjem uslova da se one nanose na lepljive podloge. Time se kasnije postiže verni izgled metala. Stoga na podlogu od mixtiona (ili laka) u debelom sloju četkicom nanosimo suvu bronzu ili srebro te utiskujemo i poliramo sa vatom. Kako bronza oksidira, nakon poliranja je treba zaštititi premazivanjem svetlim šelakom. Pozlaćuje li se odjednom više predmeta, dobro je od srebrne prašine, prekrivanjem gazom, zaštititi disajne organe. Ono što na ornamentu nedostaje može se nadoknaditi nekim lako oblikojućim materijalom. Pri tom je važno da bude pogožen oblik koji nedostaje, a pozlata će ionako prekriti boju umetka.
Kada je pripremljena podloga za pozlatu dovoljne lepljivosti, nanosićemo listiće. Nožem ćemo ih na kožnoj podlozi rezati na potrebne veličine




Metalni se okviri mogu pozlatiti nakon prethodne zaštite protiv korozije, antikorozivnom bojom. Nakon dva premaza boje nanose se tri premaza šelaka te potom mixtion ili lak kao što je opisano.

Pri obnovi delimično oštećenih pozlata treba ispitati materijal, kako bismo upotrebili isti. Osim vizuelno, to se može učiniti hemijski. Tako kap sone kiseline otkriva da li je pozlata izvedena zlatom ili nekom drugim metalom. Naime, kiselina pocrnuje zlato. Površina okvira pokriva se debelim slojem listića. Eventualni propusti mogu se naknadno pokriti otkinutim delovima listića.



Kao i kod ostalih pozlata, bronza se prvo utiskuje vazom, a zatim se trljanjem postiže visoki sjaj.



Bronzom i srebrom u prahu mogu se pozlatiti i vrlo složeni ornamenti različitih okvira. Pri tom, nije bitan materijal od koga je izrađen okvir. Na primer, verujemo da nije lako pogoditi kako su ova dva okvira od plastičnih smesa. Zlato se za podlogu veže čvrstim utiskivanjem vatom. Trenjem mu se zatim izvlači sjaj.

Okvir možemo pozlatiti i bronzom u prahu. Ona mora biti suva i nanosi se četkicom u debljim slojevima
 
Učlanjen(a)
22.08.2009
Poruka
4.109
Ukrasi u domu


Dobra slika je uvek skupa, jedinstvena, stvorena u trenutku nadahnuća...

Za mnoge je slika na zidu najlepši ukras doma koji, za razliku od cveća, veoma mnogo obavezuje. Za izbor slike nisu dovoljni samo pozitivni afiniteti prema umetnosti, već i određeni potencijal kućnog budžeta. Dobra slika je skupa, jedinstvena, neponovljiva, originalna, stvorena u trenutku nadahnuća umetnika.

Podrazumeva se da je ovakva slika na zidu nepresušno vrelo inspiracije, maštanja i zadovoljstva za onog ko ume da je doživi svojim čulima.

I nije svejedno kako je slika postavljena. Nakrivljena slika na zidu ružno izgleda. Jednostavno je možete ispraviti ako ugurate u okvir jedan bakarni novčić i to na onoj strani slike koja štrči uvis. I problem je rešen.

Ako neka slika u vašem stanu stoji nakoso, evo kako ćete je ''izravnati''. Na suprotni ugao slika od onog na koju se stranu slika nakosila, nalepite sa strane tanku gumicu za brisanje. Gumica mora biti taman toliko debela koliko slika odstoji od zida kako bi se gotovo zalepila za zid. Gumica neće uprljati zid, trajna je, a uz to vaša slika će konačno visiti kako treba.

Svetlost nam pomaže da uživamo u lepoti umetničkih predmeta pa i slike. Ako imate slike, čiju vrednost želite da istaknete, obezbedite im specijalno osvetljenje koje će služiti samo u ''njihovu čast''. Na taj način možete da istaknete jednu ili više slika pa i čitav zid, ako ste na njemu formirali svoju malu galeriju.

Za jednu sliku biće vam dovoljan jedan manji reflektor, za grupu slika odaberite plafonski priključak sa nizom reflektora koji imaju fleksibilne zglobove za podešavanje smera osvetljenja. Tako će vaše slike biti obogaćene lepim osvetljenjem.

Drvene okvire za slike koje su izgubile sjaj možete ''restaurirati'' za nekoliko minuta. Mekom krpom nanesite na okvire kremu za cipele neutralne boje ili vazelin. Pustite da drvo upije kremu, a zatim čistom krpom uklonite višak kreme. Ne samo što će se drvo oporaviti, nego će se vaši okviti sijati kao novi.

''Pozlaćeni'' ramovi, kao i pozlaćeni starinski lusteri su osetljivi. Vremenom na ovakvim ramovima i lusterima pojavljuju se mrlje koje se ne mogu skinuti čistom krpom. Kvašenje vodom može da bude štetno, a nikako da skine mrlje.

Mrlje s ovakvih ramova najbolje će se skinuti ako se oni istrljaju komadićem vate naropljenim u rastvor 50% alkohola i hladne vode, a zatim dobro izbrišu suvom krpom.

Na takav način skidaju se i mrlje od muva koje se vrlo često mogu videti na ovoj vrsti ramova.
 
Učlanjen(a)
22.08.2009
Poruka
4.109
Kako napraviti akvarijum



Akvarijum koji predlažemo da napravite sami je napravljen u sada već uobičajenom stilu - bez okvira, lepljen specijalnim silikonskim lepkom. Prvo prilazimo izradi postolja za akvarijum koje ćemo napraviti prema donjoj skici od iverice debljine 18 mm. Postolje mora biti dobro zalepljeno i učvršćeno, kako bi kasnije moglo izdržati težinu akvarijuma, koja uglavnom prelazi 100 kg.

Najpre izrađujemo okvir, pa onda unutrašnja pojačanja zalepimo unakrsno. Pod (dno) akvarijuma leži na unutrašnjim pojačanjima. Oblik postolja prikazan je na slici, a dimenzije bi trebalo prilagoditi budućem akvarijumu.

Stakla, od kojih ćemo napraviti stranice i dno akvarijuma, moraju biti TAČNO izrezana i brušena po rubovima kako bi dobro prijanjala. Preporučujemo da taj deo posla prepustite staklorscu. Važno je da staklo bude dovoljno debelo, kako bi izdržalo pritisak i sprečilo eventualno pucanje i poplavu. Kada, prema uputstvima u donjem foto-stripu, napravite akvarijum, obratite pažnju na nekoliko faktora kako bi osigurali preko potrebne uslove za život ribica i biljaka.
Akvarijum-za-ribice-izgradnja-001.jpg

Akvarijum-za-ribice-izgradnja-002.jpg

Akvarijum-za-ribice-izgradnja-003.jpg

Akvarijum-za-ribice-izgradnja-004.jpg
1. Za gradnju akvarijuma su potrebne ove količine stakla: za bočne strane 48,6 x 50 cm, za pod i prednji deo 50 x 50 cm, i za poklopac 48,6 x 27 cm.
2. Od kartonske lepenke izrezati osam traka dužine desetak cm i širine 2 - 3 cm.
3. Na ravnu površinu postaviti staklo, predviđeno za dno akvarijuma. Na staklo položiti trake kartona kao na slici.
4. Dobili smo osnovicu akvarijuma- postavimo sve stranice i privremeno ih učvrstimo širokom lepljivom trakom.
Akvarijum-za-ribice-izgradnja-005.jpg

Akvarijum-za-ribice-izgradnja-006.jpg

Akvarijum-za-ribice-izgradnja-008.jpg

Akvarijum-za-ribice-izgradnja-008.jpg
5. Pri spajanju stakala lepljivu traku ćete malo popustiti kako bi napravili procep u koji ćete staviti silikonski lepak.
6. Na isti način silikonski lepak nanosimo i između ostalih stranica akvarijuma.
7. Ovlaženim prstom prelazimo preko lepljive trake na uglovima tako da između njih ostane mali razmak.
8. Kada je lepak već nanesen između svih stranica, izvucite kartonske podmetače tako da unutar stranica budu još samo jedan cm.
Akvarijum-za-ribice-izgradnja-009.jpg

Akvarijum-za-ribice-izgradnja-010.jpg

Akvarijum-za-ribice-izgradnja-011.jpg

Akvarijum-za-ribice-izgradnja-012.jpg
9. Ponovite postupak lepljenja, ali sada između stranica i dna akvarijuma. Nakon toga uklonite kartonske trake i stranice će prileći na pod.
10. Lepljivom trakom na unutrašnje strane akvarijuma pričvrstite drvene letvice koje će služiti kao privremeni potpornici nalepljenim stranicama.
11. Nosače postavimo na drvene letvice i pričvrstimo ih silikonskim lepkom za stranice akvarijuma. Služe kao podloga poklopcu.
12. Oko gornjeg ruba akvarijuma zalepite pojas samolepljivih tapeta koje su vodootporne i prekriće elemente za osvetljenje i nosače. U akvarijum izrađen BAREM DVA DANA ranije, polako uliti blago zagrejanu vodu. Budući da je lepak otrovan, tako napunjen akvarijum ostaviti nekoliko dana, nakon čega ćemo ispustiti vodu i dobro ga istrljati solju, a zatim oprati. Šljunak veličine zrna graška, po mogućnosti kvarcni, dobro isperite u nekoliko voda i stavite na dno akvarijuma, tako da se sa strane sa koje ćemo gledati akvarijum bude sasvim malo šljunka i da se sloj podiže prema zadnjem kraju tako da na zadnjoj strani iznosi 10 - 15 cm. Iako ćete u gotovo svoj literaturi naći uputstva da se u akvarijum stavlja pesak, glina i treset, preporučujemo Vam da to ne činite. Nakon što stavite šljunak, polako dolivajte vodu tako što na šljunak položite ruku i na nju posipate mlaz vode.

Za rad akvarijuma su potrebni grejač sa termostatom (otprilike 100 W), termometar, aparat za filtriranje (po mogućnosti sa uređajem za dovod vazduha, jer tada vam neće biti potrebna pumpa), pumpa za vazduh sa priborom, zatim elementi za osvetljenje (instalacija uređaja je prikazana na donjoj slici).
Ukoliko želimo, možemo postaviti i neki prikladni predmet, kao što je drvo, kamen ili slično. Sada nalijemo vodu do kraja, postavimo grejač sa termostatom, filter, uključimo pumpu, upalimo svetlo i čekamo deset do petnaest dana da ispari hlor iz vode kako bismo termostatom namestili optimalnu tempraturu (oko 25 oC) i da se akvarijum ''smiri''.
Smestimo li akvarijum u neki mračni ugao, on će zasjati novom lepotom i svetlošću, a ujedno ćemo imati manje neprilika sa vodom. Ukoliko nemate strpljenja da čekamo 10 - 15, pričekajte makar 2 - 3 dana i za početak akvarijum nastanite dvema veoma otpornim vrstama riba - preporučujemo popularnu zebicu (Bramidanio rerio) i gupyja (Labistes retikulatus), i to samo s nekoliko komada, jer ćete verovatno imati gubitaka zbog preteranog nastanjivanja. Pokušajte da svaku ribicu i biljku upamtite po njenom latinskom nazivu, jer nisu u pitanju naše autohtone vrste.
 
Učlanjen(a)
22.08.2009
Poruka
4.109
Farbanje stakla


Rešenje koje vam nudimo staro je stotinu godina. Graditelji crkava upotrebljavali su obojena stakla kako bi unutrašnjost svetilišta odvojili od spoljneg sveta. Stvarali su svetlosni efekat kojima se i danas divimo. Slično možete uraditi i vi. Oslikajte pojedine prozore svoga stana. Tako ćete delimično ublažiti prodor bezlične okoline u svoj životni prostor i omogućiti pristup devnom svetlu, koje će zauzvrat oživeti ambijent, stvarajući intimnije osvetljenje koje će se menjati u zavisnosti od doba dana, vremesnkim prilikama itd. Motiva ima na pretek: možete slikati sve od naive do apstrakcije, prema sklonostima i umećima.
Materijal

-transparentne boje za staklo,
-boja za izvlačenje kontura ( u tubi),
-četkice ili sunđer i sličan pribor za nanošenje boje.
-aceton

U foto-stripu objašnjavamo kako ćete upotrebiti boje. Osim prozora, ovim se bojama mogu oslikati i boce, obodi za lampe, sijalice... Boje su otporne na toplotu, ne blede na suncu, peru se vodom a skidaju acetonom.
Ružnu sliku zamenićemo lepšom i dobiti zanimljive svetlosne efekte.
Motiv koji želimo preneti na staklo možemo izmisliti ili precrtati sa nekog „predloška“. Mi smo se poslužili motivima doba bečke secesije. Najpre motiv nacrtamo na papir u srezmeri 1:1 i pričvrtimo za staklo. Crtanje počinjemo nanošenjem boje za izvlačenje kontura, koju istiskujemo direktno iz tube. Boja je reljevna, tako da se transparentna boja neće cediti. Ukoliko pogrešimo, boju najpre uklnimo komadom tkanine, a zatim staklo očistiti acetonom i izvući konture pa ispunjavati ploha bojom. Osim četkicom, boju možemo nanositi i sunđerom. Boja je nanešena i slika gotova, a naš je ambijent postao ugodniji. Pedlog za prozor iznad vrata: pri izboru prozora koje ćemo oslikati, ne zaboravite na prozore iznad vrata. No, nemojte preterivati, jer nam je nešto svetla ipak potrebno. Predlog i za sijalicu: na „balon“ sijalice nanesite više različitih boja. Sijalica će tako zaista zračiti bojama, a osvetljenje će biti zanimljivije. Predlog za staklene flaše i tegle: postupak je isti, prvo nanosimo konture, koje zatim ispunimo bojom i nov dekorativni predmet u vašem stanu je gotov.
 
Učlanjen(a)
22.08.2009
Poruka
4.109
Izrada fenjera



Predlažemo vam da izradite nešto lepo, korisno i jeftino - dve vrste fenjera. Prvi će osim lepog izgleda biti i koristan: osvetljavaće ulaz u kuću, verandu ili balkon. Drugi, koji smo pronašli na bakinom tavanu, treba doterati i „elektrificirati“ pa ćemo dobiti praktičnu sobnu lampu.

Materijal za izradu lako ćemo pronaći u otpadu svake limarske radionice. Samo treba kupiti elektroinstalacioni materijal i staklo. Od alata su potrebne makaze za lim, električna lemilica veće snage (100-200W), bušilica, kombinovana klešta i manji šrafciger.

Popis delova



R.br. Naziv materijala Komada 1.
Gornji okvir od gvožđa debljine 0.5-1mm 1 2. Donji okvir od gvožđa debljine 0.5-1mm 1 3. Ugaoni elementi od gvožđa debljine 0.5-1mm 4 4. Ukrasne žice od gvožđa Ø 3-5mm 1 5. ''Kapa“ od gvožđa debljine 0.5-1mm 2 6. Kuka od gvožđane žice Ø 3-5mm 1 7. Nosač grla sijalice od gvožđa debljine 0.5-1mm 1 8. Grlo za sijalicu, keramičko, E27 1 9. Sijalica 100W 1 10. Šraf za grlo prema navoju grla 1 11. Spojni savitljivi vodovi, s PVC izolacijom preseka 1,5mm 2 12. Lanac od gvožđa 1


Najpre je potrebno izraditi kostur od gvožđa. Može se upotrebiti pocinkovani lim debljine 0.5mm ili crni lim debljine 1mm, a takođe i bakarni lim.

Za gornji i donji okvir (1) i (2) izrežu se trake koje se saviju na mestima označenim isprekitadnim linijama. Na jednoj strani trake se zarežu kako je označeno „a“. Tako dobijeni „jezičci“ služiće za učvršćivanje stakla. Na gornjem okviru (1) pored „jezičara“ „a“ zareže se okvir na još četiri mesta tako da se dobiju „jezičci“ „b“ na koje se lemi kapa (5). Oba okvira povezuju se sa četiri kutnika (3). Sve spojeve treba zalemiti.

Pre postavljanja kape- krovića montira se električni deo. Na gornji okvir lemi se nosač grla (7) kao što je prikazano na sklopnom nacrtu. Pre toga na nosač ćemo učvrstiti grlo za sijalicu (8) pomoću male cevčice s narezom 10 (vidi detalj A). Umesto prikazanog može se koristiti i neko drugo prikladno učvršćenje, što zavisi od upotrebljenog grlu za sijalicu.

Kapa (5) se izrađuje od dva lima koji se međusobno zaleme. Nakon savijanja svake polovice krova mesto spoja ne lemi se preklopom (neestetski) već stično. Izrežu se ve trake 10x125mm koje dolaze sa unutrašnje strane spoja i lemom spajaju obe polovine kape. Na vrhu krovića lemi se kuka (6)- može se izraditi od eksera. Pored kuke izbuši se otvor Ø 5mm za prolaz eletričnog voda (11). Estetski izgled i dodatno učvršćavanje okvira postiže se lemljenjem ukrasa (4).

Mesta spoja potrebno je doterati finim turpijanjem, turpijom za metal ili brusnim papirom. Potom se metalni delovi boje, prvo temeljnom (zaštitnom) bojom a zatim npr. crnim lakom.

Kroz gornji okvir ubace se četiri ukrasna stakla npr. mozaik staklo u boji (žuto, zeleno....) a možete primeniti i nas predlog sa stranice umesto sivila boja (ili ubaci ti kako ce se zvati ta stranica). Stakla se od pomicanja osiguravaju savijanjem jezičaka „a“ na gornjem i donjem okviru (vidi detalj B).

Na kraju, preostaje još lemljenje kape na četiri jezička „b“, fenjer zakačite pomoću manjeg lančića (12) i spajanje na postojeću električnu instalaciju.

Dimenzije fenjera date na crtežu ispod, naravno da nisu obavezne. Veličinu fenjera određujete sami prema potrebi.



 
Učlanjen(a)
22.08.2009
Poruka
4.109
Stalak za slikare - štafelaj


Ako imate volju ismisla za slikanje, nemojte dozvoliti da talent uzmakne pred malim tehničkim poteškoćama.
Uložite li malo vremena i izradite pravi slikarski stalak – štafelaj, on će vam ne samo u mnogome olakšati prve slikarske korake, već će vam pomoći i da se u trenucima malodušnosti ipak ne odreknete svoje nove - stare ljubavi. Slikarski stalak je vrlo jednostavne konstrukcije, a opet projektovan tako da odgovara svim potrebama pri slikanju. Štafelaj je poprilično veliki i solidnih proseka- težina je potrebna zbog stabilnosti pri radu. Možda ćete se odlučiti da sami odradite gredice, a možete ih naručiti i u stolarskoj radionici. U svakom slučaju drvo (bukovina ili hrastovina) moraju biti suvi, po mogućnosti bez čvorova. Na spojevima ga zalepite i dobro obrušenu površinu obojite. Najbolje će vam poslužiti neki lazurni premaz, još bolje lak.
A kada na stalak postavite platno i započnete slikati dobićete vrlo karakteristična koloristička obeležja. Kada ne slikate, štafelaj možete rastaviti i spremiti da vam ne smeta.
 
Učlanjen(a)
22.08.2009
Poruka
4.109
Šareni predmeti od drveta


Vaze koje vidite na slici samo su dve od mnogih mogućnosti da predmetima od drveta udahnete život njegovim vlastitim prirodnim bojama. Tonovi i teksure koje nikakvo bojenje ne može oponašati i nadmašiti, postižu se lepljenjem različitih vrsta drveta koje se kasnije obradom pojavljuju u raznim harmoničnim šarama. Šta ćete izraditi, zavisi od vaše dovitljivosti i potreba. Kako – na to ćete odgovor dobiti proučivši ove crteže. Princip je u osnovi uvek isti kao što ostaje nepromenjena i potreba za pažljivim izborom drveta koje treba biti podjednako suvo, dobro obrađeno i slepljeno. Inače će oštrica dleta ili blanjalice otkriti neslepljene džepove, neravnine i nakupine lepka.
● Četiri daščice slepimo drvofiksom, tako da u sredini ostane otvor 40x40mm

● Na ovu osnovu dalje lepimo dva ili više slojeva tamnog orahovog furnira, koji kada se lakira postaje skoro crn. Na furnir se lepe daščice pri čemu valja paziti da površina po kojoj lepimo furnir i daščice bude glatka i ravna, neizvitoperena jer u suprotnom spoj neće biti dobar i pri kasnijoj obradi izgledaće kao pukotina.

● Na isti način lepimo sledeći red dasciča. Daščica dalje lepimo do željene širine tako da komad bude četvrtastog preseka.
● Kroz otvor pripremljen osnove provučemo tesno obrađenu hrastovu letvu 40x40mm potrebne dužine.

● Ovako pripremljen komad obradimo do željenog oblika. Obrusimo vazu finim staklenim papirom i odmah lakiramo da je ne zapriljamo pri daljoj obradi.

U otvoru na donjoj strani zalepimo drveni čep veličine 40x40x50mm. Time smo pripremili prostor za postavljanje staklene kutijice.

● Od staklene ploče izrežemo dva komada 38x200x3mm, i dva dimenzija 30x200x3mm te jedan 38x38x3mm.

● Slepimo ih brusilicom 3, silidromom Si ili silikonskim kitom, u staklenu posudu veličine 38x38x204. Nakon 24 sata proverimo da li menzura negde propušta vodu, a onda je postavimo u pripremljeni otvor vaze.

● Drvene letvice preseka 5x5mm sprečavaju ispadanje staklene posudice (crtež 3)

● Nanošenjem još tri do četiri sloja laka ova je vaza pripremljena za vodu i cveće. Da nebismo oštetili podlogu na dno vaze zalepićemo tkaninu, najbolje tanki pust.
 
Natrag
Top