Član
- Učlanjen(a)
- 17.08.2010
- Poruka
- 4
BiografijaKratka istorija grada
Osoben geografski položaj Subotice - između slivova dveju velikih reka Dunava i Tise, na granici peska i lesa - umnogome je odredio istoriju grada.
Subotica je postala značajnije naselje početkom XIII veka, kada je posle tatarskih pohoda, preživelo stanovništvo sa okolnih imanja i sela - dovedeno na strategijski odabran prostor. Uzvišenje opkoljeno vodom, na kome se danas nalazi Franjevačka crkva, bilo je idealno mesto odakle su se ljudi ravnice mogli odupreti osvajačima.
Subotica je pripadala ugarskim feudalcima koji su po dolasku turske vojske, sredinom XVI veka, izbegli u severne krajeve. Tada su Turci napuštenu plodnu zemlju naselili stanovništvom iz južnih krajeva Srbima i Bunjevcima tj Hrvatima. Turska je vladala ovim krajevima 150 godina i tek nakon njenog odlaska, mađarsko stanovništvo se vratilo u ove krajeve. Tursku vojsku je pobedila vojska habsburške monahije potisnuvši je duboko na jug.
Nakon što je izgubila vojni značaj, Subotica je počela da se razvija kao grad. Godine 1779. Subotica je dobila status Slobodnog kraljevskog grada koji je gradu doneo veću autonomiju i povlastice te privukao preduzimljive seljake, zanatlije i trgovce iz cele srednje Evrope.
U drugoj polovini XIX veka, nakon dolaska željeznice u grad, naglo se razvila trgovina poljoprivrednim i stočarskim proizvodima a industrijalizacija je stigla krajem XIX veka. Na prekretnici vekova, Subotica je imala: pozorište, gimnaziju, muzičku školu, ulice su bile osvetljene električnom strujom a već 1896 u grad je stigao tramvaj.
Po uzoru na Evropu, tih godina, grade se: putevi, javni objekti, najamne i privatne palate, sakralni objekti. Arhitekturom grada dominira od tada stil secesije. Tri najreprezentativnija objekta ovog stila su: Gradska kuća, sinagoga i palata Rajhl.
Nakon I Svetskog rata, Trijanonskim sporazumom (1920.) Subotica je priključena Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca koja je 1929 postala Kraljevina Jugoslavija. Od tada počinje novija istorija grada.
Inače, Subotica se prvi put pominje u pisanim dokumentima 1391. kao Zabatka. Od tada je promenila više od 200 naziva. Najkarakterističnija su Szent-Maria, Maria Theresiopolis, Maria Theresienstadt, Szabadka i Subotica.
Osoben geografski položaj Subotice - između slivova dveju velikih reka Dunava i Tise, na granici peska i lesa - umnogome je odredio istoriju grada.
Subotica je postala značajnije naselje početkom XIII veka, kada je posle tatarskih pohoda, preživelo stanovništvo sa okolnih imanja i sela - dovedeno na strategijski odabran prostor. Uzvišenje opkoljeno vodom, na kome se danas nalazi Franjevačka crkva, bilo je idealno mesto odakle su se ljudi ravnice mogli odupreti osvajačima.
Subotica je pripadala ugarskim feudalcima koji su po dolasku turske vojske, sredinom XVI veka, izbegli u severne krajeve. Tada su Turci napuštenu plodnu zemlju naselili stanovništvom iz južnih krajeva Srbima i Bunjevcima tj Hrvatima. Turska je vladala ovim krajevima 150 godina i tek nakon njenog odlaska, mađarsko stanovništvo se vratilo u ove krajeve. Tursku vojsku je pobedila vojska habsburške monahije potisnuvši je duboko na jug.
Nakon što je izgubila vojni značaj, Subotica je počela da se razvija kao grad. Godine 1779. Subotica je dobila status Slobodnog kraljevskog grada koji je gradu doneo veću autonomiju i povlastice te privukao preduzimljive seljake, zanatlije i trgovce iz cele srednje Evrope.
U drugoj polovini XIX veka, nakon dolaska željeznice u grad, naglo se razvila trgovina poljoprivrednim i stočarskim proizvodima a industrijalizacija je stigla krajem XIX veka. Na prekretnici vekova, Subotica je imala: pozorište, gimnaziju, muzičku školu, ulice su bile osvetljene električnom strujom a već 1896 u grad je stigao tramvaj.
Po uzoru na Evropu, tih godina, grade se: putevi, javni objekti, najamne i privatne palate, sakralni objekti. Arhitekturom grada dominira od tada stil secesije. Tri najreprezentativnija objekta ovog stila su: Gradska kuća, sinagoga i palata Rajhl.
Nakon I Svetskog rata, Trijanonskim sporazumom (1920.) Subotica je priključena Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca koja je 1929 postala Kraljevina Jugoslavija. Od tada počinje novija istorija grada.
Inače, Subotica se prvi put pominje u pisanim dokumentima 1391. kao Zabatka. Od tada je promenila više od 200 naziva. Najkarakterističnija su Szent-Maria, Maria Theresiopolis, Maria Theresienstadt, Szabadka i Subotica.