Konstantin Simonov

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Konstantin Simonov

u3a3ASh.jpg


Konstantin Simonov (28.11.1915.-28.8.1979.) bio je ruski pisac. Rođen je u Petrogradu, a njegov otac, vojni oficir, ubrzo je napustio Rusiju (posle revolucije 1917.). Njegova majka, Aleksandra, bila je član jedne od najstarijih ruskih aristokratskih porodica-Rurikid, ali nije bila bogata. Nakon smrti njenog muža, ona se preudala za drugog vojnog oficira, Aleksandra. Konstantinova najranija sećanja bila su vezana za ratni zivot. Njegov očuh bio je strog, ali je i majčina strana porodice mnogo uticala na njega. Naime, svoju prvu pesmu on je napisao u Lenjingradu, kod majčine sestre Sofije, koja je bila bibliotekarka. 1931. Simonova porodica seli se u Moskvu, gde se on započljava u fabrici i tamo radi do 1935. Prve Konstantinove pesme objavljuju se u novinama 1936. Učestvovao je u ratu u par navrata u različitim funkcijama (do 1939., pa ponovo 1942….). 1940. piše svoju prvu dramu “Istorija jedne ljubavi”, a vec 1941. i drugu. Najviše je pisao tokom ratnih godina. Nakon rata, pisao je za novine Pravda (od 1958. do 1960.). Svoj prvi roman napisao je 1952., zatim je sledio još jedan 1959., a 1961. napisao je još jednu dramu. Mnogo Simonovih radova posvećeni su Valentini Serovoj, koja je sa 21 godinom bila glumica u usponu. Bila je udata za Anatolija Serova, koji je bio ratni heroj i poginuo je u avionskoj nesreći. Nakon toga Valentina je imala mnogo ljubavnika, ali nikog nije volela kao Anatolija i do kraja svog života, nosila je njegovo prezime. Zbog toga je, zauvek nedostižna, Konstantinu bila velika inspiracija. U svojoj 64. godini Simonov je umro, a na osnovu mnogih njegovih dela snimljeni su filmovi.


Čekaj me

Čekaj me, i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge niko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka,
čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubiti neće.
Nek rekne ko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Ko čekati ne zna, taj neće shvatiti
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znaćemo kako
preživeh vatru kletu, —
naprosto, ti si čekati znala
kao niko na svetu.
 
Poslednja izmena od urednika:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
"ČEKAJ ME, JA ĆU SIGURNO DOĆI": Kako je nastala jedna od najlepših ljubavnih pesama

Pe8SU69.jpg


“Čekaj me, i ja ću sigurno doći” je po mišljenju mnogih, jedna od najlepših ikad napisanih ljubavnih pesama. Napisao ju je Konstantin Simonov, a zbog uslova u kojim je nastala ušla je u antologiju.

Simonov bio je veliki ruski pisac, pesnik i patriota kog je sudbina često odvodila na ratne frontove. Beznadežno je bio zaljubljen u Valentinu Serovu, tada najlepšu i najpopularniju glumicu.

Ona je, međutim, bila udata. Pošto je suprug general, koga je jako volela, preminuo, Valentina je dugo patila. Potom se upuštala u mnogobrojne ljubavne afere, ali nikog nije uspela da zavoli kao svog pokojnog supruga.

RvfyMJL.jpg


A onda, ratne 1940. godine upoznala je Simonova, koji je godinama maštao o njoj. Ušli su u vezu koja je bila sve ono o čemu je pisac maštao, ali, nevolje tek dolaze. Simonov je otišao na ratište i u jeku najvećih borbi shvatio je da se neće vratiti kući živ.

Jedino što ga je održavalo bila je fotografija i misao na svoju prelepu Valentinu koja je željno iščekivala da joj se vrati. Tada je odlučio da joj napiše pesmu koja će joj govoriti koliko je on voli, čak i kada ga ne bude više.

irBl0ua.jpg


Pesmu, koja je trebala da stigne Valentini posle njegove pogibije je stavio u džep, mirno iščekujući svoj sudnji dan. Međutim, desilo se čudo – jedinica u kojoj se Simonov nalazila nekako je izbegla finalni udar neprijatelja, i pisac se, živ i zdrav, vratio kući svojoj dragoj, sa pesmom u džepu.

Venčali su se 1943, a pesma o ljubavi koja nadjačava smrt u kombinaciji sa “hepiendom” obišla je ceo svet, i prevedena na čak 35 jezika!

ČEKAJ ME

Čekaj me, i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.

Čekaj i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge niko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka,
čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubiti neće.
Nek kaže ko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Ko čekati ne zna, taj neće shvatiti
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znaćemo kako
preživeh vatru kletu, —
naprosto, ti si čekati znala
kao niko na svetu.

No, par narednih godina nije imao sreće. S obzirom da su bili jako popularni, plasirane su glasine da jeValentina varala Simonova dok je bio na ratištu i pisao joj “najlepšu pesmu na svetu“. Iako se dokazalo da to nije istina – general Rokosovski, sa kim su joj pripisivali aferu, je već bio u srećnoj i dugoj vezi, a glumicu je sreo na kratko tek nekoliko puta, brak glumice i pisca je bio uzdrman.

Njena karijera kreće silaznom putanjom, Simonov je napušta 1957, ona se odaje alkoholizmu i umire sama 1975. u Moskvi.

Pesma je, međutim, postala besmrtna, sinonim za ljubav koja prevazilazi sve prepreke i vreme. Mnogi umetnici širom sveta su je interpretirali kroz muziku ili recital, a kod nas Rade Šerbedžija i Toma Zdravković. Neki izvori navode da je Zdravković odlučio da izvede ovu pesmu nakon što je saznao da je bolestan. Muziku, prepev i modifikaciju teksta uradio je Milutin Popović Zahar.

(Izvor: Telegraf.rs / BKTVNews)
 
Natrag
Top