Kit

TMF
Član
Učlanjen(a)
09.07.2011
Poruka
1.433
Prilagodljivi džinovi

Potpuno prilagođeni životu u vodi, svi pripadnici porodice kitova su morske životinje, izuzev nekoliko izuzetaka koji žive u velikim rekama, kao što su neke vrste delfina iz Ganga, Jangcea, Amazona i Orinoka.

52.jpg


Potomci životinja iz eocena, svrstanih pod nazivom Archeocetae, drevni kitovi su tokom evolucije doživeli čitav niz promena koje su im omogućile da se prilagode životu u vodi.

Morfološke promene

Osim onih koje su uočljive na prvi pogled, kao što su savršena aerodinamična linija i izvanredne plivačke sposobnosti, izuzetne su promene u unutrašnjoj građi, posebno one na nivou sistema za krvotok i disajnih organa. Pripadnici porodice Cetaceae, koja obuhvata razne vrste kitova i delfina, spadaju u toplokrvne životinje čija temperatura na nivou mozga iznosi oko 37 stepeni C. Cirkulaciju krvi reguliše srce sa dve komore i dve pretkomore, slično kao kod kopnenih sisara.

Međutim, kitovi su u pogledu disanja vezani za atmosferski vazduh, što nije zanemarljivo ako imamo u vidu da glavata ulješura (Physeter macrocephalus) može da se spusti do dubine od dve do tri hiljade metara, a svaka dva časa mora da izađe na površinu da bi udahnula.

Mada nisu svi kitovi takvi rekorderi u zadržavanju daha, prosečan interval između dva udisaja ipak prilično dugo traje, kod većine delfina oko 10 minuta, iako zavisno od vrste, pojedinih jedinki i okolnosti, postoje izvesne razlike.

Posmatrajući unutrašnju građu ovih životinja, odmah se zapaža da je digestivni trakt odvojen od disajnog. Dušnik prolazi kroz jednjak i direktno ulazi u nosnu šupljinu, a spoljni otvor disajnih puteva predstavlja svojevrstan ventil. Snabdeven nosnim sfinketrom, koji mu omogućuje da se prilikom zaranjanja zatvori, ventil je smešten na gornjem delu glave, od prilike na sredini. Izuzetak su kitovi ulješure kod kojih je postavljen asimetrično, s leve strane prednjeg dela glave.

Unutrašnja građa

Dušnik i bronhije su ojačani hrskavičavim omotačem koja obuhvata i najsitnije bronhiole. Pluća su izduženog oblika i nisu, kao što bismo očekivali, veća nego kod kopnenih sisara. Štaviše, kod nekih vrsta sposobnih da veoma dugo zadrže dah, ona su proporcionalno manja, što znači da su razni oblici prilagođavanja kod kitova pre svega funkcionalnog karaktera.

Pripadnici porodice kitova mnogo sporije dišu od kopnenih sisara. Kad izrone, izbace karakterističan mlaz u obliku vodoskoka, sastavljen od vazduha i morske vode, koji su pomešani sa sekretom iz disajnih puteva. Pre nego što zarone duboko, mogu nekoliko puta da izrone, a zatim zarone na manju dubinu. Kad definitivno zarone, u plućima nemaju veliku rezervu kiseonika u gasovitom stanju, jer bi to, na velikim dubinama, gde je pritisak veoma visok, za njih bilo pogubno.

Jedan od najznačajnih mehanizama koje su ove životinje razvile tokom evolucije, sastoji se u sposobnosti da veliki procenat kiseonika, oko 90 odsto, zadrže u krvi i mišićnim tkivima. Kitovi raspolažu znatnom količinom krvi u odnosu na svoju ukupnu zapreminu, a količina hemoglobina u njihovim crvenim krvnim zrncima, kao i mioglobina u mišićima mnogo je veća nego kod kopnenih sisara. Obilje ova dva proteina koji sadrže gvožđe, a neophodni su za razmenu kiseonika, uslovljava crvenu boju njihovih mišićnih tkiva.

Sposobnost da dugo ostanu pod vodom nije uslovljena posebno razvijenim plućima, ni dugim intervalima ubrzanog disanja, nego upravo ovim proteinima.

Posebne odlike

Kod ovih životinja postoje i drugi oblici prilagođavanja, kao što je specifičan ritam srca čiji broj otkucaja na velikim dubinama može da dostigne samo jednu desetinu vrednosti od onog na površini. Uprkos tome, ne primećuje se opadanje krvnog pritiska koji ostaje nepromenjen zahvaljujući sužavanju perifernih krvnih sudova. U sistemu za krvotok kod ovih životinja postoji i veliki broj sićušnih krvnih sudova, povezanih u posebne mreže koje su raspoređene pri dnu lobanje, u grudnom košu i u osnovi peraja. Reč je o ograncima arterija veoma malog prečnika, koji su povezani direktno, ili preko šupljina ispunjenih sićušnim venama.

Arterijska krv koja dolazi iz unutrašnjih organa, a toplija je od venske, vraća se sa periferije tela direktno do srca. Prenoseći jedan deo toplote sa arterijske krvi na vensku, kitovi ostvaruju znatnu uštedu energije, što im omogućuje da koriste manju količinu kiseonika za proizvodnju toplote u ćelijama. Mreže sićušnih krvnih sudova i šupljine koje ih povezuju predstavljaju prave rezervoare krvi koja se na taj način maksimalno štedi, tako da se na velikim dubinama samo mozak i srce redovno snabdevaju krvlju.

Metabolizam kitova takođe je prilagođen njihovim potrebama, pa je njihov centralni nervni sistem manje osetljiv na nagomilavanje ugljendioksida i mlečne kiseline u krvi, nego kod kopnenih sisara. Granične vrednosti ovih supstanci koje su nužni proizvod mišićne aktivnosti, kod kitova su mnogo više od uobičajenih. Najzad, mišići kitova sposobni su za rad i uz male količine kiseonika.

Zov
 
TMF
Član
Učlanjen(a)
09.07.2011
Poruka
1.433
Nasukalo se 90 kitova na Južnom ostrvu

Nasukalo se 90 kitova na Južnom ostrvu

Od 90 kitova koji su se nasukali se na plaži novozelandskog Južnog ostrva, 22 su uginula, javljaju novozelandski mediji.

8f609099d27941bf7851e7634da2ac60_S.jpg


Preživele kitove rashlađuju pripadnici službe za zaštitu životinja, a zvaničnici se nadaju da će oni otplivati u more kada ponovo nastupi plima.

Sedam kitova uginulo je u istom području ranije ovog meseca, kada se nasukalo 25 ovih životinja. U novembru je uginulo 47 kitova, kada se u ovom području nasukalo 65 životinja.

Naučnici ne znaju šta uzrokuje ovu pojavu. Nasukavanje kitova na Novom Zelandu najčešće se dešava u letnjim mesecima, tokom njihove migracije iz voda Antarktika i ka njima.

životinje.rs
 
Natrag
Top