Za nekoliko dana napuniću 27 godina, a nevina sam. Kada to ovako stavim ispada da je to moja definišuća karakteristika… ali to je moja tema. Možda je baš i nisam najpreciznije odredila jer mene ne brine toliko nevinost već to što nemam sa kime da je „izgubim“. Da me ne shvatite pogrešno, imala sam sasvim dovoljno prilika, međutim sve sam ih propustila, čekajući gosn-a Savršenog (meni savršenog).
Nikada nisam imala vezu jer bi se sve završavalo nakon najviše 2 nedelje jer momci jednostavno neće da čekaju..tako da bi tu nazovi vezu raskidali oni ili ja jer nisam mogla da podnesem pritisak. Možda sam nailazila na pogrešne momke, ali smatram da danas retko koji čeka..varijantu „posle braka“ da i ne spominjem..to su retki slučajevi ... Ja uopšte i nisam za te tradicionalne varijante, OSIM u jednom pogledu – da to (barem 1. put treba da bude sa nekim koga voliš, leptirići i tako to) tako da su ti momci uštedeli značajno vreme jer sumljam da bih bila sa bilo kim od njih. Pritom ne mislim da momka na taj način obavežem ni na kakav način, sutra ne moramo ni da se vidimo ako baš tako on hoće.
Moj problem je zapravo taj što se nikada nije poklopilo da se svidim nekome ko se meni dopada..ne znam koliko je to česta pojava ali meni se čini da sam pravi baksuz po tom pitanju. Uz to, češće supernova eksplodira od mene, ne zaljubljujem se baš lako ali kad me drma baš drma.. Momci sa kojima sam bila su izgledali sasvim ok ali jednostavno nije bilo hemije. Dakle, tu sam napravila PRVI kompromis (prvi put pre 2 godine) i krenula da izlazim sa momcima za koje baš i nisam bila zainteresovana. Sada se pitam da li je vreme da napravim i DRUGI, tj. da spavam sa nekim od momaka koji mi se u budućnosti isto neće dopadati.
Nemam neku želju za sexom što nije ni čudo, onaj ko nikada ne proba čokoladu ne može za njom žudeti. Ali plašim se..prvo toga da ću se kroz nekoliko godina mnogo više kajati nego sad, a i da će mi se, ukoliko nekim neeeeeviđenim čudom naiđe taj Savršeni, smejati jer je čudno da neko mojih godina nema to iskustvo.
Plašim se da ću ostati sama....Ne mogu reći da me ne pogađaju priče koje verovatno kruže među rodbinom i prijateljima, a i mama mi često sipa so na ranu, kao da mi nije dovoljno teško. Kad izlazim sa nekim, ne govorim nikome o tome, jer s obzirom koliko kasnim sa svim tim, ispalo bi da se hvalim ili šta već.
Dakle, dvoumim se da li da napravim taj famozni DRUGI kompromis jer život je jedan, moj princ je verovatno izgubljen na nekom ćoravom konju, a dala sam mu sasvim dovoljno vremena, zar ne?
Nikada nisam imala vezu jer bi se sve završavalo nakon najviše 2 nedelje jer momci jednostavno neće da čekaju..tako da bi tu nazovi vezu raskidali oni ili ja jer nisam mogla da podnesem pritisak. Možda sam nailazila na pogrešne momke, ali smatram da danas retko koji čeka..varijantu „posle braka“ da i ne spominjem..to su retki slučajevi ... Ja uopšte i nisam za te tradicionalne varijante, OSIM u jednom pogledu – da to (barem 1. put treba da bude sa nekim koga voliš, leptirići i tako to) tako da su ti momci uštedeli značajno vreme jer sumljam da bih bila sa bilo kim od njih. Pritom ne mislim da momka na taj način obavežem ni na kakav način, sutra ne moramo ni da se vidimo ako baš tako on hoće.
Moj problem je zapravo taj što se nikada nije poklopilo da se svidim nekome ko se meni dopada..ne znam koliko je to česta pojava ali meni se čini da sam pravi baksuz po tom pitanju. Uz to, češće supernova eksplodira od mene, ne zaljubljujem se baš lako ali kad me drma baš drma.. Momci sa kojima sam bila su izgledali sasvim ok ali jednostavno nije bilo hemije. Dakle, tu sam napravila PRVI kompromis (prvi put pre 2 godine) i krenula da izlazim sa momcima za koje baš i nisam bila zainteresovana. Sada se pitam da li je vreme da napravim i DRUGI, tj. da spavam sa nekim od momaka koji mi se u budućnosti isto neće dopadati.
Nemam neku želju za sexom što nije ni čudo, onaj ko nikada ne proba čokoladu ne može za njom žudeti. Ali plašim se..prvo toga da ću se kroz nekoliko godina mnogo više kajati nego sad, a i da će mi se, ukoliko nekim neeeeeviđenim čudom naiđe taj Savršeni, smejati jer je čudno da neko mojih godina nema to iskustvo.
Plašim se da ću ostati sama....Ne mogu reći da me ne pogađaju priče koje verovatno kruže među rodbinom i prijateljima, a i mama mi često sipa so na ranu, kao da mi nije dovoljno teško. Kad izlazim sa nekim, ne govorim nikome o tome, jer s obzirom koliko kasnim sa svim tim, ispalo bi da se hvalim ili šta već.
Dakle, dvoumim se da li da napravim taj famozni DRUGI kompromis jer život je jedan, moj princ je verovatno izgubljen na nekom ćoravom konju, a dala sam mu sasvim dovoljno vremena, zar ne?