Šta je novo?

Kako ,i od čega je Isus umro ,i za što je umro? Isusovo uskrsnuće , istina ili mit?

UPLOADER
Učlanjen(a)
19.10.2010
Poruka
3.139
MEDICINSKI UZROCI ISUSOVE SMRTI NA KRIŽU

upload_2017-1-24_13-37-50.jpeg

Suvremeno medicinsko istraživanje uzroka smrti Isusa Krista na križu započelo je 1931. kad je dr. Pierre Barbet zamoljen da prouči Torinsko platno pa je objavio knjigu A Doctor at Calvary. Ta i kasnija istraživanja obradio je bračni par Holoubek: dr. Joseph Edward Holoubek (1915.-2007.) i njegova žena dr. Alice Baker Holoubek (†2005.), profesori kliničke medicine na Medicinskom fakultetu u Shreveportu u američkoj saveznoj državi Lujzijani, a hrvatskoj ih je javnosti 1995., 1999. i 2004. predočio prof. dr. Anton Švajger (1935.-2003.) prema čijem je napisu priređen i ovaj članak.

Isusova smrt može se rekonstruirati iz više izvora: iz opisa u četiri evanđelja (ni u jednom od njih nema potpunog opisa svih pojedinosti), iz povijesnih podataka o mučenjima i pogubljenjima u Rimskom Carstvu te iz podataka o mučenjima razapinjanjem u koncentracijskim logorima u Prvome i Drugome svjetskom ratu. Pretpostavke o patofiziološkim zbivanjima u organizmu koja su prouzročila smrt potkrijepljena su i rezultatima pokusa djelomične rekonstrukcije s dobrovoljcima.
images

O mučenju i smaknuću razapinjanjem u doba Rimljana
Razapinjanju na križ redovito su prethodili različiti oblici mučenja, među njima i bičevanje gologa osuđenika privezana za stup. Udarce su naizmjence zadavala dva vojnika svežnjem šiba ili bičem (flagrum) koji se sastojao od kratkoga drvenog drška na koji su bila pričvršćena dva ili tri kožnata remena s olovnim kuglama ili malim ovčjim kostima na kraju. Židovski zakon nije dopuštao više od četrdeset udaraca da „modrica ne bi bila prevelika” (Pnz 25, 3) pa su ih obično zadavali „samo” trideset i devet (II. Kor 11, 24). U rimskome pravu nije bilo brojčanog ograničenja, ali
rimski-bic-e1458585337291.jpg
se nije smjelo bičevati do smrti, jer je osuđenik morao umrijeti na križu. Bičevanje je, uz bol, moglo prouzročiti velike razderotine (sve do kosti), a količina izgubljene krvi ovisila je o veličini oštećenih površinskih vena.

Razapinjanje na križ kao način smaknuća bio je udomaćen već u starih naroda (Asirci, Feničani, Perzijanci) odakle ga je na područje kasnijega Rimskog Carstva donio Aleksandar Veliki. Rimljani su ga preuzeli od Kartažana. Kao najokrutniji, najbolniji i najsramotniji oblik smrti, smrt na križu bila je namijenjena Nerimljanima (Rimljanima bi mačem odsijecali glavu), ratnim zarobljenicima, robovima, lupežima i bjeguncima. Razapinjanje se izvodilo izvan gradskih zidina, gdje su za to već bile pobodene uspravne grede. Tijekom rimske opsade Jeruzalema 70. godine poslije Krista, tisuće Židova bilo je razapeto u kratkom vremenu. Mrtve žrtve nisu skidali s križa pa su se na njih okomile ptice grabljivice, lešinari i divlje životinje tako da je prizor morao biti užasan. Pogubljenje razapinjanjem na križ ukinuo je tek rimski car Konstantin između 315. i 330. godine poslije Krista.

Poprečnu gredu križa naprtili bi osuđeniku na ramena i privezali mu za nju ruke te ju je tako morao nositi do mjesta pogubljenja. Tamo bi mu za ublažavanje boli dali da popije vino pomiješano sa smirnom. Zatim bi legao na leđa s raširenim rukama koje bi mu čavlima pribili na poprečnu gredu (ili samo čvrsto privezali konopcima, kako se najčešće prikazuju razbojnici raspeti s Isusom). U kršćanskom slikarstvu i kiparstvu Isusove se rane obično prikazuju u podnožju šake, ali je mnogo
vjerojatnije da su se čavli zabijali na granici između podlaktice i šake, tj. između krajnih krajeva lakatne i palčane kosti, gdje su bili osigurani najveća čvrstoća i otpor prema tjelesnoj težini. Tako pribijena čovjeka osovili bi zajedno s poprečnom gredom, a nju bi pričvrstili u malo udubljenje na vrhu uspravne grede. Tek tada bi mu s jedan ili dva čavla pribili stopala ispod kojih je moglo biti pričvršćeno i malo postolje za oslonac. U takvom bi položaju propeti bio ostavljen da umre. Ovisno o različitim čimbenicima, borba sa smrću mogla je potrajati različito dugo, ali najčešće ne mnogo dulje
images
0d 24 sata. No, Isus je izdahnuo nakon samo tri sata. Ne može se odrediti jednoznačan medicinski razlog zbog kojeg je preminuo tako brzo. Možda najprije njegova volja, jer je ispustio dušu nakon što je spoznao i rekao: „Dovršeno je!” (Iv 19, 30).

Katkad bi vojnici nesretniku prikratili muke polomivši mu potkoljenice udarcem grede (cruifragium) tako da se više nije mogao podizati da udahne. Posebna „pomoć” umirućem (coup de grâce, zapravo ustanovljenje smrti) bilo je probadanje prsnoga koša kratkim kopljem, kosim ubodom kroz četvrti ili peti desni međurebreni prostor tako da je vrh koplja kroz desno plućno krilo dopro do desne srčane pretklijetke. U rimskoj je vojsci bilo vojnika dobro uvježbanih za obavljanje toga posla. Za nagradu su smjeli međusobno podijeliti imovinu pogubljenoga.


Smrtna muka u Maslinskome vrtu
Nakon završetka Posljednje večere Isus je izašao sa svojim učenicima u vrt Getsemani podno Maslinske gore da se pomoli. Evanđelisti Matej i Marko spominju žalost, strah i tjeskobu u koju je Isus zapao tijekom molitve (Mt 26, 37-38; Mk 14, 34) dok Luka, inače liječnik, spominje snažnu duševnu borbu popraćenu neurovegetativnim simptomima: „Kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju” (Lk 22, 43-44). Iako taj opis znojenja krvavim znojem nije posve jasan, može se opravdano pretpostaviti da je u Isusa posrijedi bila rijetka pojava u medicini poznata kao hemathidroza što znači primjese krvi u znoju. Takvo što bilo je odavno poznato i oduvijek se dovodilo u vezu s jakim duševnim uzbuđenjima. Riječ je o obilnom znojenju popraćenom proširenjem i pucanjem krvnih kapilara u koži. Tako izlivena krv može dospjeti u kanaliće žlijezda znojnica i pojaviti se u znoju, ali je gubitak krvi znatno veći zbog krvarenja u kožu i potkožno tkivo. To krvarenje, osim toga, znatno povećava i ranjivost kože tj. smanjuje njezinu otpornost na mehaničke ozljede.
upload_2017-1-24_13-48-26.jpeg

Da bi se ispravno shvatila sva težina Kristove muke od uhićenja do smrti na križu, valja imati na umu da je već u Maslinskome vrtu, osim duševne iscrpljenosti, doživio veliki gubitak tekućine znojenjem i znatan gubitak krvi znojenjem i krvarenjem u kožu te da su posljedice toga bile opća tjelesna slabost i povećana ranjivost kože.

Od uhićenja do Lubanjskoga mjesta
Pojedinosti o zbivanjima od Judina poljupca do Lubanjskoga mjesta (hebrejski Golgota, latinski Kalvarija) različito su opisane u svakome od četiri evanđelja, ali ono što je bitno za medicinsku raščlambu Kristove muke i smrti na križu može se dovoljno jasno rekonstruirati.

O postupanju rimskih vojnika pri uhićenju zna se da su bili grubi i da su nastojali onesposobiti uhićenika da ne pobjegne. Desna bi mu se ruka uvrnula na leđa i pritisnula uz lijevu lopaticu, a vojnik bi grubim udarcem petom nagazio uhićenika na svod stopala nanoseći mu bolnu ozljedu.

No, Isusa je uhitila „svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina” (Mk 14, 43). Četvrto evanđelje precizira: „Juda uze četu [hramskih stražara] i sluge od svećeničkih glavara i farizeja” (Iv 18, 3). Jesu li oni primijenili „pravila” postupanja rimskih vojnika pri uhićenju? Moguće, jer, „pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga” (Mt 26, 50) odnosno: „Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše” (Iv 18, 3).

Put kojim je već izmučeni Isus vezanih ruku morao prevaliti te večeri i sljedećega dana do križnoga puta obuhvaća četiri dionice: Maslinski vrt – Ana i Kajfa – Pilat – Herod – Pilat. Cijeli taj put bio je popločan grubim kamenom i dug oko tri kilometra. Tomu treba pridodati cijelu hladnu noć („bijaše studeno” – Iv 18, 18), bez sna, pića i hrane uz tjelesno i duševno nasilje i iživljavanje: izrugivanje, pljuvanje, šamare, udarce šakama, bičevanje, udaranje trskom po glavi spletenoj od granja s dugim trnjem; potezanje, kod krunjenja trnovim vijencem, odijevanja u luđačku haljinu i prije razapinjanja, odjeće već natopljene krvlju i prilijepljene uz kožu.
Osim jake boli, sve to je moralo prouzročiti i daljnja krvarenja zbog ozljeda bičem i uboda trnja u obilno prokrvljenu kožu glave. Uslijedilo je mučno uspinjanje s poprečnom gredom križa na leđima. (Prikaz Križnoga puta na kojem Isus nosi cijeli križ, tj. obje grede, pojavio se tek u srednjem vijeku.) Penjanje do Golgote dugo je oko 300 metara, a zbivalo se pred podne, vjerojatno po velikoj vrućini. Putem je Isus posrtao, padao, ozljeđivao se i krvario. Prije razapinjanja ponuđeno mu je vino pomiješano sa smirnom, ali ga je Isus odbio (Mt 27, 34; Mk 15, 23).

Tjelesno stanje u kakvom je Isus bio neposredno prije pribijanja na križ može se označiti kao krajnja iscrpljenost od mučenja, znojenja, potkožnoga i vanjskog krvarenja, brojnih površinskih ozljeda, tegobnoga i bolnog hodanja, djelomično s teškim teretom (drvena greda od 30 do 40 kg), neispavanosti (budan u komadu dulje od 30 sati), gladi i žeđi (dvadesetak sati ništa nije pio). Zbog velikoga gubitka tekućine znojenjem i krvarenjem smanjila mu se količina krvi u krvožilnom sustavu (hipovolemija) te su nastupili ubrzani rad srca (tahikardija) i ubrzano disanje (tahipneja).

Umiranje na križu
Nakon što su Isusa izmučena pribili na križ u osovljenu položaju, pojavila se najprije jaka bol zbog zabijanja čavala i opterećenja rana na rukama i nogama cijelom tjelesnom težinom. Odmah su nastupile i poteškoće izazvane poremećajem disanja. One su postupno dovele do smrti. Bila je to teška smrtna borba (agonija). U raspetom položaju s uzdignutim i raširenim rukama dolazi do stezanja mišića ruke, ramena i prsnoga koša (musculus deltoideus i musculus pectoralis) bez voljnoga poticaja te do nemogućnosti upotrebe mišića prsnoga koša za izvođenje pokreta disanja. Raspeti može sebi samo povremeno olakšati odupirući se na pribijena stopala i odterećujući tako djelomično mišiće ramenog pojasa i prsnoga koša. No jaka bol u stopalima i sve veća iscrpljenost zbog poremećaja disanja postupno skraćuju ova razdoblja pridizanja i produžuju razmake među njima tako da raspeti konačno ostaje trajno nemoćno visjeti na pribijenim rukama, a posljedice znatno smanjenoga disanja privode muku kraju.
upload_2017-1-24_13-53-42.jpeg
Otežano disanje (dispneja) smanjuje protok i izmjenu zraka u plućima (hipoventilacija) i tako dovodi do pada parcijalnoga tlaka kisika u arterijskoj krvi (hipoksemija) i manjka kisika u tkivima (hipoksija). Zbog hipoventilacije dolazi i do nakupljanja ugljikova dioksida u krvi (hiperkapnija), poradi koje se razvija respiracijska acidoza (poremećaj uzrokovan nagomilavanjem kiselina ili gubitka baza u organizmu). Zbog nedostatka kisika u krvi metabolizam skreće prema anaerobnom tipu pa se zbog nakupljanja mliječne kiseline u krvi, uz dišnu, razvije i metabolička acidoza. Udruženim djelovanjem acidoze i gubitka tekućine (dehidracija, hipovolemija) nastaju daljnji poremećaji koji se uklapaju u kliničku sliku šoka: pad krvnoga tlaka, tahikardija, pogoršanje spastičkoga stezanja mišića, slabljenje srčanoga mišića, poremećaj srčanoga ritma (aritmija) te povećanje propusnosti krvnih kapilara. One zajedno sa slabljenjem rada srca dovode do plućnoga edema (izlijevanja krvne tekućine u plućne mjehuriće i u vezivno tkivo) te do perikardijalnoga i pleuralnoga izljeva (prekomjernoga nakupljanja tekućine u plućnoj i srčanoj maramici). Oštećenjem stijenke krvnih kapilara aktivira se i sustav zgrušavanja krvi pa nastaju krvni ugrušci unutar manjih krvnih žila. Sve te promjene uzrok su daljnjega slabljenja ventilacije pluća i rada srca. Vrlo izražena aritmija uzrokuje zastoj srca (srčani arest) koji je konačni uzrok smrti.

Ova rekonstrukcija umiranja na križu, koja se zasniva na poznatim i znanstveno utvrđenim činjenicama zorno prikazuje svu težinu smrtne borbe raspetoga Krista. Iako je prema Ivanu (19, 14) Pilat osudio Isusa na smrt na Veliki petak oko podne, prema sinopticima (Mt 27, 45-46; Mk 15, 33-34; Lk 23, 44) Isus je bio razapet nešto prije podne jer je pomrčina Sunca trajala tri sata, od podne do tri sata poslije podne, pa je Krist na križu proveo najmanje tri sata i izdahnuo malo nakon 15 sati, a svakako prije zalaska Sunca toga dana.

Ima li se na umu da je Isusova muka trajala od krvavog znojenja u Maslinskome vrtu u četvrtak navečer do izdahnuća na križu u petak poslije podne, te da je u vrijeme razapinjanja već bio potpuno izmučen i iscrpljen, teško je zamisliti u kakvim je groznim mukama izdržao tih nekoliko sati.

Kako izvješćuje Ivan (19, 26. 35), očevidac podno križa, Židovi nisu željeli da raspeti ostanu na križu do subote, kad je bio veliki židovski blagdan Pasha te su im s Pilatovim dopuštenjem htjeli prebiti golijeni da im ubrzaju smrt. To su učinili obama razbojnicima, ali „kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda” (Iv 19, 33-34). Iz rečenoga o Isusovu umiranju na križu može se zaključiti da je nakon uboda u desnu stranu prsnoga koša najprije potekla tekućina pleuralnoga i perikardijalnoga izlijeva, kojoj se pridružila krv kad je vrh koplja proboo srce.
Isusova smrt na križu najveća je nečovječnost ikada načinjena čovjeku.

Kod:
tekst preuzet sa: sion.hr
Literatura: Glasnik Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva (Zagreb), (1995.) 1, str. 41-44; Liječničke novine (Zagreb), 26 (1990.) 150, str. 61-63; Anton Švajger, Spisi medicinske etike, Zagreb, 2004., str. 201-206.



--------------------------------------------------------------------------------------------------


Tako je ispunjeno staro zavjetno proročanstvo , u kojem se raspeće predviđa stotinama godina prije samog događaja i gde stoji : (Psalam 22,14,19) Kao voda razlijevam se, rasuti su svi udovi moji; srce mi postade kao vosak i topi se u grudima.Sasuši se kao crijep snaga moja, jezik mi prionu za nepce, u prah smrti mećeš me.Hajka pasa opkoljuje me; četa zlikovaca okružuje me; probodoše mi ruke i noge.Sve kosti svoje mogu izbrojiti; naslađuju se gledajući u me.Dijele među se haljine moje i za odjeću moju bacaju kocku.

Isus pak ostaje miran, staložen i dostojanstven. Ne žaluje, ne viče i ne prosvjeduje kada Ga krivo optužuju, vrijeđaju, pljuju, udaraju i razapinju na križ.

Najteži je teret grijeha u odvajanju od Izvora života, a Isus je upravo nosio taj teret pa je izrazio svoju muku uzvikom: “‘Eli, Eli! Lema sabakthani’ – a to znači: ‘Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?'” (Matej 27,46)

Njegovo otežano disanje bivalo je sve ubrzanije, jer je Njegova duša drhtala pod teretom grijeha svijeta. Cijelo Nebo bilo je ispunjeno divljenjem kad je Krist usred strahovite patnje izrekao svoju molitvu: ‘Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!’ (Luka 23,34) … Kakav je to bio prizor za svemir!”

Danas na našem planetu živi šest milijardi ljudi. Dijele nas mnogobrojne razlike: spol, rasa, religija, jezik, običaji i prostor. Imamo i nešto zajedničko: dišemo isti zrak, svi imamo crvenu krv, svi trebamo hranu, odmor i zaklon. i, dakako, svi želimo sreću, to neuhvatljivo i nejasno nešto za čim tragamo čitav život. Neki je pokušavaju naći u bogatstvu, neki u slavi, neki u moći i zabavama

Svi želimo sreću. Svi čeznemo za njom – baš svi. U svim povijesnim razdobljima ljudi su težili za njom. Sreću ne možemo naći u stvarima, slavi, moći ili zadovoljstvima. Ona se može naći samo u Osobi.

Isusov_ivot.jpg


Kod:
(Ellen White, Isusov život)

--------------------------------------------------------------------------------------------------
Ijako nisam obožavateljica JELENE , svi bijoj trebali biti zshvalni na ovoj knjigi , poučna i tera na razmišljanje

Pozdrav
 

Prilozi

  • upload_2017-1-24_13-39-46.jpeg
    upload_2017-1-24_13-39-46.jpeg
    10 KB · Pregleda: 5
Član
Učlanjen(a)
05.09.2013
Poruka
3.975
Isus Hrist je ubijen po jevrejskoj kazni kojom se ubijaju najomrazeniji ljudi ,oni na kojima je "kletva ili prokletstvo"

5Мој 21
22 Ko zgreši tako da zasluži smrt, te bude osuđen na smrt i obesiš ga na drvo,
23 Neka ne prenoći telo njegovo na drvetu, nego ga isti dan pogrebi, jer je proklet pred Bogom ko je obešen; zato ne skvrni zemlje koju ti Gospod Bog tvoj daje u nasledstvo.
Galatimа 3:13
13 Hristos je nas iskupio od kletve zakonske postavši za nas kletva, jer je pisano: Proklet svaki koji visi na drvetu:
Dela apostolska 5:30
30 Bog otaca naših podiže Isusa, kog vi ubiste obesivši na drvo.

U knjizi Biblija je u pravu od Vernera Kelera se jos bolje objasnjava ta smrt.
Ruke ne idu levo i desno jer kad se prikucaju klinom pucaju tetive pod teretom i telo pada.Zato je nemoguce da je ubijen na krstu.
Ubijen je na uspravnom stubu,Ruke su mu iznad glave jedna do druge,spojene dlanovima i klin su zabijali kroz oba spojena dlana.
Osoba tako visi i krv pada dole.Da bi produzili agoniju,zrvi su na dno uspravne grede tj pri dnu nogu stavljali "oslonac za noge" tako da bi se tada zrtvi vracala krv u glavu.Taj oslonac za noge mogli su da dodiruju pristima nogu i da olaksaju sebi. Od trojice kaznjenih na smrt Isus je prvi umro. Nije im bilo zabavno da gledaju lagano umiranje preostale dvojice pa su im zato prebili noge i oni su tek onda kad nisu mogli da koriste oslonac brzo umrli. Videvsi da je isus vec mrtav,nisu mu prelomili noge ni kosti,vec ga samo proboli kopljem.Eto to je ono najkrace,da ne pricam o samaranju,bicevanju itd..
 
UPLOADER
Učlanjen(a)
19.10.2010
Poruka
3.139
ISTINA O USKRSNUĆU

upload_2017-1-25_10-4-6.jpeg

Uskrsnuće? Mora da se šališ? – rekli bi skeptici. Neki su ga zanemarili, drugi pokušali pobiti. Jesu li uspjeli? Što uopće povijest, pravo i medicina kažu o tome? Razmotrimo dokaze.



Je li Isus stvarno umro?



Neki teoretičari zavjere iznose teorije prema kojima se Isus na križu samo onesvijestio ili su mu dali narkotik pa zapravo nije umro niti se kasnije probudio u grobu. Zato je potrebno promotriti medicinske činjenice rimskog bičevanja i razapinjanja na križ. Već i samo bičevanje bilo je vrlo brutalno, a mnogi bi umirali i prije nego bi ih razapeli s obzirom da su izgubili mnogo krvi. Dr. Alexander Metherell, stručnjak na ovom području, kaže:



– Nema nikakve sumnje da je Isus, zbog strašnih posljedica bičevanja, već bio u vrlo ozbiljnom do kritičnom stanju, čak i prije no što su mu ruke i noge probili čavlima. Nakon što bi mu smrskali središnji živac probijanjem ručnog zgloba klinovima i razapeli ga, kažnjenik se našao u položaju u kojem nije mogao disati. Da bi udahnuo, morao se pridizati. To bi trajalo sve dok bi za to imao snage, a onda bi umro. Kako bi provjerio Isusovu smrt, rimski vojnik ga je probo kopljem. Potvrđeno medicinskim pokazateljima, smatra se da je koplje došlo sve do srca što bi ga, i da je bio živ, dokrajčilo. Osim toga, rimski vojnici ne bi riskirali vlastiti život dopuštajući Isusu da ode živ s križa, a vrlo su dobro znali prepoznati mrtvaca.



Pomaknut kamen i prazan grob



Skeptici često navode mogućnost da su Isusovi učenici ukrali njegovo tijelo. No, tu se postavlja pitanje – zar bi stražari koji su čuvali Isusov grob samo tako zaspali i time zapečatili sebi smrtnu kaznu zbog neizvršavanja dužnosti? I zar da su i zaspali ne bi čuli pomicanje ogromna kamena od oko dvije tone? Njegov je položaj upućivao na to da ga je netko ne otkotrljao, nego podigao i odnio na to mjesto. Postoji teorija da su svjedoci praznoga groba došli na krivi grob. Možda je i to moguće, ali opet, zar bi rimski stražari pogriješili oko toga? Teolog Josh McDowell o praznom grobu pak kaže: – Kristovi učenici počeli su propovijedati Isusovo uskrsnuće upravo u Jeruzalemu gdje bi, u slučaju da je njihov nauk bio lažan, njihova laž bila očita. Prazan grob bio je „toliko poznata činjenica da ju je bilo nemoguće poreći“… I židovski i rimski izvori te predaja priznaju činjenicu praznoga groba.



Ukazanja



Novi zavjet izvješćuje o tome da se Isus nakon uskrsnuća ukazao mnogim svjedocima. Bilo je to u više navrata i u periodu od 40 dana, a takvih svjedoka je, prema izvještajima, bilo i preko 500. Neki to pokušavaju opovrgnuti teorijama o legendi ili pak halucinaciji. Međutim, u tako kratkom razdoblju (od događaja do zapisana izvještaja) nije mogla nastati legenda, a i da se radi o legendi, Isusovo bi tijelo bilo u grobu. Halucinacije su pak isključene jer ih u određenom trenutku može imati samo jedna osoba, a ne skupina ljudi, pogotovo ne 500 ljudi.



Konačan dokaz



Tijekom povijesti među Isusovim učenicima uvijek nailazimo na isti uzorak – promijenjeni životi. Krenimo od uplašenih, razočaranih i obeshrabrenih učenika nakon Isusove smrti prometnutih u neustrašive propovjednike evanđelja pa i po cijenu vlastita života. Možemo nastaviti s Pavlom, Židovom, farizejom, koji je zatvarao i ubijao one koji su se nazivali Isusovim učenicima. Kasnije je, prema biblijskim izvještajima, čudesan susret s uskrslim Kristom u potpunosti transformirao njegov život. A što je s onima koji danas tvrde i dokazuju da je Isus promijenio njihov život? Kakve to ima veze sa Židovom iz Nazareta koji je živio prije 2000 godina i kojeg su mučki ubili razapinjanjem na križ? Može li mrtvac mijenjati išta? A što ako je živ?

Kod:
Izvor: novizivot.net
-----------------------------------------------------------------------------------

Ruke ne idu levo i desno jer kad se prikucaju klinom pucaju tetive pod teretom i telo pada.Zato je nemoguce da je ubijen na krstu.
Ubijen je na uspravnom stubu,Ruke su mu iznad glave jedna do druge,spojene dlanovima i klin su zabijali kroz oba spojena dlana.

U svemu se slažemo samo ne oko stupa , nije bijo stup , nego križ.
Odkuda ti to o stupu ,a ko se smije znati ??

Iako je vješanje na stup bila praksa u nekim slučajevima, križ je bio mnogo češće upotrebljavan. Povijest pamti velik broj boraca za pravdu koji su, i prije i nakon Isusa, razapeti na križ. Primjerice, svega par desetljeća prije Kristova rođenja gladijator Spartak pokrenuo je ustanak protiv rimskih legija, koji je ugušen u krvi. Preživjele su pobunjenike, njih više tisuća, Rimljani razapeli uz cestu kao upozorenje narodu da se ne buni. Takav pokolj povjesničari su vrlo precizno zabilježili, i naravo, radilo se o razapinjanju na križ, a ne vješanju na stup. Da je Isus razapet, a ne obješen, dokaz su gomile povjesnih spisa i zabilježaba .
Evo primer iz BIBLIJE ,Krist raspet, a ne obješen.
”Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina!” On im odvrati: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.
Kao što možemo vidjeti, nevjerni Toma govori da će povjerovati u Isusovo uskrsnuće kad vidi i stavi prst u mjesto gdje su bili čavli (množina) na rukama. Ali kod vješanja čovjeka na stup, dovoljno je probiti dlanove jednim čavlom.



 
Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
13.470
To se zove Broken hart. Pucanje srca usred agonije na krstu i grijeha koji je razdvajao ljude od Boga.
 
Član
Učlanjen(a)
05.09.2013
Poruka
3.975
ISTINA O USKRSNUĆU

Pogledajte prilog 100050

Uskrsnuće? Mora da se šališ? – rekli bi skeptici. Neki su ga zanemarili, drugi pokušali pobiti. Jesu li uspjeli? Što uopće povijest, pravo i medicina kažu o tome? Razmotrimo dokaze.



Je li Isus stvarno umro?



Neki teoretičari zavjere iznose teorije prema kojima se Isus na križu samo onesvijestio ili su mu dali narkotik pa zapravo nije umro niti se kasnije probudio u grobu. Zato je potrebno promotriti medicinske činjenice rimskog bičevanja i razapinjanja na križ. Već i samo bičevanje bilo je vrlo brutalno, a mnogi bi umirali i prije nego bi ih razapeli s obzirom da su izgubili mnogo krvi. Dr. Alexander Metherell, stručnjak na ovom području, kaže:



– Nema nikakve sumnje da je Isus, zbog strašnih posljedica bičevanja, već bio u vrlo ozbiljnom do kritičnom stanju, čak i prije no što su mu ruke i noge probili čavlima. Nakon što bi mu smrskali središnji živac probijanjem ručnog zgloba klinovima i razapeli ga, kažnjenik se našao u položaju u kojem nije mogao disati. Da bi udahnuo, morao se pridizati. To bi trajalo sve dok bi za to imao snage, a onda bi umro. Kako bi provjerio Isusovu smrt, rimski vojnik ga je probo kopljem. Potvrđeno medicinskim pokazateljima, smatra se da je koplje došlo sve do srca što bi ga, i da je bio živ, dokrajčilo. Osim toga, rimski vojnici ne bi riskirali vlastiti život dopuštajući Isusu da ode živ s križa, a vrlo su dobro znali prepoznati mrtvaca.



Pomaknut kamen i prazan grob



Skeptici često navode mogućnost da su Isusovi učenici ukrali njegovo tijelo. No, tu se postavlja pitanje – zar bi stražari koji su čuvali Isusov grob samo tako zaspali i time zapečatili sebi smrtnu kaznu zbog neizvršavanja dužnosti? I zar da su i zaspali ne bi čuli pomicanje ogromna kamena od oko dvije tone? Njegov je položaj upućivao na to da ga je netko ne otkotrljao, nego podigao i odnio na to mjesto. Postoji teorija da su svjedoci praznoga groba došli na krivi grob. Možda je i to moguće, ali opet, zar bi rimski stražari pogriješili oko toga? Teolog Josh McDowell o praznom grobu pak kaže: – Kristovi učenici počeli su propovijedati Isusovo uskrsnuće upravo u Jeruzalemu gdje bi, u slučaju da je njihov nauk bio lažan, njihova laž bila očita. Prazan grob bio je „toliko poznata činjenica da ju je bilo nemoguće poreći“… I židovski i rimski izvori te predaja priznaju činjenicu praznoga groba.



Ukazanja



Novi zavjet izvješćuje o tome da se Isus nakon uskrsnuća ukazao mnogim svjedocima. Bilo je to u više navrata i u periodu od 40 dana, a takvih svjedoka je, prema izvještajima, bilo i preko 500. Neki to pokušavaju opovrgnuti teorijama o legendi ili pak halucinaciji. Međutim, u tako kratkom razdoblju (od događaja do zapisana izvještaja) nije mogla nastati legenda, a i da se radi o legendi, Isusovo bi tijelo bilo u grobu. Halucinacije su pak isključene jer ih u određenom trenutku može imati samo jedna osoba, a ne skupina ljudi, pogotovo ne 500 ljudi.



Konačan dokaz



Tijekom povijesti među Isusovim učenicima uvijek nailazimo na isti uzorak – promijenjeni životi. Krenimo od uplašenih, razočaranih i obeshrabrenih učenika nakon Isusove smrti prometnutih u neustrašive propovjednike evanđelja pa i po cijenu vlastita života. Možemo nastaviti s Pavlom, Židovom, farizejom, koji je zatvarao i ubijao one koji su se nazivali Isusovim učenicima. Kasnije je, prema biblijskim izvještajima, čudesan susret s uskrslim Kristom u potpunosti transformirao njegov život. A što je s onima koji danas tvrde i dokazuju da je Isus promijenio njihov život? Kakve to ima veze sa Židovom iz Nazareta koji je živio prije 2000 godina i kojeg su mučki ubili razapinjanjem na križ? Može li mrtvac mijenjati išta? A što ako je živ?

Kod:
[/B][/SIZE][/CENTER][/B][/SIZE][/CENTER][/B][/SIZE][/CENTER]
[SIZE=5][B]
[CENTER][SIZE=5][B]
[CENTER][SIZE=5][B]
[CENTER]Izvor: novizivot.net



-----------------------------------------------------------------------------------



U svemu se slažemo samo ne oko stupa , nije bijo stup , nego križ.
Odkuda ti to o stupu ,a ko se smije znati ??

Iako je vješanje na stup bila praksa u nekim slučajevima, križ je bio mnogo češće upotrebljavan. Povijest pamti velik broj boraca za pravdu koji su, i prije i nakon Isusa, razapeti na križ. Primjerice, svega par desetljeća prije Kristova rođenja gladijator Spartak pokrenuo je ustanak protiv rimskih legija, koji je ugušen u krvi. Preživjele su pobunjenike, njih više tisuća, Rimljani razapeli uz cestu kao upozorenje narodu da se ne buni. Takav pokolj povjesničari su vrlo precizno zabilježili, i naravo, radilo se o razapinjanju na križ, a ne vješanju na stup. Da je Isus razapet, a ne obješen, dokaz su gomile povjesnih spisa i zabilježaba .
Evo primer iz BIBLIJE ,Krist raspet, a ne obješen.
”Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina!” On im odvrati: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.
Kao što možemo vidjeti, nevjerni Toma govori da će povjerovati u Isusovo uskrsnuće kad vidi i stavi prst u mjesto gdje su bili čavli (množina) na rukama. Ali kod vješanja čovjeka na stup, dovoljno je probiti dlanove jednim čavlom.




Sto se tice uskrsnuca ja bi dodao vrlo bitan detalj za one koji misle da su njegovi ucenici halucinirali da su ga videli.
1.Mogli su svima pokazati Isusovo mrtvo telo kako truli ako su ga imali u posedu.
2.Ako ga nisu imali u posedu,tj ako su ga ukrali ucenici isusa Hrista pored naoruzanih strazara sledela bi potera za lopovima skupocenog dijamanta kako se laz o uskrsenju ne bi sirila.Medjutim oni nisu pravili nikakvu poteru za Isusovim telom,niti su ikada napali i jednog njegovog ucenika kako je ukrao Isusovo telo.

Sto se tice ubistva Isusa Hrista
grcka rec stavros se tek od 4 veka nase ere prevodi kao krst.Do tada je uobicajen naziv za prevod bio uvek uspravan stub ili "kolac"...

rcXS7dR.jpg
[/IMG]
rcXS7dR.jpg
 
Član
Učlanjen(a)
05.09.2013
Poruka
3.975
Majnoric-Gorski recnik na 384 strani za prevod kriz(krst) daje tek na 4 mestu..
3CIG7AZ.jpg
[/IMG]
3CIG7AZ.jpg
 
Član
Učlanjen(a)
05.09.2013
Poruka
3.975
Dakle grcka rec stavros se u ogromnom broju prevoda koristi kao krst (kriz),a druga grcka rec ksilon kao "DRVO"
Sta mislite zasto postoje cak dve grcke reci koje govore o orudju koje je ubilo naseg Gospoda Isusa Hrista?
Da je bas ubijen na krstu,zasto ne bi pisalo skinuse ga sa krsta vec sa drveta??? Ne cini li vam se da postoje neke nelogicnosti???
Dela apostolska 13:29
29 I kad svršiše sve što je pisano za Njega, skinuše Ga s drveta i metnuše u grob.
Poenta je da se u grckim knjigama pre 4 veka nase ere rec Stavros upotrebljavala iskljucivo za uspravni stub bez ikakve poprecne grede prilikom gradnji kuca ,i slicno ,a tek od 4 veka nase ere ubacilo se kao znacenje za krst.

U svakom slucaju da neko vaseg najblizeg ubije nozem ili pistoljem,sigurno niko nece nositi lancis sa pistoljem ili nozem u znak secanja na ubistvo svog najmilijeg i jos da ljubi sredstvo koje je ubilo njegovog najblizeg.
Nadalje Isus nije polozen u grob sa krstom,kao niti jedan od apostola i Isusovih ucenika iz I veka nase ere....,ali sad prelazimo vec na drugu temu...
 
UPLOADER
Učlanjen(a)
27.05.2013
Poruka
1.878
pQ7l.gif



Moje pitanje, da je ovo uradio na mom(vasem) autu, da li bi ga mrzeli i oprali auto ,ili bi bili oduševljeni ?
 
Član
Učlanjen(a)
05.09.2013
Poruka
3.975
pQ7l.gif



Moje pitanje, da je ovo uradio na mom(vasem) autu, da li bi ga mrzeli i oprali auto ,ili bi bili oduševljeni ?

Decko je profesionalni umetnik...Da je rodjen pre nekih 100+ godina danas bi ga smatrali Mikelandjelom.
Naravno ne bi ga mrzeli,ali bi moralo biti oprano jer je od prasine,jer bi nam policija lupila kaznu ,jer tesko da bi ista videli preko retrovizora od slike i prasine ...
 
Top