Kada zub mora napolje

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
27. maj 2010.
Izvor: B92


Kada zub mora napolje


Savremena stomatologija zasniva se na prevenciji gubitka zuba. Ipak, ponekad je vađenje zuba neophodno. Vađenje zuba (ekstrakcija) prestavlja oralno-hirurški zahvat kojim se zub odvaja iz zubne čašice (alveole) i uklanja iz nje. Izvodi se uz primenu lokalne anestezije i potpuno je bezbolan za pacijente. Zub je brojnim vlaknima, raspoređenim u raznim pravcima, vezan za zubnu kost. Prilikom vađenja ta se vlakna kidaju, a za to se koriste odgovarajući instrumenti, posebna tehnika kao i odgovarajuća, usmerena sila.

Piše: Dr Nebojša Mirković
Stomatološka ordinacija Magic Dent


9229297064bfe33c43f380993551133_extreme.jpg


Posle vađenja zuba, u ustima ostaje rana koja zarasta kao i sve ostale rane na drugim delovina tela. Zarastanje rana prolazi kroz nekoliko faza. Odmah posle vađenja zuba, nakon prestanka krvarenja, u rani se formira krvni ugrušak. Ugrušak štiti alveolarnu kost i obezbeđuje matriks za prorastanje krvnih sudova i osifikaciju.

On ima oblik kupe i ispunjava skoro celu alveolu izvađenog zuba. Prvog dana on je tamno crvene boje i elastičan je. Posle 2-3 dana rana postaje beličasta, usled ispiranja crvenih krvnih zrnaca pljuvačkom i proliferacijom fibrina što je normalan proces zarastanja. Za to vreme stvaraju se novi krvi sudovi i nova sluzokoža nastaje za 2 nedelje. Obnavljanje kosti traje najduže, počinje nakon 6 nedelje a završava 6 meseci nakon vađenja zuba.

Nakon vađenja zuba, stomatolog daje određena uputstva pacijentu, o postekstrakcionom periodu, kako bi taj period protekao što bezbolnije. Pacijenti često, zbog straha, uzbuđenja, ili nečeg drugog, ne zapamte upute i savete koje im stomatolog govori. Zato je najbolje upute i savete dati u pisamoj formi. Upute treba da sadrže sledeće:

- Sterilnu gazu, koja je postavljena preko rane, izbaciti 15 min nakon vađenja
- Ranu ne ispirati 24h nakon vađenja
- Ishrana mora da bude prohlađena i kašasta
- U predelu izvađenog zuba, spolja držati hladan oblog (10 mni držati pa 10 min pauza)
- U slučaju bola, nakon prestanka anestezije, koristiti neke od analgetika koji ne sadrži acetil-salicilni kiselinu

Kao i sve oralno-hirurške intervencije i vađenje zuba nosi sa sobom rizik od mogućih komplikacija. U odnosu na broj izvađenjih zuba, mozemo reci da je procenat komplikacija posle vađenja zuba mali, ali je ipak prisutan. Najčešca kompikacija posle vađenja zuba je pojava bola. Bol posle vađenja zuba je nedovoljno razjašnjen fenomen.

Zapaženo je da intenzivniji bol nastaje nakon težih, traumtskih vadjenja, kao i kod vađenja u toku upalnih procesa. Predisponirajući faktori za nastanak bola su neadekvatna i nedovoljna ishrana, posebno nedostatak vitamina E i D. Bol poslije vađenja zuba nastaje iz sledećih razloga: kada se krvni ugrušak nakon vađenja ne formira, kada formirani ugrušak otpadne, i kada se krvni ugrušak inficira i gnojno raspadne. U sva tri slučaja mehanizam bola je isti.

Pokidani nervni završeci izloženi su vanjskim mehaničkim, hemijskim i termičkim nadražajima ili su nadraženi toksinima bakterija.

Jedna od najtežih formi bola, posle vađenja zuba, je pojava alveolita. Sinonimi za alveolit su bolna alveola, suva alveola, lokalni ostitis, alveolarni neuritis. Alveolit predstavlja poremecaj zarastanja rane. Ukoliko se krvni ugrušak raspadne, što se desava 2-3 dana nakon vađenja zuba, nastaje lokalna upala zida zubne alveole, što je praćeno bolom i otežanim zarastanjem rane. Bol se najčešće javlja 3-4 dana, nakon vađenja zuba.

Po intezitetu bol je jak, pojačava se noću i u ležećem položaju. Ponekad se javljaju pulsirajući bolovi, kao i neprijatan miris iz rane. Ivice rane su otečene i lividno crvene boje. Alveola izvađenog zuba je prazna ili ispunjena raspadnutim sivkasto-smeđim komadićima ugruška. Gubitak ugruška nastaje na više načina; ispiranjem rane čajevima, pljuvačkom ili nekim dezificijentnim rastvorima, ugrušak se može sekundarno inficirati i ako formoranje ugruška ide brže u gornjoj trećini zubne alveoli a njeno dno ostaje prazno ili ispunjeno raspadnutim delovima ugruška.

Pre uspostavljanja dijagnoze alveolita, porebno je uraditi rendgen snimak alveole da bi se isključilo prisustvo zaostalog korena, stranog tela ili delova alveolarne kosti u rani. Cilj lečenja alveolita jeste formiranje novog, zdravog, elastičnog, kompaktnog ugruška koji treba da ispuni skoro celu alveolu. To se postiže obradom rane, ispirenjem toplim riziološkim rastvorom i postavljenjem medikamentnog pakovanja. Obrada rane se vrši, uz primenu lokalne anestezije, kiretama kojim se uklanjaju delovi raspadnutog ugruška kao i površni, nekrotični deo alveolarne kosti sve do pojave svežeg krvarenja.

Toplim fiziološkim rastovorom se isperu opiljci kosti i u ranu se postavlja medikamentozno pakovanje koje štiti novoformirani krvni ugrušak i kost do pojave granulacija. Najčešće se koristi preparat po imenu alvogyl, koji može da ostane u rani jer se spontano resorbuje. Pored ovih mera poželjna je i upotreba infra-crvenih zraka(solux-lampa) , 1-2 puta dnevno po 10 minuta.

Ukoliko, iz bilo kojih razloga, zub mora da se vadi potrebno je da se prilikom vađenja preventivno deluja na nastanak alveolita. Poželjno je da se zub izvadi sa što manje traume, da se otklone svi delovi kosti koji strče i koji su ogoljeni, da se uklone koštane pregrade između korenova i da se isprovocira krvarenje kako bi se alveola ispunila koagulumom.

Većina komplikacija, prilikom vađenja zuba, se primenom mera predostrožnosti, savesnim i profesionalnim radom mogu sprečiti ali je neophodno i da se pacijenti dosledno pridržavaju uputa dobijenih od stomatologa.





 
Natrag
Top