Kada imamo, a kada ne pravo na zamenu

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
GARDEROBA


Kada imamo, a kada ne pravo na zamenu



Ukoliko trgovac usvoji prigovor, potrošač može da bira: opravka ili zamena robe, a samo ukoliko to nije moguće, ima pravo na sniženje cene ili na vraćanje novca. – Ako prodavac odbije, sledi obraćanje nekom od regionalnih centara za zaštitu potrošača
784040_62543649.jpg


Šta bi kupac trebalo da zna kada odluči da reklamira ili da zatraži zamenu nekog komada garderobe. Kako izgleda postupak reklamacije, ko je adresa za podnošenje prigovora, kada imamo pravo na zamenu, a kada ne, istraživao je „Potrošač” u ovom broju.

Ono što bi kupci najpre trebalo da znaju jeste da, ukoliko odeća nema nedostatak, već se tek posle kupovine ispostavi da je mala, velika, da se boja ne sviđa ili se iz nekog drugog razloga kupcu ne dopada, prodavac nije dužan da mu izađe u susret.

– Ukoliko roba nije prodata oštećena, nema vidljiv nedostatak, odnosno sve je sa njom u redu, a kupcu se ne svidi tek kada dođe kući ili posle nekoliko dana, važno je da zna da u tom slučaju zamena zavisi samo od dobre volje trgovaca. Ali istina je da ima ozbiljnih, velikih trgovaca koji izlaze u susret i pristaju da zamene neku robu iako na to nisu obavezni – kaže Goran Papović, predsednik Nacionalne organizacije potrošača Srbije.

U svakom drugom slučaju, dodaje on, odnosno ukoliko se na odeći uoči nedostatak – pocepa se, ispostavi se da nije za onu namenu koju je trgovac obećao ili nešto treće, potrošač ima pravo da reklamira robu kod trgovca.

– U Zakonu o zaštiti potrošača jasno stoji odredba o dokazivanju saobraznosti, odnosno ispravnosti robe. U prvih šest meseci od kupovine taj teret je na trgovcu. To praktično znači da oni moraju da dokažu da je neki komad garderobe u skladu sa njegovom namenom, odnosno da oni dokažu kako, gde i čime je potrošač uzrokovao oštećenje. Potrošač samo reklamira nedostatak – objašnjava Papović.

U praksi, međutim, to često izgleda drugačije. Potrošači neretko budu odbijeni, a pravdu traže ili u potrošačkim organizacijama ili u inspekcijama. Zabuna može biti utoliko veća što još ima podmetanja lažnih etiketa i „menjanja” sastava odeće.

Podnošenje reklamacije

U Ministarstvu poljoprivrede i trgovine, u kojem se nalazi Sektor za cene i zaštitu potrošača, kažu da „ukoliko kupac smatra da je roba, u konkretnom slučaju odeća, nesaobrazna ugovoru (na primer, prilikom održavanja na način propisan deklaracijom ili uputstvom trgovca, odnosno proizvođača izgubi svojstva potrebna za redovnu ili naročitu upotrebu) može izjaviti reklamaciju trgovcu, bilo usmeno, bilo pismeno, jer Zakon o zaštiti potrošača ne propisuje način izjavljivanja reklamacije, a takođe ne propisuje ni formu reklamacionog lista”.

– Naša je preporuka potrošačima da reklamaciju uvek izjave u pisanom obliku. Ovakav način nije uslov već dokaz da je reklamacija izjavljena, naročito zbog činjenice da trgovac može biti prekršajno sankcionisan ukoliko potrošaču ne odgovori bilo pozitivno, bilo negativno na izjavljenu reklamaciju i to odmah, odnosno najkasnije u roku od 15 dana. Za povredu ove obaveze predviđena je kazna u iznosu od 300.000 do 2.000.000 dinara – savetuju u Ministarstvu poljoprivrede i trgovine.

Ukoliko prilikom izjavljivanja reklamacijetrgovac izrazi sumnju da je odećakupljena baš kod njega, trgovac može zahtevati prilaganje dokaza obavljene kupovine prilikom izjavljivanja reklamacije.

– U slučaju da potrošač nije sačuvao fiskalni račun, dokaz obavljene kupovine može biti izvod sa tekućeg računa ili slip kartice – napominju u ministarstvu.

Trgovac, savetovalište, medijacija...

Ukoliko trgovac usvoji reklamaciju, potrošač ima pravo izbora: opravka ili zamena robe, a samo ukoliko to nije moguće, ima pravo na sniženje cene ili raskid ugovora.

Postavlja se, međutim, pitanje, koji je sledeći korak ukoliko reklamacija bude odbijena? U Sektoru za cene i zaštitu potrošača napominju da u slučaju da reklamacija bude odbijena, potrošač se najpre može obratiti jednom od tri regionalna savetovališta za zaštitu potrošača.

– Ta savetovališta predstavljaju udruženja za zaštitu potrošača, kojima je sredstva za rad obezbedilo Ministarstvo poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede, a u cilju unapređenja zaštite potrošača u Srbiji. Savetovališta imaju zadatak da pomognu potrošačima pružanjem pravnih saveta, pisanjem prigovora trgovcu i posredovanjem između trgovca i potrošača kako bi se problem na što brži i jednostavniji način rešio – kažu oni.

Potrošači se, u zavisnosti od toga kom regionu pripadaju, mogu obratiti bilo telefonombilo elektronskom poštom, jednom od tri regionalna savetovališta, svakog radnog dana od 10 do 14 časova:


Ukoliko potrošač, najpre u direktnom kontaktu sa trgovcem, pa ni kasnije obraćajući se udruženjima za zaštitu potrošača, ne uspe da reši problem, odnosno ne ostvari svoja prava propisana Zakonom o zaštiti potrošača, predstoji mu sudska zaštita.

– Pre započinjanja eventualnog sudskog postupka potrošač ima mogućnost da pokuša i vansudsko rešavanje sporova. Jedan od načina je i medijacija koja predstavlja vansudsko rešavanje sporova. Na osnovu odluke direktora Centra za medijaciju, za potrošačke sporove čija je vrednost do 40.000.00 dinara, medijacije se obavljaju besplatno – navode u Ministarstvu poljoprivrede i trgovine dodajući da se za sporove koji prelaze ovu vrednost plaća naknada za rad u postupku medijacije prema tarifniku Centra za medijaciju.

potrosac_119-05%285%29.jpg




SAVET: Naši sagovornici kažu da je glavni savet potrošačima da prilikom kupovine obrate pažnju na podatke iz deklaracije, pa i da ukoliko im je potrebno dodatno objašnjenje zatraže od trgovca bliže i preciznije informacije, jer se može desiti da roba svojim izgledom navodi na zaključak da ima određena svojstva, ali da ih zapravo nema.

SAVET
: Ukoliko na deklaraciji postoji objašnjenje o svojstvima robe i načinu upotrebe, potrošač je dužan da se toga pridržava. Jer u slučaju reklamacije ostvaruje svoja prava samo onda kada roba ne odgovara navedenim svojstvima.

Politika
 
Natrag
Top