Južna Koreja

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
28. januar 2005.

Seul: dinamika jutarnje mirnoće

Seul je stvarno veliki grad i turista može da pomisli da je svih 12 miliona stanovnika izašlo u centar grada da ga srdačno dočeka dok se uz neprekidno "Sorry" sa teškom mukom probija od tačke A do tačke B... Piše Jelica Stojančić.

40349629741fa2e97c4ab5991866599_big.jpg


Čim se radnje u devet sati otvore, milioni nađu razlog da forsiraju put prema Mjongdongu - nazovimo ga "Knez Mihailovom" Seula, i na ljudski mravinjak nesviknuti Zapadnjak smrkne se i od same pomisli da će ta svetina zaposesti sve restorane, sve kafiće i prodavnice i da će on, jadan, ostati uskraćen za radosti metropole. Nema mesta strahu. U Seulu, glavnom gradu Južne Koreje, ima svega za sve, a može i da pretekne.

Bučni kvart Itevon (Itaewon) tradicionalno je stecište Zapadnjaka. Oko Itevona su koncentrisane ambasade, uz njega je sazidana i jedna od najvećih američkih vojnih baza opasana visokim zidom, "krunisanim" bodljikavom žicom, stiskaju se hoteli i moteli sa cenama za svačiji džep. Prespavati se može u krevetima, milijim zapadnjačkoj kičmi ili kako to Korejci rade - leći na tanak madrac prostrt po podu.

Turiste privlače i antikvarnice, radnje sa suvenirima i kožnom galanterijom. Novčanici i ostale korisne sitnice od jeguljine kože apsolutni su hit među strancima. Prodavci tvrde da je korejska jegulja bolja od komšijske japanske, jer im je koža jača pošto je njihovo more hladnije.

U centraloj Itevon ulici dugoj oko kilometar ipo, zvonkim "Hello sir", "Hello madame", prolaznike verbalno saleću elegantni krojači ili njihovi šegrti obećavajući odela za gospodu i klasične ženske kostime izvanrednog kvaliteta i vrhunske izrade koje mušterije mogu podići istog dana, samo nekoliko sati posle uzimanja mere... Kvart živi do sitnih jutarnjih sati i u njega svraćaju i gladni i žedni i pristalice ljubavi na sat. Prisustvo Zapadnjaka sredinom prošlog veka razbuktalo je biznis pod crvenim fenjerima. Kada padne mrak iza širokih prozora niskih zgrada usko skrojenih jedna do druge, po pravilu turpijajući nokte, a pogleda uprtog na ulicu, prekrštenih nogu sede službenice najstarijeg zanata na svetu i čekaju klijente. Neke se utegnute šetkaju ispred svoji dućana ćaskajući međusobno ili zavodljivo trepćući na potencijalni plen dok uličice ključaju od prolaznika. Iz neonom okićenih restorana trešti muzika i smenjuju se gosti brzinom misli; u mini marketima je promet neprestan; po klubovima se uživo svira džez ili udara rokenrol do zore ili karaoke poklonici k’o u transu stiskaju mikrofon i javno pevaju lake note za svoju dušu.

Paralelno sa glavnom Itevon džadom proteže se slepa bezimena ulica načičkana restoranima i pabovima. "Le Saint-Ex" iliti Sent Egziperi nudi specijalitete francuske kuhinje, u "3 Ally pub-u" uvek se traži mesto više, u restoranu sa busanskim specijalitetima služi se odlična morska hrana. Jednom je neki gost - da bi ispao vickast, izrazio bojazan u svežinu poručenog specijaliteta s morskim plodovima... Ma šta kažete, zaprepastio se kelner i podigao poklopac od šerpe i mala hobotnica samo što nije ispala iz ključalog lonca sve bežeći od plinskog gorionika koji je plameno virio iz ogruglog otvora na sredini stola za kojim su sedeli skeptični gastronomi.


Kulinarski raj


149688794741fa2e97d5e2d644147013_big.jpg


Kad je o hrani reč, istina je da Korejci vole dobro da se založe. Jedu malo, ali često. Svaki je kulinarski poduhvat dimenzioniran za štapiće. Nož im nije neophodan, ali makaze su često neizostavni deo pribora. Makazama skraćuju nudle, seckaju bulgogi tj. na rezance tranžiranu govedinu koja je prenoćila u marinadi. Goveđe kajiševe sladokusci sami peku na plotni, pa ih pre konzumiranja zamoče u soja sos, zaviju u susamov list i uz značajno "njammm, njammmmm", brzom brzinom pošalju u stomak. Ukusno je i pile sa ženšenom (samgyetang), nije za bacanje ni pečena meduza, ko voli može da gricka pržene ili kuvane čahure svilene bube, nude se i jela sa đumbirom, ajkuline šnicle, a zakleti vegetarijanci izabraće "tolsot bibimbap" - pirinač sa povrćem poslužen u užarenom kamenom sudu...

Jede se i s nogu, brza hrana spremana na licu mesta na običnim otvorenim tezgama ili na onim "luksuznijim", prekrivenim plastičnim četvrtastim šatorskim krilima. Nude se sušene i na tezgama propržene lignje, pa potom specijalnom mašinom iseckane na uske trakice, pileći ražnjići, školjke, tradicionalna korejska kuvana jela sa pirinčanim nudlama, razne grickalice kao što su majušne sušene ribe i sitni škampi... "Pođang mača" (pojang macha) ili bukvalno prevedno "pokriveni vagoni" među strancima od milja nazvani "sodžu šatori" sa širokim grubo istesanim drvenim stolovima, ali ponegde i plastičnim, mesta su gde lokalci vole da svrate da se za male pare kvalitetno najedu i razgale sodžuom (soju), likerom od slatkog krompira, korejskim odgovorom na japanski sake.

Kao što se ne može bez vode i vazduha, tako Korejci ne mogu bez kimčija. Kimči je opšti naziv za naročiti način kiseljenja povrća i pre svega podrazumeva fermetizovani kupus, toliko ljut da mogu suze da pođu na oči. U turšiju stavljaju i krastavce i strukove mladog crnog luka i neke travke i travčice, ali i ribe i lignje pomešane sa probranim zelenišem... Naglašavaju da ljuto ubija masnoću, a Korejci su opsednuti lepim izgledom i tananim strukom i uskim kukovima. Kako žene, tako i muškarci.

Radost, bes, slaganje ili neslaganje sa nekom situacijom ili stanjem, Seulci izražavaju izlaskom na plato ispred Skupštine grada. Na istom skveru koji je po koncentraciji narodnih emocija pandan beogradskom Trgu republike, nalazi se i kompleks Doksugung palate (Deoksugung Palace) u slobodnom prevodu Palata čistote i dugovečnosti, povremeni dom korejskih kraljeva između 15. i 20. veka. Od marta do decembra svakog dana u 14 časova (izuzev ponedeljkom) pažnju građanstva, a naročito dece i turista, pleni smena kraljevske straže na platou ispred drvene kapije nekadašnjeg dvora.

U neposrednoj blizini nalazi se jedan od simbola grada - velelepno zdanje Južne kapije (Sunghyemun) i uz nju jedan od ulaza u Namdemun tržni centar (Namdaemun Mrket) gde - ako temeljno traži, putnik namernik može pronaći i od ptice mleko, za male pare.

Decu će naročito uzbuditi Lote svet (Lotte World), otvoren 1989. godine pored Olimpijskog sela i zamišljen kao grad u gradu. Mališani mogu da se upuste u Sinbadove avanture, voze rolere, posete jedan od pet bioskopa, prepuste se čarima klizanja na ledu, plivanju, kuglanju ili radi osvajanja odlične ocene iz istorije, posete muzej na trećem spratu tržnog centra i podsete se perioda Tri kraljevstva i vladavine Čoson dinastije, na primer. Čosun je naziv prvog korejskog kraljevstva ustanovljenog 2333. pre nove ere, a Čosun znači Jutarnja svežina (Morning Freshness) ili Jutarnja mirnoća (Morning Calm). Ime je (p)ostalo sinonim za Koreju - Zemlja jutarnje mirnoće. Za tili čas, metroom, može se dosegnuti i poslovni centar COEX sa velikim šoping molom i akvarijumom i lancem restorana ispred kojih se često u dugom redu čeka na slobodnu stolicu.

Nekoliko kilometara dalje, na istoj južnijoj strani grada uz reku Han, nalazi se Joido (Yeouido), seulski biznis centar porastao na hanskoj adi. Na samom špicu ostrva dominira kupola Narodne skupštine, a u neposrednoj blizini blista zlatnim staklima optočeni KLI 63, najviša zgrada u državi, sa tri podzemna i ostalih 60 u nebo uperenih spratova. Bešumni brzi spoljni liftovi s pogledom na moćni Han, za čas savladaju vertikalu, ali posetiocu može srce u pete da siđe ili poskoči nervozno kad shvati koliko se visoko popelo. Ko voli izazove, može elevatorom da osvoji i seulski Toranj koji kao kakav čuvar bdije nad gradom izdižući se iznad Namsan parka, a u zelenoj oazi ušuškani su i mali Zoološki vrt i Botanička bašta. Na obodu parka rekonstruisano je staro korejsko selo, a folklorne grupe angažovane su da tradicionalnom pesmom i igrom onima koji radoznalo dolaze, dočaraju prohujalu dinamičnu prošlost.

Može čovek da zavoli neki deo grada jer vizuelno ili po atmosferi neizdržljivo miriše na devet hiljada kilometara udaljen dom. Insa - dong je takav kvart. Vašarskom opuštenošću podseća na domaću kaldrmu. Tezge su nagurane jedna do druge i na njima nema šta nema od odevnih predmeta do suvenira, grnčarije i porculana... Istu ili sličnu robu nude i otmene antikvarnice, galerije, knjižare, useljene u niske kuće u zaleđu tezgi.

Osluškivanje jezika stranaca pretvorilo se u pasiju studenta Sejina Ana zvanog Rej. Mladić već 12 godina sakuplja papirni i kovani novac sa svih meridijana. A svi svraćaju u Insa - dong i student oštrog uva i britke pameti, lovi reči u letu i pita - "Srbi, Hrvati, Bosanci? Imate li pare iz svojih zemalja. Zanima me aktuelna ponuda Narodne banke Srbije. Novac sam video na Internetu, ali nisam bio u prilici da ga opipam." U klaser izveden u sopstvenoj režiji posvećeno slaže poklone, pita da li je nešto dužan i zahvaljuje se bog zna - kako.

Svakojaki se likovi mogu zateći oko tezge za prodaju kineskih novćića sa kvadratnim otvorom u centru za koje se prodavačica kune da su stari stotinama godina i potura nevernim Tomama raskupusane numizmatičke knjige kao dokaz. Ako vas nisu slagali, za nešto više od jedan američki dolar možete postati vlasnik plehane parice iz 1039. godine.

U čajdžinicama Insa - donga mogu vas podučiti pravilima serviranja i pijenja čaja, upozoriti vas da se zeleni ne sladi, da gorčinu ženšena možete neutralisati medom, da čaj od kore cimeta i đumbira kao rukom odnose prehladu, a valja se napitku dodati i osušenu jujobu koja, tvrde, podmlađuje... Obodom Insa - donga dominira 133,5 metara visoka tridesettrospratna Jongno kula od stakla i čelika i neki žitelji grada i dalje tvrde da futurističkoj grdosiji, podignutoj 1999. godine nije mesto u mirnom umetničkim kraju sa dugim istorijskim pamćenjem. Ali, mnogi misle suprotno i žure da rezervišu mesto u restoranu "Top Cluod" smeštenom pod samim ravnim krovom arhitektonski provokativnog poslovnog centra. Poslednji sprat, naime, izgleda kao krofna s rupom u sredini, a pobodena na tri cilindrična stuba. Između 24. i poslednjeg sprata nalazi se zjap od 30 metara. Poseta toaletu "gornje palube" Jongno Tower-a je nešto što se MORA, što se ne sme propusti. Ulazak u WC sa najlepšim pogledom u gradu se ne naplaćuje.U istraživanju grada zgodno je uhvatiti kružni turistički autobus koji ne propušta ni jednu znamenitost. Sa jednom kupljenom kartom može se izlaziti na svakom oku prijatnom mestu i čekati sledeći prevoz za nastavak ture. U svakom hotelu, informativnom punktu mogu se dobiti besplatne mape i brošurice o Seulu, gradskim opštinama i atrakcijama, Koreji...


Demilitarizovana zona


185092085241fa2e97e4ed3102493275_big.jpg


Kad je o izletničkoj ponudi reč, nezaobilazna je tura do Demilitarizovane zone koja podrazumeva stroga pravila ponašanja. Posetioci moraju da poštuju kodeks odevanja. Zabranjeni su džins, mini suknje, patike, drečava odeća, kratki rukavi, delovi vojničke unifrome... Kad su Amerika i Sovjetski Savez 1945. godine odlučili da do tada japansku koloniju Koreju podele na dva približno jednaka dela, kao liniju razgraničenja izabrale su 38. paralelu. Ali, linija nije dugo izdržala. Rat je buknuo juna 1950. kad su snage Severa nagrnule na Jug i posle tri strašne ratne godine i milione izgubljenih života, dve Koreje razdvojene su takozvanom Demilitarizovanom zonom (DMZ), četiri kilometra širokom i 248 kilometrara dugom koja se proteže pravcem zapad - istok. Posle sukoba, pregovaralo se o novoj liniji razgraničenja. Istekao je rok trajanja 38. parale koja je figurirala od 1945. do 1950. godine. Novopovučena (i dalje aktuelna) crta podsećala je na klackalicu u kojoj su obe strane u plus-minus odnosu na osnovicu. Neke severnjačke teritorije prešle su u južnjačke ruke, a južnjačke u severnjački sastav. Ipak, u globalnoj upotrebi, kao simbol podele poluostrva, ostao je naziv 38. paralela.

S druge strane, zabluda je, kažu, da je 38. paralela granica između dve države jer vlade obe zemlje tvrde da su jedino one legitimna vlast na celoj teritoriji poluostrva. Za njih je DMZ isključivo linija prekida vatre koji je dogovoren 27. jula 1953. godine. Znači, na taj dan je prestalo puškaranje, ali rat nije završen. Južna Koreja nikada nije potpisala primirje. Formalno, oni su i dalje u ratu sa Severnom Korejom.

Do DMZ se ide na jednodnevni izlet i višesatna tura podrazumeva i posetu tunelu koji su Severnjaci svojevremeno prokopavali kako bi za samo par sati - ako zatreba, mogli na Jug da izmeste 30 hiljada naoružanih vojnika. Tunel, udaljen 44 kilometara od Seula, otkriven je 1978. godine. Ture se zakazuju nekoliko dana unapred kod ovlašćenih agencija i može se dogoditi da budu otkazane, jer je neko nadležan procenio da je "situacija na granici složena" ili zbog nekog međunarodnog maratona prijateljstva na primer, ili manifestacije sličnog pomiriteljskog karaktera, što apsolutno isključuje dodatnu turističku gužvu na liniji razgraničenja.

Izvor: Travel magazin
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Seul: Svetlost plavog dvorca

Seul: Svetlost plavog dvorca

10. januar 2011. 13:34 | Večernje novosti

Reporter "Novosti" u Seulu, prestonici Južne Koreje u kojem u skladu žive istorija i moderne tehnologije



Evropljanin koji poželi da poseti 10.000 kilometara udaljenu Južnu Koreju, za povratnu avio kartu mora da plati bar 1.000 evra. Ali, baš svaki uloženi cent u ovaj put se isplati. Seul, metropola od skoro 20 miliona stanovnika i sa potpuno drugačijom filozofijom života od one koja je dominantna u Evropi, svakog stranca ostavlja zadivljenim. Prema priznanjima mnogih koji su u Južnoj Koreji bili, a dolaze sa Starog kontinenta, stranci u ovoj zemlji ponekad osete i stid kada se suoče sa posvećenošću poslu i porodici, čistoći i disciplini koja vlada u ovoj zemlji.

U Seulu, inače, živi skoro četvrtina ukupnog broja stanovnika Južne Koreje. Za 15 godina, od 1970. do 1985. Seul je povećao broj stanovnika za četiri miliona. U to vreme je i izuzetno modernizovan, pa je poslednjih desetak godina na listi deset najvećih metropola sveta. Do skora je važio i za jedan od najskupljih gradova na svetu, ali je to, zahvaljujući angažovanju gradskih vlasti, na sreću onih koji žive ali i onih koji posećuju prestonicu Južne Koreje, prestao da bude. Gradske vlasti su, naime, drastično smanjile sve lokalne takse kako bi sektor usluga, a pre svega ugostiteljstvo, turizam i trgovina svima bili što pristupačniji. Tako se danas u Seulu "kafa za poneti" plaća 1,5 evro, dok je kompletan ručak u najskupljoj, poslovnoj četvrti moguće dobiti za 15-tak evra. Ni šoping, ako ne podrazumeva nabavku robe koja stiže iz Evrope, nije nedostižan. Ali, s obzirom da su Korejci rastom malo niži od prosečnih Evropljana, ljudi koji dolaze sa Starog kontinenta mogu imati problem sa brojevima... Žensku obuću br. 41 je, na primer, skoro nemoguće naći. Mada stranci, uglavnom, planiraju i da u Koreji kupuju fotoaparate, mobilne telefone i kamere, ponuda i cene ovih roba ih, po pravilu, neprijatno iznenade. Jer, sve je vrlo slično kao i u Evropi. Kako kažu Južnokorejci, i njima je mnogo isplativije da automobile koji se proizvode u ovoj zemlji, i po kojima su prepoznatljivi, kupuju u Evropi, jer su tamo cene "Hjundaijevih" ili "Kijinih" modela mnogo niže nego u državi u kojoj se proizvode. Inače, napojnica u Južnoj Koreji nije uobičajna, pa se svaki pokušaj Evropljanina da "časte" komentariše rečima da je "i čast uključena u cenu". Seul je povezan železnicom, autoputem i podzemnom železnicom sa svojom lukom Inčon, u blizini koje se nalaze i nekoliko internacionalnih aerodroma. Sa aerodroma se, do centra grada, vrlo jednostavno stiže udobnim autobusima, a put od oko sat vremena plaća se desetak evra. Nešto je skuplji taksi, mada u Seulu on ne spada u grupu usluga koje se tretiraju kao luksuz. Gradska vožnja od osam kilometara košta oko hiljadu dinara. Interesantno je da se u Seulu sve, pa i taksi, može izmiriti platnim karticama, ali i da se za sve dobija uredan fiskalni račun.
Osnovan 1392. godine, Seul je bio utvrđenje i trgovački centar, a služio je i kao prestonica dinastiji Ji, koja je vladala Korejom dok zemlja zvanično nije 1910. godine postala japanska kolonija. Kada je Koreja podeljena posle Drugog svetskog rata, Seul je postao sedište američkih okupacionih snaga. Proglašen je za prestonicu Južne Koreje 1948. Severno-korejske snage zauzele su Seul 28. juna 1950. godine, posle samo tri dana od početka Korejskog rata, ali su u ovaj grad trupe UN ušle u martu 1951. godine. Od kraja korejskog rata, u kojem je poginuo svaki deseti od 30 miliona Korejaca, u stalnim tenzijama "žive" dve Koreje - Južna i Severna, koje su podeljene demilitarizovanom zonom od 1,5 kilometar. I danas su sukobi skoro uobičajni za Korejce, koji kažu da su im pretnje iz Severne Koreje deo svakodnevice. Naučili smo da živimo sa tim konfliktom - tvrde oni i dodaju da u Južnoj Koreji gotovo da nema porodice koja nema nekog svog člana u Severnoj Koreji.
Od istorijskih spomenika u Seulu su sačuvane tri kapije, koje predstavljaju deo drevnog zida koji ga je nekada okruživao i tri carske palate. U centru grada nalazi se ogromno bronzano zvono koje je liveno davne 1468. Mnoge će iznenaditi, ali Seul ima rimokatoličku katedralu i brojne druge hrišćanske crkve. Takođe, prepun je muzeja, pozorišta, biblioteka, zooloških vrtova i botaničkih bašti, kao i univerziteta od kojih je najpoznatiji Seulski Nacionalni Univerzitet.
Studirati u Južnoj Koreji, inače, više nije pitanje prestiža. Danas čak 57 odsto mladih između 24 i 35 godina života ima završen fakultet. Ovo i ne čudi, ako se zna da je ekonomija Južne Koreje ponajviše okrenuta upravo modernim tehnologijama. Ljubitelji tehnologija već znaju da se južnokorejski izumi najbolje mogu videti ako se poseti Muzej "Svetlost Samsunga". Ovo zdanje sastoji se od tri sprata i podruma u kome su smešteni najnoviji modeli laptopova, fotoaparata, kamera. Interesantno je da je čitava postavka takva da posetioci aktivno učestvuju u njoj.
Simbole Seula predstavljaju i dva spomenika. To su spomenik Admiralu Ji Sunsinu, koji je odbranio Koreju od napada Japanaca 1592. godine i spomenik Kralju Sejongu, koji je sastavio korejsko pismo 1446. godine. Jedno od najlepših mesta za odmor u Seulu je takozvana "Tajna bašta", koja predstavlja javni park i koji se prostire na čak 32 hektara. U samom centru grada, u kom su smešteni i svi objekti Vlade, nalazi se Plavi dvorac. Iako ovde već vekovima ne žive predstavnici kraljevske porodice, na ulazu u palatu i dalje stoje tradicionalno obučeni čuvari u prelepim crvenim i plavim svilenim nošnjama. Oni su čuvari trona i masivnih kapija. Palata ima sličnu reputaciju koju ima i Zabranjen grad u Pekingu. Velike prostrane kraljevske sobe dominiraju nad podovima koji su napravljeni od mozaika, a kamene statue i svetlo obojeni stubovi i tavanice stvaraju vrlo prijatan kontrast. Tu se nalazi i veliki paviljon na otvorenom, gde se priređuju brojne svečane manifestacije i festivali. U blizini ovog paviljona je i ribnjak, što čitavom mestu daje posebnu čar. Interesantno je da je, skoro u epicentru metropole, smešteno selo, kako ga Korejci zovu "Hanok". To je naselje sa tradicionalnim korejskim kućama od drveta, od kojih većina ima nameštaj sličan onom koji se koristio u prošlosti i spavaju na podu na ležajevima koji se nazivaju "futon"...
Korejci su, inače, vrlo okrenuti prirodi i zdravom životu... Ovo je delom i zvanična politika vlasti u Južnoj Koreji, pa je zapovest br. 1 ove države - ekologija, odnosno "prijateljstvo s prirodom". Pre pet godina Seul je vratio svoju reku u centralne delove grada. Naime, kroz prostor u kome se danas nalazi poslovni centar grada oduvek je prolazila reka Čengičen. Ali, rat, izbeglice, a kasnije i industrijalizacija, učinili su da se ova, u to vreme izuzetno zagađena reka, prekrije i da se iznad nje napravi velika saobraćajnica. Ali, početkom 2000, gradske vlasti Seula odlučile su da reku "vrate" u grad. Pomerili su saobraćajnicu, iselili preko 3000 radnji koje su bile načičkane uz nju u veliki, moderan tržni centar i za nepune dve godine, Čengičen je ponovo među stanovnicima Seula. Tako danas poslovni ljudi na pauzi mogu uživati u prirodi oko reke, koja je prepuna riba. Čak je i temperatura u delu Seula koji je blizu Čengičena za skoro četiri stepena niža nego u ostalim delovima grada.
Seul je smešten u dolini između četiri planine raspoređene tako da prate strane sveta. Među stanovnicima Seula je, inače, najomiljenija planina Namsan. Sa nje se pruža sjajan pogled ka gradu, a tu je i žičara koja vodi pravo do vrha planine. Žičara je, uz pešačenje, jedini način da se stigne do vrha Nimsana. Na ovoj planini nalazi se, u svetu prepoznatljiva, "Namsan kula". Otvorena 1980. godine, smeštena u prelepom parku, visine oko 240 metara, a na nadmorskoj visini od oko 480 metara, apsolutno dominira čitavim područjem Seula. Ako se odlučite da do kule dođete peške, može vas iznenaditi to što, uz čitav put, nailazite na gomilice kamenja. One predstavljaju želje onih koji su gradili put do kule. U samoj kuli, na poslednjem spratu, nalazi se "zid ljubavi" na kom se, po običaju, ostavljaju poruke.

SLATKI ZALOGAJI
Korejci su, s pravom, vrlo ponosni na svoju kuhinju. Naizgled slična japanskoj ili kineskoj, ipak, značajno se razlikuje od specijaliteta koje prave njihove komšije. Korejska kuhinja najviše se sastoji od riže, nudli (kineski rezanci), tofua, povrća i mesa. Korejska tradicionalna jela poznata su po broju priloga koji se dodaju riži. "Kimči", jako začinjeno jelo od povrća je obavezno, skoro uz svaki obrok. Često se koristi ulje od susama, umak od soje, dosta čilija i belog luka. Supe su, takođe, svakodnevica na korejskom jelovniku. Gotovo svi dezerti su od želea i pirinča, a, za razliku od evropske kuhinje, čokolada nije omiljena poslastica.
U mnogim seulskim restoranima neophodno je izuti obuću. Taj običaj važi, naravno, i za korejske domove. Korejska hrana jede se štapićima, mada će vam domaćini, bez problema, ponuditi kašiku, nož i viljušku. Prema korejskim običajima, pravila pristojnosti su da se odmah posle uzimanja zalogaja odlaže pribor za jelo na sto, odnosno da se, bez obzira koliko je zanimljiva rasprava, nikada ne "maše" priborom za jelo. Korejci ne jedu velike količine hrane odjednom, što je možda i formula koja ih, kao naciju, čini vrlo vitkim i vitalnim. Retko ko u Koreji, naime, ima višak kilograma.



 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Seul – „Čudo na reci Han“

Seul – „Čudo na reci Han“


Blic


Glavni grad i najveća metropola Južne Koreje, Seul, leži na reci Han, i ima oko jedanaest miliona stanovnika, što ga svrstava u grupu najnaseljenijih gradova na svetu. Seul je politički, kulturni, društveni, ekonomski i finansijski centar Južne Koreje, u njemu se nalaze brojne multinacionalne korporacije i svetske organizacije. S obzirom na to da je on jedan od najočitijih simbola korejske privrede, građani ga nazivaju „Čudo na reci Han“.

97890_paviljon-hiangvonjeong--------arian-zwegers_af.jpg

Paviljon Hiangvonjeong foto: Arian Zwegers/flickr.com


Seul je jedan od najstarijih gradova Južne Koreje, koji se prostire na površini od 605 km2. Arheološkim nalazima, koji su vršeni na njegovoj teritoriji, otkriveni su ostaci iz starijeg i mlađeg kamenog doba. Gradske zidine, koje delimično postoje i danas, podignute su 1394. godine, kada u Seulu nastaje prestonica dinastije Joseon. 1910. godine Japanci okupiraju Koreju i u Seulu se osniva glavni grad okupirane države, kojem su dali ime Gieongseong (Gyeongseong). Koreja je oslobođena nakon Drugog svetskog rata, i grad dobija ime koje i dan danas nosi – Seul.

97891_cangdeokgung----adamgn_af.jpg

Palata Čangdeokgung foto: adamgn/flickr.com


Dinastija Joseon ostavila je veliki pečat u ovom gradu, jer je tada izgrađeno pet velikih palata, od kojih je Čangdeokgung (Changdeokgung) upisana na UNESCO-v spisak Svetske baštine. Ovih pet palata urađeno je u tradicionalnoj korejskoj arhitekturi, koja jako podseća na kinesku.

97892_kralj-sejong-----emmanuel-dyan_af.jpg

Spomenik kralju Sejongu foto: Emmanuel Dyan/flickr.com


Gradom dominiraju brojni budistički i konfucionistički hramovi, kao i katolička katedrala i džamija. Simboli grada su spomenik admiralu Ji Sunsinu i spomenik kralju Sejongu. Od brojnih nebodera, u kojima se nalaze sedišta velikih korporacija, zavrteće vam se u glavi.

97893_gieongbokgung-----laszlophoto_af.jpg

Kapija palate Gieongbokgungu foto: laszlo-photo/flickr.com


Značajni istorijski spomenici su kapije, koje su nekada bile deo drevnog zida. Zidine, kojima je Seul bio okružen, imali su za cilj da regulišu posetioce iz drugih regiona i da zaštite grad u slučaju invazije. Brojna utvrđenja i zidovi su porušeni, a neke palate i kapije odigrale su bitnu ulogu u srcu grada, kao što su: Sungniemun (Sungnyemun) i Heunginjimun (Heunginjimun). Neki od objekata izgrađeni su međunarodnim stilom, i to u kasnom 19. i ranom 20. veku.

97894_park-namsan-----army-vet_af.jpg

Namsan park foto: Army Vet/flickr.com



U Seulu se nalazi preko 100 muzeja, a najznačajniji je, sigurno, Nacionalni muzej Koreje. Ovaj muzej osnovan je 1945. godine, a u njemu se nalazi kolekcija od 150.000 eksponata. Pored muzeja, duž grada nalaze se i brojna pozorišta, biblioteke, botaničke bašte i zoološki vrtovi. U ovom gradu treba posetiti Namsan park, u kojem se nalazi Seul kula, popularno mesto za panoramski pogled na grad.


97895_dongdaemun-----gal-chardon_af.jpg

Jedna od kapija najvećeg tržišta Južne Koreje Dongdaemuna foto: Gaël Chardon/flickr.com


U Seulu se nalazi najveći svetski zatvoreni zabavni park, koji je otvoren 1989. godine – Lote Svet (Lotte World). Ovaj rekreativni kompleks godišnje poseti preko osam miliona posetilaca. Najveće tržište Južne Koreje Dongdaemun popularna je turistička destinacija Seula, što se tiče kupovine. Ovo tržište podeljeno je na pet šoping okruga: A, B, C, D i šoping grad, a 26 tržnih centara smešteno je u 10 blokova, u kojima se nalazi 30.000 specijalizovanih prodavnica i 50.000 proizvođača.

97896_seul-----ian-muttoo_af.jpg

Pogled na Seul foto: Ian Muttoo/flickr.com


Klima Seula je umereno-kontinentalna, leta su topla i vlažna, a istočnoazijski monsun duva u periodu od juna do jula. Avgust je najtopliji mesec, kada se prosečna temperatura kreće od 22 do 29 C. Zime u Seulu su relativno hladne, tada se prosečna temperatura kreće od – 5 do 1 C.
 
Natrag
Top