Jose Saramago

Član
Učlanjen(a)
29.06.2010
Poruka
2.014
2340_saramago_no_suplemento_clarin500.jpg


Жозе Сарамаго је рођен 16. новембра 1922. године, Азињага (Португал), у сиромашној сељачкој породици,а упокојио се 18.јуна 2010 г. Тешка материјална ситуација га принуђује да промени низ занимања, да би се тек 1976. године посветио искључиво књижевности. Сарамаго се сматра највећим живим португалским и једним од најутицајнијих европских писаца данашњице. Његова дела преведена су на преко тридесет језика. Добио је Нобелову награду за књижевност 1998. године.

Дjела

"Ембарго и друге приче "
"Година смрти Рикарда Реиша "
"Слепило"
"Седам сунаца и седам месечина"
“Јеванђеље по Исусу Христу"

Роман "Слепило" јесте врста антиутопије, литерарно остварење које настоји да истражи праве димензије хуманости и друштвених институција света у коме живимо. Сарамаго литерарно испитује шта би се десило када би изненада цела једна земља почела да тоне у физичко слепило, у епидемији којој се никакав разлог не види? Његови ослепели јунаци суочени су најпре са суровом изолацијом из друштва, које на тај начин покушава себе да заштити, а потом и њихова властита хуманост и солидарност пролази кроз тешке пробе. Исходи су крајње понижавајући; уместо величине људског духа пред нама се помаља коначна истина о ништавности свих обзира и вредности које нас чине људима. Све што преостаје јесте пука жеља да се по сваку цену преживи, ма како тај тако задобијени живот изгледао, ма колико он био пун понижења. А херојство, када га има, не припада нити заједници нити њеним установљеним институцијама. Оно је, пре свега, усамљено дело појединца, и једина права нада у свету који незаустављиво хрли ка пропасти.

Роман "Јеванђеље по Исусу Христу" је изазвао снажне реакције у католичким замљама, критикован је и анатемисан од Ватикана и клера као антијеванђеље.
 
Član
Učlanjen(a)
25.08.2010
Poruka
44
Jose Saramago - bibliografija/nastavak (uglavnom)

- Grešna zemlja (roman)
- Manastirski letopisi (roman/objavljen u izdanju "Lingva Franka" pod naslovom "Sedam sunaca i Sedam mesečina")
- Hronika opsade Lisabona (roman)
- Kameni splav (roman)
- Sva imena (roman/objavljen u Hrvatskom izdanju)
- Pećina (roman/ponegde se prevodi i kao "Šupljina" - u originalu "Caverna")
- U ime Boga (drama)
- Podignuto sa zemlje (roman)
- Kolebanje smrti (roman/objavljen u izdanju VBZ-Zagreb)
- Kain (roman)
- Iz dnevnika (biografska proza)
- Sa ovog i sa drugog sveta (zbirka pripovedaka)
- Putnikov prtljag (zbirka pripovedaka)
- Tobožnji predmet (zbirka pripovedaka)
- Moguće pesme (zbirka poezije)
- Verovatno radost (zbirka poezije)

Inače, zbirka priča "Embargo i druge priče" je u suštini izbor Saramagovih priča objavljenih u izdanju Paideie 1999.god. ( sadrži prevode sedam priča: Grad;
Embargo;
Oseka;
Stvari;
Kentaur;
Osveta;
Priča o nepoznatom ostrvu ).

Priča "Kentaur" je svakako jedna od najlepših priča koju sam ikada pročitao (a pročitao sam ih poprilično).
U svakom slučaju Saramago je pisac kojeg ni jedan ozbiljan čitalac ne bi smeo da preskoči u svom izboru. Čitalački užitak je zagarantovan! :yea:
 
Član
Učlanjen(a)
27.01.2011
Poruka
306

OSVETA - Žoze Saramago (José Saramago)

Dečak je dolazio s reke. Bosonog, s nogavicama podvrnutim iznad kolena, nogu kaljavih od blata. Nosio je crvenu košulju, razdrljenu na grudima gde su prve malje, vesnici mladićkog doba, tek počele da se crne. Kosa mu je bila tamna, ulepljena od znoja koji mu se slivao niz štrkljasti vrat. Išao je malko nagnut unapred, pod teretom dva duga vesla sa kojih su visili zeleni gajtani žabokrečine odakle se još cedila voda. Čamac je ostao da se njiše na uzburkanoj vodi,a tu blizu, kao da su ga vrebale, ukazaše se najedanput buljave oči neke žabe. Dečak je pogleda, i ona pogleda njega. Zatim žaba hitro poskoči i u tren oka nestade. Nije prošao ni minut, a površina vode postade glatka i mirna, i sjajna, kao dečakove oči. Ključalo blato ispuštalo je spore i mlitave mehuriće gasa koje je matica povlačila sa sobom. U gustoj popodnevnoj sparini, visoki jablanovi nečujno su trepetali, a iznebuha, kao kakav naprasni cvet što se rađa iz vazduha, jedna plava ptica prominu, okrznuvši u letu površinu vode. Dečak podiže glavu. Na drugoj obali reke stajala je jedna devojka i posmatrala ga, nepomična. Dečak podiže slobodnu ruku i celo njegovo telo ispisa pokretom jednu reč koja se nije čula. Reka je proticala, tromo.

Dečak se pope uz padinu, ne osvrćući se za sobom. Tu blizu, prestajala je trava. Svud uokolo, sunce je pržilo polja zarasla u korov i sure maslinjake. U daljini vazduh je treperio. Kuća je bila od naboja, zgurena, okrečena u belo, s pervazom jarko žute boje. Jedan slepi zid, bez prozora, vrata na kojima se otvarao kapidžik. Unutra, zemljani pod je hladio stopala. Dečak prisloni vesla uza zid, obrisa nadlanicom znoj. Pritajio je dah, osluškujući otkucaje svog srca, sporo izbijanje znoja koji se obnavljao na koži. Ostade tako nekoliko minuta, nesvestan zvukova koji su dopirali iz stražnjeg dvorišta i namah se preobražavali u prodorno i bezrazložno skičanje: protest vezane svinje. Kad se, napokon, prenuo iz obamrlosti, krik životinje, sada već ranjene i uvređene, zaglušio mu je uši. I odmah zatim novi krici, oštri, besni, očajničko preklinjanje, poziv koji ne očekuje pomoć.

Pojuri prema dvorištu, ali zastade na pragu, kao ukopan. Dva muškarca i jedna žena držali su svinju. Treći čovek otvarao je, jednim okrvavljenim nožem, vertikalni rez na mošnicama životinje. Na slami je već svetlucao pljosnati oval, crveni. Cela svinja se tresla, ispuštajući krike kroz vilice stegnute kanapom. Rana se proširi, pojaviše se žlezde, mlečaste i prošarene krvlju, a čovekovi prsti se zavukuše u otvor, cimnuše, zavrnuše, iščupaše. Ženino lice je bilo bledo i namršteno. Odvezaše svinju, oslobodiše joj njušku, a jedan od dvojice muškaraca saže se i dohvati mošnje, krupne i mlohave. Životinja se okrete oko sebe, sva smetena, dahćući, pognute glave. Tada joj čovek baci mošnje. Svinja ih zagrize, sažvaka, halapljivo proguta. Žena prozbori nekoliko reči, a muškarci slegnuše ramenima. Jedan od njih se nasmeja. I baš u tom času spaziše dečaka na pragu. Svi smesta ućutaše, i kao da je to jedino što su mogli učiniti u toj prilici, zagledaše se u životinju koja se prućila na slamu, sva zadihana, s njuškom umrljanom njenom vlastitom krvlju.

Dečak se vratio unutra. Napunio je krčag i nategao ga, puštajući da mu voda curi iz uglova usana, niz vrat, sve do malja na grudima koje su postajale još tamnije. Dok je pio posmatrao je, tamo napolju, dve crvene mrlje na slami. Zatim je, umornim hodom, ponovo izašao iz kuće, prošao kroz maslinjak, pod suncem koje je nemilosrdno pržilo. Prašina mu je pekla stopala, a on ih je, nesvesno, grčio,ne bi li izbegao vreli dodir. Onaj isti cvrčak oglašavao se svojim zrikom, nešto prigušenijim nego pre. Ispod strmine počinjala je trava, odišući mirisom ugrejanih sokova, omamljujuća svežina hladovine ispod granja, blato što se zavlačilo među prste na nogama i probijalo naviše.

Dečak zastade i zagleda se u reku. Na jednoj izbočini od skorele žabokrečine, jedna žaba, siva kao i prethodna, s okruglim očima ispod ispupčenih arkada, stajala je kao da ga iščekuje. Bela koža na podbratku nadimala se i splašnjavala. Usta su joj bila zatvorena u podrugljivu grimasu. Prolazilo je vreme, a ni žaba ni dečak nisu se pomerali. Onda je on, skrenuvši pogled s teškom mukom, kao da hoće da pobegne od nekog uroka, spazio na drugoj obali reke, kroz niske grane vrba, kako se ponovo ukazuje figura devojke. I iznova, nečujno i neočekivano, po vodi se razli plavičasti sjaj.

Sporim pokretima, dečak skide košulju. Svlačio se, bez ikakve žurbe, i tek kad je ostao bez ičega na sebi, njegova se golotinja polako otkrila. Kao kad bi se nečije slepilo izlečilo samo od sebe. Devojka je posmatrala, izdaleka. Zatim se istim sporim pokretima oslobodila odeće i svega što joj je pokrivalo telo. Gola, na zelenoj pozadini drveća.

Dečak ponovo pogleda reku. Tišina je ležala na prozirnoj koži tog beskrajnog vodnjikastog tela. Krugovi koji su se širili i nestajali na mirnoj površini, otkrivali su mesto gde je žaba napokon uronila u vodu. Tada dečak zagazi u vodu i zapliva ka drugoj obali, dok se bela i naga prilika devojke povlačila u polusenku drveća.



- iz knjige Klinci od dva metra (majstori savremene svetske priče), 2010. Laguna
 
Natrag
Top