John Steinbeck

Član
Učlanjen(a)
29.06.2010
Poruka
2.023
220px-JohnSteinbeck_cropbe4.JPG


Džon Stajnbek (27. februar 1902. - 20. decembar 1968.) bio je američki književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1962. Književni uspeh postigao je romanom „Kvart Tortilja“ 1935, a potom su usledila čuvena dela „O miševima i ljudima“, „Plodovi gneva“, „Zima našeg nezadovoljstva“, „Istočno od raja“.

Važnija djela:

„Kvart Tortilja“ (Tortilla Flat - 1935.)
„O miševima i ljudima“ (Of Mice And Men - 1937.)
„Istočno od raja“ (East Of Eden - 1952.)
-" Zima našeg nezadovoljstva "{The Winter Of Our Discontent} - (1961.)
- " Putovanje s Čarlijem "{Travels With Charley} - (1962.)
- " Nebu i zemlji "

Danas sam završila čitanje knjige " Nebu i zemlji ". Na početku sam mislila da je neka obična, lagana knjiga, koja opisuje naseljavanje Kalifornije. Ličila mi je na kaubojske filmove koje smo gledali. Nisam očekivala neku dobru priču, međutim, prijatno sam bila iznenađena vještim prikazom likova, pogotovo glavnog lika kojeg jako uvjerljivo opisuje. Džejkob Vejn je tip čovjeka , koji je jako vezan za zemlju , koji u sebi nosi pagansku ljubav prema svemu što je vezano za prirodu. Vrlo emotivan , teško podnosi gubitak najbližih, povlači se u sebe i svoje boli nosi sam. Po paganskim običajima, vezuje se za drvo, u kojem vidi sigurnost i reinkarnaciju oca. Brat mu uništava drvo, jer je sveštenik i plaši se njegovog paganstva i vezanosti za drvo. U godinama suše, do zadnjeg trenutka se brine o stoci, pronalazi mali izvor, koji održava kao izvor života, ne želeći da prizna da je zemlja mrtva. Ne napušta je, jer voli da se vezuje, ali svi njegovi bliski su napustili njega. Ili zbog toga što su umrli, ili što su otišli u potragu za boljim mjestima u kojima će živjeti. Svoj život završava ritualnim samoubistvom kod presušenog potoka i svojom krvlju daje život usahloj zemlji.

Štajnbek vrlo hrabro iznosi sumnju u katoličku vjeru i vrlo hrabro ističe paganstvo, koje , dato kroz lik Džejkoba Vejna , djeluje vrlo primamljivo.
 
Član
Učlanjen(a)
29.06.2010
Poruka
2.023
JOHN STAINBACK : " NEBU I ZEMLJI "

" Sad znam šta je značio onaj blagoslov. Znam šta sam uzeo na sebe. Tomasu i Bertonu je dozvoljeno da vole i da ne vole, samo meni nije. Ja ne mogu da budem ni za dobro ni za zlo. Čak mi ono čisto osjećanje razlikovanja prijatnosti i bola nije ni dopušteno. Sve stvari su iste, i sve su dio mene.."
( 95 str. )


" Život se ne može tako brzo prekinuti. Čovjek ne može da bude mrtav dok stvari koje je promjenio ne budu mrtve. Ono što je činio, jedini je dokaz da je živio. Dok god ostaje makar i žalosno sjećanje, čovjek ne može da bude odsječen, mrtav. I mislio je: " Smrt je za čovjeka dug i spor proces. Ubijemo kravu, i ona je mrtva čim joj pojedemo meso , ali čovječiji život prestaje kao kad uzburkamo glatku površinu vode pa se onda smiruje u malim talasima koji se šire i polako nestaju." Zavalio se u stolicu i smanjio plamen u lampi, tako da je gorjela samo jednim plavim plamičkom. Onda se pustio i pokušao da opet usredsredi misli, ali su se one tako rasule na stotinu raznih mjesta, da to više nije mogao. I onda je je mislio u tonovima, u strujama pokreta, u bojama i u sporom ujednačenom ritmu. Gledao je svoje zgureno tijelo, savijene ruke i šake na krilu. Oblici su se mijenjali.
( 197 str. )
 
Top