LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.12.2009
- Poruka
- 29.042
John Dryden
John Dryden
(1631-1700)
Poslije studija u Cambridgeu dolazi u London, gdje prvo stihovima slavi Cromwella, a zatim Karla II. Radi izdržavanja piše mnoge komedije koje više odgovaraju potrebama široke publike nego njegovu talentu. Uspjeh kod publike doživljava svojim herojskim tragedijama. Pjesnik-laureat i kralj. historiograf, autor koji je često pretjerivao i u komedijama i u tragedijama, D. Je bivao predmetom satire među suvremenim piscima, ali im je i uzvraćao jednakom mjerom u svojim komadima. Predano učestvuje u polit. životu svojeg doba (obilno se koristeći svojim satiričkim talentom) i pod Jakovom II prelazi katolicima, koje je ranije oštro napadao. Nestalan u polit. nazorima, D. je i vlaslito pisanje smatrao često sredstvom izdržavanja. Za revolucije 1688. gubi novčanu potporu kao laureat i kraIjevski povjesničar, te je umro prevodeći da bi nekako preživio. Do pojave Popea najveća ličnost engl. klasicizma, D. je ostavio opsežno, ali neujednačeno djelo: od slabih komedija pa do majstorske satire i nepatvorene lirike. Izvrstan graditelj rečenice i stiha, majstor blank versa on učvršćuje rimovani kuplet u engl. satiri i epigramatici, unosi u kritičku i esejističku prozu racionalan, duhovit i djelotvoran stil. Više oštrouman i strastan nego originalan duh (mnogi komadi su mu tek preradbe Corneillea, Molierea i Shakespearea), D. je usprkos svim nedostacima sa svojih tridesetak drama utemeljitelj comedy of manfiers (komedija na motive tzv. visokog društva). Predgovori koje je pisao svojim dramama značajan su prilog razvoju engl. knjiž. kritike, njegovi prijevodi (Persija, Juvenala, Ovidija) uspješno prenose klas. izraz u engl. stih i metar, dok su mu eseji pribavili naziv "otac engleske proze". Po svemu tome D. je bio literarni vođa svojeg doba i učitelj Popea i Addisona. Djela:
Herojske stance (Heroic Slanzas) ; Astarea Reduh;Indijska kraljica; Esej o dramskom pjesništvu; Pomodni brak; Sve za Ijubav; Absalom i Achitopel; MacFlecknoe; Košuta i pantera; Annus Mirabilis; Aleksandrova gozba.
PJESMA
U duši hranim plamen, što me svija
I srce muči, al' mi ipak prija:
To ugodna je bol, i draga mi je,
Izgubiti je! Umrla bih prije.
Al' onaj, za kim patim neće znati,
Ni glas ni oči neće znaka dati,
Jer uzdah, suza zbog tog moga jada
K'o rosa preko ruže tiho pada.
Pa da mi ljubav drugoga ne mori,
Sama je žrtva, sama sobom gori;
I dok ja patim da on mirno šeće,
Vjernost mi godi, premda on je neće.
Promatrat ću mu oči, u veselju,
Zle volje se ne bojim, krijuć želju.
Ni slutiti ne mogu veću sreću,
A ne penjuć se ,niti pasti neću.
John Dryden
(1631-1700)
Poslije studija u Cambridgeu dolazi u London, gdje prvo stihovima slavi Cromwella, a zatim Karla II. Radi izdržavanja piše mnoge komedije koje više odgovaraju potrebama široke publike nego njegovu talentu. Uspjeh kod publike doživljava svojim herojskim tragedijama. Pjesnik-laureat i kralj. historiograf, autor koji je često pretjerivao i u komedijama i u tragedijama, D. Je bivao predmetom satire među suvremenim piscima, ali im je i uzvraćao jednakom mjerom u svojim komadima. Predano učestvuje u polit. životu svojeg doba (obilno se koristeći svojim satiričkim talentom) i pod Jakovom II prelazi katolicima, koje je ranije oštro napadao. Nestalan u polit. nazorima, D. je i vlaslito pisanje smatrao često sredstvom izdržavanja. Za revolucije 1688. gubi novčanu potporu kao laureat i kraIjevski povjesničar, te je umro prevodeći da bi nekako preživio. Do pojave Popea najveća ličnost engl. klasicizma, D. je ostavio opsežno, ali neujednačeno djelo: od slabih komedija pa do majstorske satire i nepatvorene lirike. Izvrstan graditelj rečenice i stiha, majstor blank versa on učvršćuje rimovani kuplet u engl. satiri i epigramatici, unosi u kritičku i esejističku prozu racionalan, duhovit i djelotvoran stil. Više oštrouman i strastan nego originalan duh (mnogi komadi su mu tek preradbe Corneillea, Molierea i Shakespearea), D. je usprkos svim nedostacima sa svojih tridesetak drama utemeljitelj comedy of manfiers (komedija na motive tzv. visokog društva). Predgovori koje je pisao svojim dramama značajan su prilog razvoju engl. knjiž. kritike, njegovi prijevodi (Persija, Juvenala, Ovidija) uspješno prenose klas. izraz u engl. stih i metar, dok su mu eseji pribavili naziv "otac engleske proze". Po svemu tome D. je bio literarni vođa svojeg doba i učitelj Popea i Addisona. Djela:
Herojske stance (Heroic Slanzas) ; Astarea Reduh;Indijska kraljica; Esej o dramskom pjesništvu; Pomodni brak; Sve za Ijubav; Absalom i Achitopel; MacFlecknoe; Košuta i pantera; Annus Mirabilis; Aleksandrova gozba.
PJESMA
U duši hranim plamen, što me svija
I srce muči, al' mi ipak prija:
To ugodna je bol, i draga mi je,
Izgubiti je! Umrla bih prije.
Al' onaj, za kim patim neće znati,
Ni glas ni oči neće znaka dati,
Jer uzdah, suza zbog tog moga jada
K'o rosa preko ruže tiho pada.
Pa da mi ljubav drugoga ne mori,
Sama je žrtva, sama sobom gori;
I dok ja patim da on mirno šeće,
Vjernost mi godi, premda on je neće.
Promatrat ću mu oči, u veselju,
Zle volje se ne bojim, krijuć želju.
Ni slutiti ne mogu veću sreću,
A ne penjuć se ,niti pasti neću.