- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 38.989
Joan Baez
Džoan Baez, rođena 9. januara 1941. godine, američka folk pevačica i kompozitorka, poznata je po jedinstvenom vokalnom stilu (spada u soprano grupu, sa rasponom od tri oktave) ali i po aktivizmu i otvorenom izražavanju svog političkog mišljenja.
Rođena je na Stejten Ajlendu u Nju Jorku, a potiče iz protestantske porodice Meksičkog, Engleskog i Škotskog porekla. Njen otac, Albert Baez, fizičar (jedan od pronalazača rengenskog mikroskopa i autor jednog od korišćenijih udžbenika za fiziku u Americi), nije prihvatio dobro plaćen državni posao kada je Hladni rat dostizao svoj vrhunac, i tako verovatno uticao na Džoan da kasnije bude politički svesna i aktivna u borbi za Američka i Internacionalna građanska prava kao i u mirovnim pokretima od 60-tih godina do danas. Njena porodica, često morajući da se seli zbog Albertovog posla, živela je u različitim gradovima Amerike, Francuske, Italije, Srednjeg Istoka i u Iraku, gde su živeli 1951. godine. Na Baez, koja je tada imala samo 10 godina, siromaštvo i neljudsko ponašanje prema lokalnom stanovništvu u Bagdadu je puno uticalo. U kasnim 50-tim godinama prošloga veka, Albert Baez je prihvatio mesto profesora na tehničkom fakultetu u Masačusetsu i preselio se sa porodicom u Boston u vreme kada je Boston postajao centar folk muzičke scene i Džoan je počela da svira po klubovima istovremeno studirajući na Bostonskom Univerzitetu. Najpoznatije mesto gde je nastupala je bio Klub 47 u Kembridžu gde je svirala dva puta nedeljno za 40 dolara. Svoj prvi album “Folksingers Round Harvard Square” je upravo i snimila sa drugim izvođačima koji su nastupali u tom klubu.
Ipak, njena karijera zapravo tek počinje 1959. godine na Folk festivalu u Nju Portu, kada je i snimila svoj prvi album “Džoan Baez” za veliku izdavačku kuću, Vanguard Records. Kompilacija tradicionalnih folk balada se prodavala solidno. Njen sledeći album, “Džoan Baez vol 2” iz 1961. godine je prodat u velikom tiražu kao i njeni sledeći albumi, Džoan Baez na Koncertu 1 i 2 iz 1962. i 1963. godine. Tih godina Baez je postala ključna osoba za oživljavanje i vraćanje Američkim korenima, upoznavajući svoju publiku sa tada manje poznatim Bob Dilanom (sa kojim je imala i ljubavni odnos između 1962. i 1965. godine) a njenim stopama su išle i Džoni Mičel i Boni Rajt.
Tokom ovog perioda, rat u Vijetnamu i građanska prava postali su važna tema. Baez se fokusirala na obe teme, te je njena muzika postala neodvojiva od njenog političkog angažovanja. Njeno izvođenje pesme od Pita Segera “We shall overcome”, himne građanskih prava, na maršu Luter Martin Kinga u Vašingtonu zauvek ju je vezao za tu pesmu a Baez je sve češće i učestvovala na marševima za građanska prava. Izvođenje još jedne pesme “Joe Hill” je takođe antologijsko. Džoan je sve više i više je javno izražavala svoje neslaganje sa ratom koji Amerika vodi u Vijetnamu govoreći da ne plaća 60% poreza koji bi trebao da se izdvaja za vojsku i ohrabrivala je muškarce da dezertiraju na svojim koncertima. 1965. godine osnovala je Institut za studije o nenasilju a 1967. godine je bila uhapšena dva puta i pritvorena mesec dana za učestvovanje u građanskom protivljenju Vijetnamskog rata, blokirajući ulaz za draftovanje vojnika.
Kao i na Dilana i na Baez je snažno uticala Britanska muzika tog vremena (The Beatles, Sex Pistols, The Clash…) što se odrazilo na njen sledeći album “Farewell Angelina” iz 1965. godine kada je i Dilan počeo da eksperimentiše sa folk i rok muzikom a kasnije je Baez eksperimentisala sa poezijom i kantri muzikom.
1968. godine Baez je ušla u brak sa Davidom Harisom, istaknutim protivnikom rata u Vijetnamu i organizatorom protesta, koji je uhapšen zbog izbegavanja mobilizacije. Razveli su se 1973. godine a Haris, koji je bio fan kantri muzike, uticao je na Baezovu da se okrene izučavanju kompleksne kantri rok muzike. Baezov nastup 1969. godine na istorijskom Vudstoku, napravio je od nje internacionalnu i političku ličnost, posebno nakon uspešnog izdanja dokumentarnog filma koji je usledio nakon Vudstoka.
U međuvremenu njeno političko angažovanje nije se ni malo smanjilo. Za vreme Božića 1972. godine pridružila se mirovnoj delegaciji koja je putovala u Severni Vijetnam, da bi pričala o ljudskim pravima ali i da isporuči pisma Američkim zarobljenicima. Za vreme boravka, zadesila se u Hanoju kada je bio bombardovan 11 dana zaredom. Takođe se posvetila ranih 70-tih godina formiranju američkog Amnesty International-a i od tada radi na poboljšanju ljudskih prava u Latinskoj Americi, Južnoistočnoj Aziji, južnoj Africi, Evropi i Americi. Baez je osnovala i svoju grupu za ljudska prava “Humanitas International” koja je imala zadatak da istražuje ugnjetavanje ljudi bez obzira gde se dešavalo i da kritizira sve režime. 1981. godine trebala je da nastupi u Čileu, Brazilu i Argentini ali je bila sprečena u tome jer su se tadašnje vlasti plašile da bi mogla da dopre do širokih masa.
Baez je istaknuta i u borbi za gej i lezbejska prava. Otvoreno priča o svojoj vezi sa ženom koju je imala 1962. godine. U jednom intervjuu koji je dala sredinom 70-tih godina, izjavila je da sebe smatra biseksualnom i držala se te izjave bez obzira na kontroverze koje su time pokrenute, i tako postala prva javna ličnost koja se “autovala”. Kasnije je napisala memoare “And a voice to sing with” u kojima priča više o toj izjavi i kaže da iako je odnos sa tom ženom pokazao samo njenu svesnu želju za takvom vezom, i dalje se smatra biseksualnom, jer ta veza predstavlja važan deo njenog života. Nastupala je 1978. godine na nekoliko benefit koncerata protiv inicijative da se zabrani homoseksualnim osobama koje ne kriju svoju seksualnu orijentaciju da predaju u javnim školama u Kaliforniji. Kasnije iste godine, učestvovala je u memorijalnom maršu koji je bio posvećen ubijenom supervizoru grada San Franciska, koji je javno govorio da je gej a 90-tih je nastupala na paradi ponosa za gej, lezbejske, biseksualne i transrodne osobe u San Francisku.
Baez je imala važnu ulogu na Live Aid koncertu 1985. godine otvorivši koncert u Filadelfiji a učestvovala je i na mnogim turnejama koje su imale cilj da dignu svest ljudi o kršenju ljudskih prava. 1993. godine, Baez je bila prva velika zvezda koja je nastupila u Sarajevu nakon izbijanja građanskog rata kada je putovala po Bosni i Hercegovini.
Baez je imala zajedničke turneje sa Dilanom 1964, 65, 75. i 76. godine i po Evropi 1984. godine
Na dan Zemlje 1998. godine, Baez je zajedno sa Boni Rajt posetila aktivistkinju za zaštitu sredine Džuliju Hill koja se smestila na vekovima staro drvo ne bi li ga sačuvala od seče. 2003. godine protestvovala je protiv rata u Iraku a 2004. godine pridružila se Majkl Muru na njegovoj turneji po univerzitetima Amerike, gde su objašnjavali ljudima zašto je važno izaći na izbore i glasati za one kandidate koji su protiv rata.
2005. godine je između ostalog učestvovala na festivalu posvećenom žrtvama uragana “Katarina” u Nju Orleansu kao i na protestu zbog praktikovanja smrtne kazne.
Džoan Baez ima sina, Gabrijela Harisa, i dve sestre. Njena starija sestra je Paulina Baez, a mlađa je bila pevačica i aktivistkinja Mimi Farina, koja je umrla 2001. godine od raka.
DISKOGRAFIJA
Džoan Baez, rođena 9. januara 1941. godine, američka folk pevačica i kompozitorka, poznata je po jedinstvenom vokalnom stilu (spada u soprano grupu, sa rasponom od tri oktave) ali i po aktivizmu i otvorenom izražavanju svog političkog mišljenja.
Rođena je na Stejten Ajlendu u Nju Jorku, a potiče iz protestantske porodice Meksičkog, Engleskog i Škotskog porekla. Njen otac, Albert Baez, fizičar (jedan od pronalazača rengenskog mikroskopa i autor jednog od korišćenijih udžbenika za fiziku u Americi), nije prihvatio dobro plaćen državni posao kada je Hladni rat dostizao svoj vrhunac, i tako verovatno uticao na Džoan da kasnije bude politički svesna i aktivna u borbi za Američka i Internacionalna građanska prava kao i u mirovnim pokretima od 60-tih godina do danas. Njena porodica, često morajući da se seli zbog Albertovog posla, živela je u različitim gradovima Amerike, Francuske, Italije, Srednjeg Istoka i u Iraku, gde su živeli 1951. godine. Na Baez, koja je tada imala samo 10 godina, siromaštvo i neljudsko ponašanje prema lokalnom stanovništvu u Bagdadu je puno uticalo. U kasnim 50-tim godinama prošloga veka, Albert Baez je prihvatio mesto profesora na tehničkom fakultetu u Masačusetsu i preselio se sa porodicom u Boston u vreme kada je Boston postajao centar folk muzičke scene i Džoan je počela da svira po klubovima istovremeno studirajući na Bostonskom Univerzitetu. Najpoznatije mesto gde je nastupala je bio Klub 47 u Kembridžu gde je svirala dva puta nedeljno za 40 dolara. Svoj prvi album “Folksingers Round Harvard Square” je upravo i snimila sa drugim izvođačima koji su nastupali u tom klubu.
Ipak, njena karijera zapravo tek počinje 1959. godine na Folk festivalu u Nju Portu, kada je i snimila svoj prvi album “Džoan Baez” za veliku izdavačku kuću, Vanguard Records. Kompilacija tradicionalnih folk balada se prodavala solidno. Njen sledeći album, “Džoan Baez vol 2” iz 1961. godine je prodat u velikom tiražu kao i njeni sledeći albumi, Džoan Baez na Koncertu 1 i 2 iz 1962. i 1963. godine. Tih godina Baez je postala ključna osoba za oživljavanje i vraćanje Američkim korenima, upoznavajući svoju publiku sa tada manje poznatim Bob Dilanom (sa kojim je imala i ljubavni odnos između 1962. i 1965. godine) a njenim stopama su išle i Džoni Mičel i Boni Rajt.
Tokom ovog perioda, rat u Vijetnamu i građanska prava postali su važna tema. Baez se fokusirala na obe teme, te je njena muzika postala neodvojiva od njenog političkog angažovanja. Njeno izvođenje pesme od Pita Segera “We shall overcome”, himne građanskih prava, na maršu Luter Martin Kinga u Vašingtonu zauvek ju je vezao za tu pesmu a Baez je sve češće i učestvovala na marševima za građanska prava. Izvođenje još jedne pesme “Joe Hill” je takođe antologijsko. Džoan je sve više i više je javno izražavala svoje neslaganje sa ratom koji Amerika vodi u Vijetnamu govoreći da ne plaća 60% poreza koji bi trebao da se izdvaja za vojsku i ohrabrivala je muškarce da dezertiraju na svojim koncertima. 1965. godine osnovala je Institut za studije o nenasilju a 1967. godine je bila uhapšena dva puta i pritvorena mesec dana za učestvovanje u građanskom protivljenju Vijetnamskog rata, blokirajući ulaz za draftovanje vojnika.
Kao i na Dilana i na Baez je snažno uticala Britanska muzika tog vremena (The Beatles, Sex Pistols, The Clash…) što se odrazilo na njen sledeći album “Farewell Angelina” iz 1965. godine kada je i Dilan počeo da eksperimentiše sa folk i rok muzikom a kasnije je Baez eksperimentisala sa poezijom i kantri muzikom.
1968. godine Baez je ušla u brak sa Davidom Harisom, istaknutim protivnikom rata u Vijetnamu i organizatorom protesta, koji je uhapšen zbog izbegavanja mobilizacije. Razveli su se 1973. godine a Haris, koji je bio fan kantri muzike, uticao je na Baezovu da se okrene izučavanju kompleksne kantri rok muzike. Baezov nastup 1969. godine na istorijskom Vudstoku, napravio je od nje internacionalnu i političku ličnost, posebno nakon uspešnog izdanja dokumentarnog filma koji je usledio nakon Vudstoka.
U međuvremenu njeno političko angažovanje nije se ni malo smanjilo. Za vreme Božića 1972. godine pridružila se mirovnoj delegaciji koja je putovala u Severni Vijetnam, da bi pričala o ljudskim pravima ali i da isporuči pisma Američkim zarobljenicima. Za vreme boravka, zadesila se u Hanoju kada je bio bombardovan 11 dana zaredom. Takođe se posvetila ranih 70-tih godina formiranju američkog Amnesty International-a i od tada radi na poboljšanju ljudskih prava u Latinskoj Americi, Južnoistočnoj Aziji, južnoj Africi, Evropi i Americi. Baez je osnovala i svoju grupu za ljudska prava “Humanitas International” koja je imala zadatak da istražuje ugnjetavanje ljudi bez obzira gde se dešavalo i da kritizira sve režime. 1981. godine trebala je da nastupi u Čileu, Brazilu i Argentini ali je bila sprečena u tome jer su se tadašnje vlasti plašile da bi mogla da dopre do širokih masa.
Baez je istaknuta i u borbi za gej i lezbejska prava. Otvoreno priča o svojoj vezi sa ženom koju je imala 1962. godine. U jednom intervjuu koji je dala sredinom 70-tih godina, izjavila je da sebe smatra biseksualnom i držala se te izjave bez obzira na kontroverze koje su time pokrenute, i tako postala prva javna ličnost koja se “autovala”. Kasnije je napisala memoare “And a voice to sing with” u kojima priča više o toj izjavi i kaže da iako je odnos sa tom ženom pokazao samo njenu svesnu želju za takvom vezom, i dalje se smatra biseksualnom, jer ta veza predstavlja važan deo njenog života. Nastupala je 1978. godine na nekoliko benefit koncerata protiv inicijative da se zabrani homoseksualnim osobama koje ne kriju svoju seksualnu orijentaciju da predaju u javnim školama u Kaliforniji. Kasnije iste godine, učestvovala je u memorijalnom maršu koji je bio posvećen ubijenom supervizoru grada San Franciska, koji je javno govorio da je gej a 90-tih je nastupala na paradi ponosa za gej, lezbejske, biseksualne i transrodne osobe u San Francisku.
Baez je imala važnu ulogu na Live Aid koncertu 1985. godine otvorivši koncert u Filadelfiji a učestvovala je i na mnogim turnejama koje su imale cilj da dignu svest ljudi o kršenju ljudskih prava. 1993. godine, Baez je bila prva velika zvezda koja je nastupila u Sarajevu nakon izbijanja građanskog rata kada je putovala po Bosni i Hercegovini.
Baez je imala zajedničke turneje sa Dilanom 1964, 65, 75. i 76. godine i po Evropi 1984. godine
Na dan Zemlje 1998. godine, Baez je zajedno sa Boni Rajt posetila aktivistkinju za zaštitu sredine Džuliju Hill koja se smestila na vekovima staro drvo ne bi li ga sačuvala od seče. 2003. godine protestvovala je protiv rata u Iraku a 2004. godine pridružila se Majkl Muru na njegovoj turneji po univerzitetima Amerike, gde su objašnjavali ljudima zašto je važno izaći na izbore i glasati za one kandidate koji su protiv rata.
2005. godine je između ostalog učestvovala na festivalu posvećenom žrtvama uragana “Katarina” u Nju Orleansu kao i na protestu zbog praktikovanja smrtne kazne.
Džoan Baez ima sina, Gabrijela Harisa, i dve sestre. Njena starija sestra je Paulina Baez, a mlađa je bila pevačica i aktivistkinja Mimi Farina, koja je umrla 2001. godine od raka.
DISKOGRAFIJA
- Folksingers 'Round Harvard Square (1959)
- "Joan Baez", Vanguard (November 1960)
- Joan Baez, Vol. 2, Vanguard (October 1961)
- Joan Baez in Concert, Vanguard (September 1962)
- Joan Baez in Concert, Part 2, Vanguard (November 1963)
- Joan Baez/5, Vanguard (November 1964)
- Farewell Angelina, Vanguard (November 1965)
- Noel, Vanguard (December 1966)
- Joan, Vanguard (August 1967)
- Baptism: A Journey Through Our Time, Vanguard (June 1968)
- Any Day Now (Songs of Bob Dylan), Vanguard (December 1968)
- David's Album, Vanguard (May 1969)
- One Day at a Time, Vanguard (January 1970)
- Blessed Are..., Vanguard (1971)
- Silent Running (Soundtrack Album) (March, 1972)
- Come from the Shadows, A&M (April 1972)
- Where Are You Now, My Son?, A&M (March 1973)
- Gracias A la Vida, A&M (July 1974)
- Diamonds & Rust, A&M (April 1975)
- From Every Stage, A&M (February 1976)
- Gulf Winds, A&M (November 1976)
- Blowin' Away, CBS (July 1977)
- Honest Lullaby, CBS (April 1979)
- Live -Europe '83, Gamma (January 1984)
- Recently, Gold Castle (July 1987)
- Diamonds & Rust in the Bullring, Gold Castle (December 1988)
- Speaking of Dreams, Gold Castle (November 1989)
- Play Me Backwards, Virgin (October 1992)
- Ring Them Bells, Guardian (August 1995)
- Gone from Danger, Guardian (September 1997)
- Dark Chords on a Big Guitar, Koch (October 2003)
- Bowery Songs, Koch (September 2005)
Poslednja izmena od urednika: