Jelica Greganović: Zovu me laki pisac, a biti duhovit nije lako

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Jelica Greganović: Zovu me laki pisac, a biti duhovit nije lako

fotojelica3.jpg

BEOGRAD - Autorka zbirke kratkih duhovitih priča „Od reči do reči” u izdanju „Alnarija”, Jelica Greganović, u razgovoru za Tanjug ustala je u odbranu kratke priče kao književne forme koja je nepravedno skrajnuta.
„Zovu me 'laki' pisac, a biti duhovit nije lako”, tvrdi autentični, ženski Momo Kapor, koja može sa punim pravom da ponese i titulu najboljeg nastavljača „književnosti u trapericama”.
Ona je spremna da pozove na „dvoboj” svakoga ko osporava književne kvalitete njene proze, jer se nikada ne spušta na nivo vulgarnog da bi nasmejala publiku.
Na svojoj strani ima brojne čitaoce i ponekog kritičara, poput ugledne komparatiskinje prof. dr Vladislave Gordić Petković, koja ju je u recenziji knjige „Od reči do reči” nazvala „srećnim spojem Štefice Cvek, Bridžit Džons, Kaporove Ane i Hogarove Helge, koja je na tragu vedre urbane priče”.
Povod za dolazak u Beograd iz Ljubljane, gde živi već više od dve decenije, bilo je njeno druženje sa čitaocima u knjižari „Vulkan” u okviru obeležavanja predstojećeg Svetskog dana knjige (23. aprila). Ime Jelice Greganović bilo je dobro znano godinama njenim fanovima na VIP blogu RTV B92, a u međuvremenu je postala autor dve i po knjige, pošto je autorstvo prve, „Priči nikad kraja”, podelila sa koleginicom Goricom Nešović.
Tandem se razišao, iako je njihova razmena elektronske prepiske prodata u tiražu koji je prešao impozantnu brojku od 10.000.
Greganovićeva je nastavila da piše priče o svom „životu i priključenijima” sa mužem, troje dece, i ponekim kućnim ljubimcem, koje su se pojavile pod naslovom „Samo da ti kažem”, a prošle jeseni pojavio se nastavak „Od reči do reči”.
Prvo izdanje, koje je imalo nezamislivo velik tiraž za zbirku priča, od 2.500 primeraka, rasprodato je za četiri meseca i sada se „krčmi” drugo, što je za autorku krunski dokaz da publika nije izgubila interes za priče.
„Zanima me da pričam priče i kroz tu formu mogu najbolje da se izrazim, iako znam da izdavači nerado objavljuju knjige pripovetki, pravdajući se da čitaoci 'traže' romane”, nastavila je Greganović svoj odbranu priče, priznajući da su u još gorem položaju zbirke poezije.
Uporedivši priče sa pesmicama pomoću kojih se deca uče da govore, ona je istakla da se budući čitaoci uvode, preko priča, u svet literature.
Zanimljiva je njena teza da se mladi pisci boje da izdavačima ponude priče jer očekuju da budu odbijeni i zato se odmah laćaju pisanja romana. Za nju je „priča roman u malom”.
Čitaocima poručuje da nastavlja sa pisanjem priča, ali razmišlja da proširi vidokrug i da zaviri u svakodnevicu i drugih ljudi, a ne samo svoje najbliže okoline.

Tanjug

Objavljeno: 21.04.2011.
 
Natrag
Top