Jehovini svedoci!

Član
Učlanjen(a)
18.05.2010
Poruka
376
Jehovini svedoci su hrišćanska verska zajednica.
Kao sekta se tretiraju samo u moskovskoj oblasti i njihovo delovanje je zabranjeno.Imaju svoju organizaciju, podružnice i male ćelije koje se sastoje od troje do sedmoro ljudi.Oni su zaduženi za pridobijanje novih članova. Ljubazni su, elokventni i mlade neizgradjene osobe lako mogu pasti pod njihov uticaj.

Propovijedanje od kuće do kuće ima svoj temelj u Bibliji. Kad je Isus poslao apostole da propovijedaju, poučio ih je: “U koji god grad ili selo uđete, potražite tko je u njemu dostojan primiti vas.” Kako su trebali tražiti te dostojne? Isus ih je uputio da idu u domove ljudi kad im je rekao: “Kad ulazite u kuću, pozdravite ukućane. Ako je kuća dostojna, neka na nju dođe mir koji joj želite. Itd....

Sad možemo zamisliti tu dozu arogancije gde jehove prave paralelu izmedju sebe i apostola. Nije li to mnogo preterano.

Postoji mnogo primera razorenih porodica, razvedenih brakova, poslovnih odnosa, prijateljstava DIREKTNO povezanih sa djelovanjem JS. Imaju i razradjenu taktiku. Ako je potencijalna žrtva agresivna, ili jasno naglasi da se kod nje ne dolazi, tada se ta osoba pusti jedno određeno vrijeme, i to se zapiše te preda starešinama, kako bi oni dali na uvid i drugoj braći i sestrama. NO, POSLE NEKOLIKO GODINA SE PONOVO DOLAZI KOD TE OSOBE, JER SE NEZNA KAKVE SU SE OKOLNOSTI PROMIJENILE. Ako pak ocene da je vaš stav čvrst i nepokolebljiv, jednostavno vas više ne uznemiravaju.

JH zapravo slede bibliju koju tumače na sebi svojsten način. Do 1870 g. nije bilo Jehova. Sve pre toga smatraju kvazihrićanstvom a jedino oni koji budu izabrani će doživeti božansku ljubav.
Svi drugi srljaju u ništavilo. Preterano i prepotentno.
Jehovini svedoci ne prihvataju transfuzije krvi zbog svog razumevanja o tome šta Sveto pismo govori o krvi (Dela 15, 28-29)[14]. Od 1961. godine je transfuzija krvi razlog za isključivanje iz organizacije[15]. Smatraju da smrt nije gora od kršenja Božjeg zakona i da će Bog jednog dana vratiti mrtve u život (Jovan 11, 25). Nisu li to bogovi (BOG) već sišli na zemlju.
Istine radi odbijanje transfuzije nije obavezno. Ali takvi bivaju isključeni iz njihovih redova.

Hrišćanske propovedi nisu ubistvene ali propovedi Jehova jesu i zato su opasne. I upravo zbog toga to nikako ne može biti deo hrićanstva već predstavlja jednu opasnu zamaskiranu sektu.

Ovde se radi o sebičnom prilagodjavanju grupe pojedinaca koji zarad sopstvenih interesa iskorišćavaju ljudsku naivnost. Ali za razliku od drugih religija Jehove su toliko bezobzirne da otvoreno kažu - Ne nećete svi biti spašeni. Samo 144.000 od 6 miliona.

malo preciznije po JS
Isus Krist je sklopio SAVEZ za Kraljevstvo sa NOVIM Božjim izabranim narodom, koji će biti sastavljen od različitih ljudi svijeta. Prema tome, sukraljevi sa Kristom mogu biti SAMO one osobe koje su živjele poslije stvaranja NOVOGA saveza. Sve one osobe koje su živjele PRIJE stvaranja novoga zavjeta, imat će priliku da budu uskrsnute u raju na zemlji. Znači, te osobe koje su rođene prije novoga saveza, mogu JEDINO biti uskrsnute na zemlji. Poslije OSNIVANJA novoga saveza, zavisi po NAGONU osobe, neki imaju nebesku nadu, a neki zemaljsku.

Znači, postoje DVIJE SKUPINE ljudi. Jedna skupina ima nebesku nadu, i oni će tvoriti "malo stado" od 144 000 sukraljeva zajedno sa Isusom Kristom i biti će suvladari u Božjem nebeskom Kraljevstvu. To kraljevstvo će vladati nad drugom grupom, koje se naziva "veliko mnoštvo", i koje tvori nedefinirani broj ljudi koji imaju zemaljsku nadu života u raju.

Luka 12:32*- Ne boj se, malo stado, jer je volja Oca vašega dati vam kraljevstvo.

Dalje po jehovima
Ne postoji hijerarhija, nego TEOKRACIJA. Teokracija je uređenje gdje ne postoji osoba koja ima veći položaj, u smislu moći i cijenjenja, nego vrši određenu funkciju radi svojih talenata. Unutar teokracije svaki kršćanin treba da se trudi biti ponizniji od drugoga, a to pogotovo vrijedi za one osobe koje imaju odgovornije zadatke unutar kršćanske skupštine. Kao i kršćani prvoga stoljeća, tako i mi danas, nemamo POJEDINCA koji je uzvišeniji od drugoga i koji ima značajniju funkciju, nego imamo "vodeće tijelo" sastavljeno od više osoba, koje putem Božjih načela i zakona donose određene odluke. Tako su radili i kršćani prvoga stoljeća sa svojim "vodećim tijelom" iz Jeruzalema. Znači, to je bitna stvar, POZNAVATI RAZLIKU između hijerarhije i teokracije.

Lepo je to rekao Džordž Orvel - "Svi smo jednaki, samo......":???:

Evo da navedem i jedan primer od niza.
Iz beležnice jednog policajca:

Smrt Branke

Branka je bila pet godina članica Jehovinih svedoka. Bila je uspešna na fakultetu, bila je i kandidat za asistenta.
Isto tako je bila uspešna i kao član J.S. gde se tražilo njeno mišljenje i kao takva je jako cenjena kod mladjih članova.
Ono što je karakteristično je da su joj oni iznad nje zabranjivali da o svom članstvu priča porodici."ne bi te razumeli" govorili su joj. Naravno u porodici niko ništa nije znao.
Bila je nedelja i vreme za ručak. Branka je krenula u kupatilo da opere ruke, medjutim to je potrajalo.
Brat je krenuo u kupatilo i našao Branku obešenu.
Počela je policijska istraga, roditeljima je bilo neshvatljivo i na kraju se došlo do saznanja o njenom članstvu u J.S. Šta se zapravo dogodilo.
Poavio se mladić, razbuktala se ljubav i neminovno je došlo do kolizije. Jehove zapravo ne smatraju brak izmedju verujućeg i neverujućeg brakom.
Dijagnoza tog nesrećnog dogadjaja je psihijatrijska. Rastrzana i podeljena duša nije mogla naći drugo rešenje i zato je usledio poslednji čin.

/ "Majka, Jehovin svedok, umrla ubrzo nakon što je rodila blizance, jer je odbila da primi krv.
Njen muž, isto Jehovin svedok, NIJE HTEO da ubedi svoju ženu da primi krv."

ZABRANjENO!

Danas sektom upravlja “rukovodeće telo”. Pravila koja ono donosi, obavezna su za sve odrasle članove sekte. Većina pravila nosi karakter zabrane ili ograničenja. Članovima sekte zabranjeno je: učestvovanje na izborima, služenje armije, učlanjivanje u političke i religiozne organizacije, proslavljanje državnih i hrišćanskih praznika, čitanje kritičkih članaka o Društvu Kule stražare ... Najstrože je zabranjeno učestvovanje na bilo kakvom hrišćanskom molitvenom skupu. Za svaki od ovih prestupa “savet starešina” prekršitelja kažnjava izbacivanjem iz sekte.

Obavezno je obilaziti susede na način opisan na početku teksta. Svaki član sekte dužan je da vrši agitovanje “od vrata do vrata” najmanje jedan sat mesečno. Za one sektaše koji žele da budu na dobrom glasu kod vođstva, ovo vreme iznosi devet sati. Osim toga, svaki sektaš mora da provede izvesno vreme u “Pionirskoj organizaciji” i da ide po kućama devedeset sati u mesecu. Podrazumeva se da svaki član sekte mora neizostavno učestvovati u aktivnostima vezanim za izučavanje Biblije, na molitvenim skupovima itd.

Žalosna je sudbina dece u porodicama Jehovinih svedoka. Zabrane, kojima se njihov život ograničava, još su veće. Njima je zabranjeno da učestvuju u sportskim aktivnostima, da proslavljaju praznike, pa čak i da odlaze na rođendane dece nejehovista.

Jehovini svedoci su ubeđeni da su samo oni “istiniti” ili “duhom pomazani” hrišćani. Sav ostali svet, van njihove sekte, jeste lažnohrišćanski. Ma kako to izgledalo čudno, ubeđenost u sopstvenu “istinitost” nije spasila Društvo Kule stražare od podele na dva suparnička tabora, do čega je došlo posle smrti Č. T. Rasela. Očigledno, takva “sitnica” kao što je unutarnji raskol u okviru “istinitog učenja”, za jehoviste je manje značajna od jarosne borbe protiv glavnog neprijatelja – hrišćanstva. “Iako je Biblija uvek u pravu, činjenica je da su tzv. hrišćanske nacije udaljene od istinitog hrišćanstva Biblije koliko i Severni pol od Južnog.
umesto zaključka
Naime Jahve, pa Isus pa 144.000 koji su po teokraciji slični tj. dodju kao pomoćnici Isusa ali Jahve i Isus imaju veću odgovornost.
Oni se nalaze tamo. E sad po Jehovi duša - telo su nerazdvojni pa će se svi oni koji su umrli pre Jehova i ovi koji su danas sledbenici kad dodje dan "D" sve sa svojim materijalnim telom da se nadju gde. Na majčici zemlji tj. dole. Pa će ovi jednaki od gore da komanduju ovim jednakim dole. I nastaće gužva.
I onda se ja pitam gde ćemo mi grešni da obradjujemo one vinograde i sve drugo i to još za dž. :dance2:
 
Član
Učlanjen(a)
06.02.2010
Poruka
535
Jehovini svedoci su hrišćanska verska zajednica.
Kao sekta se tretiraju samo u moskovskoj oblasti i njihovo delovanje je zabranjeno.Imaju svoju organizaciju, podružnice i male ćelije koje se sastoje od troje do sedmoro ljudi.Oni su zaduženi za pridobijanje novih članova. Ljubazni su, elokventni i mlade neizgradjene osobe lako mogu pasti pod njihov uticaj.

Da li bi bio ljubazan pa da navedeš izvor ovog copy/paste materijala!

smile3

Dodato posle 10 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

Objavljivaću lična iskustva mnogih Jehovinih Svedoka širom sveta. Možete da se uverite na ličnim primerima šta je Jehova i njegova reč-Biblija učinila mnogim ljudima i kako su se transformisali!

Evo prve životne priče:

Obučavan​
sam za ubijanje, a sada nudim život

”Teroristi drže taoce u jednoj kući u sjevernom Izraelu.“
SLUŽIO sam u izraelskoj vojsci kad sam, koristeći slobodan vikend za kampiranje na Galilejskom moru, na radiju čuo tu vijest. Dobro sam znao što znače te riječi. Bio sam oficir u specijalnoj jedinici, profesionalno obučavanoj za suzbijanje terorizma. Znao sam i da ću morati biti među onima koji će upasti unutra, poubijati teroriste i osloboditi taoce. Bez oklijevanja, uskočio sam u auto i odvezao se na mjesto zbivanja što sam brže mogao.
Budući da u izraelskoj vojsci oficiri uvijek idu prvi, znao sam da ću morati biti među prvima koji će se suočiti s teroristima, no pomisao na to da poginem ili budem ranjen nije me zaustavila. Stigao sam na mjesto događaja tek nekoliko minuta nakon što su moji prijatelji iz jedinice obavili posao, ubivši petoricu terorista i oslobodivši taoce. Bio sam jako razočaran zbog toga što sam propustio tu akciju.
Zašto sam se tako osjećao? Jer sam bio jako nacionalistički nastrojen i želio sam dokazati svoju ljubav prema domovini. No, kako sam dospio u ovu specijaliziranu antiterorističku jedinicu?
Rođen sam 1958. u Tiberiasu u Izraelu i odgojen u veoma nacionalističkom domu. Vjerovao sam da je moja zemlja uvijek u pravu. Tako, kad sam 1977. stupio u vojsku, dobrovoljno sam se prijavio za služenje u najprofesionalnijoj borbenoj jedinici izraelske vojske. Samo vrlo mali postotak onih koji se prijave bude primljen te započinje s veoma napornom obukom. Ne završe svi tu obuku, a od onih koji je završe samo ih nekoliko bude odabrano da postanu oficiri. Ja sam bio jedan od tih.
Moj uspjeh uistinu je bio odraz moje ljubavi prema domovini. Imao sam dobar razlog da budem ponosan sam na sebe. Na kraju krajeva, bio sam oficir u specijalnoj borbenoj jedinici i radio stvari koje prosječni čovjek s ulice rijetko može vidjeti, čak i u filmovima. Međutim, uspjeh, slava i tajnovitost bili su popraćeni duhovnom prazninom koja se sve više povećavala dok nisam počeo shvaćati da u životu mora postojati nešto više. Tako sam nakon nešto više od četiri vrlo teške godine napustio vojsku kako bih mogao putovati i vidjeti svijet.​
Zašto​
sam otišao iz Izraela

Moja putovanja po svijetu završila su kad sam u Tajlandu upoznao Kunlayu, svoju buduću suprugu, koja je u to vrijeme studirala umjetnost na bangkoškom sveučilištu. Ni ja ni ona nismo planirali brak, no naša je ljubav bila jača no što smo shvaćali. Tako je Kunlaya prekinula svoje studije, ja sam okončao svoje putovanje, te smo odlučili zajedno provesti ostatak života. Gdje? U Izraelu, dakako. ”Moram pomoći u zaštiti svoje zemlje“, rekao sam joj.
U Izraelu se muškarac židov može oženiti samo sa židovkom; stoga sam bio i te kako svjestan da će se Kunlaya, koja je dotada bila budistkinja, morati obratiti na judaizam, na što je ona rado pristala. No, religiozni židovi, odgovorni za takvo obraćenje, nisu je željeli. Gdje god smo se obraćali za pomoć, nailazili smo na isti negativan odaziv: ”Netko poput vas trebao bi si naći pristojnu židovsku djevojku, a ne ženiti se s ovom pogankom.“ Kunlaya ne samo da je bila poganka već je bila i druge rase.
Nakon šest mjeseci bezuspješnih pokušaja, konačno smo pozvani na religijski sud na kojem su nas trojica rabina ispitivala kako bi odlučila hoće li se Kunlaya moći obratiti ili neće. Tamo su me ukorili zbog toga što sam se želio oženiti pogankom. Rekli su mi da je pošaljem kući. ”Zašto je ne uzmete kao svoju robinju!“ predložio je jedan rabin. Odbili su našu molbu.
Bilo mi je dosta toga. Dok su još govorili uzeo sam Kunlayu za ruku i napustio sudnicu, izjavivši da Kunlaya nikada neće biti židovka, čak i ako bi joj to dopustili, te da ni ja to više ne želim biti. ’Religija koja tako postupa s ljudima ionako ništa ne vrijedi!‘ pomislio sam u sebi. Sad kad sam donio odluku, učinjeni su posebni napori kako bi nas se razdvojilo. Čak su i moji dragi roditelji, zbog snažnih religioznih osjećaja i pritiska da napustimo jedno drugo, kojem smo bili izloženi, bili uvučeni u sve to.
U međuvremenu je u Libanonu počeo rat između izraelskih snaga i palestinskih gerilaca. Bio sam, naravno, pozvan u borbu i dok sam se nalazio duboko na neprijateljskom teritoriju, riskirajući svoj život za svoju zemlju, Kunlayi je oduzeta putovnica i zatraženo je od nje da napusti zemlju. Sve to bilo je dio napora da nas se razdvoji. Istog trenutka kad sam saznao što se dogodilo, moja ljubav prema domovini umrla je. Prvi put u životu počeo sam shvaćati što je ustvari nacionalizam. Bio sam spreman toliko mnogo žrtvovati za svoju zemlju, a sad mi nisu dopuštali niti da se oženim ženom koju volim! Osjećao sam se jako povrijeđeno i izdano. Što se mene ticalo, riješiti se Kunlaye značilo je riješiti se sebe. Prema tome, borba za pobjedu u ovom slučaju zapravo je bila borba za moje vlastito mjesto u Izraelu, a za to se nisam bio voljan boriti.
Nismo imali drugog izbora nego odletjeti preko mora i vjenčati se nakon čega smo se vratili u Izrael kako bismo izvršili konačne pripreme, prije nego napustimo zemlju. Otišli smo iz Izraela u studenom 1983. no prije toga izmirili smo se s mojim roditeljima. Oduvijek sam licemjerstvo u religiji smatrao glavnim uzrokom naših [židovskih] problema, no nikada se nisam toliko udaljio od religije kao tada.​
Pronaći​
istinu o mesiji

Bili smo prilično zatečeni kad smo saznali da nam određeni imigracijski zakon onemogućava da živimo u zemlji moje supruge. Morali smo potražiti treću zemlju u kojoj bismo mogli živjeti! Naš prvi sin rođen je u Australiji, no ni tamo nismo mogli ostati. Nastavili smo se seliti od zemlje do zemlje. Prošle su dvije godine i postupno smo počeli gubiti nadu da ćemo pronaći mjesto na kojem ćemo se moći trajno nastaniti. U listopadu 1985. stigli smo u Novi Zeland. ’Još jedna zemlja kroz koju ćemo proći‘, razmišljali smo dok smo s našim jedanaestomjesečnim sinom auto-stopom putovali prema sjeveru. No koliko smo samo bili u krivu!
Jedne nas je večeri jedan divan par pozvao na obrok. Nakon što su čuli našu priču, žena se ponudila da nam pomogne oko molbe za trajno nastanjenje u Novom Zelandu. Sljedećeg dana, neposredno prije nego što smo se oprostili, uručila mi je knjižicu naslovljenu s Novi zavjet (Grčka pisma). ”Pročitajte je“, rekla je. ”Svi njeni pisci bili su židovi.“ Spremio sam je u torbu i obećao da ću je pogledati. Nisam imao pojma što se u toj knjizi nalazi — židovi obično ne čitaju kršćansku literaturu. Kasnije smo kupili jedan stari automobil i nastavili seliti se prema jugu, a auto smo učinili svojim domom.
Na jednoj od naših stanica, sjetio sam se svog obećanja. Izvukao sam knjigu i počeo je čitati. Učio sam o čovjeku kojega me židovska religija učila nevoljeti, čak mrziti. Iznenadio sam se kad sam pročitao da je Isus veći dio svog života proveo tamo gdje sam ja proveo veći dio svog života, oko Galilejskog mora. Još me više iznenadilo kad sam vidio ono što je govorio. Nikada nisam čuo da je itko govorio poput njega.
Pokušao sam pronaći grešku na tom čovjeku, no nisam mogao. Umjesto toga zavolio sam ono što je naučavao i što sam više čitao o njemu, više sam se pitao zašto su mi židovi lagali o njemu. Počeo sam uviđati da mi je, iako nikad nisam bio religiozan, mozak bio ispran religijom, kao što mi je bio ispran i nacionalizmom. Pitao sam se: ’Zašto ga židovi toliko mrze?‘
Djelomično sam dobio odgovor na svoje pitanje kad sam pročitao 23. poglavlje Mateja. Doslovno sam poskočio sa stolice kad sam pročitao kako je Isus hrabro razotkrio licemjerstvo i zlo vladanje židovskih religioznih vođa svoga vremena. ’Ništa se nije promijenilo‘, pomislio sam. ’Te iste Isusove riječi mogu se u potpunosti primijeniti na današnje židovske religiozne vođe. Sâm sam to vidio i iskusio!‘ Nisam mogao ne osjećati duboko poštovanje prema tom čovjeku koji je neustrašivo govorio istinu. Nisam tražio drugu religiju, no nisam mogao ignorirati snagu Isusovih učenja.​
Čuo​
sam ime Jehova

Pročitao sam otprilike polovinu Grčkih pisama kad smo stigli u Milford Sound u Fiordlandu na Južnom otoku Novog Zelanda. Parkirali smo pokraj auta kraj kojeg je sjedila jedna azijatkinja. Moja je žena počela razgovarati s njom. Kad je stigao njen suprug, inače Britanac, ukratko smo im ispričali našu priču. Tada nam je suprug počeo govoriti da će u bliskoj budućnosti Bog uništiti današnje vladavine te uspostaviti svoju vladavinu koja će upravljati pravednim svijetom. Iako mi je to dobro zvučalo, pomislio sam: ’Ovaj čovjek sanja.‘
Nastavio je pričati, govoreći nam o religioznom licemjerstvu i krivim učenjima crkava nazovikršćanstva. A onda je njegova žena rekla: ”Mi smo Jehovini svjedoci.“ ’Što ti pogani imaju sa židovskim Bogom? I s tim imenom, Jehova!‘ prostrujilo mi je kroz glavu. Znao sam to ime, no to je bio prvi put da sam čuo kako ga netko izgovara. Židovima nije dozvoljeno izgovarati ga. Par nam je dao svoju adresu i nešto biblijske literature, i mi smo otišli. Nismo ni slutili da će nam susret s ovo dvoje ljudi promijeniti život.​
Pronaći​
istinu

Dva tjedna kasnije došli smo u Christchurch. Bilo je organizirano da tu ostanemo i pomažemo na farmi ovaca koju su posjedovali članovi jedne pentekostalne crkve. Na toj sam farmi završio s čitanjem Grčkih pisama i počeo ih čitati ispočetka. Zapazio sam koliko je Isusu bilo očigledno Božje postojanje. Po prvi puta u životu, pitao sam se: ’Da li Bog zaista postoji?‘ Počeo sam tražiti odgovor. Uspio sam nabaviti primjerak kompletne Biblije na svom jeziku, hebrejskom, i stao je čitati kako bi saznao više o Jehovi, onome koji tvrdi da je Svemoćni Bog.
Ubrzo smo moja supruga i ja shvatili da učenja koja smo spoznali od vlasnikâ farme nisu u skladu s onim što smo čitali u Bibliji. A ni njihovo vladanje nije bilo u skladu s time. Zapravo, u jednom smo trenutku bili toliko uzrujani načinom na koji se s nama postupalo na farmi da sam o tome napisao pismo ženi koja nam je dala Grčka pisma. ”Vjerujem da nam je dosad Bog pokazao koje je ’kršćanstvo‘ krivo te da će nam, ako uistinu postoji, sada pokazati pravo kršćanstvo.“ Pisao sam joj neznajući koliko sam imao pravo. Tada sam se sjetio onoga što nam je ono dvoje Svjedoka reklo o licemjerstvu crkava. Odlučili smo ponovo se sastati sa Svjedocima.
Taj je par nekoliko dana kasnije uredio da nas posjeti dvoje drugih Svjedoka Jehove, koji žive u blizini. Pozvali su nas na večeru. Kod njih smo razgovarali o Bibliji i svidjelo nam se ono što smo čuli. Sljedećeg smo dana opet bili pozvani te smo imali još jedan dugi razgovor. Ono što su nam pokazali iz Biblije bilo je toliko logično da smo i žena i ja imali osjećaj kako smo otkrili nešto čudesno, da, istinu!
Jedva da smo te noći mogli zaspati. Znali smo da nam život više neće biti isti. Počeo sam čitati knjigu I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji, koju su Svjedoci objavili, i dok sam je čitao, osjećao sam se kao da sam bio slijep, a da sam sada progledao! Razumio sam smisao života, razlog zbog kojeg je čovjek smješten na Zemlju, zašto umiremo, zašto Bog dopušta toliko mnogo patnji te kako svjetski događaji ispunjavaju biblijska proročanstva. Posudio sam od Jehovinih svjedoka koliko god sam mogao knjiga te sam potrošio sate čitajući ih. Lako sam mogao uvidjeti lažnost učenja o trojstvu, paklenoj vatri i besmrtnosti duše. Svidjelo mi se logično i snažno biblijsko zaključivanje korišteno u publikacijama.​
Uspoređivanje​
Biblija i vjernika

Vlasnici farme pokušali su nas odvratiti od proučavanja s Jehovinim svjedocima. ”Oni imaju drugačiju Bibliju, lažan prijevod“, rekli su nam. ”Morat ću to provjeriti“, rekao sam. Posudio sam nekoliko prijevoda Biblije od vlasnika farme i nabavio primjerak New World Translation of the Holy Scriptures (Novi svijet prijevoda Svetih pisama) te ih sve usporedio s primjerkom Biblije na hebrejskom jeziku. Bio sam uzbuđen kad sam otkrio da je New World Translation najtočniji i najoriginalniji prijevod. Moje povjerenje u publikacije Watch Tower Bible and Tract Societya raslo je.
Kad smo prvi put prisustvovali sastanku u Dvorani Kraljevstva nismo razumjeli sve o čemu se tamo govorilo, no nismo imali problema s razumijevanjem divne ljubavi koju nam je skupština pokazala. Bili smo zadivljeni time što se toliko često spominjalo ime Jehova. ”Jehova, Jehova“, neprestano sam ponavljao kad smo se vraćali sa sastanka. ”Sada to nije više samo ’Bog‘, sada je to ’Jehova Bog‘ “, rekao sam svojoj ženi.
S vremenom smo se preselili u Christchurch kako bismo se mogli više družiti s Jehovinim svjedocima te prisustvovati svim sastancima. Publikacija Život kako je nastao? Evolucijom ili stvaranjem? nije u mojim mislima ostavila ni malo sumnje da Jehova Bog doista postoji te da je Stvoritelj.​
Upoznajemo​
braću Palestince

Nakon što sam stupio u kontakt s podružnicom Jehovinih svjedoka u Izraelu, primio sam neka pisma od tamošnjih Svjedoka. Jedno je bilo od Palestinke koja je živjela na Zapadnoj obali, a njene uvodne riječi bile su: ”Moj brate Rami.“ Mislio sam da je to nevjerojatno, budući da su mi Palestinci bili neprijatelji, a sad me jedna palestinka naziva: ”Moj brate.“ Počeo sam cijeniti jedinstvenu svijetom raširenu ljubav i jedinstvo koji postoje među Jehovinim svjedocima. Čitao sam o tome da su tokom drugog svjetskog rata Jehovini svjedoci u Njemačkoj bacani u koncentracione logore, gdje su bili izloženi patnjama te da su bili pogubljivani zbog toga što nisu željeli učiti boriti se protiv svoje duhovne braće u drugim zemljama. Da, to je bilo ono što sam očekivao od pravih Isusovih sljedbenika (Ivan 13:34, 35; 1. Ivanova 3:16).
Nastavili smo napredovati u našem studiju. U međuvremenu nam je imigracijski ured Novog Zelanda ljubazno dopustio da se tamo trajno nastanimo, što je samo doprinijelo našoj radosti. Sad smo se mogli srediti i obožavati Jehovu u jednoj od najljepših zemalja na svijetu.​
Moji​
se roditelji suočavaju s istinom

Naravno, čim smo spoznali divne biblijske istine počeo sam o njima pisati svojim roditeljima. Oni su već bili izrazili želju da nas dođu posjetiti. ”Pronašao sam nešto što je vrijedno bilo koje svote novca“, pisao sam, budeći kod njih očekivanje. Pristigli su u Novi Zeland krajem 1987. i gotovo odmah smo im počeli govoriti o istinama iz Biblije. Otac je mislio da sam poludio zato što vjerujem u Isusa, i svim se silama trudio da mi dokaže kako sam u krivu. Svakog smo se dana svađali. S vremenom, međutim, te su se svađe pretvorile u diskusije, a diskusije u biblijski studij. Uz iskrenu ljubav koju su im ukazali Svjedoci, moji su roditelji uvidjeli ljepotu i logičnost istine.
Kako sam samo bio radostan kad sam vidio svoje roditelje oslobođene okova krive religije te kasnije i nacionalizma! Nakon četveromjesečnog posjeta, vratili su se s istinom u svoje rodno mjesto kraj Galilejskog mora. Tamo su nastavili proučavati s dvoje Svjedoka iz najbliže skupštine, udaljene 65 kilometara. Uskoro su počeli govoriti drugima o Jehovi i njegovoj Riječi. Nekoliko dana prije nego što je počeo rat u Perzijskom zaljevu, simbolizirali su svoje predanje Jehovi.
U međuvremenu smo se moja supruga i ja pridružili svijetom raširenoj obitelji Jehovinih svjedoka kad smo u lipnju 1988. javno simbolizirali svoje predanje Jehovi Bogu. Dobro sam znao da za mene postoji samo jedan način da služim Jehovi a to je kao punovremeni sluga, stoga sam iskoristio prvu priliku da krenem u punovremenu službu. Nikada neću zaboraviti koliko sam mnogo bio spreman učiniti za svoju zemlju, riskirajući čak i svoj život. Koliko više trebam biti spreman činiti to za Jehovu Boga za kojega znam da me nikada neće iznevjeriti! (Jevrejima 6:10).
Zahvaljujemo Jehovi na nevjerojatnoj nadi koju nam pruža, nadi da će uskoro planet Zemlja biti prekrasan dom za one koji uistinu ljube pravednost — dom koji će biti oslobođen nacionalizma i krive religije, te će stoga biti oslobođen rata, patnje i nepravde (Psalam 46:8, 9). (Ispričao Rami Oved.)

[Karta​
na stranici 17]

(Vidi publikaciju)
LIBANON
SIRIJA
IZRAEL
Tiberias

Okupirana područja
Jerihon

Jeruzalem

Pojas Gaze
JORDAN​
[Slika​
na stranici 18]

Rami Oved sa svojom obitelji danas

yes3​
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
18.05.2010
Poruka
376
Oprosti malecki I ali post koji sam napravio je samo delimično copy/paste materijal.
Napisao sam ga naravno na osnovu mnoštva podataka ili čak neposrednih saznanja.
Pitao si me za izvore podataka koje si qvotao. Zabranu JS u moskovskoj oblasti znam jer sam mnogo puta boravio u Moskvi i iste sam čuo od samih moskovljana.

U vezi hrišćanstva
Izvor: Wikipedia :copi-paste

Jehovini svjedoci su kršćanska vjerska zajednica koja je nastala u SAD.

Da bi se razlikovali od drugih hrišćana, odlučili su se za naziv kojim sebe prepoznavali kao prave hrišćane. Zato su od 1931. godine prihvatili ime Jehovini svedoci. Taj naziv počiva na temelju biblijskog citata iz Izaije, gde Svemogući Gospodin naziva svoje sluge sopstvenim svedocima (Isaija 43:10-12).
 
Član
Učlanjen(a)
06.02.2010
Poruka
535
Oprosti malecki I ali post koji sam napravio je samo delimično copy/paste materijal.
Napisao sam ga naravno na osnovu mnoštva podataka ili čak neposrednih saznanja.
Pitao si me za izvore podataka koje si qvotao. Zabranu JS u moskovskoj oblasti znam jer sam mnogo puta boravio u Moskvi i iste sam čuo od samih moskovljana.

U vezi hrišćanstva
Izvor: Wikipedia :copi-paste

Jehovini svjedoci su kršćanska vjerska zajednica koja je nastala u SAD.

Da bi se razlikovali od drugih hrišćana, odlučili su se za naziv kojim sebe prepoznavali kao prave hrišćane. Zato su od 1931. godine prihvatili ime Jehovini svedoci. Taj naziv počiva na temelju biblijskog citata iz Izaije, gde Svemogući Gospodin naziva svoje sluge sopstvenim svedocima (Isaija 43:10-12).

Tačno je da se u Rusiji vodi neviđena i sramotna kampanja ruske vlade protiv Jehovinih Svedoka, čak se konfiskuje i imovina naše organizacije, ali ne zadugo! Nema suda na kugli zemaljskoj koji su Jehovini Svedoci izgubili! Već je mnogo aparata uključeno u rešavanje ovog problema u Rusiji. 40 Eksperata za ljudska prava je poslato u Rusiju da okončaju i reše ovaj problem.

Ako želiš nešto više da pročitaš o tome ovo linka: http://www.jw-media.org/rus/20100226.htm

yes3

Dodato posle 10 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

Evo sledećeg životnog iskustva:

Napuštanje​
organiziranog kriminala ”Bio sam član Yakuze“

”TATA, kad dođeš kući, ići ćemo zajedno na sastanke. Obećavaš, zar ne?“ Ovo pismo primio sam od svoje druge kćeri dok sam po treći put bio u zatvoru. Ona je redovito prisustvovala sastancima Jehovinih svjedoka s mojom suprugom. Budući da su mi pisma od obitelji bila jedina utjeha, obećao sam joj da ću to učiniti.
’Zašto vodim život kriminalca koji me odvaja od moje obitelji?‘ pitao sam se. Prisjetio sam se danâ kad sam bio jako mlad. Otac mi je umro kad mi je bilo samo 18 mjeseci, tako da čak ne pamtim ni njegovo lice. Majka se još dvaput udala nakon toga. Takve obiteljske prilike duboko su utjecale na mene, tako da sam se u srednjoj školi počeo družiti s huliganima. Postao sam nasilan i često sam se upuštao u tučnjave izvan škole. Kad sam bio u drugom razredu srednje škole, organizirao sam tučnjavu između dvije grupe učenika. Zbog toga sam bio uhapšen i na neko vrijeme poslan u popravni dom.
Moj životni tok bio je poput kamena koji se kotrlja nizbrdo, sve ispunjeniji nasiljem. Uskoro sam formirao bandu delinkvenata i mi bismo švrljali oko prostorija jedne yakuzine grupe. Sa 18 godina postao sam punopravni član te grupe. Kad mi je bilo 20, bio sam uhapšen zbog raznih nasilnih djela i osuđen na tri godine zatvora. Prvo sam služio kaznu u Maloljetničkom zatvoru Nara, no moje se ponašanje nije popravilo. Zato su me poslali u drugi zatvor, onaj za odrasle. Ali postao sam još gori, pa sam na kraju završio u Kyotu, u zatvoru za okorjele kriminalce.
’Zašto činim takve zločine?‘ pitao sam se. Kad pogledam unatrag, uviđam da je to bilo zahvaljujući mom nerazumnom razmišljanju. U to vrijeme mislio sam da je to ponašanje pravog muškarca, dokaz moje muškosti. Kad sam s 25 godina bio pušten iz zatvora, moji gangsterski suradnici gledali su na mene s poštovanjem budući da sam za njih bio netko. Sada mi je bio otvoren put za uspon na ljestvici u svijetu kriminala.​
Reakcije​
moje obitelji

Negdje u to vrijeme sam se oženio i uskoro smo moja supruga i ja dobili dvije kćeri. No unatoč tome moj se život nije promijenio. Nastavio sam živjeti na relaciji dom policija — tukao sam ljude i bavio se ucjenom. Sa svakim izgredom stjecao sam poštovanje svojih gangsterskih prijatelja i šefovo povjerenje. Konačno se moj stariji ”brat“ iz yakuze uspeo na vrh i postao šef bande. Bio sam oduševljen kad sam postao čovjek broj dva.
’Što moja supruga i kćerke misle o mom načinu života?‘ pomislio sam. Mora da ih je sram što imaju kriminalca za supruga i oca. Ponovno su me zatvorili kad mi je bilo 30 godina i onda još jednom s 32 godine. Ovaj put mi je zaista bilo teško odslužiti kaznu od tri godine zatvora. Mojim kćerima nije bilo dozvoljeno da me posjećuju. Nedostajali su mi njihovi razgovori i zagrljaji.
Negdje u vrijeme kad sam počeo služiti zadnju godinu zatvorske kazne, moja je supruga počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Dan za danom pisala mi je o istini koju je učila. ’Što je ta istina o kojoj govori moja supruga?‘ pitao sam se. Dok sam bio u zatvoru pročitao sam cijelu Bibliju. Razmišljao sam o onome što je moja supruga govorila u svojim pismima u vezi s nadom u budućnost i o Božjem naumu.
Nada da ljudi zauvijek žive u Raju na Zemlji bila mi je privlačna jer me smrt doista plašila. Uvijek sam mislio: ’Ako umreš, onda si gubitnik.‘ Kad se osvrnem unatrag, uviđam da je strah od smrti bio taj koji me je nagonio da nanosim bol drugima prije nego što bi oni mene mogli povrijediti. Pisma moje supruge također su mi pomogla da uvidim ispraznost svog cilja da se uspnem na ljestvici u svijetu mafije.
Ipak, još uvijek nisam bio ponukan da proučavam istinu. Moja supruga predala se Jehovi i postala njegov kršteni Svjedok. Iako sam se u svom pismu složio da idem na njihove sastanke, nisam mislio postati Jehovin svjedok. Imao sam osjećaj kao da su se moja supruga i kćeri strašno udaljile od mene, ostavljajući me za sobom.​
Izlazak​
iz zatvora

Konačno je osvanuo dan moje slobode. Pred glavnim vratima Nagoya zatvora mnogi su se gangsteri poredali da bi mi izrazili dobrodošlicu. Međutim, u velikoj gužvi ljudi, tražio sam samo svoju suprugu i kćeri. Ugledavši svoje kćeri, koje su znatno bile narasle u vremenu od tri i pol godine, suze su mi navrle na oči.
Dva dana nakon što sam došao kući, održao sam obećanje koje sam dao svojoj drugoj kćeri i prisustvovao sastanku Jehovinih svjedoka. Bio sam iznenađen kad sam zamijetio veselo držanje svih prisutnih. Svjedoci su mi izrazili srdačnu dobrodošlicu, ali osjećao sam se kao da im ne pripadam. Kad sam kasnije saznao da su oni koji su me pozdravili znali za moju kriminalističku prošlost, bio sam zbunjen. Ipak, osjetio sam njihovu srdačnost i bio privučen iznesenim predavanjem koje se temeljilo na Bibliji. Govorilo se o ljudima koji će vječno živjeti u Raju na Zemlji.
Bio sam jako tjeskoban pri pomisli da bi moja supruga i kćeri preživjele u Raj, a da bih ja bio uništen. Ozbiljno sam meditirao o tome što trebam učiniti da bih vječno živio sa svojom obitelji. Počeo sam razmišljati o tome da napustim svoj život gangstera i započeo proučavati Bibliju.​
Napuštam​
život kriminalca

Prestao sam odlaziti na sastanke bande i prekinuo veze s yakuzom. Nije mi bilo lako promijeniti svoj način razmišljanja. Vozio sam veliki uvozni automobil iz pukog užitka — tako sam zadovoljavao svoj ego. Trebalo mi je tri godine da zamijenim svoj automobil za neki skromniji model. Naginjao sam i tome da tražim lak izlaz u životnim situacijama. Međutim, kako sam spoznavao istinu, bilo mi je jasno da se moram promijeniti. Ali, kao što Jeremija 17:9 (NW) kaže: ”Srce je varljivije od svega drugoga i gotovo beznadno.“ Znao sam što je ispravno, ali mi je bilo teško primjenjivati ono što sam učio. Problemi s kojima sam se suočavao izgledali su mi poput velike gore. Postao sam uznemiren i mnogo puta razmišljao da prekinem s proučavanjem i odustanem od ideje da postanem Jehovin svjedok.
Potom je brat koji je sa mnom proučavao Bibliju pozvao putujućeg nadglednika, čije je porijeklo bilo slično mome, da održi javno predavanje u našoj skupštini. Od Akite, udaljene nešto više od 640 kilometara, došao je sve do Suzuke kako bi me ohrabrio. Nakon toga, kad god bih bio izmoren i razmišljao da odustanem, dobio bih njegovo pismo u kojem bi me pitao da li nepokolebljivo idem putem Gospodinovim.
Nastavio sam se moliti Jehovi da mi pomogne da prekinem sve svoje veze s yakuzom. Bio sam uvjeren da će Jehova odgovoriti na moje molitve. U travnju 1987. konačno sam se uspio povući iz yakuzine organizacije. Budući da sam zbog svog posla svakog mjeseca morao putovati u inozemstvo, daleko od svoje obitelji, promijenio sam posao i zaposlio se kao pazikuća. Tako su mi poslijepodneva bila slobodna za duhovne aktivnosti. Prvi put u životu primio sam plaću. Plaća je bila skromna, ali bio sam jako sretan zbog toga.
Kad sam bio čovjek broj dva u yakuzinoj organizaciji, bio sam u materijalnom pogledu dobro situiran, ali sada posjedujem duhovno bogatstvo koje ne iščezava. Poznajem Jehovu. Poznajem njegov naum. Posjedujem načela po kojima mogu živjeti. Imam istinske prijatelje koji mare za mene. U yakuzinom svijetu gangsteri su samo naizgled marili za druge, ali nisam upoznao nijednog člana yakuze, ama baš nijednog, koji bi se žrtvovao u korist drugih.
U kolovozu 1988. simbolizirao sam svoje predanje Jehovi krštenjem u vodi, a od sljedećeg mjeseca počeo sam provoditi najmanje 60 sati mjesečno u razgovoru s drugima o dobroj vijesti koja je promijenila moj život. Od ožujka 1989. služim kao punovremeni propovjednik, a sada sam dobio i prednost da služim kao sluga pomoćnik u skupštini.
Uspio sam se riješiti većine svojih suvenira iz života kad sam bio član yakuze. Ipak, jedna stvar je ostala. To je tetovaža na tijelu koja mene, a i moju obitelj i ostale, podsjeća na moju prošlost kad sam bio član yakuze. Jednom je moja starija kći došla iz škole plačući i rekla je da više neće ići u školu zato što su joj njeni prijatelji rekli da sam ja član yakuze i da imam tetovaže. Uspio sam raspraviti tu stvar sa svojim kćerima i one su na kraju razumjele situaciju. S veseljem iščekujem dan kad će Zemlja biti raj i kad će moje tijelo biti ”svježije nego u mladosti“. Tada će moje tetovaže i uspomene na 20-godišnji život kao člana yakuze biti stvar prošlosti (Job 33:25, NW; Otkrivenje 21:4). (Ispričao Yasuo Kataoka.)

[Slika​
na stranici 11]

Čeznem za danom kad će moje tetovaže biti odstranjene​
[Slika​
na stranici 13]

Ispred Dvorane Kraljevstva sa svojom obitelji​
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
27.10.2009
Poruka
6
]Nevidim zasto bi neko nekog usudjivao koje je vere ili neznam sta jos, svako ima svoju veru i u tudje netreba dirati opredeljenje je takvo:dntknw:.
 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
06.02.2010
Poruka
535
Nevidim zasto bi neko nekog usudjivao koje je vere ili neznam sta jos, svako ima svoju veru i u tudje netreba dirati opredeljenje je takvo:dntknw:.

Niko nema pravo nikoga da osuđuje ali ima pravo da dokazuje na temelju Božje reči, Biblije da postoji samo jedna jedina i ispravna religija koja je dopadljiva Bogu dok su sve druge pogrešne-krive religije. Reč je o životu, pravom večnom životu u raju na zemlji u novom uređenju. Zato je veoma, veoma važno otkriti pravu religiju i pravo obožavanje jer će samo oni koji čisto i ispravno obožavaju Boga biti spaseni.


yes3
 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
18.05.2010
Poruka
376
Nevidim zasto bi neko nekog usudjivao koje je vere ili neznam sta jos, svako ima svoju veru i u tudje netreba dirati opredeljenje je takvo:dntknw:.

Potpuno se slažem sa tim. Ali

Niko ne može nikome zabraniti da veruje. Ali niko nema prava agitovati i ubedjivati druge ljude te uticati na njihovu slobodu misli pokušavajući ih uveriti da hrišćanstvo 2000 g. pogrešno tumači Bibliju.

Činjenica je da su se vaša predvidjanja u više navrata pokazala netačnim. Naravno da to stavlja ozbiljnu sumnju i na sve ostalo. To što radite je pogrešno i ja u to duboko verujem. Verujem i mogu se suprostaviti. Ali ima onih koji to nisu u stanju i u tome je sva nevolja.
__________________
 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
11.04.2010
Poruka
5
ok..ali kad bi mi neko od njih prisao,ne bi nikad vise!!!Sve sekte treba spaliti...kao sto su to radili nemanjici!!!!!!!!!!!!!!!
 
Član
Učlanjen(a)
19.10.2009
Poruka
73
Neko na zadnjem sajtu rece da su oni hriscanska zajednica sto jeste zabluda. I to VELIKA. Neko ko veruje u JEHOVU kao boga jeste jevrej u najboljem slucaju ali nikako nije hriscanin. Niti je blizu njega.
Jehovini sledbenici, jevreji ili bilo koji drugi su oduvek pluvali po isusu hristu i hriscanstvu a propovedali su slepo sledbenistvo jedne persone koja je istorijski gledano bila od krvi i mesa, nije bila bog osim u ocima primitivnih ljudi tadasnjih i pritom najokrutniji vladar koji je ikada koracao zemljom. Oni mozda misle da su hriscani, ali je to njihova najveca zabluda!
Jehova se jos uvek igra sa nama, tako da nije cudo sto trenutno ima toliko mocnih sledbenika u svetu. Ali vreme im istice...

Sa te strane nije cudno sto je osnivac ove navodne "hriscanske" sekte bio hazarski jevrej (ashkenazim). I jedan hazar moze da promeni i ime i veru i drzavljanstvo ali ce se uvek drzati talmuda i verovati u jehovu (Jahwe - El Shaddai) i uciniti sve u svojoj moci da mu sluzi.
Zanimljivo je da ce sa sobom povesti 144.000 izabranih dok vec sada ima vise miliona svedoka. I pritom svedoci nisu "izabrani" narod. Mislim da ih neko bas opasno odradjuje. Nazalost.

Pravoslavnu crkvu ne poznajem dovoljno dobro ali mi se cini da se takodje drzi starog zaveta bas kao i katolicka crkva. Bar je zadnja pravoslavna crkva koju sam posetio bila prepuna jehovinih simbola...
 
Poslednja izmena:
Natrag
Top