LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.12.2009
- Poruka
- 29.042
Jean Racine
Jean Racine (22. decembar 1639.- 21. april 1699.), francuski dramatičar, jedan od "velike trojice" 17. vijeka u Francuskoj (ostala dva su Moliere i Pierre Corneille). Pisao je uglavnom tragedije, a potkraj života i jednu komediju.
Rodio se u La Ferté-Milon, ostao je bez roditelja s tri godine i klasično obrazovanje ljubaznosti je primio od svoje bake. Maturirao je u Port-Royalu, kršćanskoj ustanovi koja je imala velik uticaj na njegove suvremenike, uključujući i Blaisea Pascala. Očekivalo se da će studirati teologiju, ali se posvetio pozorištu i preselio se u Pariz. Njegova prve dvije tragedije, Thébaide(1664.) i Alexandre(1665.), su imale klasične teme, ali su već bile kontroverzne, napadajući optužbe da zagađuje umove svoje publike. Nastavio je s tragedijom Andromaque(Andromaha,1667.) u kojoj piše o Andromahi, Hektorovoj udovici, i njezinoj sudbini nakon Trojanskog rata. Dotada je stekao mnoge neprijatelje, uključujući Pierrea Corneillea i njegovog brata Thomasa. Dramatičari su se često natjecali pišući različite verzije iste teme: na primjer, Michel le Clerc je napisao Iphigénie(Ifgeniju) iste godine kad i Racine (1674.);Jacques Pradon je također napisao Phedre (Fedru) kad i Racine (1677.). Uspjeh Pradonova djela je uzrokovao prekid Racineovog dramskog rada.
Ipak, incident, zbog kojeg je Racine otišao iz javnog života, je imao zaplet skandalom na sudu 1679. U to vrijeme se oženio. Kad se vratio pozorištu, na zahtjev Madame de Maintenon, ljubavnice Luja XIV, napisao je moralne priče Esther(1689.) i Athalie(1691.), obej temeljane nastarozavjetnim pričama, a izvedene su pred učenicima škole Saint-Cyr.
Jean Racine je umro 1699. i pokopan je u crkvi St. Etienne-du-Mont u Parizu.
( Vikipedija )
Jean Racine (22. decembar 1639.- 21. april 1699.), francuski dramatičar, jedan od "velike trojice" 17. vijeka u Francuskoj (ostala dva su Moliere i Pierre Corneille). Pisao je uglavnom tragedije, a potkraj života i jednu komediju.
Rodio se u La Ferté-Milon, ostao je bez roditelja s tri godine i klasično obrazovanje ljubaznosti je primio od svoje bake. Maturirao je u Port-Royalu, kršćanskoj ustanovi koja je imala velik uticaj na njegove suvremenike, uključujući i Blaisea Pascala. Očekivalo se da će studirati teologiju, ali se posvetio pozorištu i preselio se u Pariz. Njegova prve dvije tragedije, Thébaide(1664.) i Alexandre(1665.), su imale klasične teme, ali su već bile kontroverzne, napadajući optužbe da zagađuje umove svoje publike. Nastavio je s tragedijom Andromaque(Andromaha,1667.) u kojoj piše o Andromahi, Hektorovoj udovici, i njezinoj sudbini nakon Trojanskog rata. Dotada je stekao mnoge neprijatelje, uključujući Pierrea Corneillea i njegovog brata Thomasa. Dramatičari su se često natjecali pišući različite verzije iste teme: na primjer, Michel le Clerc je napisao Iphigénie(Ifgeniju) iste godine kad i Racine (1674.);Jacques Pradon je također napisao Phedre (Fedru) kad i Racine (1677.). Uspjeh Pradonova djela je uzrokovao prekid Racineovog dramskog rada.
Ipak, incident, zbog kojeg je Racine otišao iz javnog života, je imao zaplet skandalom na sudu 1679. U to vrijeme se oženio. Kad se vratio pozorištu, na zahtjev Madame de Maintenon, ljubavnice Luja XIV, napisao je moralne priče Esther(1689.) i Athalie(1691.), obej temeljane nastarozavjetnim pričama, a izvedene su pred učenicima škole Saint-Cyr.
Jean Racine je umro 1699. i pokopan je u crkvi St. Etienne-du-Mont u Parizu.
( Vikipedija )