James Dean

[Eric Cantona]

James Dean

James Byron Dean rodio se 8. veljače 1931. u Marionu (Indiana) u obitelji Wintona Deana, zubnog tehničara. Obitelj se 1935. seli u kalifornijsku Santa Monicu, ali Jamesova majka umire nakon pet godina od raka. Otac vraća dječaka natrag u Indianu, tetku i teki na farmu u mjesto Fairmont, gdje je James i odrastao pa taj gradić mnogi smatraju Deanovim rodnim mjestom. U srednjoj školi mladi Jimmy je pravi odlikaš, a uz to je stasao u košarkašku zvijezdu te postavio državni juniorski rekord u skoku s motkom.
Nakon mature 1949. Dean se seli u Los Angeles i počinje studirati glumu. Iako se Jimmy predstavljao kao heteroseksualac, jedan je tadašnji producent rekao da je Dean u Los Angelesu definitvno shvatio da ga privlače muškarci i da je njegov seksualni život zapravo bio homoseksualni. Stanovao je s kolegom Billom Blastom, od kojeg je naučio da se uloge u Hollywoodu dobivaju na kauču. Paul Alexander i Kenneth Anger u svojim knjigama "Bulevar slomljenih snova" i "Hollywood Babylon 2" objavili su podatke kako je Dean otkrio seks, kao i mnogi vršnjaci, u srednjoj školi. Ali da ga je prvo konzumirao s muškarcem, i to svećenikom Jamesom DeWeerdom. James je posjećivao zabave za glumce, gotovo uvijek u pratnji nekog starijeg glumca, a postao je i štićenik Cliftona Webba, velike zvijezde iznimnog utjecaja među homoseksualcima Hollywooda.
Nakon preseljenja 1952. u New York i učenja u Actor's Studiju, Deanov spolni život je postao razuzdaniji no ikad. Anger tvrdi da je Jimmy volio seks uz dodatak bičevanja, čizama, remenja i vezivanja, a sve to začinjeno opekotinama od cigareta, pa su ga nazivali ljudskom pepeljarom. To je donijelo muke filmskim šminkerima koji su morali prekrivati ožiljke od opekotina na Deanovim prsima. Dvije godine poslije vratio se u Kaliforniju i počeo snimati Istočno od raja, a stanovao je s glumcem Jackom Simmonsom koji mu je bio i ljubavnik. Studio Warner Bros. zabrinuo se za imidž novog ljepotana za kojim su curice vrištale pa je izmislio priču o Deanovoj ljubavi s Ursulom Andress, Liz Taylor, Natalie Wood, ali i s talijanskom glumicom Annom Mariom Pierangeli. Dean je, prema toj priči, ostao slomljena srca kad ga je ostavila i udala se za pjevača Vica Damonea. Ulje na vatru za zadimljavanje homoseksualnosti dolila je činjenica da je Dean poginuo samo dva dana nakon udaje Pier Angeli, što je upućivalo na očajnički i samoubilčaki brzu vožnju. Nitko nije spominjao da se upisao na tečaj kenda koji je počinjao 1. listopada.
"Spavao sam s pet najvećih zvijezda Hollywooda, a nijedna od njih nije žena", pohvalio se Dean u to vrijeme svom prijatelju Johnathanu Gilmoreu. No, kako je Dean postao legenda tolika da mu nadgrobni spomenik u Firmontu ukradu dva puta, a otiske usta ružem ostavljaju na njegovu hollywoodskom spomeniku dok su ga još klesali u ateljeu? Možda je to najbolje opisuju riječi Humphrey Bogarta koji je komentirajući masovnu histeriju nastalu nakon smrti Jamesa Deana popratio riječima: "Dean je umro u pravo vrijeme. Iza sebe je ostavio legendu. Da je poživio, nikada ne bi postigao takav publicitet". Dvadesetčetverogodišnji James kobnog se 30. rujna vozio na nastup na utrci u gradu Salinasu kalifornijskom cestom 466 u svom trkaćem Porscheu 550 Spyderu s mehaničarem Rolfom Wütherichom. Dok su prilazili selu Cholameu ususret im je vozio srednjoškolac Donald Turnupseed u svom Fordu i skretao ispred njih na sporednu cestu, ali nije dao žmigavac. "Mora nas vidjeti. Mora stati!", bila je posljednja Deanova rečenica dok ga je pokušavao izbjeći, ali je Ford udario u lijevu stranu Porschea načinjenog od aluminija zbog veće brzine na utrkama. Wütherich je prošao s prijelomom noge, a Deanu je pukao vrat i zdrobljena cijela lijeva strana tijela. Nakon toga nije mu više bilo pomoći. Turnuspeed je imao samo modrice, a policija ga nije tužila vjerovatno zato što je prvi prvoj rekonstrukciji nesreće utvrdila da je Dean vozio oko 120 km/h. No, nekoliko godina kasnije naknadnom rekonstrukcijom utvrđeno je da Dean navodno nije vozio brže od 100 km/h. Uz prebrzu vožnju tvrdilo se i da ga je policija samo nekoliko sati prije pogibije kaznila zbog prebrze vožnje od oko 135 km/h.
Postavlja se pitanje kako je glumac koji je za života publici pokazao samo jednu zapaženiju ulogu, onu Caleba Traska u filmu Istočno od raja Elie Kazana, postao tako velika legenda. Prvenstveno zahvaljujući činjenici da je bio prvi filmski glumac koji je utjelovio ideale američkih tinejdžera svojim stasom, zalizanom kosom, polusmješkom koji je mogao biti osvajački, ali i pomalo ciničan, neuobičajenim pogledima (koji su uglavnom bili posljedica njegove kratkovidnosti) i ulogama buntovnika u sukobu sa sustavom. Tome je pomogola i činjenica da su nakon njegove smrti u kinodistribuciju puštena čak dva filma u kojima je odigrao glavne uloge: Buntovnik bez razloga Nicholasa Raya iz 1955. u kojem je igrao Jima Starcka, i godinu mlađi Div Georgea Stevensa u kojem je glumio Jetta Rinka, kauboja koji postaje naftni tajkun.
Praktično odmah nakon pogibije o njegovoj se smrti počela stvarati misterija što se pokazalo učinkovito u stvaranju mita. Tako je jedan tinejdžerski časopis preko naslovnice donio naslov "Jimmy Dean nije mrtav". Zatim su se počeli pojavljivati tekstovi o tome kako leš u Porscheu pripada autostoperu, a glumac je samo sklonjen u neku kliniku dok mu ne vrate prijašnji izgled ili dok se nauči služiti protezama jer je bez udova. Dean je predstavljao i još predstavlja, kao što su pokazala istraživanja psihologa marketinških tvrtki, dašak pobune, duh mladosti i nesputanosti. Zbog toga je Mark Roesler, čim je čuo da će Kalifornija donijeti zakon o 'zaštiti lika i djela' pokojnih slavnih osoba u korist članova obitelji, osnovao Curtis Licensing Corporation i nagovorio obitelj Winslow u Indidani, kao jedine živuće rođake da osnuju Zakladu Jamesa Deana i zaštite njegov lik te počinju ubirati dio zarade od predmeta čiju prodaju potpomaže Deanova slika. Obitelj je navodno samo u 1989. zaradila milijun američkih dolara. Da Deanov lik poboljšava prodaju najbolje je iskusila tvrtka Converse koja je povećala prodaju tenisica Jack Purcell za 50 % čim je na oglas stavila njegovu sliku.
Interesanta je sudbina kobnog Porsche Spydera zvanog 'Malo kopile'. Olupinu Deanova Porschea 550 Spydera kupio je jedan od njegovih mehaničara George Barris. Prije polaska na tragični put on je na automobil ispisao tekst 'Malo kopile', kako je Dean nazvao svoj bolid. Kad je dopremio olupinu u Barrisovu radionicu za popravak automobila za filmove u Los Angelesu, vozač kamiona za vuču nije uspio zakočiti pa je naletio na jednog radnika i slomio mu obje noge. Potom je jedan dječak htio ukrasti Spyderov volan ali je pritom pao i slomio ruku. Kad je Barris poslao Porsche na jedan auto show zgrada u kojoj je bio spremljen izgorjela je do temelja, ali je auto ostao samo nagoren. Stoga je 'Malo kopile' prodavano u dijelovima. Jedan kupac dijelova motora za svoj trkaći automobil poginuo je na utrci, a drugi, koji je kupio mjenjač, ozlijeđen je u sudaru. Kupac guma je nakon tjedan dana izletio s ceste kad su oba pneumatika istodobna eksplodirala. Barris je olupnu diljem Sjedinjenih Država pokazivao radoznalima za 50 centi, navodno u obrazovne svrhe. Na jednom takvom putovanju kamion s olupinom jednom se zanio na cesti, a njegov je vozač ispao iz kabine i poginuo jer je Spyder pao na njega. Drugom prigodom, kad su je vukli na kamion, olupina se raspukla, a stražnji je dio izletio na cestu i sudario se s jednim automobilom. Drugom kamionu za prijevoz otkazale su kočnice u saveznoj državi Oregon 1958. pa je uletio u trgovinu. A potkraj 1950-ih ili početkom 1960-ih Porsche je prema Barrisovim riječima s kamiona koji ga je vozio s Floride u Los Angeles nestao bez traga.


Izvor: Biografije

​