LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.12.2009
- Poruka
- 29.042
Žak Dipen
Žak Dipen (fr. Jacques Dupin) je francuski pesnik i likovni kritičar, rođen 1927. godine u Privasu (Ardeša).
Prve tekstove je objavio u časopisu Empedocle, koji je uređivao Rene Šar. Od 1956. uređuje izdavačku delatnost galerije Maeght i prisno sarađuje sa umetnicima među kojima su najznačajniji Đoan Miro, Alberto Đakometi i Antoni Tapies. Prvu zbirku pesama, Cendrier de voyage (Putnička pepeljara) objavljuje 1950. za izdavačku kuću G.L.M. Nakon toga će objaviti niz plaketa, koje će biti propraćene radovima umetnika i koje će kasnije uključiti u zbirku Gravir (Prekoračiti, 1963) objavljenu za izdavačku kuću Galimar.
Nakon zbirki Embrasure (Otvor u zidu, 1969) i Dehors (Izvan, 1975), kao i zbirke eliptičnih proza koja najavljuje kasniji preokret u izrazu, Une apparence de soupirail (Privid prozorčića, 1982), otići će iz Galimara. To će koincidirati i sa izvesnom promenom i evolucijom pesnikovog koncepta. Od 1986. Dipen će, mahom za izdavačku kuću P.O.L, objaviti niz zbirki, među kojima se izdvajaju Contumace (Odsustvo, 1986), Echancré (Razrezan, 1991), Ecart (Otklon, 2000) i najskorija Coudrier (Leska, 2006).
Bio je jedan od osnivača časopisa Ephémère, pokrenutog 1966, koji su takođe uređivali Iv Bonfoa, Andre Di Buše, Luj-Rene de Fore i Gaetan Pikon, a kasnije će se redakciji priključiti Mišel Leris i Paul Celan.
Godine 1988. dobio je francusku Nacionalnu nagradu za poeziju.
( Vikipedija )
Žak Dipen (fr. Jacques Dupin) je francuski pesnik i likovni kritičar, rođen 1927. godine u Privasu (Ardeša).
Prve tekstove je objavio u časopisu Empedocle, koji je uređivao Rene Šar. Od 1956. uređuje izdavačku delatnost galerije Maeght i prisno sarađuje sa umetnicima među kojima su najznačajniji Đoan Miro, Alberto Đakometi i Antoni Tapies. Prvu zbirku pesama, Cendrier de voyage (Putnička pepeljara) objavljuje 1950. za izdavačku kuću G.L.M. Nakon toga će objaviti niz plaketa, koje će biti propraćene radovima umetnika i koje će kasnije uključiti u zbirku Gravir (Prekoračiti, 1963) objavljenu za izdavačku kuću Galimar.
Nakon zbirki Embrasure (Otvor u zidu, 1969) i Dehors (Izvan, 1975), kao i zbirke eliptičnih proza koja najavljuje kasniji preokret u izrazu, Une apparence de soupirail (Privid prozorčića, 1982), otići će iz Galimara. To će koincidirati i sa izvesnom promenom i evolucijom pesnikovog koncepta. Od 1986. Dipen će, mahom za izdavačku kuću P.O.L, objaviti niz zbirki, među kojima se izdvajaju Contumace (Odsustvo, 1986), Echancré (Razrezan, 1991), Ecart (Otklon, 2000) i najskorija Coudrier (Leska, 2006).
Bio je jedan od osnivača časopisa Ephémère, pokrenutog 1966, koji su takođe uređivali Iv Bonfoa, Andre Di Buše, Luj-Rene de Fore i Gaetan Pikon, a kasnije će se redakciji priključiti Mišel Leris i Paul Celan.
Godine 1988. dobio je francusku Nacionalnu nagradu za poeziju.
( Vikipedija )