Izrada cesljeva

Učlanjen(a)
22.08.2009
Poruka
4.109
Izrada cesljeva



Izrada cesljeva . – Cesljevi se izradjuju samo od volovskih rogova, i to od vola starog 5-6 godina, pa nadalje. Sto je vo stariji i deblji to su mu rogovi bolji za cesljeve. Takodjer je bolji rog od krupne nego od sitne stoke. Tako da su majstori cesljari najradije upotrebljavali rogove od posavske stoke. Za muske cesljeve uzima se uvijek deblji rog, dok za zenske moze biti i tanji. Majstori cesljari izradjuju muske i zenske cesljeve. Muski cesalj razlikuje se od zenskog po tome sto ima zupce na jednoj strani, i to pola "gusce" a pola "rijetke". Druga strana, tj. ivica ceslja je ravna. Zenski cesalj ima oblik trapeza, sa zupcima na dvije suprotne strane. Rijetki zupci su na kracoj a gusti na duzoj strani.


Kad je rog sirov mora se kuhati da mu se "zivac" lakse izvadi. Ne kuha se dugo, vec samo da provri jedan "kljuc". Ako je rog suh, zivac sam ispadne kad se kucne njime u drvo: Ako je vo jos kao tele vezivan za rogove, onda na njima obicno ostaju oziljci u vidu udubljenja i na tim mjestima je rog uvijek tanji od ostale povrsine.
Taj dio roga cesljari zovu "prizmaka". Ovakav rog je tezak za izradu ceslja i od njega, ako vec moraju, izradjuju samo zenske cesljeve. To su ipak slabi cesljevi i majstori izbjegavaju takve rogove.
Od jednog para dobrih rogova moze da izadje najvise sest cesljeva. Svaki cesalj prilikom izrade mora da prodje kroz ruke majstora oko dvadeset puta dok bude gotov.
Cesljari iz goduse nabavljali su ranije rogove za cesljeve najvise od kozara iz Visokog i Sarajeva.
Kod izrade ceslja postoje postupne faze i poslovi koji se tako podjele da jedan cesalj ne moze biti gotov za jedan dan, vec se radi nekoliko dana. Cesljar spremi citavu gomilu rogova i radi postupno jedan po jedan posao oko njih. Tako ustvari nastaje serijska rucna proizvodnja cesljeva. Kako je to vrlo obiman posao, to jednom majstoru cesljaru pomazu u kuci njegova zena, djeca ili se sakupe ljudi iz komsiluka, kada nemaju materijala da sami izradjuju.
Kad se rog "otkuha" u vrucoj vodi, zbije se iz njega zivac i onda reze po duzini, tj. "raspili" na "tahti". Kod rezanja odreze se "ovrsak" i vrh roga. Ovrsak je dio roga do glave i taj dio kad se odreze, zove se "odrezak": Odrezani vrh od toga zove se "udje". Ako je odrezak dobar, moze se od njega napraviti manji cesalj, a ako nije baca se. "Udje" se nikad ne baca, vec dobro sluzi za izradu "pipaka" na cibucima. Ostali, tj. glavni dio roga, od koga se izradjuju cesljevi, cesljari zovu "kous". Ovo su pripremni radovi oko izrade ceslja. Tek poslije ovoga pocinje glavni dio posla.
Sada se "kous" najprije iznutra "iskljuje", tj. iscisti "skoblom" i otese spolja keserom. Poslije ovoga mora se susiti na toplom mjestu 24 sata.
Druga faza izrade pocinje rasparivanjem roga na vatri i ispravljanjem u mendjelama. Vatra se lozi na otvorenom mjestu, i to od vrbovog, jasikovog ili jehovog drveta, jer ono ne daje jaku toplotu, a za rasparivanje mora biti blaga vatra. "Kous" se natakne na drveni stap zvani masa i polahko okrece na vatri, dok ne pocrni. To se cini dva do tri puta, dok se sasvim ne zagrije, da bi se mogao ispraviti i staviti u mendjele. Okretanje roga na vatri obicno vrsi i zena ili dijete zajedno s majstorom. Kad se rog dobro zagrije, majstor ga ispravlja najprije na masi, a zatim skida s nje i rukama ddalje ispravlja.
Ispravljen rog stavlja se u mendjele. U mendjelama stoji oko petnaest minuta dok se ne ohladi. Ovako ispravljen rog vec se zove cesalj. To je druga faza izrade koja obicno traje jedan dan.
Treceg dana se ispravljeni cesalj tese kesrom, "omakula" i "okruzuje" pomocu testere. Ovako okruzeni komad zovu cesljari "taslak". Sada se taslak opet tese kesrom i "zamakula", a zatim "zadurpija durpijom". Zati se cesalj "prisara" saraljicom i nazubi cestom i rijetkom testerom. Saraljicu obicno uzima majstor koji dobro ne vidi. Danas je upotrebljavaju samo stariji cesljari, dok mladi rade bez nje. Prisaravanje je ustvari obiljezavanje visine zubca u ceslju. Poslije ovog postupka, cesalj se na kraju "smakula" i durpijom skida prah koji se nahvata oko zubaca prilikom zubljenja. Cesalj se jos na kraju "okasagija" kasagijom i obrise suknom da bude sjajan. Kod zubljenja vrhovi zubaca se zaostre egetom. Makulanje je ustvari struganje gornjih slojeva roga, odnosno ceslja, da cesalj bude sto glatkiji. Kako se ovaj posao radi tri puta, to za svaki postupak imaju cesljari poseban izraz da bi se moglo razlikovati u kojoj fazi izrade se nalazi cesalj.

Cesljarski alat – Za izradu ceslja cesljari imaju jednostavan i ne mnogobrojan alat. Drvene dijelove pojedinih alata izradjuju sami u selu, a zeljezne kupuju od kovaca u Visokom. Cijeli alat se sastoji iz: tahte sa djildasom, testere rogaruse, kljunasa (skoble), kesera, valjuge, samotvora, makule, testere rijetke, testere ceste, kasagije, egeta (tri vrste), saraljice, svrdla, mase i mendjela.

1- Tahta sa djildasom ima dvostruku funkciju. Ona ima oblik malog niskog stola, koji na jednom kraju ima uglavljen djildas, a na drugom je malo udubljenje u koje se stavlja rog i reze. Djildas sluzi da se u njega uglavi cesalj i pricvrsti prilikom zubljenja. To je inace isti komad alata koji upotrebljavaju i opancari za saranje opanaka. Sve je nacinjeno od bukovog drveta.
2- 2- Testera rogarusa je obicna testera kao za rezanje drva. Njome se reze rog kod pripremanja za izradu ceslja. Prilikom rezanja roga zena ili dijete pomazu majstoru pridrzavajuci jedan kraj testere i rog i tako ga reze.
3- Keser je vrsta zeljeznog cekica sa izduzenim, stanjenim i malo savinutim kljunom, tako da se moze lakse s njime tesati. Njime se tese rog, tj. skida gornji sloj i to u dva maha.
4- Testera cestih ima pet do sest komada. Sa rijetkom testerom se zubi i "okruzuje" cesalj, a sa cestom se zube samo sitni (cesti) zubi na ceslju.
5- Makula ima dva do tri komada razne velicine i ostrine. To je jedan od najvaznijih dijelova alata. Makule se upotrebljavaju tri puta prilikom izrade ceslja. Pomocu njih se "smakulava" i "zamakulava" cesalj, tj. tese se i skida preostali gornji sloj poslije rada keserom. Isti ovakav komad alata nalazimo i kod starih tabaka (kozara) za struganje koze.
6- Samotvor je poslije makule najvazniji alat. Bez njega se ne bi mogao uopce raditi cesalj, bez obzira sto se imaju ostali dijelovi alata. To je drvena sprava sastavljena iz dvije poluge, izmedju kojih se uglavi cesalj i samotvor nasloni na drveni klin na tahti. Drugi kraj samotvora nasloni majstor na svoja prsa.
7- 7- Kljunas (skobla) sluzi da se njime "kljuje" (cisti) rog iznutra. Ako je rog debeo, pa nemoze kljunas da udje unutra, mora se najprije svrdlom izvrtiti.
8- 8- Kasagija je ustvari noz sa malo savinutim vrhom kojim se struze cesalj kad je vec skoro gotov. Njome se ustvari radi kao i makulom.
9- 9- Saraljica sluzi za obiljezavanje visine zubaca na ceslju. Ima oblik metalne sipke sa drvenom drskom; na sipku je nataknut pkretan drveni kotur.
10- Mendjele spadaju uz samotvor i makulu u najvazniji alat za izradu ceslja. To je sprava od drveta u vidu sire klupe sa otvorom duz sredine u koji se pobodu drveni klini. Izmedju klina i ivice mendjela uglavi se zagrijani i ispravljeni rog i ucvrscuje udaranjem pomocu drvenog malja.
11- Mase su drvene palice, na vrhu malo rascijepljene. Njima se uhvati rog i zagrijava na vatri.
12- Svrdlo veliko sluzi za busenje roga, ako je jako debeo, pa se ne moze odmah poceti raditi kljunasem.

Cesljari ostre svoj alat, i to: kasagiju, makule, keser, kljunas pomocu belegije i masata. Kad se alat naostri belegijom, jos se dalje zavrsi masatom. Belegija je kamen za ostrenje, a masat celicna obla sipka, malo siljata na donjem dijelu, obla na vrhu. Njime cesljari "navlace zicu", kako kazu, tj. zaostravaju alat. Ova dva komada su neophodna svakom cesljaru za odrzavanju alata.
 
Natrag
Top