Ivica Percl

[Torrent Maniak]

Ivica Percl (Zagreb, 1. siječnja 1945. - Zagreb, 16. ožujka 2007.), hrvatski šansonjer, skladatelj, pjesnik, karikaturist, slikar. Bio je jedan od posljednjih trubadura hrvatske šansone.

Na glazbeni put krenuo je kao gitarist legendarne zagrebačke rock skupine Roboti. Popularnost je stekao sredinom šezdesetih godina kao samostalni pjevač i gitarist. Tada dobiva titulu prvoga protestnog pjevača kod nas. Potkraj šezdesetih i u sedamdesetim godinama sve se više posvećuje skladanju i pisanju šansona. Jedan je od najdosljednijih tumača i interpreta brojnih hrvatskih pjesnika. Vjerno njegujući pjesničku riječ niz desetljeća, ostat će zapamćen po skladbama na stihove Zvonimira Goloba, Dobriše Cesarića, Antuna Šoljana, Tina Ujevića, Dragutina Tadijanovića i Željka Sabola. Uglazbio je gotovo tristo pjesama na stihove devedesetorice hrvatskih pjesnika i tekstopisaca, ali i manje poznatih kao što je Mile Prpa.[SUP][1][/SUP]
Presudan za njegovu karijeru bio je ipak susret 1966. godine s pjesnikom Zvonimirom Golobom. Pjevao je njegove "Huligane", na glazbu Nikice Kalogjere, na Zagrebačkom festivalu šansona 1967. godine. Najveći uspjeh doživio je 1968. godine na Večeri šansona – Zagreb `68, kada je nastupio sa šansonom u vlastitoj obradi "Stari Pjer" autora Đorđa Novkovića, u aranžmanu Nikice Kalogjere.
U vrijeme najvećih uspjeha objavljene su mu brojne singl ploče, ali u zreloj karijeri izdao je svega tri albuma: "Ivan Ivica Percl – 30 godina Starog Pjera" (Croatia Records, 1998.), u povodu tridesetogodišnjice "Starog Pjera", zatim "Da se ne zaboravi – 13 godina poslije" (Alineja, 2004.), s ratnim, domoljubnim i protestnim šansonama i napokon, live album sa snimkom solističkog koncerta u Satiričkom kazalištu Kerempuh u Zagrebu održanog 13. studenoga 2001. u povodu 35. godišnjice skladateljsko-šansonjerskog rada i četrdeset godina bavljenja glazbom, naslova "U Zagrebu, sa Zagrebom, za Zagreb" (Cantus, 2007.), objavljen neposredno uoči njegove smrti.
Tijekom 1991. obilazio je ratišta i izvodio šansone za postrojbe Hrvatske vojske. Tih ratnih godina skladao je niz antiratnih i protestnih šansona na tekstove brojnih pjesnika i prijatelja.
Bio je član predsjedništva Hrvatskog društva skladatelja. Vodio je i organizirao Glazbenu tribinu tog društva. Odlikovan je ordenom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u kulturi. Dobio je i visoko priznanje Obrane grada Zagreba za zasluge u Domovinskom ratu.
Bavio se i slikarstvom te izradom karikatura.
Kako je to rekla autorica Nada Vrkljan-Križić, "... sve do kraja – skroman i povučen kakav je već bio, Percl je bio ozbiljan i usredotočen promatrač i komentator vremena u kojem je živio, svjedok običnosti svakodnevnoga života i malih ljudskih sudbina."


Izvor: wikipedija

Nagrada Milivoj Körbler dodjeljuje se posthumno kantautoru Ivanu – Ivici Perclu za njegov ukupni glazbeni opus te doprinos u promicanju hrvatskih glazbenika, članova HDS-a.

Skladatelj, gitarist, pjevač, šansonijer, pjesnik, karikaturist, slikar, organizator i voditelj, Ivica Percl bio je svestrani umjetnik čije društvene zasluge ne zaostaju za onim umjetničkima. Čovjek koji se uvijek zalagao za druge, prije svega za mlade, godinama je uspješno organizirao i vodio Glazbenu tribinu Hrvatskog društva skladatelja ili klupski program u Klubu Muzičke omladine Podroom, stvorivši tako nizu svojih kolega prostor za predstavljanje i afirmaciju.

Čovjek koji je s jednakim entuzijazmom nastupao u reprezentativnom koncertnom prostoru svog rodnog Zagreba, kao i u seoskom domu kulture, širio je tako svoj nenadmašni optimizam do posljednjih dana života, ali i uvjerenje da svaki čovjek ima potrebe za kulturom i umjetnošću. Tako je i 1991. godine njegovo uključenje u Domovinski rat bilo samorazumljivo, pa je obilazio bojišnice izvodeći svoje ratne i domoljubne šansone za postrojbe Hrvatske vojske.

Iza njega je ostalo preko dvije stotine i pedeset šansona na stihove osamdeset i pet hrvatskih pjesnika, te pedesetak na vlastite stihove. Širokoj javnosti najpoznatiji će ipak ostati kao „Stari Pjer“, prema šansoni Đorđa Novkovića, koju je prvi put izveo na festivalu Zagreb '68. i koja je od tada bila njegov zaštitni znak.


Hrvatsko društvo skladatelja i njegovi članovi posebno duguju Ivanu – Ivici Perclu Glazbene tribine koje je osmišljavao, organizirao i vodio od kraja 1996. pa do desetak dana pred smrt u ožujku ove godine. Na njima je s velikom pažnjom predstavio impozantan broj skladatelja, izvođača, pjesnika i ostalih istaknutih umjetnika čiji su život i rad vezani uz hrvatsku glazbu i kulturu.

Izvor: www.hds.hr (hrvatsko društvo skladatelja)