Član
- Učlanjen(a)
- 08.10.2009
- Poruka
- 1.849
Ispovijest jednog cicoljupca
Autor: Ribafish
Svoju priču o ljubavi prema grudima ispričao nam je Ribafish
U jednom nas trenutku iz tople mile pećnice napunjene cugom i klopom izvade nekakva kliješta ili koščati prsti. Kad kroz tijesnu stijenku jedva nekako ispadnemo na hladno i suho mjesto, vidimo maskirane stričeke u bijelom, puno instrumenata i odvratnu bjelinu. Nakon što još, ničim izazvani, fasujemo šamar po guzi, prva lijepa stvar koja nam se dogodi u životu je – sisa. I ljubav je rođena. Sljedeću će godinu, pa i dulje, mali bezbrižni beboslavi srkati nektar na anatomski gumbić iz toplog jednorogog balona većeg od njihove glave, a siroti će očevi dobiti izgon od mandarina koje su devet mjeseci predano rasle u grejpove... I onda se čudite što smo opsjednuti?
Glavom u stativu
Oko pete godine dječaci obično prestanu natezati dojke i prebacuju se na nogometnu loptu, sve dok ne dođu u pubertet kad iz čiste ljubomore i zavisti počnu šlatati cure. Zašto? Pa zato što sami nemaju sise, time ni igračke bilo koje fele pa se osjećaju zakinuti. Nešto kasnije dolazi i do osnovne tipizacije muškog roda na sisne, guzne i stiliste.
Guze su divna stvar, te oble, sočne opne bubnja, kao tvrdi otočići koji izranjaju iz plavog oceana. Ali su ipak samo guze, jer guze imamo i mi muškarci. Zato sise, osim dikanoida i đapićoida – nemamo. I one su nam vječna inspiracija. Pa tako i meni, koji sam prvi put ozbiljno promotrio prvu oblinu kad je u četvrtom osnovne narasla na tijelu S. L. (11). Bio je tjelesni, ona je imala nešto novo, a kako muškarci ne mogu raditi dvije stvari istovremeno, ja sam, umjesto da otrčim po loptu, udario glavom u stativu. Nije joj bilo ništa, stativi, ali uskoro se povijest ponovila.
Kolegice S. S. (12) i S. S. (12) istovremeno su propupale, a primitivniji primjerci muškog roda to su po hodniku koristili za iznenadno šlatanje u vrijeme malog odmora. Kako sam kao mladić više vremena trošio na čitanje nego na treniranje, ali i morao slijediti trendove, prvi pokušaj ulova za cicu završio je pet centimetara od nje te vrlo precizno plasiranom forhend šamarčugom na mom bucmastom razmaženom pinki obraščiću. Pa se S. S. (smeđa, crvena je S. S. bila brža i neuhvatljivija) još morala meni ispričavati i grliti me dok sam plakao na stepenicama.
Prva trojka na faksu
I tako sam jedno dulje razdoblje prešao isključivo na vizualni doživljaj. Sredinom osamdesetih Start je bio jedini izvor erotike. Još nije bilo magazina tipa Erotike ni slovenskog trasha Vrući Kaj (engl. Hot What), Playboy je bio dalek i skup, na televiziji dobro da je poljubaca i bilo... Mogli smo se paliti samo na čitačice vijesti. Cice su bile dostupne jedino na moru. U kruženjima barkom oko otočića, kad bismo pasli oči na strankinjama u toplesu i botomlesu te nenamjerno gazili iritantne ronioce i sitnu nejač. Dobro da barka nije imala motor. Još da nisam stalno ja veslao...
I tako su prolazili dani, u srednjoj sam se durio na K. B. (17) jer se nije htjela družiti, a kako sam u JNA u Vranju i Uroševcu više gledao da preživim nego u dekoltee jedrih Srpkinja i Kosovarki, moje idolopoklonstvo krafnolikim ženskim lojnim žlijezdama vjerojatno potječe od dana kad sam prvu primio u ruku (s pristankom osobe B) na prvoj godini faksa. Tek? Da, znam. Ali i nad tek postoji tek – osjećaj i nije bio neki, jer kako sam još bio djevac, više me zanimalo ono pola metra niže. Da, bila je visoka. I prva dojka bila mi je trojka.
I tako krenemo tražiti kruha...
Naravno da znam sve o opsegu i košaricama i američkom načinu bodovanja veličine, no mužjacima je mnogo lakše koristiti se tom poluretardiranom, ali nama dovoljno jednostavnom numerologijom. Naravno da je u vezi jedino bitno kako mentalno funkcionirate i da će sve to trajati dok ne postane dovoljno loše da želi iz veze izaći na bilo koji način. Pa krene... Kako da se izrazim... Krene, krene srati. Tražiti preko kruha pogače, sitničariti i u svemu pretjerivati. Neki skupljaju plavuše, neki manekenke, neki silikonke... Tako da sisoslavi i nisu najcrnja skupina.
Ta velika podskupina, sisoljupci, vrti neki samo njima razumljiv film i dosta su nestašni dok ne ostvare svoj cilj. Njima su grudi na prvome mjestu, nešto tajanstveno, nedorečeno, udaljeno, zabranjeno. Jer oni se vode logikom – za cice se moraš potruditi, smišljati, izmišljati, lagati, laskati... S njima razgovaraš, tepaš im, maziš ih i nunaš. Pobogu, s njima komuniciraš – ako ih znaš probuditi, one će ti se javiti!!!
Divljake koji ih natežu i gnječe kao filu za sarmu prijavite na moj mail pa im je bolje da ne izlaze na svjetlo dana. Oni će naše sirotice... Kreteni primitivni. Pravom sisoju ništa ne može nadomjestiti sliku kad smo orni za šalu na oralu pa legnemo među vaše noge poput mehaničara i jezičkom tražimo to sitno zrno graška onkraj izvora mokrišta, a pred nama pogled na dva brežuljka koji se bibaju gore-dolje kad pogodimo epicentar...
Bolje dojak u ruci...
Vratimo se definiranju ženskih grudi kako ih vidi sisoman. Trojka je taman. Kao Žuja, Tarantinov film ili ćevapi kod Rubelja. Znaš da će te zadovoljiti, znaš da ima i boljeg od toga, ali definitivno i lošijeg. Naravno da ima ljepših oblika u manjem izdanju, pogotovo ako su genetika i netko odozgor pružili sretnoj vlasnici pravilan oblik starih čaša za šampanjac.
Ne onih kao Šiljina njuška. Široka, velika baza, puni krug, kao šestarom iscrtkan – dok je oblizneš po hipotenuzi, osuši ti se jezik. Jer, kako je pjesnik rekao – bolje dojak u ruci nego odojak na grani, dodir grudi je skoro pa početak seksa, a mi smo ipak samo seksualna bića. I kakva god dojka bila, ako smo uz nju, toplu i meku, smiješi nam se snošajčić!
Zar ima išta ljepše nego primiti nešto lijepo u ruke i paziti ga kao goluždravo pače željno ljubavi i topline?! I svaki sis je dobar sis i mi bismo ga na bis! Naravno da nemaju sve žene grudi Arije Giovanni, Veronike Zemanove ni (vjerojatno) Christine Hendricks, ali maštu nam ne možete zabraniti. I veselje kad vas krenemo skidati. U biti je ta radost iščekivanja nešto divno. Sav trud upucavanja i skidanja zvijezda, predigra kakva vama paše i onda taj trenutak kad grudnjak okine kao bas žica na gitari, a ti rukom uhvatiš novu igračku...
Čudnogruđe
Uvijek si postavim pitanje – je li prije bio grudnjak ili mašnica na daru? Radost je tu negdje... Osim ako nas ne iznenadi čudnogruđe iliti wanderbra, ali o tome sam već plaka... pisao prije nekoliko mjeseci pa nećemo u ranu. Taj faktor iznenađenja kad prvi put na pola metra od centra za cuclanje ugledamo ta dva prhka hambija, ureže nam se duboko i s tim kasnije baratamo kao s vašim JMBG-om jer sam čin seksa ionako uglavnom ovisi o našem trudu i inspiraciji.
Napipah se cica u životu. Miline... Svega je tu bilo, od minijatura do asteroida, od grožđica do bova, od stamenih do pudingića... I u 90 posto slučajeva lijeva je veća. I u 100 posto slučajeva bio sam naporan i ne puštao. K’o fudbaler na cajku.
I uživam gledati ženske grudi i uvijek ću uživati, ma što vi o tome mislile. A da ne želite da vam gledamo u grudi, nosile biste široke košulje, pa čkomite. Ili si sjenilom nacrtajte oči na dekolteu ako vam je stalo da znamo koje su vam boje. Oči.
Pizza zvana Žena
Jedini je problem što se mnogi od nas brzo zasite svojih igračaka jer ih gurnu negdje iza ormara. Ali da sutradan opet vide tu istu igračku na stolu, vjerojatno bi se bacili na nju, zar ne? Muškarci će uvijek gledati ženske grudi jer to ujedinjuje njihov kolekcionarski, sportski i avanturistički duh. Ali normalnom muškarcu sise nisu prioritet nego bonus i ne umišljajte da će vas prevariti zbog para većih. Sise su sastavni dio pizze zvane Žena.
I samo je na vama hoćete li svom dečku pružiti zaleđenu margheritu za 23 kune ili “frutti di mare con funghi di eros mit shnitzell und kapare i s rubom punjenim sirom”. Pa da svi uživaju. I ekstra špek, naravno.
Gadgeti za dobrobit dojki
Muškarce treba učiti da budu pažljivi prema njima
Neutrosis – komad kartona koji se stavi oko ženskog vrata da bi se spriječilo buljenje u cice. Isti se princip koristi kad se vježba daktilografija. Ako je muškarac pri testu prenervozan, tjerajte to od sebe.
Grizometar – komadić plastike s rupicom u sredini stavi se na njegov mali prst i mjeri izdržljivost ugriza. Poanta je u tome da na svom tijelu isproba koliko jako smije gristi bradavice. Naravno, postoji i ekstremniji test...
Testognječ – klasična antistresna loptica, malo ispumpana. Dajte mu je i recite da zamisli da je vaša dojka. Ako pretjera, dohvatite je vi i recite da zamisli da je to njegova nježna zona.
Gips sisa – odlijte svoju dražu dojku u gipsu i recite: ovo je moja najdraža prijateljica, želim da takva i ostane.
Grincajg test – odrežite trakicu koja povezuje povrće za juhu. Uzmite mrkvu najsličniju njegovu penisu. Kraljevski zagrizite stražnjim zubima da se čuje ono opako “hrsk”. Kažite: “Hoćeš mi opet gristi bradavice?” Imate mir...
Autor: Ribafish
Svoju priču o ljubavi prema grudima ispričao nam je Ribafish
U jednom nas trenutku iz tople mile pećnice napunjene cugom i klopom izvade nekakva kliješta ili koščati prsti. Kad kroz tijesnu stijenku jedva nekako ispadnemo na hladno i suho mjesto, vidimo maskirane stričeke u bijelom, puno instrumenata i odvratnu bjelinu. Nakon što još, ničim izazvani, fasujemo šamar po guzi, prva lijepa stvar koja nam se dogodi u životu je – sisa. I ljubav je rođena. Sljedeću će godinu, pa i dulje, mali bezbrižni beboslavi srkati nektar na anatomski gumbić iz toplog jednorogog balona većeg od njihove glave, a siroti će očevi dobiti izgon od mandarina koje su devet mjeseci predano rasle u grejpove... I onda se čudite što smo opsjednuti?
Glavom u stativu
Oko pete godine dječaci obično prestanu natezati dojke i prebacuju se na nogometnu loptu, sve dok ne dođu u pubertet kad iz čiste ljubomore i zavisti počnu šlatati cure. Zašto? Pa zato što sami nemaju sise, time ni igračke bilo koje fele pa se osjećaju zakinuti. Nešto kasnije dolazi i do osnovne tipizacije muškog roda na sisne, guzne i stiliste.
Guze su divna stvar, te oble, sočne opne bubnja, kao tvrdi otočići koji izranjaju iz plavog oceana. Ali su ipak samo guze, jer guze imamo i mi muškarci. Zato sise, osim dikanoida i đapićoida – nemamo. I one su nam vječna inspiracija. Pa tako i meni, koji sam prvi put ozbiljno promotrio prvu oblinu kad je u četvrtom osnovne narasla na tijelu S. L. (11). Bio je tjelesni, ona je imala nešto novo, a kako muškarci ne mogu raditi dvije stvari istovremeno, ja sam, umjesto da otrčim po loptu, udario glavom u stativu. Nije joj bilo ništa, stativi, ali uskoro se povijest ponovila.
Kolegice S. S. (12) i S. S. (12) istovremeno su propupale, a primitivniji primjerci muškog roda to su po hodniku koristili za iznenadno šlatanje u vrijeme malog odmora. Kako sam kao mladić više vremena trošio na čitanje nego na treniranje, ali i morao slijediti trendove, prvi pokušaj ulova za cicu završio je pet centimetara od nje te vrlo precizno plasiranom forhend šamarčugom na mom bucmastom razmaženom pinki obraščiću. Pa se S. S. (smeđa, crvena je S. S. bila brža i neuhvatljivija) još morala meni ispričavati i grliti me dok sam plakao na stepenicama.
Prva trojka na faksu
I tako sam jedno dulje razdoblje prešao isključivo na vizualni doživljaj. Sredinom osamdesetih Start je bio jedini izvor erotike. Još nije bilo magazina tipa Erotike ni slovenskog trasha Vrući Kaj (engl. Hot What), Playboy je bio dalek i skup, na televiziji dobro da je poljubaca i bilo... Mogli smo se paliti samo na čitačice vijesti. Cice su bile dostupne jedino na moru. U kruženjima barkom oko otočića, kad bismo pasli oči na strankinjama u toplesu i botomlesu te nenamjerno gazili iritantne ronioce i sitnu nejač. Dobro da barka nije imala motor. Još da nisam stalno ja veslao...
I tako su prolazili dani, u srednjoj sam se durio na K. B. (17) jer se nije htjela družiti, a kako sam u JNA u Vranju i Uroševcu više gledao da preživim nego u dekoltee jedrih Srpkinja i Kosovarki, moje idolopoklonstvo krafnolikim ženskim lojnim žlijezdama vjerojatno potječe od dana kad sam prvu primio u ruku (s pristankom osobe B) na prvoj godini faksa. Tek? Da, znam. Ali i nad tek postoji tek – osjećaj i nije bio neki, jer kako sam još bio djevac, više me zanimalo ono pola metra niže. Da, bila je visoka. I prva dojka bila mi je trojka.
I tako krenemo tražiti kruha...
Naravno da znam sve o opsegu i košaricama i američkom načinu bodovanja veličine, no mužjacima je mnogo lakše koristiti se tom poluretardiranom, ali nama dovoljno jednostavnom numerologijom. Naravno da je u vezi jedino bitno kako mentalno funkcionirate i da će sve to trajati dok ne postane dovoljno loše da želi iz veze izaći na bilo koji način. Pa krene... Kako da se izrazim... Krene, krene srati. Tražiti preko kruha pogače, sitničariti i u svemu pretjerivati. Neki skupljaju plavuše, neki manekenke, neki silikonke... Tako da sisoslavi i nisu najcrnja skupina.
Ta velika podskupina, sisoljupci, vrti neki samo njima razumljiv film i dosta su nestašni dok ne ostvare svoj cilj. Njima su grudi na prvome mjestu, nešto tajanstveno, nedorečeno, udaljeno, zabranjeno. Jer oni se vode logikom – za cice se moraš potruditi, smišljati, izmišljati, lagati, laskati... S njima razgovaraš, tepaš im, maziš ih i nunaš. Pobogu, s njima komuniciraš – ako ih znaš probuditi, one će ti se javiti!!!
Divljake koji ih natežu i gnječe kao filu za sarmu prijavite na moj mail pa im je bolje da ne izlaze na svjetlo dana. Oni će naše sirotice... Kreteni primitivni. Pravom sisoju ništa ne može nadomjestiti sliku kad smo orni za šalu na oralu pa legnemo među vaše noge poput mehaničara i jezičkom tražimo to sitno zrno graška onkraj izvora mokrišta, a pred nama pogled na dva brežuljka koji se bibaju gore-dolje kad pogodimo epicentar...
Bolje dojak u ruci...
Vratimo se definiranju ženskih grudi kako ih vidi sisoman. Trojka je taman. Kao Žuja, Tarantinov film ili ćevapi kod Rubelja. Znaš da će te zadovoljiti, znaš da ima i boljeg od toga, ali definitivno i lošijeg. Naravno da ima ljepših oblika u manjem izdanju, pogotovo ako su genetika i netko odozgor pružili sretnoj vlasnici pravilan oblik starih čaša za šampanjac.
Ne onih kao Šiljina njuška. Široka, velika baza, puni krug, kao šestarom iscrtkan – dok je oblizneš po hipotenuzi, osuši ti se jezik. Jer, kako je pjesnik rekao – bolje dojak u ruci nego odojak na grani, dodir grudi je skoro pa početak seksa, a mi smo ipak samo seksualna bića. I kakva god dojka bila, ako smo uz nju, toplu i meku, smiješi nam se snošajčić!
Zar ima išta ljepše nego primiti nešto lijepo u ruke i paziti ga kao goluždravo pače željno ljubavi i topline?! I svaki sis je dobar sis i mi bismo ga na bis! Naravno da nemaju sve žene grudi Arije Giovanni, Veronike Zemanove ni (vjerojatno) Christine Hendricks, ali maštu nam ne možete zabraniti. I veselje kad vas krenemo skidati. U biti je ta radost iščekivanja nešto divno. Sav trud upucavanja i skidanja zvijezda, predigra kakva vama paše i onda taj trenutak kad grudnjak okine kao bas žica na gitari, a ti rukom uhvatiš novu igračku...
Čudnogruđe
Uvijek si postavim pitanje – je li prije bio grudnjak ili mašnica na daru? Radost je tu negdje... Osim ako nas ne iznenadi čudnogruđe iliti wanderbra, ali o tome sam već plaka... pisao prije nekoliko mjeseci pa nećemo u ranu. Taj faktor iznenađenja kad prvi put na pola metra od centra za cuclanje ugledamo ta dva prhka hambija, ureže nam se duboko i s tim kasnije baratamo kao s vašim JMBG-om jer sam čin seksa ionako uglavnom ovisi o našem trudu i inspiraciji.
Napipah se cica u životu. Miline... Svega je tu bilo, od minijatura do asteroida, od grožđica do bova, od stamenih do pudingića... I u 90 posto slučajeva lijeva je veća. I u 100 posto slučajeva bio sam naporan i ne puštao. K’o fudbaler na cajku.
I uživam gledati ženske grudi i uvijek ću uživati, ma što vi o tome mislile. A da ne želite da vam gledamo u grudi, nosile biste široke košulje, pa čkomite. Ili si sjenilom nacrtajte oči na dekolteu ako vam je stalo da znamo koje su vam boje. Oči.
Pizza zvana Žena
Jedini je problem što se mnogi od nas brzo zasite svojih igračaka jer ih gurnu negdje iza ormara. Ali da sutradan opet vide tu istu igračku na stolu, vjerojatno bi se bacili na nju, zar ne? Muškarci će uvijek gledati ženske grudi jer to ujedinjuje njihov kolekcionarski, sportski i avanturistički duh. Ali normalnom muškarcu sise nisu prioritet nego bonus i ne umišljajte da će vas prevariti zbog para većih. Sise su sastavni dio pizze zvane Žena.
I samo je na vama hoćete li svom dečku pružiti zaleđenu margheritu za 23 kune ili “frutti di mare con funghi di eros mit shnitzell und kapare i s rubom punjenim sirom”. Pa da svi uživaju. I ekstra špek, naravno.
Gadgeti za dobrobit dojki
Muškarce treba učiti da budu pažljivi prema njima
Neutrosis – komad kartona koji se stavi oko ženskog vrata da bi se spriječilo buljenje u cice. Isti se princip koristi kad se vježba daktilografija. Ako je muškarac pri testu prenervozan, tjerajte to od sebe.
Grizometar – komadić plastike s rupicom u sredini stavi se na njegov mali prst i mjeri izdržljivost ugriza. Poanta je u tome da na svom tijelu isproba koliko jako smije gristi bradavice. Naravno, postoji i ekstremniji test...
Testognječ – klasična antistresna loptica, malo ispumpana. Dajte mu je i recite da zamisli da je vaša dojka. Ako pretjera, dohvatite je vi i recite da zamisli da je to njegova nježna zona.
Gips sisa – odlijte svoju dražu dojku u gipsu i recite: ovo je moja najdraža prijateljica, želim da takva i ostane.
Grincajg test – odrežite trakicu koja povezuje povrće za juhu. Uzmite mrkvu najsličniju njegovu penisu. Kraljevski zagrizite stražnjim zubima da se čuje ono opako “hrsk”. Kažite: “Hoćeš mi opet gristi bradavice?” Imate mir...