Ispovest tate koji je kancelariju zamenio kuhinjom

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Ispovest tate koji je kancelariju zamenio kuhinjom

Blic žena

Recesija koja je tokom prošle godine protutnjala Evropom uglavnom je ostavljala muškarce bez posla, te su se neki od njih našli u ulozi u kojoj su vekovima bile samo žene. Postali su tate sa punim radnim vremenom, u kući, gde kuvaju, peru, peglaju i brinu. Kako se u toj ulozi snalaze i koliko to utiče na njihovu muškost otkrio je nekadašnji direktor Kit Kendirk, koji brine o troje dece dok njegova žena zarađuje za celu porodicu.

1.jpg
Kit ima pune ruke posla sa svoje troje dece


OBIČAN DAN
Tog popodneva sam završio sa peglanjem, raspakovao namirnice, napunio mašinu za sudove i pospremio krevete. Sad je samo trebalo da moja dva sina ubacim u auto i pokupim njihovu sestru iz škole, ali je moj trogodišnji sin Sem, odbijao da se pomeri.
- Hladno je i pada kiša - rekao je.
- Moramo da idemo - odgovorio sam pokazujući na sat i na kaput koji treba da obuče.
- Neću - brecnuo se na mene, a zatim se u priču "ubacio" i šestogodišnji Tom.

- Neću ni ja da idem, ostajemo nas dvojica ovde, a ti idi po Dejzi.
Bilo je krajnje vreme da preuzemem kontrolu. Oborio sam Toma na pod i na silu mu obuo cipele, a onda mu ugrao ruke u rukave kaputa. Zgrabio sam Sema, bez cipela i kaputa i stavio ga pod ruku kao loptu.

- Krenuli smo - rekao sam dok sam ih vukao u ledenu februarsku noć.
Pogledao sam na sat. Već smo kasnili. Vezao sam sinove kad sam ih strpao u sedišta i stavio ključ u volan. Klik. Probao sam ponovo. Klik. Crkao je akumulator. Zvao sam ženu i rekao joj da će morati da izađe iz kancelarije i pokupi Dejzi, njenu kćerku iz prethodnog braka. Onda sam udario glavom o volan i kroz stisnute zube počeo da vičem.

Ovako izgleda jedan običan dan ove neobične britanske porodice.

RECESIJA MUŠKARACA
Kit je do pre osam meseci bio sam menadžer u jednoj od najvećih izdavačkih kuća u Britaniji. Onda je u 46. godini postao višak - žrtva recesije.
- Ovaj termin stvoren je kako bi se opisala promena tokom koje je mnogo više muškaraca nego žena ostalo bez posla u Americi i Britaniji. Uticaj je bio poražavajući jer za razliku od žena, muškarci pridaju više značaja svojoj ulozi onoga ko zarađuje i obezbeđuje porodicu, te njihov neuspeh na ovom polju može da dovede i do velikih konflikata u braku - priča.
Do pre dva meseca Kit je non-stop tražio posao koji bi mu omogućio dovoljno novca da isplati porodičnu hipoteku i plati račune. Nakon nebrojenih odbijanja, njegova žena je morala da se odrekne karijere frilensera i rada od kuće i da se vrati u kancelariju koju je napustila pre osam godina kada je rodila prvo dete.

2.jpg

MUŠKARAC U KUHINJI
- Žena i ja smo potpuno zamenili uloge. Ona radi od 8 ujutru do 7 uveče, kao urednik ženskog magazina, dok ja radim sve ono što je ona radila: pranje, peglanje, kuvanje, čišćenje, vodim decu u školu, igram se sa njima, kupanje, mirim ih kad se svađaju...
Ona na svom novom poslu zarađuje onoliko koliko sam ja zarađivao na svom starom poslu, a ja sad ne zarađujem ni cvonjka - kaže Kit koji sebe vidi kao "jednog prilično nevidljivog tatu".
Kaže da se uvek identifikovao kroz posao, jer je još kao mladić od 20 godina počeo da radi u lokalnim novinama, lagano se penjući ka uspehu. Poslednjih 15 godina je radio za tri najveće britanske izdavačke kompanije.

- Činjenica da neću raditi do penzije me je unervozila, uplašila i oduzela svu kontrolu. Kad na to dodam i da moja žena zarađuje za celu porodicu, osećam se manje muškarac. Da smo mogli da biramo, ona bi i dalje radila od kuće jer je to volela, a ja bih radio u kancelariji - kaže ovaj britanac koji kaže da se tuga zbog gubitka posla kod njega odvijala u devet faza.

FAZA 1: PORICANJE
Kit je uvek mislio da je njegov posao siguran, pa je samo par meseci pre toga rešio da se venča.
- Kada mi je šef rekao da sam otpušten uz šoljicu kafe u njegovoj kancelariji, moja prva pomisao bila je: "Super, dobiću otpremninu. Sad ću sebi moći da priuštim medeni mesec!". Vest sam svojoj budućoj ženi saopštio dok je tražila venčanicu. Ona je mislila da treba da otkažemo venčanje. Međutim, ja sam ubedio i sebe i nju da je ovo zapravo prikriveni blagoslov jer ću dobiti otpremninu, ubrzo naći nov posao i da ne treba da se odreknemo medenog meseca na Korzici. Nikome nismo rekli da sam dobio otkaz. Mene je bilo suviše sramota, a moja žena nije htela da naši roditelji brinu - kaže Kit.

3.jpg

Ovom tati je trebalo veoma dugo da se privikne na sve ženske poslove vezane za održavanje domaćinstva, ali danas koristi svoje menadžerske sposobnosti da iazđe na kraj sa decom


FAZA 2: TRAŽENJE NOVOG POSLA
Ova faza nastupila je čim smo se vratili sa medenog meseca, a tada je već prošlo dva meseca od kad je Kit prestao da radi. Manijakalno je tražio bilo kakav posao, čak je učio i nove veštine kako bi ih dodao u CV. Posalo je više od 100 prijava, a na većinu nije dobio nikakav odgovor i bio je pozvan na svega dva intervjua.

FAZA 3: PANIKA
Kako je novac ponestajao tako je nastajala panika. Hipoteku su sa 7 povećali na 25 godina, otkazali su penzioni fond i prestali su da kupuju u radnjama u kojima su do tada kupovali.


FAZA 4: POVLAČENJE
- Tokom ove faze prekinuo sam kontakt sa mnogim prijateljima, a samo sam onim najbližim rekao šta se desilo, dok sam drugima pričao kako mi je posao dosadio i kako sam rešio da istražujem druge mogućnosti. Sve u svemu mnogo sam lagao, kako čekam pravu priliku i vagam svoje opcije. Međutim, kako se Božić približavao sve sam više padao.

FAZA 5: OPIJANJE
- Sve više sam pio, a sve je počelo kao način da pobegnem iz kuće, dok sam društvo pronašao među redovnim gostima u pabu. Ćaskali smo o fudbalu i ceni piva, što je bilo mnogo lakše od opsesivnih misli vezanih za pronalazak posla. Sve sam duže ostajao napolju i sve kasnije dolazio kući što je dovodilo do sve ćešćih svađa sa ženom, zbog čega sam još više pio, a da bih pio zadužio sam se.

FAZA 6: INTERNET KOCKANJE
- Prijatelj mi je ispričao o internet kladionicama baš tokom Svetskog prvenstva, probao sam i odmah dobio 100 funti. Laka lova. Pomislih, a što ne bi ponovo. Podigao sam 200 funti sa kartice i stavio ih na tenisera za koga nikada ranije nisam čuo i izgubio sam. Da stvar bude gora, ili možda bolja, moja žena je na kompjuteru uvidela šta sam radio i desila se najveća od svih svađa koja se završila tako što sam se kleo da to više nikada neću uraditi. Onda je u januaru došlo vreme da zamenim uloge sa ženom.

FAZA 7: MIRENJE SA SITUACIJOM
- Pomirio sam se sa tim da nikada neću biti super direktor, kakvim sam se nekada zamišljao.

FAZA 8: OGORČENOST
- Bio sam ozlojeđen i ogorčen jer se sav moj profesionalni život sveo na ništa, a naročito me izluđivalo što je moja žena lako našla posao. Mučilo me je pitanje jel to zbog toga što je ona žena, a ja muškarac? Jedne večeri sam sačekao da moja žena dođe sa posla i onda sam sve svoje frustracije sručio na nju.
- Znaš li ti kako izgleda beskonačno pranje, peglanje i skupljanje za troje dece i to bez i jedne reči zahvalnosti. Znaš li? - pitao sam je.
Ona me je pogledala zapanjeno.
- Kit, čuješ li ti sebe? Ja sam sve to radila, sve to oko čega ti kukaš. Imaš li uopšte predstavu koliko imaš sreće? Znam da ti nis kriv za ovo, ali nisam ni ja - rekla je.
Nekoliko dana posle toga nismo razgovarali, a onda su se prošle nedelje tri stvari desile od jednom. Dejzi se probudila žaleći se na bol u donjem delu leđa. Tom se probudio sa groznim kašljem, a onda na putu do vrtića, Sem je pao na pločnik i rasekao usnu. Do tog doba moja žena je već otišla na posao, pa sam ih sve troje sam vodio kod lekara. Tamo su me ubedili da ni jedna boljka nije strašna, pa smo pola sata kasnije bili kod kuće. Ostatak dana sam proveo raznoseći supe, sendviče i voće za moja tri pacijenta.
- Šta se ovde desilo - pitala je moja žena kad je došla kući. Pošto sam joj sve ispričao, zagrlila me je.

- Hvala bogu što si bio ovde - rekla je.

FAZA 9: PRIHVATANJE
Prihvatio sam da je ovo sada moja uloga u životu i počeo da verujem da možda i nisam takav mrgudni tata. Trudim se da svoje menadžerske sposobnosti usmerim na kuću i decu, a što se tiče mog osećaja muškosti, pa sad sam pravi muškarac jer sam izbacujem đubre.


 
Član
Učlanjen(a)
22.10.2009
Poruka
688
Ha, Britanci! Manje muško-više muško... Ja sam odrasla u porodici gde je mama uvek više zarađivala od tate, gde je tata i tada i sada imao ogromnog udela u svim poslvima - jedino nam nije nikada dozvolio da radimo stvari koje su po njemu fizički teške (usisavanje, ribanje kupatila, krečenje i niz poslova tog tipa). Nikad, ali baš nikad nije kukao zbog toga niti se osećao manje muškarac, niti je ikad njegov autoritet doveden u pitanje! Moj muž je moja podrška i ravnopravni partner na svim nivoima! Nekad više zarađujem ja nekada on - zavisi od posla koji radimo, bitan je konačan rezultat - više novca u zajedničkoj kasi! Ako bi neko morao da da zbog deteta ide na bolovanje išao bo onaj kod koga bi obustave na platu bile manje. Nikad ali nikad nisam čula da se moj muž žali što je ostao u kući sa devetomesečnom bebom jer sam ja dobila posao koji se ne propušta! Nisam primetila ni da mu je bilo bilo šta teško da uradi!
Taj osećaj manjeg muškarca imaju samo oni koji i onako imaju osećaj niže vrednosti pa im je ovo baš zgodno da sve svoje promašaje prebace na to što je u kući!
 
Natrag
Top