Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Isidora Žebeljan

i.z..jpg

Isidora Žebeljan (Beograd, 27. septembar 1967) je istaknuta srpska kompozitorka mlađe generacije i dopisna članica SANU. Osnovne i poslediplomske studije završila je na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu gde trenutno živi i stvara.


Biografija

Isidora Žebeljan je rođena 27. septembra 1967. godine u Beogradu.

Redovne i poslediplomske studije kompozicije završila je na Katedri za kompoziciju i orkestraciju na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Vlastimira Trajkovića.

Tokom studija bila je član grupe mladih kompozitora „Sedam veličanstvenih”, koja je na inovativan i nekonvencionalan način prezentovala svoju muziku.

Od 1993. je radila kao asistent na Katedri za kompoziciju i orkestraciju FMU u Beogradu, a od 2002. godine radi kao docent na istoj katedri.

Isidora Žebeljan je do sada napisala 25 kompozicija za različite instrumentalne, vokalno-instrumentalne i vokalne ansamble: od kompozicija za solo instrument, preko kamerne i simfonijske muzike, do opere.


Dela

Izvođenja

Muzika Isidore Žebeljan izvođena je na koncertima i festivalima u Srbiji, bivšoj Jugoslaviji, kao i u:

  • Velikoj Britaniji
    • London — Barbikan centar (engl. Barbican Centre), Teatar Sadler's Wells (engl. Sadler's Wells Theatre), Nacionalna galerija (engl. National Gallery), Vigmor hol (engl. Wigmore Hall), Rozal koledž muzike (engl. Rozal College of Music),
  • Italiji
    • Rim — Opštinska galerija moderne i savremene umetnosti (itаl. Galleria Comunale d'Arte Moderna e Contemporanea),
    • Milano — Teatar dell'Elfo (itаl. Teatro dell'Elfo),
    • Venecija — Teatar piccolo Arsenale (itаl. Teatro piccolo Arsenale),
    • Torino — Auditorijum Radio-televizije Italije (itаl. Auditorium RAI),
  • Holandiji
    • Amsterdam — Muzički centar Ijsbreker (hol. Music Centre De Ijsbreker), Teatar Fraskati (hol. Frascati Theatre),
  • Austriji — Bečka kamerna opera (nem. Wiener Kammeroper),
  • SAD — Centar za novu muziku pri Univerzitetu u Ajovi (engl. Center for New Music – University of Iowa) i
  • Francuskoj.
Muziku Isidore Žebeljan izvode renomirani svetski ansambli poput The Academy of St Martin in the Fields iz Londona, orkestar RAI iz Torina, London Brass, Brodsky Quartet, Nieuw Ensemble iz Amsterdama.

Ekskluzivni izdavač muzike Isidore Žebeljan je izdavačka kuća BMG Ricordi.


Saradnja

Sarađivala je sa umetnicima svetske reputacije (operski režiser Dejvid Pauntni (engl. David Pountney), violinista i dirigent Kristof Popen (nem. Cristoph Poppen), dirigent Loren Vajankur (fr. Lorraine Vaillancourt) i video-art umetnik Bil Viola (engl. Bill Viola)).


Naručena dela

Opera „Zora D“

Opera „Zora D“ je prva srpska opera koja je svetsku premijeru imala u inostranstvu (Amsterdam, jun 2003.) i prva srpska opera koja je inscenirana u inostranstvu posle 1935. godine, kada je Konjovićeva „Koštana“ postavljena u Pragu.

„Zora D“ je nastala kao narudžbina Dženezis fondacije (engl. Genesis Foundation) iz Londona.

U produkciji Opera Studija Holandije (hol. Opera Studio Nederland) i Bečke kamerne opere (nem. Wiener Kammeroper), „Zora D“ je premijerno izvedena u Amsterdamu 15. juna 2003. godine u režiji Dejvida Pauntnija i Nikole Rab (nem. Nicola Raab), sa solistima iz Holandije i Estonije, uz učešće Novog ansambla (hol. Nieuw Ensemble) iz Amsterdama, pod upravom dirigenta Vinfrida Mačevskog (hol. Winfried Maczewski).

Operom „Zora D“, 25. oktobra 2003. godine, otvorena je jubilarna 50. sezona postojanja Bečke kamerne opere, nakon čega se ova opera nalazila na stalnom repertoaru ove kuće. Orkestrom Bečke kamerne opere dirigovao je Daniel Hojem Kavaca (nem. Daniel Hoyem-Cavazza).

U Beogradu je opera „Zora D“ izvedena na otvaranju 36. BEMUS-a, 2. i 3. oktobra 2004. godine na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta, u koprodukciji BEMUS-a i austrijsko-holandskih kamernih pozorišta sa solistima iz Holandije i Estonije, solistima Beogradske filharmonije i dirigentom Premilom Petrovićem, u režiji Dejvida Pauntnija i Nikole Rab.


Kompozicija „Pesma putnika u noći“

Kompozicija „Pesma putnika u noći“ prvo je muzičko delo jednog srpskog kompozitora koje je naručeno i pisano za ansambl Academy of Saint Martin in the Fields iz Londona. Ta kompozicija nalazi se na stalnom repertoaru ovog svetski renomiranog ansambla, a pisana po narudžbini Dženezis fondacije povodom otvaranja izložbe The Passions jednog od najvećih video-art umetnika danas, Bila Viole.


Kompozicija „Skomraška igra“

Dženeziz fondacija i Academy of Saint Martin in the Fields naručili su od Isidore Žebeljan i kompoziciju za kamerni orkestar „Skomraška igra“, koja je premijerno izvedena 3. februara 2005. u Vigmor Holu, u Londonu u izvođenju ansambla Academy of Saint Martin in the Fields pod upravom Isidore Žebeljan i premijerno u Beogradu, u maju 2005. godine sa ansamblom solista Beogradske filharmonije, takođe sa autorkom kao dirigentom.

Iluminacija „Konji Svetog Marka, iluminacija za simfonijski orkestar“

Po porudžbini umetničkog direktora Bijenala u Veneciji Isidora Žebeljan je komponovala delo „Konji Svetog Marka, iluminacija za simfonijski orkestar“, koje je premijerno izvedeno na Bijenalu u Veneciji 22. oktobra 2004. u izvođenju simfonijskog orkestara Friuli di Venezia Giulia, sa dirigentom Kristofom Popenom iz Nemačke.


Kompozicija „Duh iz tikve, bajalica za limeni duvački kvintet“

Ansambl London Bras (engl. London Brass) naručio je kompoziciju „Duh iz tikve, bajalica za limeni duvački kvintet“ koja je premijerno izvedena 1. marta 2006. godine, u koncertnoj sali Kraljevskog muzičkog koledža (engl. Royal College of Music) iz Londona.


Pozorišna i filmska muzika

Isidora Žebeljan je, takođe, i jedan od najistaknutijih savremenih srpskih kompozitora pozorišne i filmske muzike. Do sada je komponovala muziku za preko 30 pozorišnih predstava u produkciji vodećih pozorišta u Srbiji i Crnoj Gori.


Najznačajnije kompozicije

  • „Selište“, elegija za gudački orkestar (BMG Ricordi)
  • „Pep It Up“, fantazija za sopran, klavir, udaraljke i gudački kvintet
  • „Na Dunavu šajka“, scena za sopran, klavir, udaraljke i gudački kvartet
  • „Pikarske scene“ - sinfonia in tre movimenti, za simfonijski orkestar
  • „Rukoveti“, pet pesama za sopran i orkestar
  • „Zora D“, opera u jednom činu
  • „Pesma putnika u noći“, za klarinet i gudački kvartet (BMG Ricordi)
  • „Konji Svetog Marka“, iluminacija za simfonijski orkestar (BMG Ricordi)
  • „Skomraška igra“, za kamerni orkestar (BMG Ricordi)
  • „Duh iz tikve, bajalica za limeni duvački kvintet“ (BMG Ricordi)
  • „Nove Ladine pesme“, za ženski glas i gudački orkestar (BMG Ricordi)

Nagrade i priznanja

Dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti postala je na izbornoj Skupštini 2. novembra 2006. i pri tom najmlađi akademik.

Nagrade Međunarodne tribina kompozitora 1993, nagrada „Vasilije Mokranjac” 2001. godine, nagrada „Stevan Mokranjac“ 2004. godine, kao i tri Sterijine nagrade za najbolju pozorišnu muziku i četiri nagrade YUSTAT Bijenala za najbolju originalnu pozorišnu muziku.

Izvor: Vikipedija


 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Isidora Žebeljan: Kompozitorka koja pleše uz muziku koju stvara

Isidora Žebeljan: Kompozitorka koja pleše uz muziku koju stvara


Blic ženahttp://zena.blic.rs/preporuka/3463/Isidora_Zebeljan_Kompozitorka_koja_plese_uz_muziku_koju_stvara

Veseli muzičari koji sviraju klasiku i dirigent koji đuska pokazuju da ne mora samo popularna muzika da bude zabavna. Takvu atmosferu naša proslavljena kompozitorka Isidora Žebeljan (42), docent na Katedri za kompoziciju i orkestraciju FMU u Beogradu, priželjkuje na svojim koncertima. Nekonvencionalna izvođenja muzike koju stvara su ono u čemu najviše uživa.

iz.jpg
Sanjala je o tome da na njenim koncertima publika šeta, igra, pije… jer muzika treba da bude živa. Zato je i osnovala „Žebeljan orkestar“, po uzoru na stare ciganske bendove


− Oduvek mi je smetalo što klasična muzika ima tu notu uštogljenosti − na koncertu su svi ukočeni, niko ne sme da se pomeri, a mog sina koji se vrpolji, ućutkuju i pokušavaju da smire − zaintrigirala nas je iskrenošću Isidora Žebeljan, kompozitorka koja, kako se pokazalo, u svom poslu uživa do poslednjeg daha.
Priznajemo i mi, na intervju smo krenuli sa predrasudom − biće to verovatno jedan od onih pomalo suvoparnih razgovora, posle kog treba, uz mnogo napora, napraviti priču interesantnu čitaocima koji na koncerte klasične muzike najčešće nevoljno odlaze… ako odlaze, uopšte.
Međutim… predrasude, izgleda, zaista jesu tu da bi bile srušene. Preko puta nas je sedela, očigledno, veoma zanimljiva žena koja toliko voli muziku da je pre dve godine osnovala svoj orkestar muzičara, koji na sceni sviraju, šale se, vesele… dok im ona − Isidora Žebeljan, koja nije učila da drži palicu, diriguje tako što igra, skakuće, i radi sve ono što oseća da treba.
− Sanjala sam o tome da na mojim koncertima publika šeta, igra, pije… jer muzika treba da bude živa. Zato sam i osnovala „Žebeljan orkestar“, po uzoru na stare ciganske bendove. U njemu su vrsni muzičari kojima dirigujem, kako kažu, na neobičan način. Za sada smo još u službi nekih događaja, pa nije sve onako kako smo zamislili, ali i bez obzira na to, ispunjava me kad muzičari posle koncerta kažu koliko su se lepo osećali dok smo bili na sceni. Zato se ne obazirem na negodovanja ljudi iz muzičkih krugova koji, kao da se plaše svega što je drugačije − kaže kompozitorka, koja je prošle godine prema izboru nemačkog lista „Der Freitag“, proglašena za jednu od deset najperspektivnijih ličnosti među političarima, glumcima, vizuelnim umetnicima... iz celog sveta.
−Nemam pojma kako su došli do mene − kaže Isidora još uvek začuđeno, kroz smeh. − Ima mnogo sličnih proklamovanja u svetu, pa nisam svemu tome pridavala veliki značaj, ali sam se lepo osećala − objašnjava skromno.

7809_Isidora_174-web_if.jpg
Suprug Borislav je Isidori saradnik, ali i velika pomoć u organizaciji posla. Kad radi, niko je ne ometa, osim sina Petra za koga je ona prvo mama, pa tek onda poznati kompozitor


POSAO POČINJE ZABAVOM

Mi dodajemo da je to ipak uspeh i pitamo se kako se do njega dolazi. Kako izgleda biti kompozitor, da li se kao u filmovima ili crtanim filmovima inspiracija umetniku prikrada u nekom stanju transa, a on ostavlja sve, dok u bunilu juri papir da zapiše note. Pitamo se i kako je živeti sa umetnikom i smejemo se zajedno još jednoj predrasudi prema kojoj su umetnici čudaci.
− Moj posao je u stvari sličan činovničkom − umetnica pokušava da na duhovit način predstavi rađanje muzike. − Treba biti organizovan, a suprug me je naučio kako se to radi. Uveče napravim plan rada i striktno ga se pridržavam. Radim od toliko do toliko, a tad i tad mi je pauza. S obzirom na to da radim kod kuće, ostaje samo još da sinu Petru objasnim da ne treba svaki čas da mi upada u sobu i da me prekida − demistifikuje kreativni proces žena koja je uspešna i kao supruga i majka.
Priseća se kako se Petar (14), dok je bio mlađi, osećao čudno kad je trebalo u društvu vršnjaka objasniti šta to njegova mama radi. − Pitao me je jednom: „Pa zar nisi mogla da se baviš nekim normalnim poslom?“. Tad mu je to bilo neobično, a danas je već sve drugačije.
Iako kompozitorski posao spada u asketske, samotničke, Isidora deluje kao osoba koja uživa u ljudima i kao neko ko je omiljen u društvu. Duhovitost joj ne manjka, pa verujemo da je zabavno i sarađivati sa njom. Suprug Borislav Čičovački i sestra Milica pišu libreta za Isidorine opere, pa su tako, na pomalo neuobičajen način, u dobrom raspoloženju nastajali „Zora D“, „Maratonci“ i „Simon izabranik“.
− Obično napravimo parti, na kom se porodično okupimo i onda pričamo o delu na kom ćemo raditi. To se pretvori u opštu zabavu, posle čega svako ode da radi svoj posao. Suprug, koji je oboista, biolog i pisac, napravi kostur priče, a onda moja sestra, koja je dramaturg, sve to sredi. Onda ja dobijem libreto u kom sve živo prepravljam, a oni za to vreme samo ćute i žmure − smeje se kompozitorka dok govori o veoma plodonosnoj saradnji sa najbližima.

OSVAJANJE EVROPSKE SCENE

Borislav i ona već neko vreme tragaju za novim muzičkim, tekstualnim i rediteljskim izrazom, a početak toga se može nazreti u poslednjoj operi „Simon izabranik“. Njen rad je veoma cenjen u svetu, a dela joj se izvode u svim evropskim metropolama. Često radi po porudžbini velikih fondacija i umetničkih asocijacija, a „Zora D.“ je prva srpska opera koja je svetsku premijeru imala u inostranstvu. Izvedena je 2002. u Amsterdamu, čime je i prva koja je inscenirana u inostranstvu posle 1935. i Konjovićeve „Koštane“. U Isidorinim delima uživa publika u Velikoj Britaniji, Holandiji, Austriji, Americi, Francuskoj… ali bez obzira na sve uspehe, najdraže joj je osećanje da se bavi poslom za koji može da kaže − to je to! Muzika vlada njome, kako kaže, a kada pronađe prave note ima osećaj da ih je nekad davno čula − to je gotovo neverovatno prepoznavanje.
− Sa pet godina su me roditelji upisali na klavir, a ja sam se stalno, odlazeći na časove, molila samo da još taj čas prođe. Nisam volela da vežbam klavir, ali sam zato stalno eksperimentisala sa muzikom koju sam svirala, pa je to valjda sam početak ljubavi prema komponovanju − seća se umetnica koja je danas dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Dok je bila mlađa pokretali su je pank i trip-hop muzika, a sada se najradije veseli uz ciganske ritmove i staru narodnu muziku koju je zavolela uz oca. Tada se potpuno opusti i ne lovi kompozitorske i muzičarske greške jer Isidora zna koliko je umetnicima podrška dragocena.



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
ИСИДОРА ЖЕБЕЉАН, НАЈМЛАђИ СРПСКИ АКАДЕМИК

ИСИДОРА ЖЕБЕЉАН, НАЈМЛАђИ СРПСКИ АКАДЕМИК

У ритму панка и брејкденса


Стваралачки опус наше талентоване композиторке обухвата филмску, позоришну, камерну, оркестарску музику и опере које се с радошћу изводе широм Европе. Да би показала како класика није досадна, основала је оркестар под својим именом, уз који, током наступа, док диригује, често заигра

За име Исидоре Жебељан везују се бројни суперлативи. Она је, пре свега, најизвођенији српски композитор у иностранству. Пре две године, према избору једног немачког листа, проглашена је, ни мање ни више, него за једну од десет најперспективнијих личности света, а овде у Србији - за личност деценије. Професор је на Катедри за композицију и оркестрацију на Факултету музичких уметности у Београду. Има и свој оркестар. Основала га је са својим супругом Бориславом Чичовачким, обоистом, биологом и писцем. Мама је петнаестогодишњег гимназијалца Петра. Изузетан стваралачки опус који обухвата филмску, позоришну, камерну, оркестарску музику и опере, као и оригиналност и изузетан таленат, утицали су да 2006. године постане најмлађи члан Српске академије наука и уметности. Ових дана, на свечаности поводом 170 година САНУ, изведена је композиција 44-годишње уметнице „Чудо у Шаргану”, из истоимене позоришне представе која је својевремено постављена у Атељеу 212.

Какви осећаји вас обузимају док слушате извођење музике коју сте створили?


Добро памтим своју музику. Мој муж се често изненади што могу одмах, по сећању, све да одсвирам. Музика, иначе, живи од извођача. Оно што је композитор замислио је једно, а извођачи, ако су креативни и талентовани, могу да ту музику представе на најневероватнији начин. Дешавало ми се да чујем извођење које је идејно потпуно другачије од оног израза који имам у глави, а да буде феноменално. Последње искуство тог типа имала сам са Бродски квартетом из Лондона и Штефаном Дором, солистом Берлинске филхармоније. Због те чаролије музика може дуго да траје.

Јесте ли били изненађени кад су вас пре пет година примили за дописног члана САНУ?

Искрено, до тада ми никад није прошло кроз главу да бих могла да будем академик. Све се десило изненада и брзо, с обзиром да сам примљена из првог пута, што није чест случај. Препоручиле су ме колеге из Одељења ликовне и музичке уметности у САНУ. Композитори Душан Радић, мој професор Властимир Трајковић и Дејан Деспић. Ја никад ништа нисам тражила. Увек се све дешавало спонтано. И лепо, и ружно. У животу сам много више добила него што сам очекивала.

Шта вам је донела титула академика?


Много обавеза! Титула захтева посебан друштвени ангажман. Учешће у разним комисијама, управним одборима, писање препорука за разне институције и појединце, пожељно је да посећујете концерте и представе. Речју, требало би да сте свуда присутни. У свему томе мораш да нађеш меру, ако не желиш да запоставиш своју професију. На ивици сам да се повучем у потпуну илегалу.
Преци из Румуније

Шта значи презиме Жебељан? Јесте ли икад истраживали своје корене?


- Моји преци су пореклом из Румуније. Намеравам да искористим чињеницу да сам академик и да се повежем с Румунском академијом наука и уметности, не бих ли преко њих више сазнала о прецима који су дошли у Банат у 18. веку, из вароши Жебељ поред Темишвара. Настанили су се у Перлезу код Зрењанина и од тада су Срби, а шта су били пре тога, не знамо. Мој муж има теорију да су Жебељани пореклом Јермени, пошто и тамо постоји ово презиме. Бака и деда по мами су Срби, она је из Орловата, заправо из Зрењанина, из старе породице Радованчев, а деда из Фаркаждина, од Ђирских (Јованова). Иначе, мама Босиљка је професор српског језика и књижевности и дуго је била директор 15. београдске гимназије, а тата Петар је новинар и писац. Обоје су сад у пензији.

Од кога сте наследили дар за музику?

- У породици с татине стране имају посебан осећај за ритам и били су наклоњени игри. Неки рођаци моје баке били су сеоски свирци. А бака с мамине стране дивно је певала. Мама и тата су волели друштво и у нашој кући су се често окупљали писци, новинари, музичари, глумци и до јутра би се певало. Углавном старе банатске и староградске песме. Наш кум Градимир Аврамов имао је рок-групу „Траг”. Тата је писао текстове, а кум је правио музику. У групи „Траг” тих седамдесетих година певала је, између осталих и Сузана Манчић...

Кад сте почели да учите музику?


У припремно одељење огранка Музичке школе „Даворин Јенко” на Петловом брду, кренула сам са пет година. Моја прва професорка клавира и музике била је Весела Перовић. Код куће тада нисам имала клавир, па сам се свако вече пред спавање молила да га добијем. Клавир сам замишљала и с њим разговарала као да је живо биће. Моји родитељи су једног дана решили да ми услише жељу. Нашли су преко огласа пијанино стар преко сто година. Госпођа која га је продавала за њега није хтела да прими новац, већ поклон. Мама и тата су јој поклонили прелепу бисерну огрлицу. Тај дивни стари пијанино веома је посебан. Не знам како то да објасним, али он је клавир с душом.

Да ли је тачно да нисте волели да вежбате свирање на клавиру?


Није ме привлачио тип музике који се свирао у нижој музичкој школи. Кад сам уписала средњу музичку школу, имала сам тада 12 година, први пут сам свирала „Визије”, Сергеја Прокофјева. Тада сам се заљубила у класичну музику. Открила сам други свет који ми до тада није био јасан и близак. С музиком Прокофјева као да су се небеса отворила. Онда сам упозанала музику Дебисија, Равела, Стравинског и других композитора. У трећем разреду гимназије, упознала сам дивне другаре с којима сам слушала музику такозваног новог таласа и панк музику.

Јесте ли нешто компоновали у панк ритму?


Исидора и диригент Пјер Анри Валадо, Гетеборг, 2009.

Могло би се рећи да је и панка и новог таласа било у мојој музици . Можда чак и дан - данас. У једном делу опере „Маратонци трче почасни круг” чује се једна ствар „Пекиншке патке”. Не знам да ли је ико то до сада провалио.

Ваша „Зору Д” је прва српска опера која је имала премијеру у иностранству. Изведена је у Амстердаму, а потом на отварању 50. сезоне Бечке камерне опере. Написали сте је по наруџбини једне енглеске фондације?


Ту оперу наручила је лондонска Џенезиз фондација. Од тог тренутка постала сам њихов штићеник. Они су од мене још неколико пута наручивали композиције. Рецимо, за отварање изложбе Била Вајоле, познатог видео-арт уметника у Националној галерији у Лондону, кад је изведена моја „Песма путника у ноћи”. И моју другу оперу „Маратонци” наручила је та фондација.

Лидија постала Зора


Како је то писати по поруџбини?


Пикасо је једном рекао да после осам сати рада инспирација дође сама. Код нас још постоји романтичарска слика о уметнику којем, док лежи на ливади или седи у неком ресторану, слети муза на раме и он нешто нажврља за пет минута. Тако нешто је могуће само ако је у питању минијатура. Али за писање романа, опере или симфонијског дела, потребан је супердисциплинован рад. То је посао који може да траје од јутра до мрака годинама. Институција наруџбине помаже да се сконцентришете. Имате рок до ког морате дело да завршите и за то ћете добити новац.

Да ли наручилац можда даје и упутства за стварање дела?

Моја стваралачка слобода никад није била угрожена. Једини захтев за моју прву оперу „Зора Д” био је да се дешава у 20. веку. Један мој пријатељ је баш у то време написао тв-серију сличну чувеној „Зони сумрака”. Одабрала сам једну његову причу и прилагодила је опери. Заједно са супругом Бориславом и сестром Милицом написала сам либрето. И, тако се родила „Зора Д”.

Зашто сте оперу назвали „Зора Д”?


Немам за то тачно објашњење. Занимљиво је да сам ја давала имена ликовима у опери. У оригиналној причи тај лик зове се Лидија. Мени се то име, за лик који сам замишљала, није допало. На крају се испоставило, пошто су у опери коришћени и неки стихови Милоша Црњанског, да су се жена и сестра славног писца звале Вида и Зора као ликови у мојој опери, а ја то нисам раније знала. „Зора Д” је Зора Дулијан.

Занимљиво је да сте написали и једну брејкденс композицију?


Тако сам Енглезима објаснила „Поломка квартет” који је премијерно изведен пре две године у Кентерберију. Поломка је стара игра из источне Србије у којој људи падају на колена, бацају се и ломе. Рекла сам им зато да је то брејкденс из Источне Србије.

Србија хоће да уђе у Европску унију. Какав је допринос уметничке музике томе?


Веома је важна, не само музика, већ култура уопште. Култура народа показује његово лице, да ли је продуховљено, примитивно или вулгарно. Европска цивилизација је веома стара и има високе домете. Да би прихватила неки народ као равноправан, очекује да јој он покаже да има достигнућа високе културе. У противном, он се доживљава као народ нижег реда кога карактеришу простаклук, примитивизам, мафијаши. Да би се слика створена о Србији деведесетих година променила, мора да се уложи много напора и новца да се српска култура представи европској породици народа. Да се покаже наше сјајно сликарство, уметничка музика, филмови... Сигурна сам да би то побољшало и преговарачке позиције политичара. Кад насупрот себе имате неког кога уважавате, ви с њим другачије разговарате, него ако имате неког за кога подсвесно мислите да је примитиван и недовољно образован.
Сарадња са Кустурицом

Значи ли то да наши политичари морају добро да познају сликарство, музику, књижевност..?

40147139.jpg



Довољно је да имају њух да је то важно. Да потпомогну да се такво представљање Србије у Европи оствари. Е сад, битно је и шта представити. То „шта” требало би да буде обележено оригиналношћу. У тој нашој уметничкој репрезентацији, ако је у питању 20. век, требало би да буду Црњански, Андрић, Меша Селимовић, Киш, Пекић. Онда Милена Павловић Барили. Она није дуго живела, нема велики опус, али је необична, оригинална, слична Фриди Кало. Затим, Надежда Петровић... Што се филма тиче, Александар Саша Петровић, свакако, а у музици Љубица Марић, Душан Радић, Александар Обрадовић, Василије Мокрањац... Морали бисмо да се ослободимо и свих идеолошких предрасуда. Надреалиста Александар Вучо, на пример, створио је феноменално дело, али је данас запостављен и заборављен због свог комунистичког опредељења.

Како сте сарађивали са редитељем Емиром Кустурицом?


У ствари, сарађивала сам са Гораном Бреговићем, као оркестратор и аранжер његове музике из разних филмова, укључујући ту и Кустуричине филмове. Написала сам недавно и музику за филм „Како су ме украли Немци”, Мише Радивојевића. До сада сам урадила музику за више од тридесет позоришних представа. У једном моменту сам то пресекла и потпуно се посветила уметничкој музици. Бојала сам се да ми компоновање позоришне музике не пређе у манир тезгарошког типа.

Од пре неколико година постоји Жебељан оркестар. Да ли сте се двоумили како ћете га назвати?


По Западној Европи и у Америци има оркестара који се зову по композитору који их води. Кад смо мој супруг и ја одлучили да се зове Жебељан оркестар, то ме је подсетило на Цицвариће и Ђорђевиће, тамбурашке циганске оркестре пре Другог светског рата. Ми смо као свирачка банда. Тако живимо и радимо. Имали смо недавно концерт на Коларцу, поводом прославе 170 година Српске академије наука и уметности. Изводили смо музику наших академика.

Докле ћете бити најмлађи члан САНУ?


То ипак није питање за мене. Епитет „најмлађа” прати ме од детињства. У основну школу сам кренула с непуних шест година. Да бих ухватила корак у музичкој школи, полагала сам раније осми разред. Са дванаест година уписала сам средњу школу, а са шеснаест Музичку академију. Кад сам постала професор композиције на Академији, помислила сам да је најзад прошао тај период и да ћу коначно бити старија од других. Кад оно, десио се САНУ. И сад сам опет најмлађа.

Снежана МИЛОШЕВИЋ
Фотографије Небојша БАБИЋ и приватни албум
Извор: Илустрована Политика
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Isidora Žebeljan: Živimo "Matriks" u formi kič mjuzikla

Mocart i Dubrovnik su mi bili inspiracija - kaže Isidora Žebeljan, koja 24. juna u Londonu ima premijeru svoje nove kompozicije („Kad je bog stvarao Dubrovnik”), sredinom jula još jednu u Bregencu („Zujte strune”), a ovog meseca se navršava decenija od kako je napisala „Zoru D”, koja ju je vinula u svetski vrh.

Govoreći o premijeri kompozicije „Kad je bog stvarao Dubrovnik” u Londonu, proslavljena kompozitorka navodi: „Delo je, kao deo ciklusa od osam pesama, naručenih od osam različitih kompozitora iz celog sveta, poručio jedan od najuglednijih i najvećih festivala u Velikoj Britaniji - City of London Festival, za koncert kojim će biti otvoren ovogodišnji festival. Ciklus pesama se zove „Trees, walls and cities...” i pesme su pisane o osam gradova, što je bio deo narudžbine festivala - teme su gradovi Deri (Irska), London, Berlin, Beč, Utreht, Dubrovnik, Nikozija i Jerusalim. Kompoziciju će izvesti engleska pevačica Lor Liksenberg i čuveni Brodski kvartet. Koncert će biti održan u predivnom Drejpers holu, a prenosiće ga uživo BBC3.”

Kompoziciju ste pisali na stihove našeg tragično preminulog pesnika Milana Milišića.
- Poema Milana Milišića „Kad je Bog stvarao Dubrovnik” je, pre svega, izvrsna poezija, a izbor stihova koji sam napravila odgovara zadatoj temi ciklusa i, na kraju, smatram da je Milišić, jedan od naših najboljih pesnika s kraja 20. veka, nedopustivo zanemaren - pogađa me njegova tragična sudbina. I njegova žrtva govori o besmislu ratovanja. Drugo lice apsurda je to što on u Hrvatskoj nije prihvaćen, jer je Srbin, a ovde, jer se misli da nije dovoljno Srbin, pošto je iz Dubrovnika. Neophodno je da se to besmisleno ludilo podela već jednom zauvek pohrani u zapećak istorije, jer smo jedini gubitnici upravo mi sami, pošto smo uskraćeni za uživanje u sjajnoj poeziji Milana Milišića i drugih umetnika koji su nepravedno skrajnuti.

Na otvaranju prestižnog operskog festivala u Bregencu 17. jula je još jedne vaše nove kompozicije - „Zujte strune”. Inspiracija je bila Mocartova „Čarobna frula”?
- Da, ideja umetničkog direktora bila je da za otvaranje ovogodišnjeg festivala napišem varijacije na teme iz Mocartove Čarobne frule i tako sam komponovala „Zujte strune” za simfonijski orkestar. Kompoziciju izvode Bečki simfoničari i dirigent Pol Daniel. Festival u Bregencu je jedan od najvećih i najznačajnijih operskih festivala na svetu, a ove godine će, na ogromnoj pozornici izgrađenoj nasamom Bodenskom jezeru, sa auditorijumom na kopnu koji broji 7000 mesta - sa scenografijom u obliku tri ogromna zmaja, visoka kao kule, koji izviru iz jezera - biti izvođena Mocartova „Čarobna frula”, što je i povod mojoj narudžbini.

Činjenica da aktuelno Ministarstvo nije podržalo vaš projekat pobudila je pažnju javnosti.
- Ne želim da komentarišem taj događaj, jer je moj stav izrečen onim što kao umetnik činim.

Jezikom muzike govoreći kog nam je žanra realnost?
- „Matriks” u formi kič mjuzikla.

Deset godina od „Zore D”, koja vas je vinula na put slave. Od tada, jezikom brojki, 27 narudžbina iz inostranstva (uključujući i 4 opere) i 27 premijernih izvođenja vaših kompozicija po belom svetu. A kad se osvrnete iza sebe koji je osnovni utisak?
- Zahvalnost za ovako veliku sreću i mogućnost da komponujem bez predaha.


Mi smo zemlja neznanja

Kako komentarišete stanje u kulturi?
- Radije bih da govorim o onome što mislim da bi trebalo da se radi - pre svega potrebna je suštinska promena sistema obrazovanja i njegovog postavljanja na prvo mesto prioritetne liste, jer mi smo, nažalost, zemlja neznanja. Obrazovani ljudi su oni koji imaju kulturne potrebe, a ljudi sa razvijenim kulturnim potrebama imaju bogatu maštu. To su ljudi sa kreativnim potencijalom. Ovakvi ljudi imaju ideje kako da zemlju izvuku iz ekonomske krize, kako da zaživi proizvodnja, kako da privuku strane investicije... Šta biste vi rekli, da li je bilo koja naša dosadašnja vlast bila maštovita?

Izvor: Blic Online
 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Isidora Žebeljan: Mnogo srpske muzike trune po budžacima

Odbor za zaštitu srpske muzičke baštine Srpske akademije nauka i umetnosti predstavio je danas svoje prvo izdanje, kompakt disk "Enriko Josif, Kamerna muzika" i najavio novi projekat posvećen klavirskoj muzici Vasilija Mokranjca.

1_zpse3e3c387.jpg

Isidora Žebeljan

U salonu Kluba SANU predstavljen je audio kompakt disk sa kamernom muzikom akademika Enrika Josifa (1924-2003). Reč je o snimku prošlogodišnjeg koncerta u Galeriji SANU koji je Odbor organizovao povodom desetogodišnjice smrti jednog od najznačajnijih i najoriginalnijih srpskih kompozitora koji je nepravedno zapostavljen i zaboravljen.

Muziku na koncertu i CD izveli su pijanisti Katarina Radovanović Jeremić, Marko Kovač, Miloš Veljković, flautisti Aleksandar Ružičić, Neda Arsenijević i Milana Zarić, harfa.

Član Odbora akademik Vlastimir Trajković rekao je da SANU već dve godine preko ovog Odbora vredno radi na nečemu što mnoge zemlje odavno imaju, na
banci podataka kompozitora, pripremaju sajt koji će stalno biti ažuriran sa iscrpnim podacima od prvih srpskih kompozitora Kir Stefana do danas.

"Posao smo tek započeli, sajt će biti dvojezični, srpski na ćirilici i na engleskom što je isto tako obaveza u svetu, tako smo i prvi CD objavili dvojezično, prateću knjižicu i do najmanjih tehničkih podata na nosaču zvuka", kazao je Trajković.
On je ukazao da je najveći problem zaštite srpske muzičke baštine što u Srbiji nikada nije postojala prava izdavačka kuća kao što postoje u svetu, nema štampanih nota.

Član Odbora akademik Isidora Žebeljan istakla je da muzika da bi postojala mora da se svira a da bi se svirala klasična muzika moraju da postoje note.
"Tu je naš problem i počeli smo da ga rešavamo, imaćemo note koje mogu biti upotrebljive za izvodjenje, zato ćemo sada otpočeti akciju prepisivanja, priređivanja i redakcije pre svega kompozitora koji nisu živi jer oni to ne mogu za sebe da učine", rekla je ona.

Žebeljan smatra da mnogo srpske muzike "trune po budžacima" i da se zato u Odboru stvorilo uzbuđenje da otkriju nešto što do sada nije čuto ili ne znamo za to.

"Uzbuđujuća je ideja da možete da pronađete neku muzičku "Na Drini ćupriju" ili "Derviš i smrt", da doživite neverovatno ushićenje što ste otkrili neke genijalne napore ljudskog duha, nikada nije kasno da je taj posao otpočne i evo, mi smo ga sada počeli ovim prvim diskom", kazala je Žebeljan.

U pripremi je finalno sređivanje nota kamerne muzike Josifa koja je snimljena na CD za flautu i klavir kako bi bila dostupna svim budućim izvođačima.

Drugi projekat Odbora je u ponedeljak, 24.novembra u Galeriji SANU a posvećen je klavirskoj muzici akademika Vasilija Mokranjca (1923-1984) povodom obeležavanja 30 godina od smrti.

Zaboravljeni kompozitor

Enriko Josif u srpskoj muzičkoj baštini pripada grupi zaboravljenih kompozitora čije muzike nema na koncertnim podijumima i o kojima niko ne piše. Do toga je delimično dovela i sama kompozitorova nebriga o sopstvenim partiturama, koje su uglavnom ostavljene u nesređenom stanju, nepodesne za izvođenje, ili su razdeljene muzičarima, koji više nisu živi. Zato je još uvek nejasno kakvo mesto u srpskojmuzici zauzima stvaralaštvo Enrika Josifa i koliki je njegov značaj. Prema oceni istoričara muzike i člana odbora prof.dr Dragoljuba Katunca, Josif je među kompozitorima srpske muzičke moderne jedan od najkompleksnijih likova ali i jedan o kome se nedovoljno pisalo. Bio je kompozitor, pedagog, mislilac čija je reč imala odjeka u našoj sredini.

Izvor: Tanjug
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Preminula Isidora Žebeljan

Isidora-Zebeljan-foto-BETA-srpska-akademija-nauka-i-umetnosti.jpg


Jedna od najprominentnijih i najizvođenijih srpskih kompozitorki na svetskoj muzičkoj sceni Isidora Žebeljan preminula je u 54. godini, saopštila je Srpska akademija nauka i umetnosti.

Njen odlazak je veliki gubitak za SANU i celokupnu srpsku i svetsku umetnost i kulturu, navodi se u saopštenju SANU.

Kako javlja RTS, Žebeljan preminula je posle duge bolesti.

Kompoziciju je studirala na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi akademika Vlastimira Trajkovića, a od 2002. je bila profesorka kompozicije na istom fakultetu, i to kao prva žena profesor kompozicije u Srbiji. Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabrana je 2006, a za redovnog 2012. godine. Pored toga, bila je član Svetske akademije umetnosti i nauke.

Pažnju internacionalne javnosti Isidora Žebeljan je privukla operom "Zora D", koja je premijerno izvedena u Amsterdamu 2003, u režiji Ser Dejvida Pauntnija. Od tada je neprekidno dobijala porudžbine najznačajnijih svetskih festivala, ansambala i institucija, od Venecijanskog bijenala do Fondacije Berlinske filharmonije.

Muziku Isidore Žebeljan izvode najznačajniji ansambli današnjice, kao što su Oktet Berlinske filharmonije, Bi-bi-sijev simfonijski orkestar, Geteborški simfonijski orkestar, Academy of St. Martin in the Fields, Bečki simfoničari, Brodski kvartet i mnogi drugi.

Njene kompozicije se redovno izvode po čitavoj Evropi, Izraelu, Dalekom Istoku, Americi, Africi i Australiji. Autorski kompakt diskovi njene muzike objavljeni su u Nemačkoj i Velikoj Britaniji.

Akademik Isidora Žebeljan je bila jedna od najistaknutijih savremenih srpskih kompozitorki muzike za pozorište i film.

Komponovala je muziku za četrdeset pozorišnih predstava u svim značajnim kućama u Srbiji, Norveškoj, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Za svoj rad na tom polju tri puta joj je dodeljena Sterijina nagrada. Pored toga, dobitnica je velikog broja nagrada i priznanja za svoj rad, kako u Srbiji tako i u inostranstvu.

Neka od njenih najvažnijih dela su: opere "Zora D", "Maratonci", "Simon izabranik", "Dve glave i devojka", "Nahod Simon"; orkestarska dela "Кonji Svetog Marka", "Zujte strune", "Escenas picaras"; koncertantna dela "Igra drvenih štapova" za hornu i gudače, "Frula i flamingosi" za klarinet i orkestar; "Tri čudne ljubavi" za violinu i orkestar i ciklus pesama za glas i orkestar "Rukoveti".

Brnabić: Nenadoknadiv gubitak
Premijerka Srbije Ana Brnabić uputila je danas telegram saučešća porodici, kolegama, studentima i prijateljima kompozitorke Isidore Žebeljan.

"Odlazak Isidore Žebeljan nenadoknadiv je gubitak za našu kulturu, muzičku i pozorišnu umetnost ali i za sve mlade generacije studenata kojima je nesebično delila svoje znanje", navela je premijerka.

Ona je dodala da je Žebeljan, tokom svoje dugogodišnje i izuzetno bogate i uspešne karijere ostavila neizmeran trag svojim raskošnim talentom.

"Draga Isidora, hvala Vam na ogromnom talentu i znanju koji ste nesebično delili, na istrajnosti i toplini, kao i na svom prepoznatljivom talentu i znanju", dodala je Brnabić.

Vukosavljević: Inovativna i jedinstvena

Ministar kulture i informisanja Vladan Vukosavljević povodom smrti Isidore Žebeljan uputio je telegram saučešća u kojem je naveo da je ona bila muzički stvaralac velike magnitude.

"Potresen vešću o iznenadnoj i preranoj smrti Isidore Žebeljan, u ime Ministarstva kulture i informisanja i u svoje lično ime, izražavam iskreno i duboko saučešće njenoj porodici, prijateljima, poštovaocima njenog dela i članovima SANU.
Bila je muzički talenat i stvaralac velike magnitude, kreativna, inovativna i jedinstvena. Njena dela bila su prepoznata, izvođena i visoko cenjena na svim meridijanima i kod publike istančanog ukusa", naveo je on.

Ministar je dodao da je Žebeljan postala savremeni klasik u neklasičnom maniru.

"Ostaće upamćena kao jedan od korifeja srpske umetničke muzike s početka 21. veka i jedna od najznačajnijih kompozitorki u istoriji naše kulture", naveo je Vukosavljević.

(N1)
 
Natrag
Top