- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 38.981
Isaac Hayes
Isaac Hayes bio je jedan od glavnih stubova Memphis zvuka a jedan od producenata „Staxa“ Collin Stanback vjerovatno je najkraće i najbolje opisao tog muzičara: „Kada mislite na soul muziku, pomislite na Isaaca Hayesa - izražaj, zvuk, kreativnost i konačno izgled i glas koji svakako nećete nikada zaboraviti“.
Pomalo lascivni bas bariton, bezizražajno lice, obrijana glava, tamne naočare, zlatni lanci, izraženi mišići i ekstravagantna odjeća bili su Hayesovi zaštitni znakovi još od kasnih šezdesetih. Kao potentni seks simbol i uspješan muzičar bio je idol mnogim mladim Afroamerikancima a direktan uticaj imao je na većinu crnih muzičara - od Barryja Whitea pa sve do Puff Daddyja.
Široj publici Isaac Hayes najpoznatiji je kao dobitnik Oskara 1972. godine za naslovnu temu, sada već kultnog filma „Shaft“ Gordona Parksa. „Theme From Shaft“ s lakoćom je te godine pobijedila u kategoriji „Najbolja originalna pjesma“ a Hayes je ujedno bio prvi crni muzičar koji je osvojio tu prestižnu nagradu.
I pored svega nije bio baš omiljen kod muzičkih kritičara, jer je po njihovom mišljenju Hayes postao prva crnačka superzvijezda na području muzike uglavnom „zbog svoje ekstravagantne pojave najbogatijeg, najdebljeg i najarogantnijeg crnačkog frajera koji postoji, dok je njegova muzika bila od drugorazrednog značaja“.
Isaac Lee Hayes junior rođen je u gradiću Covington, Tennessee, 10. avgusta 1942. kao drugo dijete Isaaca seniora i Eule Hayes. Odrastao je u siromaštvu berući pamuk u okolini rodnog mjesta a već u dobi od pet godina pjevao je u lokalnoj crkvi. Kao tinejdžer, muzički vrlo talentovan, sam je naučio da svira klavir, električne orgulje, flautu i saksofon te je ubrzo dobio angažman kao multiinstrumentalista u jednom lokalnom bendu.
Kada je navršio dvadeset jednu godinu zaposlio se u „Stax Records“ kao studijski muzičar a prvi session odradio je za tada vrlo slavnog pjevača Otisa Reddinga. Narednih godina u saradnji sa Davidom Porterom, Hayes potpisuje nekoliko vrsnih hit singlova: „Soul Man“, „Hold On, I’m Comin’“ i „Soul Sister Brown Sugar“ za duet Sam & Dave te „B.A.B.Y.“ za Carlu Thomas.
Debi album „Presenting Isaac Hayes“ (Stax Records) izdaje 1967. godine a ploča na kojoj su se nalazile uglavnom dugačke jazzy improvizacije doživljava totalni komercijalni neuspjeh.
Ohrabren lično od potpredsjednika „Staxa“ Ala Bella, Hayes 1969. godine snima „Hot Buttered Soul“, album sa samo četiri dugačke pjesme. Svjesno kršeći pravilo standarda soul/pop pjesama od tri minute Hayes je Burt Bacarachov hit „Walk On By“ u trajanju od punih 12 minuta snimio kao dugačku orkestralnu soul, skoro gospel numeru, koja je pet sedmica provela na američkoj top-listi.
„Hot Buttered Soul“ postigao je platinasti tiraž, čiji će uspjeh Hayes ponoviti i sa svojih pet narednih albuma.Naredne godine izdaje čak dva albuma da bi 1971. snimio za samo četiri dana uz pomoć „Staxovog“ kućnog benda „Bar- Kays“ soundtrack za već pominjani film o crnom privatnom detektivu Johnnyju Shaftu.
Iako je Isaac Hayes žarko želio glavnu ulogu u „Shaftu“ ona je pripala Richardu Roundtreeju. No, Hayes se ipak kratko pojavljuje u filmu i to u cameo ulozi konobara u baru „No Name“. „Theme From Shaft“ postiže prvo mjesto američke top-liste te četvrto mjesto britanske. Iste godine Hayes izdaje dupli album „Black Moses“ i na krilima uspjeha organizuje glamuroznu američku turneju.
Nastupao je odjeven u crno, obrijane glave, okićen zlatnim lancima, uz pratnju orkestra od 40 članova i okružen lijepim djevojkama a kritika je njegovu samodopadnost i ekstravaganciju nazvala parodijom same sebe.
Sredinom sedamdesetih „Stax Records“ upada u finansijske probleme što direktno rezultuje bankrotom Isaaca Hayesa, koji prelazi u diskografsku kuću „ABC“ za koju tokom narednih godina snima nekoliko prosječnih albuma sa disko-muzikom.
Počinje aktivnije da se bavi glumom a svakako najupečatljiviju ulogu ostvaruje 1981. u Carpenterovom klasiku „Escape From New York“. Nastupa i u sjajnoj parodiji Mella Brooksa „Robin Hood: Men In Tights“ te u filmu „Johnny Mnemonic“ 1995. godine.
Ostvaruje i nekoliko epizodnih uloga u televizijskim serijama „The A-Tim“ i „Miami Vice“. U tom periodu pridružuje se sajentološkom pokretu i čak izdaje album u saradnji sa Dougom E. Freshom, inspirisan sajentološkim temama. Krajem devedesetih, pozajmljuje glas animiranom liku pod imenom Chef u kultnoj TV seriji „South Park“. Taj je angažman neslavno završio kada je Hayes, kao deklarirani scijentolog, otkazao suradnju tvrdeći kako sporna epizoda posvećena Tomu Cruiseu vrijeđa njegove vjerske osjećaje.
Isaac Hayes je osamnaestog marta 2002. primljen u Rock and Roll Hall Of Fame.Preminuo je 10. avgusta u svojoj kući u Menfisu u šezdesetpetoj godini života. Njegovo beživotno telo su u spavaćoj sobi otkrili supruga i sin i odmah su pozvali hitnu pomoć nakon čega je prebačen u bolnicu gde je konstantovana smrt. Policija je potvrdila da je Hayes preminuo, i da su ga članovi porodice pronašli pored trake za trčanje koja je u tom trenutku još uvek bila u pokretu.
Izvor: Studio88.ba
Isaac Hayes bio je jedan od glavnih stubova Memphis zvuka a jedan od producenata „Staxa“ Collin Stanback vjerovatno je najkraće i najbolje opisao tog muzičara: „Kada mislite na soul muziku, pomislite na Isaaca Hayesa - izražaj, zvuk, kreativnost i konačno izgled i glas koji svakako nećete nikada zaboraviti“.
Pomalo lascivni bas bariton, bezizražajno lice, obrijana glava, tamne naočare, zlatni lanci, izraženi mišići i ekstravagantna odjeća bili su Hayesovi zaštitni znakovi još od kasnih šezdesetih. Kao potentni seks simbol i uspješan muzičar bio je idol mnogim mladim Afroamerikancima a direktan uticaj imao je na većinu crnih muzičara - od Barryja Whitea pa sve do Puff Daddyja.
Široj publici Isaac Hayes najpoznatiji je kao dobitnik Oskara 1972. godine za naslovnu temu, sada već kultnog filma „Shaft“ Gordona Parksa. „Theme From Shaft“ s lakoćom je te godine pobijedila u kategoriji „Najbolja originalna pjesma“ a Hayes je ujedno bio prvi crni muzičar koji je osvojio tu prestižnu nagradu.
I pored svega nije bio baš omiljen kod muzičkih kritičara, jer je po njihovom mišljenju Hayes postao prva crnačka superzvijezda na području muzike uglavnom „zbog svoje ekstravagantne pojave najbogatijeg, najdebljeg i najarogantnijeg crnačkog frajera koji postoji, dok je njegova muzika bila od drugorazrednog značaja“.
Isaac Lee Hayes junior rođen je u gradiću Covington, Tennessee, 10. avgusta 1942. kao drugo dijete Isaaca seniora i Eule Hayes. Odrastao je u siromaštvu berući pamuk u okolini rodnog mjesta a već u dobi od pet godina pjevao je u lokalnoj crkvi. Kao tinejdžer, muzički vrlo talentovan, sam je naučio da svira klavir, električne orgulje, flautu i saksofon te je ubrzo dobio angažman kao multiinstrumentalista u jednom lokalnom bendu.
Kada je navršio dvadeset jednu godinu zaposlio se u „Stax Records“ kao studijski muzičar a prvi session odradio je za tada vrlo slavnog pjevača Otisa Reddinga. Narednih godina u saradnji sa Davidom Porterom, Hayes potpisuje nekoliko vrsnih hit singlova: „Soul Man“, „Hold On, I’m Comin’“ i „Soul Sister Brown Sugar“ za duet Sam & Dave te „B.A.B.Y.“ za Carlu Thomas.
Debi album „Presenting Isaac Hayes“ (Stax Records) izdaje 1967. godine a ploča na kojoj su se nalazile uglavnom dugačke jazzy improvizacije doživljava totalni komercijalni neuspjeh.
Ohrabren lično od potpredsjednika „Staxa“ Ala Bella, Hayes 1969. godine snima „Hot Buttered Soul“, album sa samo četiri dugačke pjesme. Svjesno kršeći pravilo standarda soul/pop pjesama od tri minute Hayes je Burt Bacarachov hit „Walk On By“ u trajanju od punih 12 minuta snimio kao dugačku orkestralnu soul, skoro gospel numeru, koja je pet sedmica provela na američkoj top-listi.
„Hot Buttered Soul“ postigao je platinasti tiraž, čiji će uspjeh Hayes ponoviti i sa svojih pet narednih albuma.Naredne godine izdaje čak dva albuma da bi 1971. snimio za samo četiri dana uz pomoć „Staxovog“ kućnog benda „Bar- Kays“ soundtrack za već pominjani film o crnom privatnom detektivu Johnnyju Shaftu.
Iako je Isaac Hayes žarko želio glavnu ulogu u „Shaftu“ ona je pripala Richardu Roundtreeju. No, Hayes se ipak kratko pojavljuje u filmu i to u cameo ulozi konobara u baru „No Name“. „Theme From Shaft“ postiže prvo mjesto američke top-liste te četvrto mjesto britanske. Iste godine Hayes izdaje dupli album „Black Moses“ i na krilima uspjeha organizuje glamuroznu američku turneju.
Nastupao je odjeven u crno, obrijane glave, okićen zlatnim lancima, uz pratnju orkestra od 40 članova i okružen lijepim djevojkama a kritika je njegovu samodopadnost i ekstravaganciju nazvala parodijom same sebe.
Sredinom sedamdesetih „Stax Records“ upada u finansijske probleme što direktno rezultuje bankrotom Isaaca Hayesa, koji prelazi u diskografsku kuću „ABC“ za koju tokom narednih godina snima nekoliko prosječnih albuma sa disko-muzikom.
Počinje aktivnije da se bavi glumom a svakako najupečatljiviju ulogu ostvaruje 1981. u Carpenterovom klasiku „Escape From New York“. Nastupa i u sjajnoj parodiji Mella Brooksa „Robin Hood: Men In Tights“ te u filmu „Johnny Mnemonic“ 1995. godine.
Ostvaruje i nekoliko epizodnih uloga u televizijskim serijama „The A-Tim“ i „Miami Vice“. U tom periodu pridružuje se sajentološkom pokretu i čak izdaje album u saradnji sa Dougom E. Freshom, inspirisan sajentološkim temama. Krajem devedesetih, pozajmljuje glas animiranom liku pod imenom Chef u kultnoj TV seriji „South Park“. Taj je angažman neslavno završio kada je Hayes, kao deklarirani scijentolog, otkazao suradnju tvrdeći kako sporna epizoda posvećena Tomu Cruiseu vrijeđa njegove vjerske osjećaje.
Isaac Hayes je osamnaestog marta 2002. primljen u Rock and Roll Hall Of Fame.Preminuo je 10. avgusta u svojoj kući u Menfisu u šezdesetpetoj godini života. Njegovo beživotno telo su u spavaćoj sobi otkrili supruga i sin i odmah su pozvali hitnu pomoć nakon čega je prebačen u bolnicu gde je konstantovana smrt. Policija je potvrdila da je Hayes preminuo, i da su ga članovi porodice pronašli pored trake za trčanje koja je u tom trenutku još uvek bila u pokretu.
Izvor: Studio88.ba