Iran

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
21. februar 2009.

Teheran, moć bazara


Pomogli su obaranju šaha, a sada su moćni teheranski trgovci u prilici da ponovo odrede sudbinu zemlje

Autor: Boško Jakšić
Izvor:
Politika


1905908304499f87c185e1b140476134_extreme.jpg

Photo: kamshots / Flickr


Zatrpan brdom farmerki problematičnog kvaliteta, dućan Ali Hosein Zadeha ne deluje kao jedno od mesta na kome se kroje sudbine careva i predsednika, ali budućnost Irana često se odlučivala u natkrivenom lavirintu 10 kilometara uličica i zatamnjenih prolaza koje čine teheranski bazar.

Poznati kao „bazari”, trgovci su 1979. stali na stranu ajatolaha Homeinija, svojim štrajkom potpuno paralisali privredu, zadali fatalni udarac šahu i imperijalnom režimu i značajno doprineli islamskoj revoluciji.

Prošle jeseni, potvrđujući svoj gotovo mitski status i moć, ponovo su štrajkovali kada su vlasti pokušale da uvedu PDV od tri procenta. Kako nijedna vlast s njima ne želi nevolje, poreski predlog je povučen.

Za koga će se „bazari” opredeliti na predsedničkim izborima u junu, prvim posle mnogo godina na kojima će Iranci ostaviti po strani geopolitiku. Konzervativci i reformisti najviše će se sukobljavati oko ekonomskih problema Irana izazvanih padom prihoda od nafte, nezapamćenom inflacijom od 30 odsto i rastućom nezaposlenošću.

„Poslovi jedva idu. Narod nema para”, žali se Ali Hosein odbijajući da ga fotografišem. „Da li je to zbog svetske krize ili, možda, zbog ove vlade koja ništa nije učinila za običan svet.”

Istekao je petogodišnji period stalnog skoka cene nafte, pa Iranci sve otvorenije ispoljavaju nezadovoljstvo ekonomskom politikom predsednika Mahmuda Ahmadinežada. Iako on traži drugi mandat, kritike stižu i od konzervativnog islamskog klera čiji je miljenik zbog drugih stvari.

Nezadovoljstvo se sve otvorenije širi pod svodovima ove levijatanske mreže koja kontroliše trećinu iranske trgovine i distribucije. Zahvaljujući vezama sa klerikalcima na vlasti, neki bazari monopolišu uvoz važnih proizvoda poput šećera, gvožđa ili tkanina za „čadore” kojima su Iranke prekrivene.

Veliki teheranski bazar je fenomen mnogo složeniji od prodaje i kupovine persijskih tepiha uz crni čaj, po čemu bazar pamte retki turisti.

„Predsednik mnogo govori o pomoći siromašnima, ali kako da im pomognete kada vlada ne veruje privatnom sektoru koji može da stvori nove poslove”, kaže Hamid nadgledajući kako iz pikapa istovaruju pošiljku tepiha iz Tabriza. Dok pojedini eksperti Ahmadinežadovu populističku ekonomsku politiku opisuju kao anarhičnu, Hamid ima svoju definiciju: „Predsednik nam daje lekove, ali ne leči bolesti”.

Ahmadinežad insistira na nekontrolisanoj potrošnji. Banke je naterao da daju jeftine kredite siromašnima. Kada su mu se suprotstavili, poput dva guvernera, otpustio ih je. Nedavno je u Medžlisu, parlamentu, izjavio da želi tako kratak budžet da može da stane u džep.Rezultat je visoka inflacija, dok su banke suočene sa sve sumnjivijim dugovima što ih tera da uskraćuju kredite biznisu. Uz očekivanu cenu nafte od oko 40 dolara po barelu, teško da će Iran uspeti da otvori najmanje milion radnih mesta godišnje.

Sve teže prolaze objašnjenja da je situacija loša zbog ekonomskih sankcija koje je Zapad zaveo Iranu strahujući da njegov nuklearni program ima za cilj pravljenje atomske bombe, što Teheran demantuje.Sankcije, posebno američki pritisak na međunarodne banke da ne posluju sa Iranom, jesu rasterale strane investitore i podigle troškove trgovine za 10 procenata, ali to nije pošteda Ahmadinežadu i njegovoj neortodoksnoj ekonomskoj politici.

Iran je na nafti od 2005. zaradio 270 milijardi dolara, pa samo na izgled neupućeni „bazari” pitaju šta je sa tim novcem.

„Zašto mi to ne osećamo, zašto mladima nisu otvoreni poslovi”, kaže Mehrdad, nalakćen iznad tezge sa čuvenim iranskim pistaćima. „Moji su iz Rašda, a tamo je cena pirinča za godinu dana udvostručena. Kako da živimo?”

Napredovanje islamske revolucije propraćeno osmogodišnjim ratom sa Irakom, i ubrzana industrijalizacija privrede umanjila je komercijalnu težinu bazara, a politička previranja uglavnom su povezana za univerzitete.Sadašnji problemi nagoveštavaju, međutim, da će glas „ekonomije bazara” ponovo biti i te kako važan.


248697168499f87c1ee59a986405476_huge.jpg

Photo: Boško Jakšić


Čovek koji se nada da će kapitalisati na rastućim socijalnim razlikama je Mohamad Hatami koji je kao predsednik od 1997. do 2005. predvodio reformski pokret i ostao upamćen po nemoći da probije blokade konzervativnih krugova na čijem su čelu Vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamnei i Savet čuvara revolucije.Uticajni „bazari” tradicionalno su konzervativni a njihove veze sa islamskim vrhovima i dalje su jake, ali oni očekuju promene.

„Ako su izgubili moć da paralizuju zemlju do tačke revolucije, ne znači da sada ponovo ne mogu ozbiljno da utiču na iransku budućnost”, smatra profesor ekonomije Ali Rašidi.

Kakve su onda Ahmadinežadove šanse? Ima podršku tvrdokornih organizacija kao što su „basidži”, višemilionsko krilo elitne Revolucionarne garde. Kontroliše medije.

Najviše, ipak, zavisi da li će ponovo dobiti podršku ajatolaha Hamneija. Ukoliko Vrhovni vođa revolucije bude osluškivao šta imaju da kažu „bazari”, Ahmadinežadove akcije gube na vrednosti. Što ne znači da Hatamijeve automatski rastu jer su mnoge njegove ranije pristalice razočarane neispunjenim reformskim obećanjima.

„Voleo bih da se na izborima kandiduje Rafsandžani”, kaže trgovac tekstilom Mansur podrazumevajući veoma uticajnog bivšeg predsednika Hašemija Rafsandžanija koji je prihvatljiv mnogima i iz konzervativnog i iz reformskog tabora. „Glasao bih za njega, to je dobro za biznis.”

Iranska politika ume da podseti na ovaj galimatijas ljudi, kolica i svekolike robe. Iran je, baš kao i ovaj bazar na jugu Teherana, zemlja iznenađenja.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Teheran: ogroman, bučan i haotičan

5. jul 2009.

Teheran: ogroman, bučan i haotičan


Najveća metropola na Bliskom istoku, Teheran je sa skoro 15 miliona stanovnika savremen grad sa nezaustavljivom ekspanzijom, velikom industrijom, ali i kosmopolitskim duhom, i pored jake kontrole od strane vlasti.

Izvor: B92


751003674a4e7b5707f6d116241141_extreme.jpg

Photo: Hamed Saber / Flickr


Iako ne može da se podiči tradicijom koju imaju gradovi Esfahan ili Persepolis, Teheran je nezaobilazna stavka za svakoga ko putuje kroz Iran – ogroman, bučan i haotičan, ali i pun restorana, kafana, i prijateljski raspoloženih ljudi.

Gradska saobraćajna infrastruktura je u mnogo čemu za primer velikim gradovima u okruženju: metro sistem ima 5 linija, izuzetno je brz i efikasan.

Teheran je jedan od rekordera po broju vozila na svojim ulicama, što je s jedne strane uslovilo izgradnju spleta od preko 100 km obilaznica i autoputeva oko grada, ali i žestoko zagađenje i krkljance za vreme popodnevnog špica.

Teheran se nalazi u podnožju planine Alborz, najviše u Iranu (5.670m), tako da nadomak grada ima nekoliko ski centara. Blizina tako visoke planine uzrokovala je da Teheran tokom leta ima prijatniju klimu nego gradovi u okruženju. Leti je temperatura oko 32˚C, večeri su skoro uvek sveže, a vazduh suv.

18856801024a4e7b573623e134499321_extreme.jpg

Photo: N_Creatures / Flickr


ATRAKCIJE


Golestan je palata u kojoj su živeli pripadnici vladajuće dinastije Kađar, najstariji istorijski spomenik i jedno od najposećenijih mesta u Teheranu. Njena izgradnja je započeta u 16. veku, a kasnije je u nekoliko navrata dograđivana i rekonstruisana.

Nacionalna riznica dragog kamenja ima neke od najspektakularnijih dragulja na svetu, kao što su najveći nebrušeni rubin na svetu, najveći ružičasti dijamant (Morska svetlost), i zlatni globus težak 34 kg, optočen sa 50.000 komada dragog kamenja. Ulaz je oko 4 €.

Mauzolej Ajatolaha Homeinija je gigantska građevina u kojoj se pored grobnice lidera Islamske revolucije 1979, nalaze i tržni centar, fakultet za islamske studije, kulturni centar, kongresni centar i parking za 20.000 automobila. Prema pisanju New York Times-a, iranska vlada je za ovaj projekat ukupno izdvojila 2 milijarde dolara.

Toranj Milad visok je 435 metara i jedna je od najviših građevina na svetu. Glava tornja se nalazi na oko 300 metara visine, ima 12 spratova, i tu su smešteni restoran, hotel sa pet zvezdica i trgovinski centar. Toranj se vidi maltene iz svakog dela grada.


6443313124a4e7b5771be6957313875_extreme.jpg

Photo: kamshots / Flickr


Bazar
se nalazi u južnom, siromašnijem delu grada, ima 10 km natkrivenih uličica i mračnih prolaza, načičkanih tezgama i malim dućanima. Osim što je turistička atrakcija i izvor svakojake robe, Bazar je i mesto gde se realizuju konzervativne odluke vladajuće elite. Islamska revolucija 1979. dobila je veliku podršku kad su trgovci zdušno stali na stranu Ajatolaha Homeinija i organizovali generalni štrajk koji je paralisao privredu. Pred predsedničke izbore u Iranu 2009, oči javnog mnjenja bile su u dobroj meri uperene u to kako će glasati trgovci. Na bazaru se prodaju najraznovrsnije stvari, od tehničke robe do garderobe, a ako se odlučite da zađete u zabačene sokake bazara, budite sigurni da ćete naći gotovo sve što vam treba, i to po ekstremno niskoj ceni.

Tržni centri su, kao i u ostalim velikim gradovima islamskih zemalja, sveprisutni. Dve glavne lokacije na kojima su skoncentrisani su ulica Valiasr i Trg Tadžriš.

KEŠ I KARTICE

ATM – Bankomati se nalaze na svakom koraku u Teheranu, ali ne prihvataju strane kartice. Ponesite keš ili traveller's čekove, jer u suprotnom nećete moći da poginete novac sa računa.


5247616314a4e7b57b62d0724360087_extreme.jpg

Photo: kamshots / Flickr


HRANA I RESTORANI

U Teheranu bukvalno na svakom koraku ima kioska brze hrane gde se falafel može kupiti za oko 50 centi, a u tradicionalnim restoranima

IZLET NA PLANINU TOKAL – 4.000 m

Tokal je planina u neposrednoj blizini Teherana, i do gondole koja vozi na 4.000 metara može se doći gradskim prevozom.

Na Tokalu postoje ski staze, ali je on u poređenju sa ostalim ski centrima dosta slab. Tokal je bolje koristiti za dnevni beg iz Teherana tokom toplih letnjih meseci – temperatura gore je značajno niža, pogled puca na metropolu, a postoje dobre staze za hajking.

SKIJANJE

Dva najpoznatija skijališta su Dizin i Šemšak, udaljeni su samo oko 60 km od Teherana, a staze su na visini od 2.500 do 3.000 metara.

Veći problem su loši putevi, udarne rupe, stari automobili, i ćelave gume koje kao da su standard u Iranu. Osim toga, nagla promena nadmorske visine utiče na to da se ljudi, pa samim time i vozači, na tim deonicama ponašaju relativno egzaltirano.

Na skijalištima postoji nekoliko staza koje su sasvim OK za evropske standarde. Skijaši su u proseku malo neveštiji i prave se gužve na žičarama, ali se ženama od pre neku godinu toleriše da nose ski odela u zapadnom stilu i atmosfera je u principu vrlo opuštena.

KAKO STIĆI

Voz Trans-Asia Express polazi iz Istanbula svake srede oko 11 uveče i stiže u Teheran tri dana kasnije, u subotu oko 7 uveče. Voz polazi sa istanbulske stanice Haydarpaşa na azijskoj strani grada i vozi do jezera Van sledećeg dana u podne, gde se prelazi na feribot, a zatim preseda na iranski voz koji nastavlja za Teheran. Cela maršruta ima oko 3.000 km, a vozovi su bezbedni, moderni i udobni, klimatizovani, sa vagon restoranom, ali su kašnjenja česta. Karta u jednom pravcu sa ležajem u kušet kolima je oko 50 €.

Avion je relativno skupa varijanta, a kompanija Iran Air leti iz Amsterdama i Istanbula.

Autom je moguće doći iz Turske, mada su putevi u Iranu u lošem stanju, saobraćaj je često opasan, a gužve su česte.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Putovanje kroz Iran

10. septembar 2009.

Putovanje kroz Iran


Jedinstveni Perezepolis odvest će vas u povijest, a gdje god dođete dočekat će vas s toplinom i iznimno gostoljubivo

Izvor: Jutarnji.hr


7123932334aa77fe34ddbc437687856_extreme.jpg


Putovanje u Iran savršena je prilika za uklanjanje svih možebitnih pogrešnih pretpostavki o toj zanimljivoj zemlji. Iza stereotipa i predrasuda skriva se zemlja koja gotovo vapi za pažnjom i željom da ju se doživi onakvom kakva uistinu jest. Na vama je samo osmjeliti se na jedno zaista posebno putovanje.

Grad ljubavi, vrtova i ruža

Zemlja koja skriva tajne starog Perzepolisa u sitnim pješčanim zrncima također je i zemlja u kojoj se nalazi i dinamični, uvijek ubrzani Teheran. Prometne gužve, moderni klubovi, dobri restorani i galerije u Teheranu čine se miljama daleko od pješčanih dina ili od planina u središnjem Iranu. To nije sve - stanovnici Irana dočekuju svoje goste toplinom i gostoljubivošću, a kultura koja je stvarana kroz stoljeća dala im je izražajnu notu profinjenosti. Mjesta poput Yazda, Shiraza ili Isfahana u potpunosti će dočarati najbolje od Irana.


15642623374aa77fe3785d0025716616_extreme.jpg


Shiraz je grad koji u potpunosti ocrtava profinjenost koja se u srcu perzijske kulture snažno veliča već tisućljećima. Poznat kao “grad ruža”, “grad ljubavi” i “grad vrtova”, tijekom povijesti bio je jedan od najvažnijih gradova srednjovjekovnog islamskog svijeta i iranski glavni grad tijekom vladavine dinastije Zand, tijekom koje je sagrađena većina prekrasnih zgrada. Ujedno, Shiraz je mjesto hodočašća velikog broja stanovnika, koji ujedno vole pohoditi ovaj grad zbog iznimno gostoljubivih domaćina.


2804262744aa77fe3a12c6747068127_extreme.jpg


Ostaci snažnog carstva


Čarobni Perzepolis utjelovljenje je druge značajne dinastije, odnosno carstva Ahemenida. Monumentalna stubišta, filigranski precizni reljefi i impozantni ulazi u grad jasno daju do znanja kako je ovaj grad nekoć bio veličanstven, i kako je bila snažna dominacija carstva tijekom kojeg je nastalo. Nakon šetnje poviješću povratak u uvijek užurbani Teheran predstavlja ujedno i povratak u sadašnjost, u moderno doba kojem Teheran još uvijek pomalo odolijeva.


4617166424aa77fe3c912f206134948_extreme.jpg




 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Modne revije u Iranu

1. oktobar 2009.

Modne revije u Iranu


Iako je režim nakon nedavnih izbora uspostavio još oštriju kontrolu u Teheranu postoji čitava mreža modnih dizajnera, fotografa i modela koji u tajnosti rade

Izvor: Radio Slobodna Evropa


13411710454ac3c31228fd7399115442_extreme.jpg


"Te večeri u Teheranu 275 žena počinilo je zločin" - tjednik ¨Newsweek¨ slikovito opisuje u svom poslednjem broju kako su se pripadnice ljepšeg pola ¨gurale¨u jednom kompleksu apartmana i uživale u modnoj reviji – organiziranoj u ilegali.

Na zapadu bi bili prisutni i predstavnici medija, zvanice...

U Teheranu cijeli događaj morao je biti u tajnosti. Prvobitno je planirano da se ova modna revija održi još u šestom mjesecu ali je sve odloženo radi nasilja i hapšenja nakon objave izbornih rezultata.

Stroga pravila odijevanja žena u Iranu zabranjuju da se bilo koji dio tijela javno pokazuje, kosa je obavezno pokrivena. Te noći mogla su se vidjeti gola ramena, duge noge, bljeskanje obnaženih leđa... a ponekad sve to zajedno...

Te noći manekenke i posjetioci kršili su islamske državne zakone.

Iako je režim nakon nedavnih izbora uspostavio još oštriju kontrolu u Teheranu postoji čitava mreža modnih dizajnera, fotografa i modela koji u tajnosti rade i organiziraju modne revije. Oni to smatraju otporom režimu. Jedan od učesnika, Hassan Rezain, koji je reporteru ¨Newsweek¨-a dao lažno ime, iz sigurnosnih razloga, kaže da oni u stvari i ne protestiraju protiv režima, jedino žele da rade ono što im se dopada.

Nepristojno obučeni neprijatelji

Za vrijeme svog prvog mandata Mahmoud Ahmadinedjad je dao nalog da se uhapse stotine žena koje su po mišljenju specijalne policije nosile prekratke haljine. Hapšene su čak i one čije je odijevanje sadržavalo previše boja.

¨Oni koji se nepristojno oblače – izjavio je predsjednik Irana – su poslati od strane neprijatelja!¨

I pored svega odjeća zapadnog stila se sasvim dobro prodaje. Mlada generacija odrasla sa satelitskim TV kanalima i Internetom, sve više želi farmerke, kratke suknje i sve ono što država zabranjuje.

Kako režim ne može zaustaviti ulazak zapadne robe na ulice Teherana i drugih gradova policija se koncentrirala na lokalne modne dizajnere kojima nije preostalo ništa drugo – nego ilegala.

Ilegalna nabavka odjeće

Roya Parsa, jedna od organizatorica pomenute modne revije, kaže da voli eksperimentirati mješavinom zapadne i iranske kulture te tvrdi da svoje modele prodaje po cijeni izmedju 2000-6000 dolara.

To je, naravno, suma koju sebi mogu dozvoliti samo dobrostojeće dame, iz visokog društva. Odjeća se naručuje preko povjerljivih ljudi, prijateljevih prijatelja, tajnih kataloga koji su su cenzurirani iz sigurnosnih razloga.

Teheranski dizajneri ponavljaju da ne žele nikakvu revoluciju u zemlji već žele promjene korak po korak.

Jedan od tih koraka je rušenje pravila oblačenja, smatraju da njihovo vrijemje tek dolazi i da je proces slobodnog oblačenja nemoguće zaustaviti. Već se uočava kako vlasti gunđajući toleriraju nešto slobodnije oblačenje u onim oblastima koje se ne definiraju kao tvrđave islamskog konzervativizma. Moda se promijenila čak i u vrlo konzervativnom gradu Qum, gdje vlasti toleriraju boje duge na odjeći.

Frustrirani modni dizajneri to smatraju uspjehom jer je tek prije koju godinu nošenje obične bijele majice smatrano – protivzakonitim.

Priredila Dinka Jurković
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Isfahan: bazar i plavi mozaici

26. oktobar 2009.

Isfahan: bazar i plavi mozaici


U samom jezgru Irana, na raskrsnici puteva, oko 350 km južno od prestonice Teherana, nalazi se Isfahan. Dominantna islamska kultura gospodari ovim gradom: mnogobrojne detaljno dekorisane džamije, veliki bazar, šareni persijski tepisi.

Izvor: B92


14954434624ae4e8f5e0545424902599_extreme.jpg

Photo: xiquinhosilva / Flickr


Isfahan je glavni grad istoimene provincije, nalazi se na 1500 m nadmorske visine. Persijanci ga nazivaju Nesf-e-Jahan, u prevodu Polovina sveta, jer je nekada kao moćan grad, na jednom mestu objedinjavao ogromno bogatstvo arhitekture i kulture. Videti Isfahan značilo je videti polovinu sveta. Grad je ovekovečen na naličju novčanice od 20.000 iranskih riala.

Isfahan neguje persijsku arhitekturu čija je karakteristika da 8 pojedinačnih tradicionalnih elemenata kao što su vrt, trg, predvorje, kapija, kupola, natkrivena kupola i minaret, stvaraju jednu celinu.

Meidan Enam je glavni trg u Isfahanu i jedan od najvećih u svetu, sa dve impozantne džamije: na zapadnoj strani Masjid-i-Sjah i na istočnoj Masjid-i-Sjeik-Lutfullah. Masjid-i-Sjah je jednim delom ukrašena zanimljivim mozaicima, dok ostatak džamije krase sedmobojne sjajne arabeskne pločice. Masjid-i-Sjeik-Lutfullah je prepoznatljiva po plavoj kupoli sa cvetnim motivima. Središte trga dekorišu fontane.

Na jednoj strani trga nalazi se kraljevska palata Ali Qapa čiji je interijer do najsitnijih detalja dekorisan motivima iz prirode (ptice, cveće, drveće). Palata je visoka 33 m i ima 7 spratova. Sa glavne verande pruža se odličan pogled na trg. Na spratu iznad, nalazi se muzička sala na čijim su zidovima ostavljene udubine, što zbog bolje akustike, što zbog neobičnijeg optičkog doživljaja.

Na ovom trgu se nalazi i poznati bazar: 2 km dugački natkriveni hodnici sa zbijenim radnjama i dućanima nude unikatnu robu. Rukotvorine i suveniri, među kojima dominira pedantno i precizno minijaturno slikarstvo, ispunjavaju svaku radnju.

Hasht Behesht ili palata 8 rajeva predstavljala je ulaz u jedan od prelepih vrtova. Iako muslimani veruju u 7 rajeva, u narodu je nastala priča da je ovde stvoren osmi, pa otuda i ime palate. Palata je bila u službi čistog hedonizma i svaki ugao bio je namenjen nekom uživanju: hrani, plesu, odmoru, ljubavi.

Masjed-e Jomeh je džamija građena 500 godina i predstavlja još jedan dobar primer islamske arhitekture. Najveća je u Iranu, zauzima površinu od 30.000 m2. Za vreme rata sa Irakom, pretrpela je oštećenja usled bombardovanja, ali je uspešno restauirana.

Petak je slobodan dan (kao i kod svih muslimana), tako da lokalci petkom ujutro odlaze na neki od trgova kako bi uživali u pikniku. Piknik je takoreći 'nacionalni sport' Irana.

Isfahan je prepoznatljiv i po mostovima na reci Zajadneh (njih 11). 2000. godine reka je potpuno presušila, pa je žalosna slika mostova koji štrče iznad praznog rečnog korita, stvorila veliku brigu kod stanovnika Isfahana. Nakon godinu dana usledile su kiše i sve je vraćeno u normalu.

To parče oko reke, predstavlja epicentar društvenog života, idealno mesto za lagane šetnje i čaj u jednoj od mnogobrojnih kuća čaja ispod mosta.

Most Khaju je jedan od najlepših, dugačak je 130 m i širok 12 m, izgrađen u 15. veku kao brana. Prostor između stubova zatvara se po potrebi, a zaustavljena voda se koristi za navodnjavanje.

Isfahan je poznat po kvalitetnim kitnjastim persijskim tepisima. Tepih se izrađuje od vune na finoj svilenoj podlozi. Uglavnom se predstavljaju verske, tradicionalni motivi. Cene variraju. Najpoznatija majstorska kuća u Isfahanu je Seirafian.

Kuhinja Irana: stara, raznovrsna, i kosmopolitska

Smatra se da prvi pisani recept za pripremu iranskih jela potiče od pre 4.000 godina i da je bio isklesan na glinenim pločicama. Vremenom, iranska kuhinja je podlegla mnogim internacionalnim uticajima, najviše grčkim.

Osnovu svakog jela čine zeleni delovi biljke kao što su peršun, celer i mirođija. Kupuju se u velikim količinama – na kilo, a ne na vezu. Kao obavezan dodatak jelu, servira se pirinač.

Fesenjan je jelo u čijoj su osnovi sos od nara i mleveni orasi, u kombinaciji sa piletinom ili pačetinom i pirinčem kao nezaobilaznim dodatkom.

Khoresht-e-mast je jelo koje se služi kao desert, pravi se od jogurta, jagnjetine/piletine, šafrana, šećera i kore od pomorandže koja je prethodno danima bila potopljena u vodi ili kratko prokuvana u vreloj vodi, kako bi izgubila gorkasti ukus.

Gaz je persijski nugat koji se pravi od soka biljke angebin, koja raste isključivo u Isfahanu. Kombinuje se sa ružinim sokom, komadićima pistaća i bademima.

Sohan-e-Asali je karamel kalorijska bomba od meda i putera, začinjena kardamomom, delovima pistaća i badema.

Nacionalno piće predstavlja miks kiselog mleka, kisele vode, nane i latice ruže.

Kako stići

Isfahan je dobro povezan sa gotovo svim delovima zemlje.Sa aerodroma Esfahan Shahid Beheshti organizuju se svakodnevni letovi za Teheran i Ma šhad (drugi po veličini grad u Iranu).

Autobusi od Teherana do Isfahana, i obratno, idu na svakih 15 minuta. Voz je druga opcija ukoliko biste do prestonice ili nekih većih gradova.

Smeštaj

Amir Kabir Hostel je jedna od najpovoljnijih varijanti. Kupatila su spratna, a najjeftiniji kreveti (oko 2-3 € po osobi) su u grupnim spavaonicama.

Dibai House, cene prenoćišta po osobi od 40 €. Adresa: 1 Masjed Ali Alley, Harunie.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Žilavi Jazd versus opaka pustinja

10. decembar 2009.

Žilavi Jazd versus opaka pustinja

Grad star 3 milenijuma, sa najbrojnijom zajednicom zoroasterijanaca, uklješten između dve pustinje, neguje religiju, trgovinu i virtuoznost korišćenja energije. S obzirom da peska ima u izobilju, pustinja poprima vertikalnu formu.

Izvor: B92


11049724574b20b37055278481239812_extreme.jpg

Photo: martijnmunneke / Flickr


Jazd, jedan od najstarijih gradova Irana, pregrmeo je i adaptirao se teškim uslovima koje diktira pustinja. Uprkos svemu Jazdom vlada atmosfera tolerancije mešavini religija, razvija se trgovina i Jazd uporno opstaje kao zaseban univerzum. To je svojevremeno i Marko Polo zapazio.

Najslikovitije parče grada je stari grad satkan od manjih uskih ulica gotovo sasvim prekrivenih i jedva osvetljenih, i prometne ulice Imama Homeinija, kojom je delimično presečen. Samo ime ukazuje na značaj ove strogo prave ulice bez ikakvih vijuganja, kojom svaki dan nervozno špartaju automobili, autobusi i motocikli.

Jedinstvena arhitektura

Ako krenete ulicom doći ćete do jedne od najvažnijih građevina grada: Amir Chakhmagh kompleks, izgrađen u 19. veku u čast mučeništva trećeg šiitskog imama. Zahvaljujući relativno mladoj istoriji građevine, ništa još uvek ne ukazuje da se u zavučenim ulicama sa strane krije grad star 3 milenijuma.

Pre oko 3 hiljade godina grad su uzdigli Međani, indoevropski narod. Do tog vremena postojao je grad izgrađen od materijala koji predstavlja kombinaciju gline, vode, slame i peska.

Velika prednost ove vrste gradnje bila je termička masa koja je preko dana usisavala toplotu, zadržavala je i na taj način zagrevala zidine. I na taj način dnevna i noćna temperatura bile su na vrlo jednostavan način izbalansirane. Bar je peska bilo na pretek.


18389793684b20b3709727d699224201_extreme.jpg

Photo: Ivan Mlinaric / Flickr


Zidovi zdanja izgledaju kao vertikalne pustinje. Preko dana u oči pada kontrast između mrkih čadora kojima su obavijene žene i blještavih boja usijanog peska. Noću važi slično kontrastno pravilo – ulične svetiljke bacaju svetlost na zlatkasto žute zidove.

Ređajući ove vertikalne pustinje jednu do druge, korak po korak, iznikao je grad. Da bi zidovi stajali uspravno, ponekad je bilo neophodno da budu podupreti ili natkriveni. Pored toga, preko potrebni bili su kanali za navodnjavanje i hvatači vetra.

Kanali poznati i pod nazivom kanati bili su prokopani pod gradom i služili za dovod vode iz mesta udaljenih po nekoliko kilometara. Temperatura vode mogla je da bude toliko niska da su stari Persijanci i preko leta imali led u sred pustinje.

Tehnika se pokazala jako uspešnom. Počela je da se širi po svetu. Španski kolonisti su ih upotrebljavali u južnoj Americi, dok su ih Rimljani gradili u istočnom delu svog carstva.

Ovaj izum nalazio se pod zemljom, a inovacija iznad zemlje bili su hvatači vetra - strukture nalik dimnjacima koje grabe i najmanji dašak vetra, sprovode ga u kuće i cisterne za čuvanje vode i održavaju na konstantnoj temperaturi i u vreme paklene letnje žege.

Religija

U sedmom veku Persija se okrenula islamu. Pre dolaska islama, izvorna drevna religija bila je zoroastrizam – dualistička religija zasnovana na učenjima svetog proroka Zaratustre. Dolaskom Arapa i islama sa zapada stanovnici Jazda okreću se islamskoj veri.


6056000964b20b370cbc8e332655841_extreme.jpg

Photo: elishka / Flickr


Svako ko je hteo da bude sledbenik zoroastrizma morao je dodatno da plati. S obzirom da u okolnim mestima čak ni to nije bilo dozvoljeno, Jazd je počeo da privlači sve više izbeglica.

Sve do danas Jazd poseduje pozamašnu grupu pristalica ove vere, najveću u čitavom Iranu (oko 5 hiljada). Taj dominantan broj muslimani su na kraju prihvatili i život je pretežno harmoničan, bez verskih trvenja.

Zajedno sa Isfahanom, Jazd predstavlja nezaobilaznu destinaciju na putu kroz Iran. Džamije Bogheh-ye Sayyed Roknaddin i Jameh nisu ništa manje zanemarljive od svojih ekvivalenata u Isfahanu.

Istorijski najbitniji je hram Ateshkadeh (hram vatre) u kojem je još 470. upaljen plamen koji i dan-danas gori. Pristalice zoroastrizma iz celog sveta okupljaju se na ovom mestu, a stalni plamen održavaju sveštenici koristeći suvo drvo badema ili kajsije. Vatra ili oganj za njih predstavlja simbol boga Ahura Mazda.

Poštovanje 4 osnovna elemenata (vatre, vode, zemlje i vazduha) bilo je jedno od ključnih karakteristika zoroastrizma što nimalo nije začuđujuće za stanovnike čiji se život i sredina u kojoj žive zasniva isključivo na ovim elementima.

Kako ne bi narušili čistotu zemlje, tela umrlih nisu sahranjivali. Polagali su ih na vrhu dva kolosalna nadrealna tornja, u takozvane kule tišine, Zoroastrian's Dakhmeh, i ostavljali na gozbu lešinarima koje su smatrali svetim pticama-čistačima.

Sveštenik bi čekao pored tela koje je bilo u sedećem položaju kako bi video koje će oko prvo iskljucati lešinar. Desno oko - dobar znak za dušu, dok je levo oko predskazivalo mračnu budućnost. Ovakav običaj vladao je sve do 60-ih godina prošlog veka.

Jazd je daleko poznat po veštini obrade tekstila, prvenstveno tepiha. Venecijanski trgovac Marko Polo u svojim čuvenim putopisima između ostalog kaže i to da je Jazd lep aristokratski grad sa dosta dobrom trgovinom.



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Persijska kuhinja: pite i kuvane glave

30. januar 2010.

Persijska kuhinja: pite i kuvane glave

Već u 4 ujutro dok ceo grad čvrsto spava, kršni krupan Iranac sa debelim zlatnim lancem meša kutlačom lonac pun ovčijih glava i priprema svoj restoran za ranoranioce.

Izvor: B92


19267676014b64b5f1f1a2b527765093_extreme.jpg

Photo: Hamed Saber / Flickr


Svako malo u Iranu se servira čaj (chây) koji se sa tacne prinosi ustima i ispija preko kocke šećera uklještene među zubima.

Na ulicama variraju zakuske počev od tradicionalne pite (samosa) sa nadevom od krompira i lepljivih kifli sa falafelom do uvek svežih sokova, milkšejkova i blago posoljenog i hladnom vodom razređenog jogurta ayrandoog).

Persijska kuhinja se nepovratno ugnezdila i uglavila između indijske i turske. Odlikuje se raznovrsnošću, pa je sasvim normalno da u različitim delova zemlje naletite na svojstvene lokalne varijacije jednog istog jela.

Akcenat je na pirinču, hlebu ali i na voću i povrću.

Iako je bacaju u isti koš sa ostalim kuhinjama Bliskog istoka, persijska kuhinja je ipak u stanju da se izbori za svoju posebnost i reputaciju. To se prilično vidi u suptilnoj kombinaciji kontrastnih ukusa: slatko-kiselo ili blago-začinjeno.

Ukoliko želite da se osetite kao pravi Iranac, jutro započnite kuvanim ovčijim glavama, a po podne se prepustite jagnjetini u moru začina, pirinču, i jogurtu sa mentom.

Kaleh pache (kuvane ovčije glave i papci)

Već u 5 ujutro dok ceo grad čvrsto spava, pozamašni Iranac sa debelom zlatnom kajlom uleglom u dlakave grudi meša kutlačom lonac pun ovčijih glava i priprema svoj restoran za ranoranioce.

Životinjski raskomadava glavu, odstranjuje jestive delove, sve dok mu u ruci ne ostane gola lobanja. Oči, jezik i mozak su ono što vredi! Dakle, kuvane ovčije glave - najbolji doručak za dobro jutro.

Prokuvane ovčije oči Iranci sole i prelivaju kapljicama limuna, guraju u krišku hleba i slasno jedu. Invazija kalorija pogađa ih rano ujutro, puni ih energijom za ceo dan.

Kaleh pache se često kuva i na veliko, u kazanima dovoljno velikim da stane čovek. U vodu se ubacuju: ovčije glave i papci, gomila peršuna, šargarepe, celera, glavice crnog i belog luka, cimet, lovorov list, mahune kardamoma, mleveni biber i so.

Krčkanje traje 18 sati, a najpikantniji delovi (mozak, jezik, meso oko ušiju, obrazi i oči) učiniće čorbu neodoljivom.


6957408824b64b5f28986f369633854_extreme.jpg

Photo: jiahungli / Flickr


Berenj (pirinač)


Prvo i osnovno pravilo iranske kuhinje glasi: pirinač, i to pirinač u velikim količinama! Kupuje se u džakovima od 5 kg i više. A kada je reč o varijacijama , izbor je širok: champa, rasmi, anbarbu, mowlai, sadri, khanjari, shekari, doodi.

Na severu Irana, gde se izlije dovoljna količina kiše, uzgaja se pirinač savršenog kvaliteta.

Tah-deeg

Poznato jelo od pirinča za koje je potrebno 3 čaše pirinča, 3 čaše vode, 2-3 velika krompira, 1 kašičica šafrana, malo ulja i puter.

U jednu šerpu staviti pirinač, malo soli i šafrana i ostaviti da se kuva na tihoj vatri. U drugoj šerpi rastopiti puter, dodati malo šafrana i po tome rasporediti tanke kolutove krompira.

Pripremljeni pirinač sasuti preko krompira, dodati malo ulja, poklopiti i ostaviti 45 minuta na tihoj vatri.

Na kraju uzeti veliku tacnu, staviti na šerpu i brzo je okrenuti, tako da sadržaj ostane na tacni. Pirinač dole, krompir gore. Masa je čvrsta, ne raspada se, pa se može seći kao kolač.

Nan (hleb)

Drugi itekako bitan element iranske kuhinje je hleb. Nekad sa začinima, nekad tvrd ko kamen, ponekad debeo i žilav. Varira debljina testa, ali je oblik uvek ovalan.


16207841924b64b5f31d763822842680_extreme.jpg

Photo: avlxyz / Flickr


Ābgūsht

Ab - voda, gusht - meso. Iranska poslovica kaže da svaka dobra domaćica mora da se postara da za neočekivanog gosta uvek bude dovoljno vode.

Ako se jelo priprema za popodnevnu gozbu, domaćica se zavlači u kuhinju odmah nakon završenog doručka.

Prvo isecka jagnjeće meso i crni luk, opere paradajz i pasulj, oguli krompir i sve ubaci u tiganj.

Dodaje vodu koja bi trebalo da bude do polovine njenog kažiprsta iznad već ubačenih sastojaka. Ubacuje leblebije, biber, so, začine, crni luk, beli luk i papričice.

Ostavlja poklopljen tiganj na blagoj vatri i mirna srca u odlazi na dremku do zalaska sunca.

Što duže se krčka, ukusi se bolje prožimaju. Abgusht se konzumira u 2 faze. Prvo domaćica sipa čorbasti, isposnički deo svima u tanjir, služi ga sa hlebom, kolutovima svežeg crnog luka i iseckanim peršunom.

Nakon petnaestak minuta sledi druga faza kada na scenu stupa glava kuće. Domaćin odvaja 'krtinu' od čorbe (meso, krompir, pasulj) i gnječi u posebnoj zdeli.

Dok muškarac obavlja svoj posao, žena sipa čaj.

Ovaj stari persijski specijalitet toliko je zasitan da ćete odmah poželeti da odremate, tako da dok budete ispijali poslednje gutljaje čaja, jedino o čemu ćete razmišljati su topla ćebad u koja bi ste se ušuškali i otkunjali.

U iščekivanju glavnog jela počastite se hranom na bazi jogurta:

Mast-e musir

Pola litra jogurta, 3 supene kašike iseckanog belog luka, sa miksom bibera i soli po ukusu.

Maste khiar

Pola litra jogurta pomešati sa 2 supene kašike osušenog lista nane, glavicom belog luka i jednim svežim iseckanim krastavcem koji je prethodno 10 minuta posoljen odležao u cedeljci. Biber i so po ukusu i služiti sa mentom poprskanom po vrhu.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Slava i ponos Persijskog carstva

Slava i ponos Persijskog carstva

08. 09. 2010.
Press


Surovi planinski vrhovi, negostoljubive pustinje, šume, velika prostranstva tek mestimično naseljena, čudesna istorija i kultura... sve je to Iran, zemlja koja, kad se samo malo „zagrebe" ispod površine, nudi neprocenjivo iskustvo i sasvim drugu sliku od one pune predrasuda koja vlada već decenijama. Na put u Persiju, stoga, treba krenuti oslobođen svih negativnih slika o ovoj zemlji. Ona se onda otkriva kao mesto u kome slava drevnog Persepolisa istrajava u dinamičnoj užurbanosti današnjice, kao zemlja toplih i prijatnih ljudi. Prigrliti Iran i dopustiti Irancima da vas prigrle - iskustvo je vrednije od mnogo čega

1.jpg


INFO
Glavni grad: Teheran
Državno uređenje: teokratija
Površina: 1,648,000 km2
Stanovništvo: oko 70 miliona
Jezik: persijski
Religija: islam
Valuta: rijal (1 evro = 14,04 rijala)


Poznat do 1935. kao Persija, Iran je zemlja prebogate tradicije i kulture koja je bila dominantna na Bliskom Istoku i koja je imala značajan uticaj na mnoge nacije i civilizacije. Kada je o politici reč, do 1979. godine vladala je dinastija Pahlavi, kada je islamskom revolucijom poslednji šah Reza pahlavi svrgnut. Iran je postao islamska repulblika, a vrhovni lider ajatolah Homeini. Život po vrlo strogim verskim pravilima donekle je ublažen poslednjih godina.

Isfahan

3.jpg


Grad na 1575 metara nadmorske visine, jedan je od najlepših u Iranu. Zbog svoje lepote i značaja nekada su ga nazivali „Polovinom zemaljske kugle". To je „tirkiz" koji blista u zelenoj, plodnoj oazi u neposrednoj blizini velike Centralnoiranske pustinje. Kupole sa prelepim mozaicima, otmeni minareti i drugi primerci u svetu poznate arhitekture, pravi su vizuelni doživljaj, u ovom bez sumnje veoma bogatom gradu. Obilazak čuvenog Trga Imam, Šahove džamije, džamije šeika Lotfolaha, minareta koji „podrhtavaju", jermenske crkve Vank, palata Ali Qapu i Chehel Sotun, mostova Si-O-Sepol i Sahrestan... u ovom remek-delu, dragulju drevne Persije i jednom od najlepših gradova islamskog sveta uopšte, neizreciv je doživljaj.

Persepolis (Takht-e Jamshid)

4.jpg


Čudesni Persepolis prestonica Persijskog carstva, svojim monumentalnim stepeništima, izuzetnim reljefima, impozantnim kapijama ostavljaju posetioca bez i trunke sumnje o veličini i dominaciji carstva koje je to izgradilo. Kao što, jednako, ruševine govore o njegovom nedvosmislenom kraju. Persepolis je rezultat ogromne veštine i znanja ahamenidske ere. To jeste persijska ideologija i dizajn, ali suštinski internacionalna u svojoj dominantnoj arhitekturi i umetnosti. Lepota Persepolisa nije slučajnost, već prepoznata i cenjena. Persepolis je počeo da gradi vladar Darije Veliki, nastavili njegovi moćni potomci, a spalio ga je takođe čuveni i veliki vladar Aleksandar Makedonski. U blizini se nalaze i Naqsh e Rostam i Naqsh e Rajab, izvanredni reljefi na stenama, koji ukrašavaju grobnice ahamenidskih kraljeva.

Posebni zahtevi
Boravak u ovoj islamskoj republici podrazumeva i neke posebnosti koje važe i za turiste. Za žene: obavezne marame na glavama preko celog dana, kao i duže suknje ili pantalone i bluze sa dugačkim rukavima. Muškarcima nije dozvoljeno nošenje kratkih pantalona, a baš za sve je unošenje i konzumiranje alkohola strogo zabranjeno.


Teheran
Sa svojom relativno kratkom istorijom, neviđenom gužvom u saobraćaju i zagađenjem, glavni grad, po tvrdnjama i samih stanovnika, nije mesto na kome bi se trebalo duže zadržavati. Teheran je veliki, bučan, haotičan, dinamičan igrad, koji baš i nema dušu. Ali, on je i grad kontrasta, moderan i tradicionalan, svetovan i religiozan, bogat i siromašan, u isto vreme i sa severa ka jugu. Treba posetiti muzeje, pre svega Arheološki, Islamski, muzej krunskog nakita, gde se nalazi najveća kolekcija nakita u svetu, koja sadrži i čuveni dijamant „Daria i Nur", kao i slavne i veličanstvene palate Golestan, Šahove džamije... a neizostavan je i obilazak bazara.

Širaz

5.jpg


Širaz, na nadmorskoj visini od oko 1.540 m, oduvek je bio grad slavuja, ruža, čempresa i poezije. To je kolevka jedne od najvećih svetskih civilizacija i persijske istorije. Grad i okolina bogati su sjajnim ostacima prošlosti.
Nekadašnja prestonica, Širaz je dom čudesnih vrtova, izuzetnih džamija, vinograda... Videti: džamiju Nasir Almok i Narendjestan Gavana, tipičnu bogatašku palatu iz 19.veka. U Širazu se nalazi i grobnica čuvenih persijskih pesnika Hafeza i Saadija.

Jazd

6.jpg


Stari grad sa čuvenim kulama vetrova i tipičnom arhitekturom deo je Uneskove svetske kulturne baštine. To je grad čuda, centar zoroastrijevske religije (zoroastrizam ili zaratustrizam je religija zasnovana na učenjima svetog proroka Zaratustre i važi za verovatno najstariju dualisticku religiju. Bila je dominantna religija u Persiji do 7. veka (na naslovnoj strani pripadnice ove religije u tipičnoj nošnji).
Osnovno verovanje je da je Bog stvorio po prirodi dobar svet, u kome treba živeti lepo i prosperitetno, ali bez preterivanja ili odricanja, kao što su monaštvo ili post). Jazd je bio poznat po proizvodnji svile još pre nego što je tuda prošao Marko Polo.



 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Zagušljiva metropola bliskog istoka

TEHERAN

Zagušljiva metropola bliskog istoka

putovanje01.jpg


Iako ne može da se pohvali tradicijom koju imaju gradovi Esfahan ili Persepolis, Teheran je nezaobilazna stavka za svakoga ko putuje kroz Iran – ogroman, bučan i haotičan, ali i pun restorana, kafana i prijateljski raspoloženih meštana

Teheran je glavni grad Irana, centar provincije Teheran i najveća metropola na Bliskom istoku. To je savremeni grad nezaustavljive ekspanzije sa skoro 15 miliona stanovnika, široko rasprostranjene industrije ali, verovali ili ne, i grad sa kosmopolitskim duhom, bez obzira na jaku kontrolu od strane vlasti.
Osim persijskih, u Teheranu postoje azerske, jermenske, asirske, kurdske i jevrejske zajednice. Čak 98% procenata stanovnika Teherana govori persijskim jezikom. I samo ime grada je persijskog porekla. Teheran znači “topla planinska padina”. Grad je prošaran džamijama, ali njegovu panoramu takođe krase krovovi brojnih crkava i sinagoga

„TOPLA PLANINSKA PADINA”


Uže gradsko jezgro ima preko 7 miliona stanovnika, a šire čak 12 miliona. Više od polovine industrije Irana nalazi se u Teheranu. Od privrednih grana zastupljena je automobilska industrija, proizvodnja elektronske i električne opreme, vojnog naoružanja, tekstila, šećera, cementa i hemijskih proizvoda. Ono po čemu je Teheran posebno poznat, što turisti vrlo dobro znaju, jeste činjenica da je vodeći centar za prodaju tepiha i nameštaja.
Teheran je veliki grad u podnožju planinskog venca Alborz. Poseduje veliku putnu mrežu, bez premca u zapadnoj Aziji. Takođe je čvorište železničke mreže Irana. U gradu se nalaze brojni muzeji, umetnički centri, kompleksi palata i kulturni centri.
Osim persijskih, u Teheranu postoje azerske, jermenske, asirske, kurdske i jevrejske zajednice. Čak 98% procenata stanovnika Teherana govori persijskim jezikom. I samo ime grada je persijskog porekla. Teheran znači “topla planinska padina”. Grad je prošaran džamijama, ali njegovu panoramu takođe krase krovovi brojnih crkava i sinagoga.

ISTORIJA PROŽETA NEMIRIMA


putovanje02.jpg


Iskopine svedoče o postojanju naseobina u Teheranu starih čak 8.000 godina. Teheran je bio dobro poznat kao selo u 9. veku, ali je poznatiji bio grad Raj koji je u blizini cvetao u predmongolskoj eri. U 13. veku, nakon što su Mongoli uništili Raj, mnogi njegovi stanovnici pobegli su u Teheran. U nekim izvorima iz mongolske ere, grad se pominje kao Rajev Teheran.

Niko tačno ne zna kako je grad dobio ime, ali se prihvata objašnjenje da Teheran znači “toplo mesto”, kao suprotnost “svežem mestu”, zvanom Šemiran – hladnijoj oblasti u severnom Teheranu. Don Ruj Gonzales de Klaviho, kastiljanski ambasador, verovatno je bio prvi Evropljanin koji je posetio Teheran, svrativši u taj grad jula 1404, dok je putovao u Samarkand (danas u Uzbekistanu) i mongolsku prestonicu toga doba.
Teheran je postao sedište safavidskih vladara u 17. veku. Tahmasp I je izgradio bazar i zidine oko grada, ali je grad postao nešto manje omiljen kada se Abas I razboleo dok je prolazio kroz grad kretavši u rat sa Uzbecima.
Početkom 18. veka, Karim Kan Zand naredio je da se izgradi palata, harem i vladina kancelarija u Teheranu, zato što je hteo da taj grad proglasi za svoju prestonicu, ali je kasnije premestio svoju vladu u Širaz. Teheran je konačno postao glavni grad Persijskog carstva 1795, kada je kadžarski kralj Agha Mohamad Kan krunisan u njemu.
Tokom Drugog svetskog rata britanske i sovjetske trupe su ušle u grad. U Teheranu je održana čuvena Teheranska konferencija 1943, kojoj su prisustvovali predsednik Amerike, Frenklin D. Ruzvelt, britanski premijer Vinston Čerčil i sovjetski državnik Josif Staljin.
Tokom iransko-iračkog rata 1980-1988, Teheran je bio meta učestalih napada “Skad” raketama, kao i vazdušnih napada na stambene i industrijske ciljeve unutar grada, što je uzrokovalo smrt na hiljade civila.

GUST SAOBRAĆAJ I VELIKO ZAGAĐENJE


putovanje03.jpg


Iako ne može da se pohvali tradicijom koju imaju gradovi Esfahan ili Persepolis, Teheran je nezaobilazna stavka za svakoga ko putuje kroz Iran – ogroman, bučan i haotičan, ali i pun restorana, kafana i prijateljski raspoloženih meštana. Turisti se prilično dobro snalaze u Teheranu iz razloga što je metro odlično organizovan: ima pet linija i izuzetno je brz i efikasan.

Teheran je jedan od rekordera po broju vozila na svojim ulicama, što je s jedne strane uslovilo izgradnju spleta od preko 100 km obilaznica i autoputeva oko grada, ali i veliko zagađenje i neopisive gužve za vreme popodnevnog špica. Teheran pati od izuzetno ozbiljnih problema zbog zagušenog saobraćaja i zagađenja. Disajni problemi kao što je astma veoma su česti. Teheran je postao toliko zagušen u protekloj deceniji da je vlada razmatrala premeštanje glavnog grada kako bi umanjila ove probleme, i decentralizovala privredu i stanovništvo.
Osim svojih atrakcija, Teheran je zanimljiv i po obližnjim skijaškim centrima. S obzirom na to da se nalazi u podnožju planine Alborz, najviše u Iranu (5.670 m), nadomak grada je nekoliko ski-centara. Dva najpoznatija skijališta su Dizin i Šemšak, a udaljeni su samo oko 60 km od Teherana, dok se staze nalaze na visini od 2.500 do 3.000 metara.
Blizina tako visoke planine uzrokovala je da Teheran tokom leta ima prijatniju klimu nego gradovi u okruženju. Leti je temperatura oko 32˚C, večeri su skoro uvek sveže, a vazduh suv.

TURISTIČKE ATRAKCIJE


putovanje05.jpg


Golestan je palata u kojoj su živeli pripadnici vladajuće dinastije Kađar, to je najstariji istorijski spomenik i jedno od najposećenijih mesta u Teheranu. Njena izgradnja je započeta u 16. veku, a kasnije je u nekoliko navrata dograđivana i rekonstruisana.

Obavezno posetite Nacionalnu riznicu dragog kamenja koja čuva neke od najspektakularnijih dragulja na svetu, kao što su najveći nebrušeni rubin, najveći ružičasti dijamant (Morska svetlost) i zlatni globus težak 34 kg, optočen sa 50.000 komada dragog kamenja.
Mauzolej Ajatolaha Homeinija je gigantska građevina u kojoj se pored grobnice lidera Islamske revolucije 1979, nalaze i tržni centar, fakultet za islamske studije, kulturni centar, kongresni centar i parking za 20.000 automobila. Prema pisanju „Njujork tajmsa” iranska vlada je za ovaj projekat ukupno izdvojila dve milijarde dolara.
Toranj Milad visok je 435 metara i jedna je od najviših građevina na svetu. Glava tornja se nalazi na oko 300 metara visine, ima 12 spratova, a u njoj su smešteni restoran, hotel sa pet zvezdica i trgovinski centar. Toranj služi kao orijentir – vidi se iz svakog dela grada.

BAZAR NA KOJEM JE POČELA REVOLUCIJA


Bazar se nalazi u južnom, siromašnijem delu grada. Sa 10 km natkrivenih uličica i mračnih prolaza, načičkanih tezgama i malim dućanima, predstavlja vrlo živopisno mesto za šoping. Osim što je turistička atrakcija i izvor svakojake robe, Bazar je i mesto gde se realizuju konzervativne odluke vladajuće elite. Islamska revolucija 1979. dobila je veliku podršku kad su trgovci zdušno stali na stranu Ajatolaha Homeinija i organizovali generalni štrajk koji je paralisao privredu. Tržni centri su, kao i u ostalim velikim gradovima islamskih zemalja, svuda prisutni. Dve glavne lokacije na kojima su skoncentrisani su ulica Valiasr i Trg Tadžriš.

600x206-images-print-ls-59broj-putovanje04.jpg


Izvor: AKTER




 
Natrag
Top