Investitori zaobilaze Novi Sad

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
[h=1]Investitori zaobilaze Novi Sad
[/h] Izvor: Dnevnik


Novi Sad -- U javnosti se stvara utisak da se u Inđija, Zrenjanin ili Subotica, utrkuju ko će privući više stranih investitora, Novi Sad ulagači zaobilaze.

9574062644f86973e910c6180618695_640x360.jpg


Iako je vrednost ulaganja u glavni grad Vojvodine u poslednjih desetak godina ubedljivo veća nego u bilo koji drugi grad u Pokrajini, činjenica je da je tu reč uglavnom bila o investicijama u finansijski i uslužni sektor a ne u proizvodnju.
Takođe u pitanju su mahom bile akvizicije, odnosno privatizacija već postojećih kompanija, a ne otvaranje novih preduzeća i novih radnih mesta.

Direktor Fonda za podršku investicija u Vojvodini (VIP-fond) Branislav Bugarski ističe da je glavna prepreka većem investiranju u Novi Sad ogromna cena građevinskog zemljišta na tržištu, kao i to što grad nema sopstveno zemljište koje bi ponudio investitorima po nižim cenama.

[TABLE="class: antrfile right, align: right"]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD="class: textvesti"]Branislav Bugarski kaže da se, ipak, ne može reći da investicija u Novi Sad prethodnih godina nije bilo. On navodi primere prve kineske investicije u Srbiju, gde se u pogonima „Agrovojvodina mehanizacije” sklapaju traktori za evropsko tržište, kao i proizvodnju „belarus” traktora, te špansku fabriku omotača za prehrambenu industriju „Viskofan”. Takođe, dodaje, grad je nedavno počeo gradnju proizvodnih hala na Rimskim Šančevima u kojima bi trebalo da bude smeštena industrijska zona i za šta već postoji interesovanje stranih investitora. "Naravno, nikako ne treba zaboraviti ni investicije u industriju informacionih tehnologija, pošto se Novi Sad prethodnih godina profilisao kao centar tog sektora. Nove kompanije i nova rana mesta su u IT-sektoru otvarali investitori iz Holandije, Nemačke, Francuske, Španije" , navodi Bugarski.
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Prema podacima VIP-fonda, ukupna vrednost 50 investicionih projekata koje su strani ulagači napravili u Novom Sadu od 2000. godine naovamo iznosi gotovo 2,3 milijarde evra, što je otprilike polovina svih ulaganja u Vojvodinu, a u firmama u stranom vlasništvu registrovanim u ovom gradu radi više od 25.000 zaposlenih.

Ipak, većina tih ulaganja odnosi se na preuzimanje već postojećih kompanija koje su novi vlasnici skupo platili: privatizovano je pet banaka, jedno od dva najveća osiguravajuća društva u zemlji, te naposletku Naftna industrija Srbije.

Iako je reč o ogromnim svotama, građani Novog Sada od tog nisu imali velike koristi pošto se novac mahom slio u državni budžet, a nova radna mesta nisu otvarana. S druge strane, ulaganja u otvaranje novih kompanija i novih radnih mesta, pogotovo u industriji, mogu se gotovo izbrojati na prste jedne ruke.

„Apsolutno nije sporno da nema dovoljno proizvodnih investicija u Novom Sadu. Ali treba da budemo svesni toga zašto je to tako i šta su limiti Novog Sada, odnosno činjenice da grad trenutno nema zemljište koje bi ponudio investitorima“ , ukazuje Bugarski.

On navodi da investitori koji žele da ulože u Novi Sad imaju dve opcije: da kupe zemljište po tržišnim uslovima, što je veoma skupo, ili da im grad dodeli besplatno zemljište po uredbi Vlade Srbije koja podrazumeva da je reč o investicionim projektima u kojima bi, za grad veličine Novog Sada, moralo da bude zaposleno najmanje 1.500 radnika.

„Mi u Srbiji takvih projekata nemamo mnogo, a pogotovo ih ne beremo na drvetu. Najveći deo investicija koje dolaze ovde zapošljavaju od 10-20 radnika pa do 100, 200, eventualno 500. Naravno, ima i ulaganja s hiljadu ili dve novozaposlenih, ali je to veoma retko. Dakle, grad ne može po tom osnovu investitoru dati besplatno zemljište“ objašnjava Bugarski.

S druge strane, dodaje, trenutna cena zemljišta koje tržište zahteva od investitora se kreće od 70 evra po kvadratnom metru, odnosno 130 evra ukoliko plac ima potrebnu infrastrukturu. Bugarski ocenjuje da „ne postoji takav investitor„ koji će doći u Novi Sad i platiti tu cenu ako to isto već može dobiti u Zrenjaninu za deset evra po kvadratnom metru.

„Tu su gradskim vlastima ruke potpuno vezane. One bi mogle otkupiti zemljište od privatnih vlasnika za 70 ili 100 evra po kvadratu i potom ga ponuditi stranim investitorima za deset evra, ali bi tako napravile ogroman gubitak u gradskom budžetu. U tom slučaju bi se sigurno suočile s kritikama u javnosti da su primile mito ili optužbama za zloupotrebu službenog položaja. Na kraju, privatni vlasnici zemljišta bi ih sasvim legitimno mogli optužiti da im ruše cenu“ , ukazuje Bugarski.

On procenjuje da, s obzirom na cenu zemljišta od deset evra u Zrenjaninu i 15 u Inđiji, cena kvadratnog metra u Novom Sadu na slobodnom tržištu ne bi trebalo da premaši 30 evra.

"Naravno, legitimno je pravo vlasnika zemljišta da traže koliko traže, ali je pitanje da li će naći ikoga ko će to da plati" , ukazuje.

 
Natrag
Top