ADMINISTRATOR
- Učlanjen(a)
- 11.10.2009
- Poruka
- 66.907
Ako patite od sindroma policističnih jajnika, niste usamljeni. Smatra se da neki od simptoma policisticnih jajnika pogađa skoro svaku četvrtu ženu u razvijenim zemljama. Najteži oblici ovog sindroma su prisutni kod jedne od dvadeset žena.
Insulinska rezistencija
Insulinska rezistencija se nalazi u samom korenu problema sa policističnim jajnicima. Sada znamo da je skoro polovina populacije, zahvaljujući negativnim faktorima ishrane i okruženja, manje ili više otporna na insulin – muškarci i žene, mladi i stari. Insulinska rezistencija je poput kameleona koji se pokazuje na različite načine. Na jednom kraju ekstrema su slučajevi u kojima se preko nalaza krvi skoro ne može ustanoviti problem, a na drugom ozbiljniji primeri praćeni dijabetesom i drugim zdravstvenim komplikacijama.
Šta je insulinska rezistencija?
Insulin je hormon koji proizvode beta ćelije u pankreasu kao odgovor na povećan nivo glukoze u krvi. Svaki put kada jedemo, nivo glukoze i insulina u krvi raste i pada tokom nekoliko časova. Ugljeni hidrati na prvom mestu, ali i proteini, stimulišu lučenje insulina čiji je zadatak da transportuje glukozu i amino kiseline u naše ćelije, kao i skladišti glukozu u vidu glikogena i jetri i mišićima. Višak unetih kalorija se skladišti u vidu masnih naslaga.
Studije pokazuju da u čak 70% slučajeva policističnih jajnika postoji problem sa insulinskom rezistencijom. Ovo se dešava kada je u krvi hronično povećan nivo šećera (usled stresa, nepravilne ishrane, metaboličkih poremećaja) što izaziva i konstantno visok nivo insulina. Vremenom, ćelije gube sposobnost da reaguju adekvatno na insulin (postaju rezistentne na insulin), a sam pankreas se iscprljuje i gubi sposobnost proizvodnje ovog važnog hormona, što stvara preduslove za razvoj dijabetesa.
Insulin i policistični jajnici
U medicinskoj nauci je napravljen veliki napredak u razumevanju veze između povišenog insulina i sindroma policističnih jajnika. Naime, insulin stimuliše rast i umnožavanje ćelija u jajnicima, naročito u onim delovima jajnika gde su smeštene jajne ćelije. Insulinska rezistencija vodi u začarani krug hormonskih poremećaja koji potom kreiraju ono što zovemo sindromom policističnih jajnika.
Receptori za insulin u jajnicima se razlikuju od onih u drugim tkivima na način da kada je nivo insulina u krvi povišen, ćelije u jajnicima ne „isključuju“ jedan deo svojih receptora za insulin i ne smanjuju njihovu aktivnost. Time se dejstvo viška insulina ne smanjuje u tkivu jajnika. Ćelije rastu i umnožavaju se, povećavajući svoje metaboličke aktivnosti. Rezultat je povećana produkcija kako muških (testosteron), tako i ženskih (estrogen) polnih hormona, što negativno utiče na tok menstrualnog ciklusa.
Kod zdravih žena jajnici stvaraju određene količine testosterona i pretvaraju ga u estrogen. Međutim, pojačana produkcija testosterona u slučaju insulinske rezistencije premašuje kapacitet jajnika za ovu konverziju hormona, što rezultira viškom testosterona u organizmu. Ovo je razlog česte pojave maljavosti, akni i gojaznosti kod žena koje pate od sindroma policističnih jajnika.
Da situacija bude gora, povećani nivoi insulina i polnih hormona utiču i na rad hipofize čime se pojačano luče tzv. gonadotropni hormoni koji inače regulišu rad jajnika, a u ovom slučaju vode daljem poremećaju menstrualnog ciklusa.
Šta je rešenje?
Većina žena koja ima sindrom policističnih jajnika ima neki nivo insulinske rezistencije, čak i ako nisu gojazne. Tretman obično podrazumeva farmakološku terapiju (lekovi za šećer i hormonska sredstva) koju treba da prate neophodne izmene u životnom stilu –zdrava ishrana i redovna fizička aktivost. Kod gojaznih žena, redukcija telesne mase od samo 10% značajno popravlja opšte stanje.
©NeplodnostBlog
IZVOR: neplodnost.wordpress.com
Insulinska rezistencija
Insulinska rezistencija se nalazi u samom korenu problema sa policističnim jajnicima. Sada znamo da je skoro polovina populacije, zahvaljujući negativnim faktorima ishrane i okruženja, manje ili više otporna na insulin – muškarci i žene, mladi i stari. Insulinska rezistencija je poput kameleona koji se pokazuje na različite načine. Na jednom kraju ekstrema su slučajevi u kojima se preko nalaza krvi skoro ne može ustanoviti problem, a na drugom ozbiljniji primeri praćeni dijabetesom i drugim zdravstvenim komplikacijama.
Šta je insulinska rezistencija?
Insulin je hormon koji proizvode beta ćelije u pankreasu kao odgovor na povećan nivo glukoze u krvi. Svaki put kada jedemo, nivo glukoze i insulina u krvi raste i pada tokom nekoliko časova. Ugljeni hidrati na prvom mestu, ali i proteini, stimulišu lučenje insulina čiji je zadatak da transportuje glukozu i amino kiseline u naše ćelije, kao i skladišti glukozu u vidu glikogena i jetri i mišićima. Višak unetih kalorija se skladišti u vidu masnih naslaga.
Studije pokazuju da u čak 70% slučajeva policističnih jajnika postoji problem sa insulinskom rezistencijom. Ovo se dešava kada je u krvi hronično povećan nivo šećera (usled stresa, nepravilne ishrane, metaboličkih poremećaja) što izaziva i konstantno visok nivo insulina. Vremenom, ćelije gube sposobnost da reaguju adekvatno na insulin (postaju rezistentne na insulin), a sam pankreas se iscprljuje i gubi sposobnost proizvodnje ovog važnog hormona, što stvara preduslove za razvoj dijabetesa.
Insulin i policistični jajnici
U medicinskoj nauci je napravljen veliki napredak u razumevanju veze između povišenog insulina i sindroma policističnih jajnika. Naime, insulin stimuliše rast i umnožavanje ćelija u jajnicima, naročito u onim delovima jajnika gde su smeštene jajne ćelije. Insulinska rezistencija vodi u začarani krug hormonskih poremećaja koji potom kreiraju ono što zovemo sindromom policističnih jajnika.
Receptori za insulin u jajnicima se razlikuju od onih u drugim tkivima na način da kada je nivo insulina u krvi povišen, ćelije u jajnicima ne „isključuju“ jedan deo svojih receptora za insulin i ne smanjuju njihovu aktivnost. Time se dejstvo viška insulina ne smanjuje u tkivu jajnika. Ćelije rastu i umnožavaju se, povećavajući svoje metaboličke aktivnosti. Rezultat je povećana produkcija kako muških (testosteron), tako i ženskih (estrogen) polnih hormona, što negativno utiče na tok menstrualnog ciklusa.
Kod zdravih žena jajnici stvaraju određene količine testosterona i pretvaraju ga u estrogen. Međutim, pojačana produkcija testosterona u slučaju insulinske rezistencije premašuje kapacitet jajnika za ovu konverziju hormona, što rezultira viškom testosterona u organizmu. Ovo je razlog česte pojave maljavosti, akni i gojaznosti kod žena koje pate od sindroma policističnih jajnika.
Da situacija bude gora, povećani nivoi insulina i polnih hormona utiču i na rad hipofize čime se pojačano luče tzv. gonadotropni hormoni koji inače regulišu rad jajnika, a u ovom slučaju vode daljem poremećaju menstrualnog ciklusa.
Šta je rešenje?
Većina žena koja ima sindrom policističnih jajnika ima neki nivo insulinske rezistencije, čak i ako nisu gojazne. Tretman obično podrazumeva farmakološku terapiju (lekovi za šećer i hormonska sredstva) koju treba da prate neophodne izmene u životnom stilu –zdrava ishrana i redovna fizička aktivost. Kod gojaznih žena, redukcija telesne mase od samo 10% značajno popravlja opšte stanje.
©NeplodnostBlog
IZVOR: neplodnost.wordpress.com