Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice. Trebali biste nadograditi ili koristiti alternativni pregledač.
Instaliranje sastava Windows XP je vrlo jednostavna. Postavljanje Windows XP je brže od bilo koje druge prethodne verzije. Da biste zapoceli instalaciju, prvo morate staviti na Windows XP CD-ROM u CD pogon. Zatim morate unijeti vaš sustav BIOS setup. BIOS Setup je osnovni operativni sustav koji upravlja hardverskim dodacima same postavke. Samo napredni korisnici bi trebali promijeniti postavke u ovaj setup. Krive postavki može naštetiti vašem racunalu.
Za ulazak u BIOS Setup, obicno morate pritisnuti izbrisati-dugme del vise puta, prije nego što se sustav digne, ali to se razlikuju od jednog do drugog modela mainboard. Takodjer koraci za mijenjanje postavki su razliti, tako da preporucujemo konzultaciju , prije nego što pokušate modificirati ove postavke. BIOS Setup, morate postaviti na uredjaj za dizanje poretka. CD-ROM-a bi trebao biti prvi, tako da onda možete biti u mogucnosti da instalirate Windows XP sa cd.
Nakon što promijenite postavke u BIOS Setup, i ponovno pokrenute sustav Windows XP Setup ce automatski pokrenuti, i provjerite je li vaše racunalo zadovoljava minimalne zahtjeve sustava. Nakon toga neke datoteke potrebne za pokretanje sustava Windows Setup ce biti kopirane. Nakon svega ovoga, vidjet cete ekran zastupljen na slici 1. Ovdje možete izabrati izmedju instalirajte Windows XP, Windows XP i popravljanje, koristenja instalacijskog Recovery Console. Cak i ako vaše racunalo možda ima mali problem, preporucujemo vam da instalirate novi primjerak sustava Windows. Da bi Windows bio instaliran na vašem racunalu za dugo vremena, to bi moglo biti moguce da ga ne bi mogli raditi stalno jer se javljaju i greske, a pogreške mogu se pojaviti i vrlo cesto. To je zbog toga jer se postavke registra izmijenjuju previše kada instalirate programe. Windows može biti zaražene od strane virusa. Cak i ako imate antivirusni softver, ta datoteka je ostecena, i preporu?ujemo vam da instalirate novi primjerak sustava Windows nakon ostecenja svojih datoteka.
Na ekranu na slici 1, pritisnite Enter za nastavak instalacije sustava Windows XP. Zatim, korisnik, licencni ugovor ce se pojaviti. To je kao ugovor izmedju vas i tvrtke Microsoft Corporation. Svi proizvodi imaju softver ove vrste licence.
Ako se slažete sa svim uvjetima i odredbama, morate od pritisnite tipku F8, tako da možete nastaviti. Ako se ne slažete s uvjetima i odredbama u Ugovoru, morate pritisnuti tipku Escape. Ako se ne slažete, ne možete nastaviti sa postavkama. Nakon što pritisnite tipku Escape, setup ce se automatski zatvoriti, ukloniti sve informacije koje je dodao tijekom instalacije.
Nakon što se slažete, bit cete pitani gdje želite instalirati Windows XP. Vaš tvrdi disk bi trebao biti prvi particionirani. Ako imate novo racunalo, da nema jedan operacijski sustav instaliran, morate prvo da formatirate particije na vašem hard driveu.
Particije
A particiju ili disk je prostor na disku koji želite koristiti za nešto. Na primjer, možete napraviti jednu particiju za muziku, ili drugu particiju za dokumente, i tako dalje. Naravno pohranjivanje samo jedne vrste datoteke na particiji nije obavezno. Ovo je samo jedan primjer. Razmislite dobro prije nego što dodijeliti prostor za particiju. Takodjer možete dodijeliti sve dostupne prostore na tvrdom disku, na taj nacin stvarate samo jednu particiju. Kreiranje samo jedne particije nije preporucljivo. Bolje je imati dvije particije, ili više ako imate više prostora. Prva particija, C: \, trebao bi biti za Windows, a druga , D: \, trebao bi biti za svoje dokumente.
Dakle, ako nešto ce se dogoditi s Windowsom, sve svoje dokumente i datoteke ce biti na D: \, na taj nacin možete brzo format C: \ i instalirati novu kopiju Windows. To je najbolje za vecinu korisnika ako je C: \ ima najmanje 10 MB. Ako je vaš hard disk je veci, možete dodijeliti više prostora za C: \. Ako znate da koristite više programa, ili da koristite programe koji zahtjeva više sredstava, napraviti vecu particiju. Takodjer, imajte na umu da pogon trebao bi biti barem 10-15% free sve vreme. A napunjen pogon ce usporiti sustav rada.
Setup ce se prikazati na ekranu kao na slici 3 koji vam omogucuje da odaberete ili upravljati particije na vašem hard driveu. Koraci su vrlo jednostavni, i postava pruža detaljne informacije o svakom koraku. Ako nemate sve particije na vaš disk, vidjet cete jednu "Unpartitioned Space" naljepnicu na stol, ili Ako imate particije, vidjet cete ih na popisu s detaljima u tablici .
Da biste stvorili particije, C, a zatim na jednom zaslonu ce se pojaviti, moleci Vas, ako želite koristiti sve dostupne prostora na disku za particioniranje. Ako ste odabrali ne, bit cete pitani za prostor u bajtovima za particioniranje. Da biste stvorili drugi, ili treci, particiju, ponovite postupak. Nakon postavljanje particija velicine, vracate se natrag na zaslon zastupljen u slici. 3. Odavde možete ponoviti postupak opet, odabirom "Unpartitioned Space" label, pomocu tipki sa strelicama.
NAPOMENA! Windows XP uvijek zadržava 8MB od unpartitioned space. Ovo je potrebno za Windows za pohranu informacija o vašim aktivnim particijama. Tako se ne brinite o ovom prostoru…
Nakon kreiranja particija, morat cete ih formatirati. Formatiranje particije znaci da je za dodjelu odredjene datoteke sustava. Ovaj proces ce izbrisati sve podatke na disku. A datotekini sustav je sustav koji upucuje kako za pohranu i upravljanje datotekama. Windows 95 koristi FAT datotekini sustav. Windows 98 koristi FAT32, snažnije i smart datotekini sustav. Naravno, Windows 98 takodjer može izvoditi u FAT datotekini sustav, Windows 95, ali ne mogu se izvoditi na FAT32, jer to je noviji sustav. Nakon FAT32, Windows 2000 i XP došao s novim datotecnim sustavom NTFS. On upravlja i pohranjuje datoteke lakše i bolje, više ga podržava i ima mnogo novih mogucnosti.
Ponekad sa nekih aspekta tog sustava može biti sporije za neke korisnike, s obzirom da sustave pohranjuje stvaranje, mijenjanje, i posljednji pristup datumu i vrijemenu datoteke, ali to može biti cesto i neke postavke registra. Takodjer možete doci u škripacu, ovaj nakon što instalirate Windows, sa registra koji se nalazi na CD-u koji su dolazili s ove knjige. Potražite NTFS Optimization.reg, na CD-u, samo otvorite datoteku i u pitanju okvir ce vas pitati želite li dodati podatke u registar. Kliknite Yes.
Iako Windows XP može raditi pod FAT32 file system, najbolje je odabrati NTFS.
Nakon što odaberite particiju na koju želite postaviti Windows, zaslon ce se pojaviti, pitaci za ono što datotecni sustav koji želite sa vaše format particije. Možete birati izmedju NTFS (quick ili normalno) ili FAT32 (quick ili normalno). Quick mogucnost je da formatirate particije brže, dok je normalna opcija za formatiranje particija polako, što omogucuje otkrivanje bad sektora na disku. Zato najbolje koristititi normalnu opciju.
Ako je Vaš pogon vec formatiran, takodjer cete imati mogucnost za "Odlazak u pogon netaknuti - Nema promjene". Možete odabrati do formata pogon, ako ste spremili sve važne podatke na drugi disk na tvrdom disku, ili na drugi prijenosni medij (diskete, CD, ZIP, itd.). Odabir format omogucit ce vam da instalirate novi primjerak sustava Windows XP na novi disk formatirani. Ako cete format pogon, koju ce se instalirati preko drugih Windows verzije morate imati instaliran. Instaliranje dvije operacijske sustave nije zaista dobra ideja.
Budite sigurni da prije nego što se odlucite na format, koju ste stvorili ,sve vaše particije s tocnim velicinama koje želite, Necete biti u mogucnosti izvršiti promjene, samo ako izgubite sve informacije dostupne na diskove (brisanje particija i stvaranjem nove).
Nakon završetka svih operacija, vaše racunalo ce se ponovo dignuti. Nakon toga vaše racunalo ce se ponovo pokrenuti, ne zaboravite da odmah udjete u BIOS Setup i mijenjate redoslijed boot uredjaja. Obicno je to disketa, HDD i CD-a. To znaci da ce prvo iz racunala pokušati da se digne s disketa, nego sa tvrdog diska, nego i CD-ROM-a. Takodjer možete promijeniti i bilo koji drugi nacin ako želite, ali je bolje da napustite CD posljednji, jer je uvijek moguce zaboraviti CD-a unutar pogona, i slijedeci puta kada ce se poceti sustav dizati, dignutce se sa CD-a.
Drugi dio instalacije
Nakon što ce se ponovo dignuti, setup ce automatski zapoceti.
Ovaj dio je postavka hardverskih uredjaja koji su instalirani na vasem sustavu, i instalira odgovarajuce upravljacke programe za njih. Samo sacekajte dok bilo koji dijaloški okvir se ne pojavi na zaslonu.
U ovom dijelu postavka, sto je normalno za vaš ekrani i tacno za manje od 3 sekunde i onda se vratiti opet. To se može dogoditi 2 ili 3 i nekoliko puta. Dakle, ako cete naici na to, ne brinite! Vaš monitor je u redu!
Ostale postavke
Nakon sto vaš ekran blinkne nekoliko puta, morat cete dati postavkama neke informacije kako bi ste postavili Windows na nacin na koji želite.
Prvo morate dati postavke s regionalnom mogucnoscu jezika. Ovde odrediti svoju lokaciju, i jezik na kojem je vecina, Ne Unicode programi bi trebali prikazivati. Vaša lokacija je važna za internet postavke i pružiti Vam vijesti, vremensku prognozu, kao i ostale informacije na internet.
Nakon konfiguriranja Regionalnog jezika i mogucnosti, morat cete dati postavke sa svojim osobnim podacima , kako bi mogao prilagoditi vaš primjerak sustava Windows XP.
Nakon pružanja Vaše osobne podatke, morat cete unijeti vaše Windows XP Product Key . To je broj na poledjini vašeg Windows XP CD-a. Ovih 25 karaktera su važna za Vaše jedinstveno identificiranje kopije sustava Windows XP. Koristite ovaj kod, kao što je napisano. Unos ispravanog broja ce Vam omoguciti da nastavite sa instalacijom.Budite vrlo oprezni prilikom ulaska u kljuc proizvoda.
Sada morate dati postavke sa imenom za vaše racunalo i unesete administratorsku lozinku.
Ako ste na mreži, drugi korisnici ce vidjeti vase racunalo pod nazivom i nacinom na koji je unijeto ovdje. Postava koja stvara zadani racun zove administrator. Ovaj racun možete promijeniti, postavke važne, na vašem racunalu. Tako da upišete lozinku ,ovdje ce biti vrlo dobra ideja. To ce sprijeciti neovlaštene korisnike na mreži ,pristup vašem racunalu i mijenjati postavke ili upravljati datotekama na vašem racunalu. Morate unijeti lozinku dva puta, tako da postava ce biti sigurni da nije mistype. Ne zaboravite ovu lozinku, što je važno ako želite popraviti vaše racunalo ili promijeniti neke postavke koristeci administratorski racun.
Dalje, morat cete osigurati sustav s tocnim datumom i vremenom . Takodjer morate odabrati svoju vremensku zonu, tako da se Windows može znati kako da konfigurise vrijeme na vašem sustavu.
Nakon završetka svih ovih koraka, morate pricekati za ponovno postavljanje mreže za otkrivanje veze ili Internet veze na vašem racunalu.
Kada se setup završi otkrivanje vašoj mreži veze, vidjet cete ekran kao jedan u smokvi. (ako imate bilo kakvih mrežnih adaptera na instaliranom sustavu).
Možete odabrati Tipicne postavke ako ste na maloj mreži ili Custom settings ako ste na mreži vecoj i treba da se primjenjuju više naprednih postavki. Za više informacija o mrežnim postavkama, kontaktirajte svog mrežnog administratora. Ako niste povezani na mrežu, morate takodjer odabrati tipicne postavke.
Ako odaberete tipicne postavke, automatski ce biti zatraženo da unesete ime radnoj grupi ili ime domene koju pripadaju na mreži. Ako niste povezani na mrežu, samo ostavite zadanoj vrijednosti, radnih, ali ako ste na mreži stavite ime vašeg mrežnog administratora koji je dodijeljen vama.
Možete dodijeliti radnje ovisno o podrucju na racunalima nalaze se rezervirati Na primjer, ako na racunalima su u zgradi br. 100, koji se mogu prijaviti u radnoj grupi ime 100, a za racunala, u zgradi 325 možete dodijeliti radnoj grupi ime 325. Racunala u odredjenom podrucju rade bolje, ako su svi u istoj radnoj grupi, radice nego da svi u razlicitim grupama.
A ime domene je za vesu mreže. Obicno ce vam koristiti radnoj grupi na vašoj mreži.
Vi ste time zavrsili! Nakon završene postavke mreže, Windows ce kopirati druge datoteke i vas sustav. Vi samo morati pricekati. Tada, setup ce ponovo pokrenuti racunalo.
Nakon što se sustav ponovo pokrene, koju ce samo imati unesene neke informacije o koji ce koristiti racunalo, internet postavke, od vas ce se tražiti ako želite registrirati Windows XP. Tada cete moci vidjeti vaš Windows Desktop .
Postupak instalacije je ako se vec ima instaliran jedan od operativnih sistema..
Nakon podešavanja sistema za botovanje preko CD-a potrebno je ubaciti Windows Vista originalni cd u vas CD/DVD rom i sacekati da se pojavi Setup prozor koji ce ucitati potrebne drajvere za predstojecu instalaciju.
Sledeci ekran graficki prikazuje progres instalacije Viste.
U sledecem prozoru potrebno je izabrati svoju državu i regionalne opcije, a od tastatura izaberite US International.
U sledecem prozoru imamo opciju da popravimo postojecu instalaciju ili da instaliramo potpuno novu. Kako do sada niste imali instaliranu Vistu kliknite na Install now.
Sledeci ekran ce prikazivati da sacekamo, ...
Nakon nekog vremena pojavice se i prozor za unošenje serijskog broja. Pošto ste uneli odgovarajuci broj kliknite na Next
Sledi prozor za prihvatanje licence. Samo cekirajte praznu kucicu za I accept the licence terms.
Zatim sledi prozor gde treba izabrati da li želimo da izvršimo upgrade racunara (opcija ce biti omogucena samo ukoliko vec imamo instaliran Vista operativni sistem), ili želimo da uradimo potpuno novu instalaciju (Custom (advanced)).
Izabracete u sledecem prozoru na kojoj particiji želite da instalirate operativni sistem.
Ili možemo klikom na Drive options (advanced) da napravimo novu particiju, formatiramo sadašnju, izbrišemo je, ili proširimo. Nakon ovoga kliknite na Next.
Ovde možemo videti prozor instalacije osnovnih komponenti operativnog sistema. Ovaj proces može da traje i do 60 minuta u zavisnosti od vašeg racunara.
Sledeci prozor nam omogucava da odmah izvršimo restart ili da sacekamo par sekundi da Vista to sama odradi.
Zatim, nakon restartovanja racunara, nemojte ponovo botovati CD vec sacekajte par sekundi i pojavice se sledeci ekran:
Vista ce nastaviti instalaciju daljim tokom...
Nakon završetka mozemo napraviti i svoj nalog,..
Ovde unosite Username po vašem izboru i možete, ali i ne morate staviti šifru. Možete unesti i Password hint kao podsetnik za vašu lozinku. Nakon što ste uneli podatke kliknite na Next.
U sledecem prozoru trebamo napisati ime vaseg racunara..
Sledi ekran izbora nacina ažuriranja, najsigurnije je izabrati recommended settings.
Sledece treba izabrati vasu vremensku zonu
U sledecem prozoru videcete opcije podešavanja mreže, pa u zavisnosti gde cete koristiti racunar izaberite odgovarajuca podešavanja.
Jos malo i privodimo kraju..
Sacekate da se samo ocita posto vam nije uneta sifra
Sacekate otvaranje desktopa..
Kada vam se otvori kao na slici sistem je instaliran i mozete po zalji ici na dalja podesavanja..
Kao što sam vec spomenuo, kroz tekst cemo se baviti instalacijom SuSE C najpopularnije distribucije medju Linux korisnicima . Pored toga radi se o distribuciji koja se veoma orjentisala prema krajnjem korisniku i koju je relativno lagano instalirati. Medjutim, treba da kažem da je gotova svaka vodeca distribucija veoma slicna te vam je najbolje odabrati onaj Linux koji se najviše koristi u okruženju u kojem radite/živite. Prvo što je potrebno za instalaciju jeste da nabavite isti. To možete uciniti preuzimanjem sa stranice openSuSE projekta ili jednostavno popunjavajuci narudžbenicu na oficijelnim stranicama Udruženja Linux korisnika
Planiranje
Planiranje je jedan od najvažnijih faktora za uspješnu instalaciju bilo kojeg operativnog sistema. Vaš instalacijski plan treba da pokrije kako instalirati, gdje instalirati, i šta bi ta instalacija mogla obuhvatiti. Planiranje nije uvijek baš zabavan proces, pa vam se nekada može uciniti da ste se vratili mnogo godina unazad. Dakle, prvo što trebate uraditi jeste napraviti popis svih uredjaja na vašoj mašini kako bi mogli znati sa cime radimo. Ovo je veoma važan korak, jer prilikom instalacije postoji mogucnost pojave problema sa vašim hardverom. Ovo je vjerovatno i najdosadniji dio prilikom priprema za instalaciju, kao i pri instalaciji uopste, ali vas može spasiti nepotrebne glavobolje i postavljanja pitanja na forumima te samim tim poštedjeti odgovora tipa “RTFM”.
Popišite sve o monitoru, tastaturi, mišu, modemu, skeneru, štampacu i ostalom hardveru koji imate spojene za racunar. Dalje, potrebno je da saznate koji hardver imate „u vašoj mašini“. To je obicno nešto teži dio, jer mnogi korisnici racunara zapravo ne znaju kako da dodju do tih informacija. Ukoliko na svom racunaru imate instaliran neki drugi operativni sistem kao što je Microsoft Windows onda postoje mnogi alati za odredjivanje tog hardvera (npr. Everest, op.ur.). Takodjer, veliki dio potrebnih informacija možete saznati direktno iz BIOS-a na vašem racunaru. Na mnogim mašinama, prilikom paljenja dovoljno je pritiskati tipku Del ili F1 za ulazak u BIOS. Sa obzirom da je Linux portabilan operativni sistem (ima mogucnost rada na raznim platformama) jedna od stvari koju svakako treba da znate jeste koji tip procesora imate. Svakako treba da znate informacije o sljedecem hardveru spojenom na vaš racunar: hard disku, CD-ROM-u, RAM-u, zvucnoj i grafickoj kartici.
Sada kada ste popisali sav svoj hardver koji imate bilo bi veoma dobro da na Internetu potražite listu hardvera sa kojim Linux funkcioniše bez problema i uporedite je sa svojom listom hardvera. Ovaj korak nije toliko bitan, jer Linux bez problema funkcioniše sa najvecim dijelom raspoloživog hardvera kojeg imamo danas na tržištu. Ukoliko je vaš racunar spojen u mrežu bilo bi korisno da saznate informacije kao što su: ime domene, IP adresa, Netmask, Gateway i ostale. Za ove informacije kontaktirajte svog mrežnog administratora.
Pocetak instalacije
Prije svega potrebno je da u BIOS-u podesite da je vaš primarni boot uredjaj CD/DVD ROM (postupak ulaska u BIOS sam objasnio u tekstu iznad). Dakle, kada ste to uradili ubacite svoj instalacijski medij i na monitoru ce se ubrzo pojaviti pozdravni ekran. Ubrzo nakon toga pojavit ce se ekran na kojem možete da odaberete šta zapravo želite da radite: instalirate Linux operativni sistem, da provjerite svoju memoriju ili da instalirate operativni sistem sa posebnim opcijama. U ovom tekstu opisat cemo uobicajenu instalaciju SuSE Linuxa pod pretpostavkom da nemate “egzoticnog” hardvera.
Izbor jezika
U ovom koraku možete samo izabrati jezik. Zahvaljujuci Linux korisnickim grupama iz Bosne i Hercegovine Linux operativni sistem je lokaliziran te nakon instalacije možete izabrati bosanski jezik i bosanski raspored tastature. Uobicajeno je postavljen engleski jezik i engleski raspored tastature. Nakon izbora jezika i tastature pritiskom na Enter prelazimo na sljedeci instalacijski korak.
Osnovno podešavanje sistema
Nakon odabira jezika instalacioni program ce sam pokušati prepoznati o kojoj se konfiguraciji radi, pokušat ce postaviti particijsku tabelu, raspored tastature i vremensku zonu.
Izbor tipa instalacije
U ovom koraku potrebno je da odaberete tip instalacije. Neki od navedenih tipova jesu:
Nova instalacija – Odabirom ove opcije dolazi do nove instalacije Linux sistema na vaš racunar. Treba napomenuti da ce doci do prepisivanja operativnog sistema ukoliko ga imate, što ce uzrokovati gubitkom svih vaših podataka.
Nadogradnja Linux distribucije – Odabirom ove opcije doci ce do nadogradnje postojece verzije Linux distribucije koju imate na noviju.
Popravak postojece instalacije – Odabirom ove opcije dobit cete nešto slicno Recovery konzoli pod Microsoft Windows operativnim sistemom. Neke Linux distribucije kao što je SuSE Linux ovaj dio imaju izveden potpuno u grafickom okruženju.
Particioniranje hard diska
Prije nego što krenete sa ovim korakom treba da kažem da za ove operacije postoji veliki broj Microsoft Windows aplikacija koje ovaj posao obavljaju veoma dobro, kao što je Partition Magic. Ukoliko niste particionirali svoj hard disk u pripremi za instalaciju onda to jednostavno možete uciniti iz instalacijskog programa. Mnogi od tih alata podržavaju automatsko particioniranje iz grafickog moda, ali iz prakticnih razloga savjetujem vam da izaberete rucno particioniranje diska.
Medjutim, prije samog postupka particioniranja treba da ukažem na razlicitost imenovanja Linuxovih particija. Kod Microsoft Windows operativnog sistema particije imenujemo slovima C:, D: i tako dalje. Kod Linux operativnog sistema particije se oznacavaju sa /dev/hdaX (gdje hda pokazuje da imamo standardni IDE HDD, a X oznacava broj particije). Ukoliko imamo dva IDE HDD-a, oni ce biti oznaceni sa /dev/hda i /dev/hdb. Ukoliko imamo SCSI HDD on ce biti oznacen sa /dev/sda. Sada kada znamo notifikaciju hard diskova i particija možemo reci nekoliko stvari o samom particioniranju. Prilikom particioniranja hard diska potrebno je da napraviti glavnu, native, particiju na koju ce biti instaliran vaš Linux operativni sistem, te je potrebno da odaberete datotecni sistem za istu, i potrebno je da kreirate swap particiju.
U posljednje vrijeme prisutan je trend pravljenja Linux distribucija koje uopste ne koriste swap particiju iz jednog prostog razloga što današnje racunarske konfiguracije raspolažu sa mnogo RAM-a. Kada ste izabrali datotecni sistem za svoju native particiju (jedan od Linux filesystema: ext2, ext3, IBM jfc, Reiser FS ili neki drugi) i odredili njenu velicinu, te odredili velicinu za swap particiju instalacijski program nas vodi na sljedeci korak. Ovdje treba napomenuti da korisnici koji se odluce na rucno particionisanje diska, a imaju Microsoft Windows operativni sistem, treba da postave tacku montiranja (mount point) na te particije. Recimo da vam je vaša FAT ili NTFS particija obilježena kao /dev/hda2. Potrebno je da postavite mount point na nju. Dakle, dvostruki klik na nju, i u polje gdje piše Mount Point upišite nešto tipa /mnt/windows (ili nešto drugo), kako bi nakon instalacije neometano mogli pristupiti podacima sa te particije.
Aktivacija swap particije
Jednom kada su particije kreirane, instalacijski program ce tražiti swap particiju (ukoliko imate jednu od Linux distribucija koja zahtjeva postojanje swap particije). Ukoliko je instalacijski program ne nadje dobit cete upozorenje nakon kojeg je neophodno da se vratite na korak particioniranja hard diska i napravite jednu swap particiju. Ukoliko vaš instalacijski program naidje na više od jedne swap particije pitat ce vas koju želite da koristite za aktivnu instalaciju. Kada odaberete koju swap particiju želite da koristite uslijedit ce provjera da li na toj particiji postoje loši sektori (eng. bad sectors) – ukoliko to želite, te ce uslijediti formatiranje te particije za swap. Nakon toga spremni smo za sljedeci korak.
Formatiranje particija
Nakon što ste odabrali swap particiju i završili sve sa njom, sljedeci prozor Vam donosi spisak Linux native particija koje treba da formatirate. Trebate formatirati svaku novu particiju koju ste napravili prilikom instalacije, te treba da ponovo formatirate bilo koju drugu particiju koju ste napravili prilikom neke od prethodnih instalacija, a na kojoj se ne nalazi bilo kakav sadržaj koji želite da sacuvate. Nakon toga, Linux instalacijski program ce formatirati oznacene particije i odvest ce vas do sljedeceg instalacijskog koraka.
Izbor paketa koje želite instalirati
Mnoge Linux distribucije prave svoj predložak paketa koje možete instalirati.
To cesto nije baš dobro, jer se na vašem sistemu može pojaviti dosta paketa koje ne želite ili koji vam jednostavno ne trebaju. Zato je uvijek dobro sam izabrati pakete koje želite imati instalirane na vašem sistemu. Neke distribucije prave predloške prema razlicitim potrebama. Koliko ce prostora zauzimati vaša Linux instalacija upravo zavisi od vas. Najmanja Linux instalacija može biti oko 30 MB, te na takvoj instalaciji nema ništa cime bi se mogao koristiti prosjecan korisnik racunara. Mecutim, potpuna Linux instalacija u zavisnosti od distribucije može da zauzme od 8 do 10 GB. Svakako prilikom pojedinacnog izbora paketa trebate obratiti pažnju da neki od navedenih programa koje ste izabrali ne uzrokuje pad nekog drugog programa ili ne zahtjeva instalaciju još nekog programa. O tome ce vas u najvecem broju slucajeva obavijestiti instalacijski program.
Odabir vremenske zone
U ovom koraku Linux instalacijski program ce vas pitati koja je vaša vremenska zona i na kojoj radi BIOS. Nakon toga pitat ce vas u kojoj regiji živite, te ce prema tome pokušati odrediti neke druge osobine. Nakon ovog koraka instalacijski program nas vodi do sljedeceg koraka.
Poslije toga potrebno je da potvrdite sve navedene osobine koje ste postavili u koracima ispred i da se zapocne sa instalacijom operativnog sistema.
Nakon tog dijela instalacije dolazi do završetka osnovnog dijela instalacije koji ukljucuje kopiranje datoteka na datotecni sistem, instalaciju menija i priprema za prvo podizanje sistema.
Nakon ovog koraka dolazi do ponovnog pokretanja racunara.
Drugi dio instalacije
Nakon što se racunar ponovo pokrene pocinjemo sa drugim dijelim instalacije SuSE Linux operativnog sistema. Taj korak obuhvata postavljanje šifre za administratora, dodavanje korisnickog racuna, prepoznavanje mrežnih postavki i na kraju prepoznavanje ostalog hardvera.
Postavljanje šifre za administratora (root korisnika)
Sljedeci instalacijski korak jeste postavljanje šifre za administratora (root korisnika). Veoma važno je da samo vi raspolažete ovom šifrom jer root korisnik ima apsolutno sve ovlasti nad sistemom, te ukoliko neko osim vas zna tu šifru veoma lako može prouzrokovati štetu na vašem Linux operativnom sistemu. Nakon što unesete šifru, koja iz sigurnosnih razloga treba da bude duža od 6 karaktera, instalacijski program ce tražiti da to potvrdite. Svakako treba da racunate na to da je Linux case sensitive operativni sistem, tako da precizno morate voditi racuna o tome kako šta imenujete, pišete ili slicno.
Dodavanje obicnog korisnickog racuna
U ovom koraku Linux instalacijski program tražit ce da unesete ime i prezime korisnika, njegovo korisnicko ime i šifru koju ce korisnik da koristi. Nakon unosa šifre, instalacijski program ce tražiti da to ponovo ucinite iz sigurnosnih razloga. Takocer, na ovom instalacijskom koraku možete odabrati da li želite da korisnik bude automatski prijavljen prilikom dizanja sistema. Isto možete podesiti i nakon instalacije.
Prepoznavanje mrežnih osobina
U ovom instalacijskom koraku Linux instalacijski program ce probati odrediti koju mrežnu karticu i modem imate. U najvecem broju slucajeva necete imati problema oko prepoznavanja mrežne kartice. Mecutim, nešto drugacija je situacija sa modemima. Najveci broj savremenih racunarskih konfiguracija kojima raspolažemo u našim kucama ima softverske modeme poznate kao winmodemi. Linux ima dosta problema u prepoznavanju navedenih, ali u posljednje vrijeme napravljen je veliki pomak i na ovom polju te je situacija danas dosta drugacija. Eksterni, hardverski modemi ce biti sigurno prepoznati bez problema. U ovom instalacijskom koraku možete, takodjer, navesti IP adresu svoga racunara, Netmask, Gateway i ostale osobine Vaše mreže. Isto možete navesti i nakon instalacije.
Prepoznavanje urecaja na Vašem sistemu
U ovom koraku Linux instalacijski program probat ce prepoznati urecaje koji su prikljuceni u vaš racunar. Ovdje dolazi do pokušaja prepoznavanja monitora i graficke kartice, kao i najbolje rezolucije prema istim, zvucne kartice i printera. Ukoliko neki od urecaja koje je Linux instalacijski program prepoznao ne odgovara onome koji ste zapisali u pripremama za instalaciju potrebno je da to promijenite rucnim izborom medju ponudjenim uredjajima (Linux instalacijski program Vam nudi tu mogucnost). Nakon što to uradite Linux instalacijski program ce navedene stavke zapisati u konfiguracijskim datotekama.
Poslije ovog koraka instalacija je gotova i na vašem monitoru pokazat ce se ekran sa cestitkom nakon cega je Linux operativni sistem spreman za korištenje.
Iz svega navedenog možemo zakljuciti da instalacija Linux operativnog sistema, konkretno SuSE-a, nije nešto cega bi se trebalo bojati. Vjerujem da ce se uskoro i na vašem racunaru poceti veselo vrtiti ovaj operativni sistem, te se iskreno nadam da vam je ovaj tekst pomogao da napravite siguran prvi korak.
Instalacijska programska potpora zauzima veličinu jednoslojnog DVD-a, što danas i nije neki veći problem jer gotovo sva računala imaju DVD uređaj. Ako se izradi ISO datoteka od originalnog instalacijskog medija dobije se datoteka veličine oko 2.6GB što korisniku omogućava da izradi svoju zaštitnu kopiju medija (na što ima pravo), i u nju može dodati sve upravljačke programe koji mu trebaju u postupku instalacije ili izraditi zaseban medij na koji će ih zapisati (upeći). Korisno je provjeriti na Internetu postoje li za sklopovlje noviji upravljački programi od onih isporučenih uz uređaje. Proizvođači nisu skloni izradi novih medija s novijim upravljačkim programima, što uz današnju brzinu pristupa Internetu nije od značaja. Radije nove upravljačke programe objavljuju na svojim sjedištima jer ih to gotovo ništa ne košta, a podrška krajnjem korisniku je mnogo efikasnija. Internet je doista mnogo toga promijenio u posljednjem desetljeću.
Microsoft je krajnjim korisnicima omogućio da s njegovih poslužitelja mogu besplatno preuzeti .ISO datoteku koja predstavlja RC izdanje operativnog sustava 'Windows 7' u 32 bit-noj i 64 bit-noj inačici, naravno uz prijavu podataka glede ostvarivanja legalnih prava za njihovo korištenje prema prihvaćenim licenčnim uvjetima. Prethodno navedenom omogućio je na isti način preuzimanje i 'BETA' inačicu ovog operativnog sustava. Na temelju preuzete .ISO datoteke može se izraditi instalacijski DVD medij, ili se pak .ISO datoteka izravno koristi za instalaciju operativnog sustava u Virtual PC (VPC) računalo. Nadalje slijedi opis instalacije navedenog operativnog sustava upravo na VPC računalo.
Prvi korak po dohvatu .ISO datoteke od strane VPC računala je učitavanje datoteka potrebnih za instalaciju i pokretanje instalacijske procedure, te slijedi učitavanje inicijalne osnove operativnog sustava u memoriju, te vrlo jednostavan upit o lokalizaciji, odnosno odabiru pojedinih jezičnih postavki...
Postupak instalacije započinje s definiranjem lokalizacijskih postavki. Za razliku od definiranja lokalizacije na četiri mjesta u XP sustavu, postupak definiranja lokalizacije je više nego jednostavan. Uz navedeno izbjegnuta su detaljna mrežna podešavanja što postupak instalacije čini bržim. Kada se odaberu odgovarajuće postavke lokalizacije slijedi uvodna stranica za početak instalacije operativnog sustava
Prije početka instalacije korisno je pročitati opaske na koje vode spojnice:
* What to know before installing Windows - Upute za instalaciju operativnog sustava na posve nov (ili prazan) disk ili instalaciju preko neke već postojeće inačice operativnog sustava (XP ili Vista).
* Repair your computer - Nudi nekoliko opcije za reparaciju eventualno razrušenog sustava
Kada se pažljivo pročitaju upute može se aktivirati botun |Install now| prema te nakon njega zahtjev za prihvaćanje licenčnih prava , koji treba potvrditi, te po prihvatu istih moguća je daljnja instalacija. Slike na ovoj stranici odnose se na 'Windows 7 RC' verziju ovog operativnog sustava, dok slike nadalje pripadaju 'Windows 7 BETA' verziji. Nekakvih razlika ima i one će se naglasiti u daljnjim opisima gdje je potrebno. Početak instalacije traži da se definira način instalacije . Ako se radi o nadogradnji na već postojeći Windows operativni sustav treba odabrati izbor |Upgrade|, a ako se radi o instalaciji na potpuno prazan disk, treba odabrati |Custom (advanced)| opciju ...
Prikazace se koje je diskove pronašao operativni sustav. U prikazanom slučaju pokazao je da je cijeli disk prazan, neformatiran i nedostupan za zapisivanje (unallocated), odnosno da nije pripravljen za upis podataka. U protivnom pokazati će se sve postojeće particije diska. Ako se u takvom okruženju želi instalirati operativni sustav nanovo, potrebno je sistemsku particiju izbrisati i odmah na isto mjesto kreirati novu. Izborom {Drive options (advanced)} otvara se novi izbornik u vidu ikona, kako pokazuje koji omogućava slijedeće radnje s diskovima i njihovim particijama:
* New - Izrada nove particije, izbor kada na disku nema definiranih particija. Ukupno se mogu kreirati najviše četiri primarne particije od kojih samo jedna može biti aktivna. Instalaciska procedura automatski za aktivnu postavlja particiju na koju se sustav instalira.
* Format - Formatiranje, odnosno priprema novih particija za prihvat podataka. Vrlo korisna opcija kada se želi obrisati sadržaj sistemske particije glede potpuno nove instalacije.
* Delete - Opcija za brisanje particija, koja će se primijeniti ako se želi drugačija veličina particija na disku od eventualno već postojećih. Izborom |New| i |Format| treba izraditi i pripraviti nove particije.
* Extend - Omogućava proširivanje postojeće particije na račun neke druge particije na disku ili s drugom particijom na drugom disku. Ovaj postupak ne dozvoljava višekratno ponavljanje.
Raspoložive su još dvije opcije koje je moguće uporabiti u postupku kreiranja diskovnih particija i dopune sustava upravljačkim programima tijekom instalacije:
* Refresh - Osvježavanje prikaza, odnosno čitanje postojećeg stanja na disku i eventualna korekcija trenutnog prikaza.
* Load Driver - Izbor upravljačkog programa koji se želi instalirati a koji se nalazi na disketi, CD ili DVD mediju ili na USB uređaju. Dakle, mnogostruki izbor za dohvat upravljačkog programa u odnosu na prethodne inačice operativnih sustava (samo disketa).
U formi |Size:| upisana je vrijednost veličine diska koja je ponuđena i prihvaćena u postupku kreiranja virtualnog diska za VPC, prilikom odabira 'Vista' operativnog sustava za instalaciju, što simulira veličinu fizičkog diska i ne daje veličinu pripadne mu .VHD datoteke, koja je u početku vrlo mala i kojoj će se prilikom instalacije operativnog sustava veličina dinamički povećavati prema dopisivanju novih datoteka. U prikazanoj formi treba upisati novu vrijednost za sistemski particiju diska i koja prema naputku proizvođača treba da iznosi najmanje 16GB. Nakon upisa vrijednosti za veličinu sistemske particije, treba je primjeniti na sustav upisom u MBR zapis na disku, odnosno izborom |Applay|
Pri opisanom postupku kreiranja particija pojaviti će se upozorenje koje kazuje da će se dio diska iskoristiti za sistemske potrebe, te se prilikom izrade prve particije automatski najprije izrađuje particija veličine 100MB (System Reserved) sa sistemskim svojstvima. U 'BETA' verziji ovog operativnog sustava ova particija iznosi 200MB. Nakon nje slijedi izrađena i u MBR zapisana i alocirana prva sistemska particija diska automatski prihvaćena kao primarna te potom ponuda za upis veličine naredne particije od preostalog nealociranog dijela diska...
Privremena sistemska particija veličine 100MB je privremeno skladište podataka (Windows XP u ovu svrhu koristi 8MB) za potrebe instalacije i na koju se ne može instalirati operativni sustav. U slučaju pokušaja instalacije OS na nju slijedi upozorenje o nemogućnosti izvršavanja odabrane zadaće. Potom je dobro odmah prihvatiti ponuđenu vrijednost za drugu particiju diska jer dodatne radnje s drugom particijom mogu kreirati još jednu privremenu sistemsku particiju od 100MB. Nakon kreiranja particija na disku ova particija može se potpuno izbrisati iz popisa, kako bi se prikazala kao nezauzeta (unallocated) da ne bi bila vidljiva sustavu. Po kreiranju particija akcijom L1 označi se particija na koju se želi instalirati sustav i pritisne botun za nastavak |Next|. Ako se vrši izravno instalacija na cijeli disk, bez njegove podjele na particije, u naknadnom prikazu s administratorskim alatima , nakon instalacije operativnog sustava ovaj prostor od 100MB automatski se pretvori u nezauzeti prostor (Unallocated Space) i ne prikazuje se u popisu diskova, a ostatak je jedna jedinstvena aktivna particija.
Nije nužno da se po izradi prve particije preostali nezauzeti prostor odmah proglašava za particiju i formatira. Navedeno je bolje obaviti naknadno. Particiju na koju se instalira operativni sustav prije instalacije treba FORMATIRATI - pripraviti za prihvat podataka. Postupak formatiranja kod VPC nije nuždan jer je .VHD datoteka već pripravljena za prihvat podataka kao dio već postojećeg operativnog sustava u računalu domaćina, ali je ovu radnju OBAVEZNO napraviti s novim fizičkim diskom. Može se formatirati i druga particija diska, iako se navedeno može izvršiti naknadno. Po odabira particije za instalaciju operativnog sustava, njenog formatiranja i izbora |Next|, instalacijska procedura automatski proglašava particiju aktivnom (sistemskom), te slijedi kopiranje potrebnih datoteka pripravljenih u memoriju računala na disk, a kontaktira se i Microsoft-ov poslužitelj glede uvida u raspoložive upravljačke programe i nadopune (Installing updates), ako su mrežni resursi raspoloživi, što u samostalnoj instalaciji nije slučaj te se nadogradnja obavlja nakon instalacije operativnog sustava i njegovog povezivanja s Internetom. Postupak instalacije ilustrira skup ...
Tijek instalacije dočarava crta pri dnu prikaza koja se popunjava zelenom bojom s lijeva na desno kako instalacijska procedura odmiče. Brojevi 1 i 2 ispod crte jasno razgraničavaju do kojeg momenta su se podaci pripremali za instalaciju u radnoj memoriji i od kojeg momenta slijedi njihovo prepisivanje i konfiguriranje na disku. Položaj pokazivača miša označava mjesto kad započinje treća faza instalacije operativnog sustava. Tijekom postupka instalacije ne smije se vaditi instalacijski medij iz optičkog uređaja ili 'otpustiti' .ISO datoteka. Nakon prepisivanja datoteka na sistemsku particiju VPC (ili stvarno računalo) se gasi i nanovo pokreće (Restart) i dopisuju se ostale datoteke s medija koje su označene kao potrebne za uspješno obavljanje instalacijske procedure. U pojedinim fazama instalacije vrši se promjena rezolucije prikaza kao i ponovno pokretanje računala.
U završnom dijelu instalacije, tijekom izvršavanja pet faza i višekratnog ponovnog pokretanja računala slijedi kompletiranje instalacijskih datoteka i aktiviranje potrebnih servisa (peta faza), još jedno ponovljeno pokretanje računala kao završno pokretanje operativnog sustava glede njegove prve uporabe te stoga slijedi zahtjev za upis korisničkog_imena (ne imena i prezimena korisnika) i imena računala. Kao što je već navedeno korisnik 'Administrator' podrazumno nije dozvoljen, odnosno onemogućen je, te se tijekom instalacije ne traži upis zaporke koja mu pripada kako je uobičajeno u instalaciji 'Windows XP' operativnog sustava. Zahtijeva se upis ||Use Name|| i ||Computer name|| samo za jednog korisnika ...
Po upisu korisničkog imena i imena računala, naredna akcija koja se od korisnika zahtijeva je upis zaporke i ključne riječi koja omogućava upis nove zaporke ako se ista zaboravi. Slijedi forma za upis serijskog broja proizvoda - ključa (Product key), te treba uključiti oznaku za aktiviranje proizvoda po prvoj prijavi na Internet. Serijski broj ove verzije pripada besplatnoj preuzetoj .ISO datoteci i dobije se po prijavi i popuni osobnih podataka i njihove verifikacije glede autorizacije preuzimanja. Potom se nude tri grupe postavki konfiguriranja sustava od kojih treba izabrati |Use Recommended Settings| kao najjednostavniju, nakon čega slijedi upit za odabir vremenske zone i izbor načina pristupa mreži . Treba pažljivo pročitati što pojedine vrste mrežne pripadnosti omogućavaju, jer su opisi jako slični. Za pripadnost internoj kućnoj mreži treba izbrati prema slici
Korisnik se računalu ne identificira po korisničkom imenu već po broju koji se korisniku dodjeljuje (ID korisnika) i kojeg korisnik ne vidi. Prilikom kreiranja korisnika vrši se izrada pripadne mu mape i kopiranje pripadnih mu datoteka na osnovu pripravljenih obrazaca. Datotekama se dodjeljuje spomenuti ID. Ako se korisnik izbriše nakon instalacije pripadne mu datoteke automatski se ne brišu već samo njegov ID i naziv u bazi korisnika. Ako se potom se kreira novi s istim imenom, stvara se novi korisnik koji ima drugačiji ID i kreira se grupa datoteka koja pripada novom korisnika tako da se na sustavu nalaze dvije grupe imenika s različitim ID kojima polazni imenici nemaju isti naziv iako oba započinju istim imenom korisnika. ID je važan glede dodjela prava na datoteke, tako da se onemogućava čitanje podataka koji korisniku ne pripadaju.
Nakon izbora vrste mreže instalacija operativnog sustava se završava. Pri tome se rezolucija prikaza na ekranu automatski prilagođava mogućnostima grafičke kartice ali za ovu priliku promijenjena je na 800x600 kako bi slike bile prihvatljive za ovo sjedište.
Uvid u 'Device manager' prikazuje koji su se uređaji instalirali.
Uređaji VPC računala Instalacija VPC datoteka
VPC vidi sve fizičke uređaje računala i kojem se nalazi, ali još uvijek ne zna kao pristupiti fizičkom disku niti u potpunosti prepoznaje sve uređaje; ne prepoznaje sva svojstva emulirane grafičke kartice ni emulirani glazbeni uređaj. Za tu svrhu služi datoteka 'VMAdditions.iso' koja se nalazi u mapi u kojoj je instalirana VPC programska potpora. Treba osloboditi instalacijsku .ISO datoteka i 'zakačiti' navedenu, malo pričekati dok se sadržaj navedene datoteke ne aktivira i zatraži potvrdu za instaliranje dodataka u sustav koji omogućavaju da se u VPC instalira programska potpora koja omogućava da se odabrana mapa na fizičkom disku vidi kao mrežni 'mapirani' disk u VPC računalu. Nakon instalacije ovog dodatka VPC se automatski nanovo pokreće (Reset) pri čemu oslobađa prikačenu 'VMAdditions.iso' datoteku i slijedi uvodni ekran kao na narednoj slici.
Nakon rotirajućih 'zvjezdica' pojavljuje se logo 'Windows' operativnih sustava, i slijedi ponovna prijava na sustav s definiranim korisničkim_imenom i zahtjevom za upis zaporke, koja vjerojatno nije zaboravljena. Nakon uspješne prijave korisno je 'osloboditi' .ISO datoteku s dodacima. Kratka napomena glede pokazivača miša. Akcija L1 u prozoru VPC automatski mu dodjeljuje miša kao uređaj i miš postaje zarobljen u prozoru VPC-a. Oslobađa se pritiskom na tipku <Alt Gr> (desna tipka <Alt> na tipkovnici).
U gornjem lijevom uglu prikazanog desktop-a nalazi se botun koji aktivira izbornik za odabir odgovarajućeg rasporeda slova na tipkovnici. Plavi botun u donjem lijevom uglu daje u novom prozoru pisane i govorne upute (valjda se navedeno neće izbaciti u finalnom proizvodu) o dodatnom podešavanju funkcionalnosti sustava glede olakšane uporabe računala. Izbor uz crveni botun za gašenje (pravokutnik sa strelicom) omogućava gašenje računala ili ponovno pokretanje računala iz početka (Restart).
Kada se korisnik uredno prijavi na sustav, već poznata akcija <CTRL> + <ALT> + <DEL> nudi dodati izbor koji se prekida izborom |Cancel|. Ovaj izbor iz kojeg je najinteresantnija opcija zaključavanja računala; moment kad se na kratko mora napustiti radno mjesto a ne želi pogasiti sve prozore i isključiti računalo, odnosno prekinuti trenutne aktivnosti. Na ekranu se skrivaju svi sadržaji i ostaje samo prijava za otključavanje.
Kako bi se radni produkti iz VPC lakše prenijeli na fizički disk i postali dostupni resursima računala domaćina za VPC, na nekoj particiji diska izradi se mapa (folder, imenik) koja se u postavkama aktiviranog VPC RAČUNALA izborom /Edit/~/Settings/~|Shared Folfers| proglasi (mapira) kao disk. Odabir slova diska je proizvoljan, a za ovaj primjer uzeto je slovo [S:] prema planu u prethodno ustanovljenoj tablici. Ako postoji potreba za pristupom još jednoj mapi fizičkog diska iz VPC, navedeno se dopiše novim upisom uz postojeći koji je prikazan na desnoj strani . Naravno novo pridruženo slovo ne može biti već uporabljeno slovo. Radnja dodavanja mape na raspolaganje obavlja se uz 'upaljeno' VPC računalo, odnosno operativni sustav mora biti aktivan.
Pridruživanje fizičke mape diska VPC-u kao virtualni disk
Navedeno je jedna jako dobra osobitost Virtual PC programske potpore. Ako korisnik na računalu ima dovoljno sklopovskih resursa za istovremeno korištenje više VPC-a, na opisani način može se ostvariti razmjena podataka između njih. Dakle uz raspoložive virtualne diskovne resurse raspoloživi su i fizički diskovni resursi definirani pomoću VPC, kako prikazuje naredna slika. Ako fizičko računalo ima dovoljno sklopovskih resursa za istovremeni rad više VPC-a, razmjenu podataka između njih posredstvom zajedničke raspoložive mape lako je ostvariti. No ono što posebno oduševljava je što VPC računala ne moraju imati iste mrežne postavke niti pripadati istoj mrežnoj grupi. Dovoljno razloga za profesionalca da za svakodnevni rad koristi zaista moćno računalo. Učinkovitost vježbanja, pokusa ili nastave u ovom području ostvarena na ovaj način značajno se povećava.
Prozor 'Windows Explorer' po sadržajima je znatno je bogatiji sadržajima od svoje starije brače . Aktiva se uobičajenom kombinacijom tipki <Windows> + <E> i prikaz sadržaja računala informativniji je i ima dodatna polja za drugu vrstu informacija van uobičajenih. Naredna slika prikazuje stanje diskovnih resursa do momenta koji je na ovim stranicama opisan. VPC disk [S:] vidi se kao mrežni resurs.
Virtualni disk podijeljen je na dvije particije (dva logička diska) od kojih je samo jedna dostupna, formatirana i ujedno time primarna i aktivna. Na njoj je instaliran operativni sustav. Na slici navedeno se očituje u podatku o veličini diska [C:] i njegovom zauzeću, što disk [D:] nema. Da bi se realizirala planirana instalacija prema pripravljenoj tablici treba u sustavu pridružiti još jedan disk, virtualni naravno. Navedeno se radi pomoću čarobnjaka za kreiranje novog diska. Dodavanje novog fizičkog diska obavlja se kroz postavke VPC KONZOLE izborom /Action/~/Settings/ uz 'ugašeno' VPC računalo, odnosno operativni sustav ne smije biti aktivan, a način dodavanja novog fizičkog diska ...
Pridruživanje drugog diska VPC-u
Postupak korištenja čarobnjaka nije objašnjen ni u opisu VPC-a, za detaljnije upute kao i uvijek treba konsultirati literaturu ili pokrenuti čarobnjaka (Botun |Virtual Disk Wizard|) i slijediti upute koje su vrlo kvalitetno napisane. Ponuđenu lokaciju za virtualni disk i njegov naziv može se po volji promijeniti, pa se tako novi izrađeni disk nazvan 'Windows 7b.vhd', izrađen pomoću čarobnjaka, pridodaje izborom |Browse...| i odabirom izrađene 'Windows 7b.vhd' datoteke. Nije na odmet još jednom spomenuti da se svi zapisi o konfiguraciji VPC čuvaju u pripadnom mu 'Windows 7.vmc' datoteci. Da ne bude zabune, prikazane particije [C:] i [D:] logički su diskovi fizičkog diska 'Windows 7a.vhd' kreirane kako je objašnjeno , dok se sadržaji 'Windows 7b.vhd' još uvijek ne vide, jer na fizičkom disku još nisu definirane niti formatirane logičke particije diska. Navedeno će se naknadno izvršiti administratorskim alatima i tek tada će se podaci za drugi disk upisati u MBR i postati vidljivi operativnom sustavu.
Upravljački sustav (Control Panel) sadrži popriličan broj ikona-alata za podešavanje operativnog sustava. Put do svakog od alata lako se prati u formi koja je na narednoj slici zaokružena crvenim pravokutnikom u kojoj su trokutićima odvojeni pojedini pojmovi preko kojih se je došlo do željenog skupa alata. Osim toga svaki od naziva odvojen trokutićima ujedno je spojnica prema pripadnom prozoru što uz poboljšanu navigaciju kroz izbore u velikoj mjeri olakšava odabir bilo kojeg od prozora navedenih u formi. Tako je prema narednoj slici izvršen odabir {Control Panel}~{All Control Panel Items}, te potom odabir {All Control Panel Items}~{Administrative Tools} kako prikazuje naredna podslika. U navedenoj formi lako se prate sve akcije. Crvenim pravokutnikom zaokružena forma zajedno s okruglim botunima s ucrtanim strelicama za 'NAPRIJED' i 'NAZAD' i formom za traženje predstavlja linijski navigacijski izbornik (nadalje LNI) prozora.
Na slici iza jedne od ikone pojavljuje obris druge, što ukazuje da se navedena programska potpora izvršava u dvije sesije, odnosno u dva zasebna prozora. Ako programska potpora dozvoljava uporabu još sesija adekvatno broju aktivnih sesija odgovara broj pridruženih dodatnih obrisa osnovnoj ikoni. Na desnoj strani radnog izbornika prikazuje aktivnu ikonu za odabir odgovarajućeg rasporeda slovišta tipkovnice i crveni prekriženi kružić koji upozorava da postoje problemi u konfiguraciji sustava. Glede jednostavnosti uklonjena je ikona za izmjenu rasporeda slovišta tipkovnice, jer tipkovnica s dvostukim oznakama gotovo da više nema, a konfiguracijski problem je riješen instalacijom besplatne antivirusne programske potpore na što je zastavica sa crvenim prekriženim kružićem upozoravala. Tamniji pravokutnik skroz na desnoj strani linijskog izbornika (taskbar) je spojnica za dohvat radne površine (desktop). Rezultat opisanih intervencija prikazuje slika gore.
Svrha opisanih akcija je dohvat alata pod izborom |Computer Management| koji omogućava završne radnje zacrtane u planiranoj tablici. Prva od narednih podslika prikazuje stanje po dodavanju dugog virtualnog diska koji još uvijek nije definiran. U popisu se vide svi virtualni diskovi i dostupni optički uređaj. Disk [S:] je dio načina prikaza mape fizičkog diska u VPC sustavu, nije uređaj za pohranu podataka VPC-a i ne vidi se. Drugi dodani disk prema planu treba podijeliti na dvije particije, te se može pristupiti uređenju diska akcijom D1 koja omogućava izborom kreiranje jednostavne primarne particije. Ovim alatom nije moguće kreirati proširenu particiju i logičke diskove u VPC okruženju. Izbor |New simple volume...| za kreiranje particije diska prikazan je na drugoj podslici.
Osim navedenog moguće je promjeniti ime particije, pridruženo joj slovo i još pokoji parametar. Bitno osobitost VPC je da istovremeno može prihvatiti samo jedan optički uređaj i to samo onaj koji je trenutno 'prikačen' preko izbora {CD}~{Capture ISO Image…}. Automatski dodijeljeno slovo optičkom uređaju preinačeno je u slovo [T:]. Ovu preinaku dobro je napraviti prije uređivanja preostalih particija diska. Treća podslika prikazuje stanje nakon svih obavljenih izmjena prema planu; nazive pojedinih particija i pridružena slova particijama i optičkom uređaju. S desne strane treće podslike prikazan je izbornik iz kojeg se vidi omogućen rad s virtualnim diskovima kao uređajima što je navedeno kao jedna od usluga jezgre ovog operativnog sustava.
Glede povećanja performansi, osobito na računalima sa slabijim sklopovljem, moguće je podesiti 'dekoraciju' desktopa prema željama, gdje je moguće isključiti ili uključiti pojedine osobitosti radne površine (desktop) . Što će se izravno prikazati korisniku u vidu ikona na desktop-u određuje se postavkama . Izbor |Environment variables...| uvod je u promjenu postavljenih vrijednosti varijabli okruženja korisnika i sistema koje se vrše prema slici
Podešavanje sistemskih osobitosti
Promjena radne grupe obavlja se izborom jahača i botuna ||Computer Name||~|Change...| unutar ponuđenog prozora pri čemu se otvara prozor s nazivom 'Computer Name/Domain Changes' u kojem je moguće promijeniti ime računala i radnu grupu kojoj će računalo pripadati, umjesto podrazumne radne grupe 'WORKGROUP' koja se prikazuje u donjem lijevom uglu. IP adresu i ostale mrežne parametre automatski dodjeljuje SOHO mrežni uređaj, a podešavanje istih opisuje poglavlje o mrežnim postavkama.
U duhu planirane organizacije računalnog sustava zamišljeno je da se operativni sustav instalira na prvu particiju prvog diska - [C:], a virtualna memorija (datoteka pagefile.sys) kao prva datoeka na prvoj particiji drugog diska - [D:]. Programska potpora potom se instalira na [D:]. Na taj način aktivnosti glede čitanja datoteka operativnog sustava i instalirane programske potpore s diskova odvojene su u cjelokupni sustav brže radi. Istina, RAID 0 polje donijelo bi brze performanse, ali njegov upravljački uređaj hibridnog tipa (čip uz nadzor upravljačkog programa u operativnom sustavu) ne obećava lak oporavak u slučaju kvara. Naredni skup slika prikazuje kako virtualnu memoriju prebaciti na [D:] particiju i proglasiti je nepromjenjive veličine.
Dakle, nužno je za svaku particiju izabrati |Cusom size:| i odabirom |Set| aktivirati upisane vrijednosti. Upisom vrijednosti 0 za [C:] poništava se virtualna memorija na ovoj particiji. Premještanje virtualne memorije na [D:] particiju diska treba obaviti prije instalacije bilo kakve programske potpore na disk, kako bi ista zauzela staze diska kojima se najbrže pristupa jer su na samom početku diska.
U duhu izmicanja radnih mapa koje se pune privremenim sadržajima i mapa koje sadrže dinamičke podatke korisnika (dokumenti, pošta …), dobro je već u ovom koraku promjeniti sadržaj varijabli okruženja i time mjesto za privremene zapise koji nastaju tijekom instalacije i koji se automatski NE BRIŠU i nikom ne trebaju već samo zapunjavaju disk 'smećem'.
Podešavanje varijabli okruženja korisnika i sustava
Prihvaćene upisane postavke odmah su aktivne, kako pokazuje naredna slika na kojoj se može pročitati sadržaj varijabli okruženja %TEMP% i %TMP%. Kako ovaj imenik sadrži uglavnom nekorisne i iskorištene sadržaje može se slobodno sve u njemu obrisati, bilo tijekom rada ili automatskim pokretanjem .BAT datoteke prilikom uključivanja računala kojoj je osnovni nedotjeran . Nesreća je što svi ovi zapisi ostaju u registru i opterećuju ga, te i registar treba povremeno čistiti. Ako se navedeni privremeni sadržaji redovito ne brišu mogu s vremenom dobro zapuniti disk i usporiti računalni sustav.pokazuje stanje nakon što su obavljene sve izmjene po planu. U odnosu na slikama može se uočiti da [D:] particija nije prazna jer je na njoj datoteka virtualne memorije.
U uz 'Windows 7' ili 'Windows Vista' ide 'Office 2007' koji opet traži svoje resurse i svi su izgledi da će opet za ugodan rad vrijediti pravilo: sve preporučeno višestruko pomnožiti i uzeti grafičku karticu koja ima integriranu sklopovsku potporu za MPEG2 čitanje video zapisa i vlastitu video-memoriju od barem 512MB. Uz to treba da podržava DirectX 11 kako bi se mogućnosti operativnog sustava u potpunosti iskoristile. WDDM je model arhitekture grafičkih upravljačkih programa koji osigurava funkcionalnost potrebnu za prikaz sadržaja na radnu površinu. Koristi se od 'Vista' operativnih sustava nadalje i između ostalog omogućava 'aero' osobitost. Arhitektura koja se u suštini temelji na već navedenom DirectX 11 (slika 4.5.25b), u sebi uključuje komponente DirectX 10 i DirectX 9 glede kompatibilnosti sa starijom programskom potporom. A što s igrama? U ispoliranoj verziji 'Windows 7' operativnog sustava sve dosadašnje igre trebale bi uredno raditi, dok će novije igre zahtijevati i znati koristiti naprednije tehnologije (Core i7, DirectX 11 ..). Čini da se ove 'male' nekompatibilnosti rade ne bi li se udovoljilo korisnikovim 'multimedijskim' prohtjevima i naprednim grafičkim mogućnostima glede igara.
'Windows 7' i 'Windows Vista' imaju ASLR (Address Space Layout Randomization) tehnologiju, koja na nasumičan način u radnoj memoriji računala razmješta područja s ključnim podacima. Ovo rješenje zlonamjernima otežava da predvide lokacije u memoriji koje trebaju napasti da bi izazvali zapunjenje međuspreme procesora (buffer overflow), što omogućava NAPADAČU (domaći izraz za informatičke razbojnike) dobivanje administratorskih ovlasti nad računalom. Zlouporaba može uslijediti u obliku postavljanja zloćudnog koda koji će napraviti neku štetu odmah brišući podatke i slično, ili s odgođenim djelovanjem na način da će se dana XY izvršiti silovito traženje resursa od poslužitelja neke firme i njeno poslovanje onemogućiti - DoS napad (Denial of Service); uskraćivanje raspoloživih resursa poslužitelja drugim korisnicima zbog njegove preopterećenosti. Na ovaj način uz dovoljno postavljenih 'kukavičjih jaja' poslovanje neke firme putem Interneta može se onemogućiti, a stvarni napadač koji će svoje tragove prisutnosti na vrijeme odstraniti ostaje nepoznat. ASLR je učinkovita zaštita od zlouporabe računala. Glede navedenog opća opasnost je sve veći broj 'kućnih računala' koja u pravilu nisu dovoljno zaštićena uglavnom zbog slabog poznavanja korisnika o osnovnim elementima zaštite i nadzora računala. Uloga informatičkog obrazovanja ogleda se i u navedenom.
U odnosu na Windows XP, 'Windows 7' i 'Windows Vista' imaju ugrađen mehanizam koji preispituje zahtjeve korisnika - UAC (User Account Control), te iako korisnik ima administratorske ovlasti pita ga za odobrenje izvođenja većine akcija. Prema Microsoft-u razlog navedenom je da se razvoj programske potpore usmjeri na način da se izvodi bez nužnih administratorskih ovlasti korisnika, te sam sustav ne ogoli prema Internetu ili unutar lokalne mreže na način da je korisnik sustava prepoznatljiv kao administrator što predstavlja sigurnosni rizik. UAC, izvor nemalih frustracija u 'Windows Vista' operativnom sustavu, opcija koju korisnici rado isključuju, potpuno prerađen u 'Windows 7' i može se konfigurirati prema nivou sigurnosti, ali i za svaku aplikaciju posebno. UAC na dijelu prikazan je na slici 4.5.39 gdje traži potvrdu instalacije programske potpore koja zadire u sustav.
'Windows 7' ima još jednu osobitost tijekom instalacije. Korisnik 'Administrator' podrazumno postoji ali je onemogućen (kao i korisnik 'Guest') i nije mu dodijeljena zaporka. Navedeno pogoduje općoj sigurnosti jer u pravilu informatički nepismeni korisnici 'Administratoru' ne dodjeljuju zaporku. No, iako je sam korisnik član grupe administratora (slično kao na slici 4.4.10) nema ovlasti kao istinski administrator, a UAC sustav sprječava ga da bez ikakvih pitanja instalira bilo što. Ova osobitost vrlo je korisna jer će neki 'trojanac' (vrsta zloćudnih programa) tražiti dozvolu za instalaciju u sustav, te ako se pažljivo čitaju poruke, instalacija napasti može se spriječiti bez intervencije antivirusnog programa. Eh, sad treba opet nešto čitati….ma daj ajde. Sigurnosti pridonosi sustav koji nadzire zaporke, ID korisnika, korisnička imena, certifikata i ostalo vezano uz Internet usluge (Windows Credentials), a osobitost kreiranja kućne grupe korisnika (HomeGroup and Sharing) doprinosi dodatnoj zaštiti podataka raspoloživih kroz mrežu, ali i jednostavnijem pristupu podacima od strane korisnika 'kućne' grupe.
Vanjski efekti od značaja za korisnika su povećana sigurnost uz lakše podešavanje u pogledu povezivanja lokalne i bežične mreže i lokalne razmjene podataka, bez velikih odstupanja u grafičkom rješenju u odnosu na 'Vistu' ali značajnih u odnosu na 'XP'. Integrirana je podrška za kontrolu dodirom i poboljšana integracija s mobilnim i multimedijskim uređajima. Dizajn operativnog sustava treba da omogući ugodan rad na sve brojnijoj i popularnijoj kategoriji jeftinih mini 'laptopa'. Radna traka (taskbar) sadrži ikone koje pokazuju aktivne programe, a prijelazom pokazivača miša preko ikone prozori drugih aktivnih programa postaju providni da se bolje vidi onaj na kome je pokazivač. Dodaci u vidu 'igračaka' (gadget) mogu se po volji razmještati duž radne površine koja nije opterećena širenjem programskog izbornika.
Definiranje kućne mreže svrsishodno je razgraničeno od sustava na poslu. Na primjer, prijenosno računalo na poslu vidjet će jedne uređaje, a priključivanjem na kućnu mrežu automatski su raspoloživi drugi uređaji bez potrebe za instalacijskih zahvatima i promjena konfiguracije sustava. Podrška različitim uređajima, osobito više funkcijskim, unaprijeđena je u smislu brzog predočavanja mogućnosti priključenog uređaja kroz jedan objedinjeni prikaz. Podrška monitorima osjetljivim na dodir značajno je unaprijeđena u smislu korištenja sustava. Dodirom prsta na sliku botuna izbornika prikazanog na zaslonu, automatski se rastvara njegov sadržaj i mogu se dohvatit pojedini njegovi sadržaji ili na primjer pretražiti album slika pomicanjem prsta ruke unutar prikazanog prozora i jednu od njih akcijom 'Drag & Drop' prenijetu u aplikaciju za obradu slika prstom i napisati prstom na monitoru neki tekst ili izrezati dio iste, uz napredno korištenje tipkovnice koja se prema potrebi prikaže na zaslonu, naravno sa mogućnošću utipkavanja znakova dodirom. Stranice dokumenta mogu se brzo pregledavati 'pokretima prsta', širiti sadržaj (zoom) i primjenjivati razne akcije oblikovanja ili rada s objektima. Prst je u osnovi zamijenio miša i jednako je toliko precizan uz opasku da operativni sustav prepoznaje više istovremenih dodira (Multi-Touch). Podrška radu s više monitora unaprijeđena je tako da se prozor prikazan na jednom monitoru mišem premjesti u drugi 'Drag & Drop' postupkom.
Sve navedeno omogućava upravo novi koncept API-a (Application Programming Interface), odvojenog po djelovanju u dva osnovna područja; Windows i WEB, koji se oslanja na naprednije sklopovlje i podržava različite sklopovske platforme, te potpora raznolikim mrežnim uslugama uz značajno poboljšanje glede pridržavanja standarda. Naravno, uz dizajn aplikacija koje će znati iskoristiti nove mogućnosti, kao programska potpora u CAD/CAM području ili poslužiteljska programska potpora za podršku 'kupovine' preko WEB-a. Pitanje je samo kako je riješeno brisanje otisaka prstiju sa zaslona;-).
Konačni izgled sučelja prema korisniku operativnog sustava 'Windows 7', uz aktiviranje programske potpore koja opisuje osnovne postavke sustava, izgleda prema narednoj slici.
Iz sadržaja kojeg prikazuje može se razabrati da su zadovoljeni svi minimalni uvjeti za rad operativnog sustava opisanog u ovom skupu stranica, u modu osnovne funkcionalnosti bez 'aero' osobitosti kao kod 'Basic' izdanja 'Vista' operativnog sustava. Za 'aero' osobitosti zaista ne treba mnogo, kako pokazuju grafički resursi prema slici 4.5.69b. Vrlo je značajno da operativni sustav prepoznaje CD/DVD-RW medije i način njihove pripreme i uporabe u UDF formatu, što omogućava da se s njima može raditi kao s disketom; mogu se formatirati, kopirati i brisati sadržaji prema nahođenju. Raspoloživi kapacitet medija tada je manji u odnosu na uobičajeni način korištenja optičkih medija, što se vidi iz zaglavlja animiranog prozora na slici 4.5.25d. Slika 4.5.25d ujedno je primjer 'aero-glass' osobitosti operativnog sustava. Podrška za .ZIP datoteke već je poznata kod prijašnjih inačica Windows OS. Osnovne postavke računala mogu se izmijeniti i preko ovog prozora izborom {Change Settings} prema slici 4.5.25a.
Instalacijski medij je DVD, dakle znatno veći po kapacitetu i sadržajniji od CD medija za Windows XP instalaciju, na primjer. Kada se pregleda njegov sadržaj (vLite) može se u verziji koja je uporabljena u prethodno prikazanoj instalaciji očitati da se sastoji od slijedećih skupina podataka:
* Accessories - Programski alati glede podešavanja sustava i nekoliko jednostavnih programskih uradaka i igara (678MB).
* Drivers - Upravljački programi za komunikacijske uređaje, tiskače, skenere, TV kartice i drugo (90MB).
* Hardware support - Podrška za disketni uređaj, IR uređaje, Fax, Firewire, kamere, WLAN, XBOX i slične (133MB).
* Languages - Podrška za razne svjetske jezike i države, između ostalog i za Hrvatsku i hrvatski jezik (1109MB).
* Multimedia - Podrška za razne multimedijske aplikacije, sadržaje i kodere (971MB).
* Network - Podrška za mrežu, mrežne osobitosti, protokole, vatrozid, elektroničku poštu i srodnim sadržajima (151MB).
* Services - Razne usluge potrebne sustavu za ispravan rad ili usluge raspoložive korisniku (149MB).
* System - Podrška za razne osobitosti sustava i osnova instalacije (2056MB).
Zbog prirode instalacijskog DVD medija, obimnost sadržaja u odnosu na Windows XP CD medij je znatno veća te stoga nije čudno da su gotovo svi uređaji u računalu prepoznati, ali zahvaljujući i modelu s upravljačkim programima koji podržava kompatibilnost s upravljačkim programima za 'Windows Vista' i 'Windows XP' operativnim sustavima. Tijekom razvoja ovog operativnog sustava za očekivati je da će ovaj dio biti sve sadržajniji i bolji do konačne distribucije. Svi sadržaji su u komprimiranim datotekama, što znači da je zapunjenje diska po instalaciji operativnog sustava veće. Nakon brisanja nepotrebnih sadržaja glede jezika, samo u ovom dijelu ostalo je oko 14MB jezičnih sadržaja koji se odnose na Hrvatsku i zajedničke jezične postavke. Mala usporedba što se tiče organizacije sadržaja na instalacijskom mediju: Windows 7 - 792 datoteke u 151 mapi / Windows XP SP3 - 7116 datoteka u 179 mapa. Dakle, mnoštvo sadržaja objedinjeno je u zajedničke komprimirane datoteke.
Kako se radi o instalaciji na 'Virtual PC' računalo dosta sadržaja nije potrebno, kao drugi jezici osim hrvatskog, igre, podrška govoru, skener, TV kartica, kamere, glazbeni i video primjeri, slikovne pozadine, dijagnostika, unaprjeđenje pretraživanja i govora, Tablet PC i slično, u osnovi sadržaji koji nisu nužni a zauzimaju dosta mjesta. Glede navedenog smanjen je obim instalacijske ISO datoteke za približno 50%.
skinete ISO fajl i narežete butabilni cd (npr. uz pomoć Nera otvorite ovaj ISO i narežete image).
2.Podrazumijeva se da vam je podešen sistem u BIOS-u da se butuje (podiže) sa cd-a. Ubacite cd koji se narezali (odnosno nemojte ga izvaditi pošto ste ga upravo narezali ) i uradite restart.
3.Pojaviće vam se naredna slika
4.Idemo dalje
5.Otvara se desktop okruženje. Najbolje je da neko vrijeme eksperimentišete jer je sistem učitan sa cd-a i možete da radite kao da je instaliran. Čisto da vidite kako se ponaša i šta ima da ponudi.
Za pristup internetu dovoljno je da otvorite (dole desno ikonice računara) network manager i unesete osnovne podatke o internet konekciji. Za DSL varijantu, odaberete krajnje desno tab DSL, pa ponovo DSL, upišete naziv konekcije, korisničko ime, lozinku, servis (obično je to ime provajdera) i već se možete spojiti sa Firefoxom na internet.
Inače Linux Mint ima izuzetnu detekciju hardvera.
6.Nadam se da ćete se odlučiti i za samu instalaciju. Tada kliknete na ikonicu koja se nalazi na desktopu "Install" pa vam se dalje otvara
7.Nakon što smo odabrali jezik, biramo i vremensku zonu:
8.Izbor tastature:
9.Biramo particiju na koju ćemo instalirati Linux Mint (slika prikazuje ako imamo 1 particiju onda nju i odaberemo). Ali ako imamo već instaliran npr. Windows sa više particija a želimo zadržati i dalje Windows (koga ubuduće možemo izabrati pri paljenju računara) onda je potrebno da odaberemo (ostavljajući nedirnutu sistemsku particiju) ili napravimo drugu particiju za Linux. Prije ovih aktivnosti obavezno uradite BACKUP (arhivirajte na dvd, cd, usb) sve važne podatke.
Ako želimo da instaliramo Linux a zadržimo i dalje Windows, najlakše je da u Windowsu smanjite neku već postojeću particiju. Tako ćete u postupku instalacije Linuxa ručno (manually) odabrati taj prazan neparticionisani prostor (koji smo napravili u Windowsu) i od njega napraviti 2 particije.
- Jednu root, formatirati sa ext3, za tačku mountovanja odabrati root (/)
- Jednu home, formatirati sa ext3, tačka mountovanja home.
U slučaju da će vam računar prelaziti u stanje hibernacije (obično se odnosi na laptopove)
kreirajte i treću swap particiju koja će služiti za smještaj podataka tokom hibernacije. Za root vam je potrebno minimalno 6-7 GB, za swap 1-3GB i home proizvoljno.
Rott je inače "sistemska particija" a home služi za vaše podatke i podešavanja. O swap-u smo već govorili čemu služi.
10. Unesemo ime korisnika, lozinku, naziv računara (zapamtite ove podatke) Možete i odabrati da se sistem podiže bez upisivanja korisničkog imena.
S obzirom da je uradjeno korak po korak i da se sastoji iz mnogo slika i nemogucnosti i ogranicenja da stanu sve u jedan post,podelicemo instalaciju na dva posta........
PRVI DEO........
Pocetak instalacije
Instaliranje sastava Windows XP je vrlo jednostavno. Da biste zapoceli instalaciju, prvo morate morate otici u vas BIOS setup. BIOS Setup je osnovni operativni sastav koji upravlja hardverskim dodacima same postavke.
Za ulazak u BIOS Setup, obicno morate pritisnuti dugme del vise puta, prije nego sto se sustav digne, ali to se razlikuju od jednog do drugog modela mainboarda. BIOS Setup, morate postaviti tako sto CD-ROM treba biti prvi da biste mogli instalirati vas Windows i omoguciti dizanje sistema sa CD roma.Posto ste ubacili instalacioni disk u CD rom,resetujte racunar i pocinjemo sa instalacijom.......Pojavice vam se prozor gde ce pisati Press any key to boot from Cd.......i onda cete kliknuti na tastaturi Enter ili Speace dugme......
Pojavice se zatim novi prozor gde cete sacekati ucitavanje vaseg instalacionog diska.......
Posto se pojavi prozor dobrodoslice za pocetak instalacije pritisnucemo na tastaturi Enter......
Pritisnite na F8 na tastaturi da se slazete sa uslovima licence.......
Pretisnite na tastaturi slovo C za kreiranje nove particije........
Napisacete velicinu particije C po vasoj zelji i pritisnuti Enter.......
Ako zelite kreirati jos neku particiju sicicete na Unpartitioned speace i pritisnuti C te ponoviti postupak od malopre a za nastavak instalacije pritisnucete Enter.......
Zatim cete stati na Format the particion using the NTFS file system (Quick) -brzo formatiranje izabrati kreiranih particija........te pritisnite na Enter......
Formatiranje u toku..........
Sacekate i kopiranje Windows instalacionih foldera........
Po kopiranju instalacionih fajlova dobicete obavestenje i odbrojavanje da ce vam se ubrzo restartovati racunar.........
Posle restartovanja racunara podici ce se sistem i krenuti polako instalacija istog......
Instalacija u toku........
U jednom trenutku naicicete na prozor za podesavanje Regionalnih i jezickih opcija,moj savet je da ne gubite vreme vec kliknete na Next(podesavanje mozete obaviti kasnije po instaliranju ).......
Zatim cete upisati ime i organizaciju po zelji i kliknuti na Next.......
Upisacete serijski broj Windowsa i kliknuti misem na Next........
Zatim cete upisati ime vaseg racunara(administrator) te ako zelite i admin sifru postaviti ,a zatim kliknete na Next.......
Doterate datum,vreme i vremensku zonu i kliknete na Next.......
Instalacija dalje ide svojim tokom.......
Odabracete tipican network seting i kliknuti na Next.......
Sacekate kopiranje fajlova.........
Instalacija ide svojim tokom...........
Instalira se Startni meni.........
Vrsi se registracija komponenti,dok vi samo posmatrate sve ovo......
Usnimava se Setup i privodi polako kraju instalacija........
Prisamom kraju instalacije pitace vas dali zelite da vam se automatsko podesi rezolucija,vicete kliknuti na OK.......
Sacekate ponovno startovanje vaseg Windowsa.......
U prozoru dobrodoslice kliknete na Next.......
Cekirate Not right now i kliknete na Next........
U polju gde vas Microsoft pita za online registraciju,cekiracete No not a this time(dacete se kasnije registrovati) i kliknete na Next......
U sledecem prozoru upisujete vase ime (Administrator) i kliknete na Next.....
Posto vam se Microsoft zahvali i cestita na instalaciji kliknucete na Finish.....
Otvara vam se vas desktop i mozete dalje nastaviti sa podesavanjem windowsa po vasoj zelji i ukusu........
Potrudio sam se da docaram kompletnu instalalaciju i mislim da sam obuhvatio ovim tutorijalom svaki prozor prilikom instalacije Windowsa XP....
Kao i kod ostalih sistema predhodno trebate uci u BIOS i podesiti da vam se sistem podize sa vaseg instalacionog DVD diska MAC OS koji ste predhodno propremili (dakle da se sistem podize sa CD/DVD roma).U Bios ulazite tako sto resetujete racunar i odmah nakon toga vise puta pretisnite dugme F2 (kod nekih sistema je F12) u zavisnosti od proizvodjaca .Posto usli u bios podesite da vam primarni ,prvi za dizanje sistema bude CD/DVD rom....
Ove promene usnimite u BIos,ubacite instalacioni disk MAC OS u vas room i resetujte racunar......Pojavice se ubrzo novi prozor gde cete pritisnuti bilo koji taster na tastatuti,recimo Speace ili F8......A zatim ce se otvoriti Mac prozor i poceti sa ocitavanjem instalacionog diska.....
Sada ako budete imali problem sa MAC dizanjem sistema znaci da vam neki od hardvera nije kompatibilan sa MAC sistemom i obavestice vas porukom na ekranu te najbolje je onda potraziti pomoc na jednom od najboljih mac foruma......
U slucaju da je sve kako treba u vasem sistemu i kompatibilno sa MAC pojavice vam se prepoznatljivi Leopard prozor......
Ubrzo pojavice vam se i jezicki setting gde cete izabrati zeljeni jezik na koji hocete da instalirate vas MAC OS a zatim kliknuti na next........
Sacekacete da prodje priprema za instalaciju.......
Pojavice vam se prozor dobrodoslice sa alatnom trakom u gornjem delu ekrana i koju cete vrlo brzo i poceti koristiti.Kliknite zatim misem na Continue.......
Posto vam se pojavi prozor sa upoznavanjem sa softverskom licencom vi cete je naravno prihvatiti i kliknuti na Aggre...
Pojavljuje se prozor da izaberete destinaciju na kojoj particiji zelite instalirati MAC oS .......
Sada cete preci na koriscenje gornje alatne trake te u meniju kliknite na Utillities a zatim i u padajucem meniju kliknite misem na Disk Utillity.......
Posto vam se otvorio Disk Utility prozor ako radite svezu instalaciju na praznom hard disku , kliknite na hard disk , a zatim pritisnite Izbrisi na kartici. Gde pise Volume Format odabrati "Mac OS Extended Journaled" te dajte naziv particije kako god zelite.Sacekajte formatiranje hard diska do kraja u zavisnosti od njegove velicine i konfiguracije racunara te po zavrcetku izadjite iz prozora klikom na X u gornjem uglu prozora.
Posto izasli iz Disk Utility prozora vratite se korak nazad na izabiranje destinacije instalacije i ugledacete da vas prozor nije vise prazan vec da ima formatirani Hard disk kome dali ime i na kome cete vrsiti instalaciju,te cete kliknuti na Continue.......
Pojavi ce vam se novi prozor gde cete OBAVEZNO kliknuti na dugme prilagodi jer ako ovo ne obavite moze se vrlo lako desiti da vas mac os posle instalacije nece raditi........
Prilagodjavanje vrsite cekiranjem kvadratica u zavisnosti od vase vlastite hardverske konfiguracije...
Takodje kliknite na strelice pored kvadratica dabi ste lepo odabrali sve elemente koji su predvidjeni i u skladu sa vasom hardverskom konfiguracijom racunara.......
Posle odabira opcija prihvatite i vratiti se nazad na prethodni prozor Instalacije i kliknite na cekiranje diska.......
Sacekacete da se do kraja obavi provera i cekiranje vaseg diska........
Zatim po zavrsetku cekiranja ako je sve uredu pocinje i instalacija MAC OS......
Instalacija ce ici svojim tokom i na njenom kraju dobicete poruku da je ona uspesno obavljena ,te kliknite misem na dugme restart......
. Nakon uspješne prijave korisno je 'osloboditi' .ISO datoteku s dodacima. Kratka napomena glede pokazivača miša. Akcija L1 u prozoru VPC automatski mu dodjeljuje miša kao uređaj i miš postaje zarobljen u prozoru VPC-a. Oslobađa se pritiskom na tipku <Alt Gr> (desna tipka <Alt> na tipkovnici).
