Henrik Ibsen

Član
Učlanjen(a)
28.06.2010
Poruka
1.095
Henrik Ibsen, jedan od najznačajnijih evropskih dramatičara druge polovine 20.vijeka, rođen je 20.marta 1828.godine u Norveškoj, u Skienu, od oca Knuda Hendiksena Ibsena, trgovca i majke Marije Kornelije Altenburg. Ibsenov otac bankrotira, osiromašuje i odaje se piću, a majka pada u neku vrstu mistične religioznosti, što sve ubrzo dovodi do razvoda i raspada porodice. Nakon očeve smrti ( 1844), u svojoj šesnaestoj godini, Ibsen preseljava u gradić Grimštad i postaje apotekarski pomoćnik. Mjesto od osam stotina stanovnika, malograđanska sredina, nezadovoljstvo poslom kojim se bavi, osnovna su raspoloženja Ibsenove mladosti, koja će ostaviti snažan i neizbrisivi uticaj na budućeg dramskog autora. Paralelno sa dosadnom svakidašnjicom, mladi Ibsen pokazuje i umjetničke sklonosti, prvo za slikarstvo, a zatim za poeziju, dok prazninu života ispunjava intenzivnim čitanjem i učenjem.

Književni rad započinje stihovima. Godine 1848. upućuje " plamene pjesme pobunjenim Mađarima i u dugačkom nizu soneta moli švedskog kralja da s oružjem u ruci pomogne dansku braću protiv Nijemaca". Inspirisan mađarskom bunom i revolucionarnim zbivanjima, piše i svoju prvu dramu Katalina, i štampa je 1850.godine pod pseudonimom. Kritika je dramu primila uglavnom nepovoljno. Iste godine, Ibsen napušta Grimštad i odlazi u Kristijaniju( današnje Oslo), s namjerom da studira medicinu. Međutim, godinu dana docnije ( 1851), postaje dramaturg i reditelj Norveškog pozorišta u Berganu, koje je imalo za cilj unapređivanje norveške nacionalne dramske i pozorišne umjetnosti. U toku svog šestogodišnjeg boravka u Berganu( 1851-1857), sa obavezom da svake godine napiše jednu dramu, u neposrednom kontaktu sa scenom i glumcima, Ibsen postepeno stiče dragocjeno pozorišno iskustvo. Istovremeno, odlascima u Kopenhagen i Drezden, on upotpunjuje svoje literarno i pozorišno obrazovanje, upoznaje se sa repertoarom evropskih pozorišta, naročito sa francuskim piscima, čita Kirkegora i proučava Šekspira i Lesinga. U dramskom radu ( Ivanjska noć, 1853; Gospođa Inger iz Estrota, 1854; Svečanost u Solhaugu, 1856; Olaf Ljiljenkras 1857), Ibsen se još uvijek kreće putevima danskog romanizma, u želji da pjesnički i scenski ovaploti herojsku prošlost Norveške.

Godine 1857., nakon vjeridbe i vjenčanja sa Suzanom Torsen, Ibsen odlazi u Kristijaniju, gdje smjenjuje pjesnika i dramatičara Bjernstjerne- Bjernsona u norveškom Nacionalnom teatru, dok Bjernson prelazi u Bergan i postaje direktor pozorišta kojim je do tada rukovodio Ibsen.

NAJZNAČAJNIJE IBSENOVE DRAME:

Komedi ljubavi 1862,
Stupovi društva 1877,
Lutkina kuća 1879,
Sablasti 1881,
Neprijatelj naroda 1882,
Divlja patka 1884,
Rosmersholm 1886,
Gospođa s mora 1888,
Heda Gabler 1890,
Građevinar Solnes 1892,
Mali Ejolf 1894,
Jon Gabrijel Borkman 1897
Kad se mi mrtvi probudimo 1899.

Ibsen je najznačajniji dramatičar koji je izvršio veliki uticaj na potonje dramske pisce. Umro je 1906.godine.
 
Natrag
Top