Van Gal - Apsolutista sa misijom
Bilo da se svlači pokazujući igračima kolika "Los Cojones" ima, bilo da maltretira Brazilce optužujući ih za zaveru, Luj Van Gal ume da pobeđuje. Ali, ono što mu je potrebno je aklamacija jer mesijanstvo ne trpi prigovor. Da li će to da "fercera" u Junajtedu?
Kada Luka Toni opisuje kako je Van Gal svlačio veš pred igračima Bajerna da pokaže kako ima
"Los cojones" zamišljate egzibicionistu spremnog na sve kako bi bio u prvom planu.
Njegova istorija sukoba sa najboljih igračima i građenja autoriteta preko zaletanja glavom na najtvrđu ciglu u zidu, je nešto više od proste volje za moć. Ne, to je čvrsta vera u prosvećeni apsolutizam kao jedini mogući sistem, u svrhu unapređenja igre, i rezultata kao posledice.
Slično kraljevima filozofima, Van Gala nadahnjuje prosvetiteljstvo, savremenici ga opisuju kao čoveka uverenog da ima fudbalsku misiju, sve što mu stane na put mora biti uklonjeno upravo zbog konačnog cilja koji je veći ne samo od pojedinca, već i same zajednice okupljene oko zajedničke ideje.
Iskreno, groblja ideja su puna upravo takvih poduhvata koji se lako pretvore u slepo mesijanstvo i fudbalsko sektašenje. Ali, Van Gal je, bez obzira na kolaterlane žrtve pobeđivao, to se prelako zaboravlja.
Autokrata bez smisla za humor, kako ga je jednom nazvao Ibra (kome je bio direktor, a ne trener) se najbolje osećao sredinom devedesetih, kada je klince iz Ajaksa naučio kako da pobeđuju jače i bogatije od sebe. U tome je suština Van Galovog karaktera, potrebno mu je obožavanje, odnosno aklamacija.
Sve što je došlo posle toga, izuzev titule sa Alkmarom kojom se vratio u veliku trenersku ligu, bilo je zasnovanu na tome da je "čovek čoveku vuk". U Kataloniji ga ne pamte po titulama već kao nekoga ko je izgubio bitku sa medijima. Doduše, treba reći da je iza svih tih novinarskih podbadanja stajala senka Johana Krojfa. Njih dvojica jesu narandžasti, ali to im je jedini zajednički imenitelj. Krojf veruje da Van Gal pati od Alchajmerove bolesti kada je fudbal u pitanju, i tvrdi da je njegov zemljak podvojena ličnost, da ne kažemo šizofrenik.
Nije da je to najveća uvreda koju je Van Gal čuo na svoj račun, Brazilac Đovani koga je iz Barse ekspedovao u Olimpijakos ga je nazvao Hitlerom. Holanđanin veruje da Brazilci po ceo dan sede i smišljaju zaveru protiv trenera. Nije voleo Rivalda, U Barseloni je to na prelazu vekova bio smrtni greh.
Dobro, šta voli Van Gal?
Prvo, da se pita za sve.
Ako je Junajted tražio čoveka koji bi mogao da bude i ekonom u Keringtonu, našao ga je. Osim mešanja u apsolutno svaku stvar, Holanđanin će sigurno lansirati mlade igrače, u to nemojte sumnjati. Njemu neko poput vođe ganga Evre (ako produži ugovor) ili čak Runija neće moći da bude opozicija. Siguran način da sprovedete reformu je da imate većinu u timu uz sebe, to će biti prvi korak narednog leta.
Ko je uz Van Gala? Pa, klinci koji kod njega debituju, i igrači koji su kog prethodnog trenera bili zapostavljeni, dakako nepravedno, jer ne postoji čovek koji veruje da je zasluženo rezerva u bilo čemu.
Kao i svaki Holanđanin, Van Gal je okrenut napadačkoj igri. Kada na to dodate i činjenicu da je Fergi želeo da ga on nasledi 2002. godine, jasno je da bi Junajted mogao da nastavi da ide putem kojim je Ser Aleks vizionarski krenuo pre svih, sredinom devedesetih.
Drugo je pitanje, ima li Van Gal ljude na terenu koji će to sprovesti u delo. Ali, sa stanovišta igre, njegove tri godine su tu da da učvrste principe kojih će se klub držati u post Fergusonovoj eri.
Jasno, javnost bi mogla da predstavlja ne trn, nego banderu u oku. Pogotovo ako ih bude pitao, kao katalonske novinare, da li je on briljantan, ili su oni samo tako glupi pa njega čine boljim nego što jeste.
To bi bio prvi pucanj u sopstvenu nogu, jer su engleski novinari mnogo bolji, odnosno više razumeju igru od, recimo, španskih ili italijanskih kolega.
Uz to, Junajted je devojka za udaju, bilo kakvi repovi i mrlja na uglancanom brendu neće biti tolerisani. O novcu je reč, "Đavoli" sebi ne mogu da priušte nekog kao Murinjo.
Kad smo kod Murinja, sa njim se Van Gal najbolje slaže. Nasledio ga je od Bobija Robsona, kao prevodioca, i poput dobre vile ga pretvorio u pomoćnog trenera.
Živeli su u Barseloni 100 metara jedan od drugog, što je, po rečima "Posebnog" bilo sjajno, pošto su po ceo dan sedeli i pričali o fudbalu.
Murinjo je pobedio mentora 2010. zaustavivši ga na korak od apsolutnog trijumfa sa Bajernom.
Kada su novinari Van Gala pitali da li je Murinjo najbolji trener na svetu, usledio je pogled kojim je želeo da ih pobije i konstatacija da on i Portugalac nisu ista generacija...
I na kraju, hoće li, kako tvrdi Feran Sorijano, direktor Sitija, Van Gal podeliti svlačionicu?
Španac zna o čemu govori, radio je sa Holanđaninom u dva mandata u Barseloni, tvrdi da Van Gal ne poseduje minimum empatije i socijalnih veština. Drugim rečima, da ne sluša nikoga, okreće igrače protiv sebe i ne ume da kontroliše bes.
Hoće li doći do lomova u Junajtedu?
To zavisi od igrača, Van Gal se sigurno neće promeniti pred poslednju bitku karijere, niko tako star ne dovodi u pitanje principe po kojima je živeo. To bi značilo odustajanje od misije sa početka priče.
Van Gal se ne menja, on menja svet, u tome je poenta...