Fudbalski treneri

Učlanjen(a)
11.11.2012
Poruka
2.164
Murinjo vs Venger - "Voajer", "Glupak", "Trošadžija", "Gubitnik"

Ne postoji valjda u engleskom fudbalu slična netrpeljivost kada su dva menadžera u pitanju. Stvarno su se častili uvredama u proteklih deset godina. Da se podsetimo nekih...
Kada se letos vratio u PL, Murinjo je rekao da je posle odlaska iz Čelsija promenio mišljenje o Vengeru, da su na nekim trenerskim skupovima večerali i razmenjivali ideje, da je korigovao neke svoje stavove kada je "Profesor" u pitanju.
murinjo-velika150106020140215103909.jpg


Izgleda da je primirje bilo kratkog daha, juče je Murinjo nazvao Vengera specijalistom za neuspeh, a ovo je prilika da se podsetite svih njihovih razmirica.

"Posebni" je po dolasku u Čelsi, sredinom prošle decenije prigovarao da je Arsenal favorizovan.

"Pogledajte raspored, jasno je da nas iz Čelsija tretiraju kao đavola, a ne mislim da su Venger i njegov direktor Dejvid Din tako lepi i pristojni da zaslužuju oreol anđela", napao je Murinjo.

Venger je sa svoje strane uvek zamerao Murinju da njegovi timovi igraju ružan fudbal.

"Ok, fudbal je pobeda i poraz, važan je rezultat, ali sport je u nevolji ako slavimo timove koji izaberu da ne igraju i jedino im je bitno da se brane", ocenio je Francuz.

Prisetite se, Murinjo je Vengera nazvao voajerom, kada se menadžer Arsenala žalio da Čelsi troši lude sume u prelaznim rokovima.

"Tip je voajer, ode kući, uzme svoj teleskop i špijunira šta se događa u drugim porodicama. Venger samo priča o Čelsiju, mi smo mu opsesija"
, smatra Murinjo.

Kako je to prokomentarisao Venger?

"Mislim da je to nepoštovanje i nepristojnost. Ponekada, kada glupim ljudima date uspeh, to ih ne čini pametnijim, već naprotiv"
, odbrusio je menadžer Arsenala.

Murinjo se našao prozvanim i poručio da Vengerove izjave o Čelsiju predstavljaju dosije od 120 strana.

Venger ne ceni posebno Murinja.

"Dajte menadžeru isto novca za kupovinu igrača kao nekom drugom, i sačekajte pet godina, to je jedini način da vidimo ko je bolji", smatra Venger.

Murinjo je pozvao u pomoć statistiku.

"Vi Englezi ste ludi za statistikom. Da li znate da Venger ima samo 50% pobeda u PL", pitao je Murinjo koga nervira fascinacija Vengerom koji ništa ne osvaja.

Venger je kritikovao i Murinja kada su igrači Reala namerno pravili prestupe za isključenje kako bi propustili nevažnu utakmicu i ne bi rizikovali suspenziju u narednoj rundi Lige šampiona.

"Takve stvari treba nemilosrdno kažnjavati, to narušava imidž fudbala"
, konstatovao je Venger.

Novo poglavlje je počelo, ko zna šta nas čeka to kraja sezone...
 
Učlanjen(a)
11.11.2012
Poruka
2.164
Van Gal - Apsolutista sa misijom

Bilo da se svlači pokazujući igračima kolika "Los Cojones" ima, bilo da maltretira Brazilce optužujući ih za zaveru, Luj Van Gal ume da pobeđuje. Ali, ono što mu je potrebno je aklamacija jer mesijanstvo ne trpi prigovor. Da li će to da "fercera" u Junajtedu?


van-gal-velika217666020140502125302.jpg

Kada Luka Toni opisuje kako je Van Gal svlačio veš pred igračima Bajerna da pokaže kako ima "Los cojones" zamišljate egzibicionistu spremnog na sve kako bi bio u prvom planu.

Njegova istorija sukoba sa najboljih igračima i građenja autoriteta preko zaletanja glavom na najtvrđu ciglu u zidu, je nešto više od proste volje za moć. Ne, to je čvrsta vera u prosvećeni apsolutizam kao jedini mogući sistem, u svrhu unapređenja igre, i rezultata kao posledice.

Slično kraljevima filozofima, Van Gala nadahnjuje prosvetiteljstvo, savremenici ga opisuju kao čoveka uverenog da ima fudbalsku misiju, sve što mu stane na put mora biti uklonjeno upravo zbog konačnog cilja koji je veći ne samo od pojedinca, već i same zajednice okupljene oko zajedničke ideje.

Iskreno, groblja ideja su puna upravo takvih poduhvata koji se lako pretvore u slepo mesijanstvo i fudbalsko sektašenje. Ali, Van Gal je, bez obzira na kolaterlane žrtve pobeđivao, to se prelako zaboravlja.

Autokrata bez smisla za humor, kako ga je jednom nazvao Ibra (kome je bio direktor, a ne trener) se najbolje osećao sredinom devedesetih, kada je klince iz Ajaksa naučio kako da pobeđuju jače i bogatije od sebe. U tome je suština Van Galovog karaktera, potrebno mu je obožavanje, odnosno aklamacija.

Sve što je došlo posle toga, izuzev titule sa Alkmarom kojom se vratio u veliku trenersku ligu, bilo je zasnovanu na tome da je "čovek čoveku vuk". U Kataloniji ga ne pamte po titulama već kao nekoga ko je izgubio bitku sa medijima. Doduše, treba reći da je iza svih tih novinarskih podbadanja stajala senka Johana Krojfa. Njih dvojica jesu narandžasti, ali to im je jedini zajednički imenitelj. Krojf veruje da Van Gal pati od Alchajmerove bolesti kada je fudbal u pitanju, i tvrdi da je njegov zemljak podvojena ličnost, da ne kažemo šizofrenik.

Nije da je to najveća uvreda koju je Van Gal čuo na svoj račun, Brazilac Đovani koga je iz Barse ekspedovao u Olimpijakos ga je nazvao Hitlerom. Holanđanin veruje da Brazilci po ceo dan sede i smišljaju zaveru protiv trenera. Nije voleo Rivalda, U Barseloni je to na prelazu vekova bio smrtni greh.

Dobro, šta voli Van Gal?

Prvo, da se pita za sve.

Ako je Junajted tražio čoveka koji bi mogao da bude i ekonom u Keringtonu, našao ga je. Osim mešanja u apsolutno svaku stvar, Holanđanin će sigurno lansirati mlade igrače, u to nemojte sumnjati. Njemu neko poput vođe ganga Evre (ako produži ugovor) ili čak Runija neće moći da bude opozicija. Siguran način da sprovedete reformu je da imate većinu u timu uz sebe, to će biti prvi korak narednog leta.

Ko je uz Van Gala? Pa, klinci koji kod njega debituju, i igrači koji su kog prethodnog trenera bili zapostavljeni, dakako nepravedno, jer ne postoji čovek koji veruje da je zasluženo rezerva u bilo čemu.

Kao i svaki Holanđanin, Van Gal je okrenut napadačkoj igri. Kada na to dodate i činjenicu da je Fergi želeo da ga on nasledi 2002. godine, jasno je da bi Junajted mogao da nastavi da ide putem kojim je Ser Aleks vizionarski krenuo pre svih, sredinom devedesetih.

Drugo je pitanje, ima li Van Gal ljude na terenu koji će to sprovesti u delo. Ali, sa stanovišta igre, njegove tri godine su tu da da učvrste principe kojih će se klub držati u post Fergusonovoj eri.

Jasno, javnost bi mogla da predstavlja ne trn, nego banderu u oku. Pogotovo ako ih bude pitao, kao katalonske novinare, da li je on briljantan, ili su oni samo tako glupi pa njega čine boljim nego što jeste.

To bi bio prvi pucanj u sopstvenu nogu, jer su engleski novinari mnogo bolji, odnosno više razumeju igru od, recimo, španskih ili italijanskih kolega.

Uz to, Junajted je devojka za udaju, bilo kakvi repovi i mrlja na uglancanom brendu neće biti tolerisani. O novcu je reč, "Đavoli" sebi ne mogu da priušte nekog kao Murinjo.

Kad smo kod Murinja, sa njim se Van Gal najbolje slaže. Nasledio ga je od Bobija Robsona, kao prevodioca, i poput dobre vile ga pretvorio u pomoćnog trenera.

Živeli su u Barseloni 100 metara jedan od drugog, što je, po rečima "Posebnog" bilo sjajno, pošto su po ceo dan sedeli i pričali o fudbalu.

Murinjo je pobedio mentora 2010. zaustavivši ga na korak od apsolutnog trijumfa sa Bajernom.

Kada su novinari Van Gala pitali da li je Murinjo najbolji trener na svetu, usledio je pogled kojim je želeo da ih pobije i konstatacija da on i Portugalac nisu ista generacija...

I na kraju, hoće li, kako tvrdi Feran Sorijano, direktor Sitija, Van Gal podeliti svlačionicu?

Španac zna o čemu govori, radio je sa Holanđaninom u dva mandata u Barseloni, tvrdi da Van Gal ne poseduje minimum empatije i socijalnih veština. Drugim rečima, da ne sluša nikoga, okreće igrače protiv sebe i ne ume da kontroliše bes.

Hoće li doći do lomova u Junajtedu?

To zavisi od igrača, Van Gal se sigurno neće promeniti pred poslednju bitku karijere, niko tako star ne dovodi u pitanje principe po kojima je živeo. To bi značilo odustajanje od misije sa početka priče.

Van Gal se ne menja, on menja svet, u tome je poenta...
 
Učlanjen(a)
11.11.2012
Poruka
2.164
Dijego Simeone - Argentinski mag!


Kao igrač je ostavljao srce na terenu, često je bio previše grub i nasilan poput pit bula, ali prgavi Argentinac je oduvek bio mezimac navijača "crveno-belih", a to je ostao i nakon što je počeo da peče trenerski zanat.



Simeone-600-20121009115515.jpg



Atletiko Madrid je decenijama u nazad imao vrhunske fudbalere u svojim redovima.

Međutim, čak i u periodu kada su u madridskom timu boravile zvezde poput Fernanda Toresa, Serhija Aguera, Dijega Forlana, Maksija Rodrigeza, Simaoa i mnogih drugih, "Kolćonerosi" nisu uspevali da se nose sa španskim velikanima Realom i Barselonom.

Tog hladnog 23. decembra na Kalderon se vratila legenda kluba Dijego Ćolo (ć a ne č, č u španskom jeziku ne postoji) Simeone da pokaže kako treba da se "šiju Jorgani" u glavnom gradu Španije.

Kao igrač je ostavljao srce na terenu, često je bio previše grub i nasilan poput pit bula, ali prgavi Argentinac je oduvek bio mezimac navijača "crveno-belih", a to je ostao i nakon što je počeo da peče trenerski zanat. Simeone je i dalje predan svom poslu, na nogama je tokom svih 90 minuta, a ponekad se čini da želi da utrči u teren i ukliza umesto nekog od svojih pulena. On kontroliše svaki potez svojih igrača za vreme utakmice, a itekako ima autoritet.

Verovatno ste primetili da Madriđani većinu svojih mečeva rešavaju u prvom poluvremenu, naprave dva-tri juriša, Dijego Košta, koji je (tvrdim) pružao bolje partija od Radamela Falkaoa prošle sezone, postigne dva-tri gola i onda polako sklanjaju nogu sa papučice gasa kako bi štedeli snagu za naredne mečeve.

Tim sa Visente Kalderona deluje čak i kompaktnije ove sezone bez "Kolumbijskog Tigra" jer im se igra više ne zasniva na jednog fudbaleru, a David Vilja je svakako igrač koji može da zablista na svakom meču.

Dijego Simeone je od Atletika napravio jednu od najboljih ekipa u Evropi, preslišali su Čelsi u finalu Super Kupa 2012, a ove sezone su odlično započeli svoj juriš ka tituli u Ligi Šampiona. Iako mnogi smatraju da u Španiji postoje dva tima i da liga nije zanimljiva i kvalitetna jer su se samo Real Madrid i Barselona borili za titulu prethodnih godina (po toj analogiji je holandska liga veoma jaka jer se nekoliko ekipa bori za trofej svake sezone), sa jakim Atletikom stvari su se preokrenule za 180 stepeni, pa je sada Primera postala trka sa "tri konja", iako su onaj katalonski i kraljevski potkovani zlatom, za razliku od ovog Simeonovog koji je nešto skromniji.

Usudio bih se da kažem da je Simeone uz Jirgena Klopa ubedljivo najbolji stručnjak na planeti u ovom trenutku, jer njih dvojica prave "čudo" sa "prosečnim" timovima.

U svakom slučaju stameni "Kolćonerosi" su pravo osveženje za fudbal na Pirinejima koji je iz godine u godinu sve jači, a u prilog tome ide i UEFA rang lista na kojoj su Španci ubedljivo prvi.
 
Učlanjen(a)
11.11.2012
Poruka
2.164
Boškov - Odlazak poslednjeg džentlmena...


Bilo da je zbunjivao, prosipao šarm, prema sopstvenom svedočenju gubio kilograme kraj aut linije, Vujadin Boškov je redovno radio jednu stvar, pobeđivao. Član trenerske lige izuzetnih džentlmena bio je poslednji veliki srpski trener...



boskov-velika213886020140427210946.jpg


"Treneri su kao mini suknja, jedne godine u modi, posle ih odlože u ormar", rekao je Vujadin Boškov, a sva je prilika da nije baš mislio na sebe.

Tamo negde na prelazu između osamdesetih i devedesetih, kada je Serija A bila liga izuzetnih džentlmena, baš je bio u modi. Uspeo je da privremeno prenese težište moći na more i to u kraj, gde bolje pevaju, na San Remu, nego što igraju fudbal. Pogotovo kada je Sampdorija u pitanju, do Vujketa jedan sasvim običan klub, osuđen na senku gradskog rivala Đenove.

Naravno, toj najlepšoj priči pod Lanternom prethodile su tri godine u Realu, gde je osvojio titulu 1980. i dva Kupa kralja. Nije uspeo da utoli glad za evropskom titulom koju su Merengesi čekali od 1966. KEŠ ili Liga šampiona svejedno, postaće njegova zla kob. Izgubio je finale od Liverpula desetak minuta pre kraja u Parizu, u tom timu Reala bili su Santiljana, Huanito, Kamačo, Del Boske...

Zanimljivo da je u Seriju A ušao tiho i bez pompe, prihvativši ponudu Askolija koji je jednom nogom bio u nižem rangu. Uspeo je da se sa njima vrati u Seriju A, da bi ga sudbina spojila sa ambicioznim Paolom Mantovanijem, predsednikom Sampdorije koji je stvarao moćan tim. Posle dolaska Roberta Manćinija iz Bolonje, momka koji je obećava Luke Vijalija iz Kremone, Brazilca Toninja Sereza iz Rome, napravljen je nukleus tima koji je obeležio drugu polovinu osamdesetih, u daleko najboljoj ligi na svetu. Đenovljani su u konkurenciji Milana sa letećim Holanđanima, Maradoninog Napolija, Trapatonijevog Intera sa zastrašujućim triom Nemaca, Mateusa, Klinsmana i Bremena, uspela da osvoji dva kupa i Seriju A.

Uz to, Vujke je izgubio dva evropska finala, jedno u KPK, i ono epsko na Vembliju u Ligi šampiona protiv Barselone, kada je Kuman prekinuo snove Đenovljana. Satisfakcija je ipak bio trijumf u Kupu Pobednika Kupova protiv Anderlehta na Uleviju u Geteborgu. Tada su mu produžeci doneli radost, Luka Vijali je sa dva gola srušio Belgijance. Ipak, ostao je praznih šaka na hramu fudbala, pošto je prethodno u Sofiji srušio Zvezdine snove o odbrani titule.

Vratio se još jednom u Sampdoriju posle iskustva u Romi, gde će ostati zapisano da je kod njega debitovao izvesni Frančesko Toti, ali magija je nestala, bez Mantovanija. Karijeru je zaokružio trenirajući Jugoslaviju, odveo nas je na EP 2000. kroz kvalifikacije koje će svi zapamtiti tome što smo eliminisali Hrvate. Ali, nije zaslužio da ga se sećamo po brodolomu protiv Holanđana i generalno tom iskustvu sa reprezentacijom, da ne zalazim u detalje.

Sa ove vremenske distance zvuči neverovatno da je srpski trener igrao uloge za Oskara, sadašnji su "C" produkcija, ne svojom krivicom, jednostavno okruženje u kome rade ih, diskvalifikuje u startu, kada su u pitanju ozbiljne stvari.

O Vujadinu Boškovu i njegovim ranim radovima, titulom sa Vošom će drugi, oni koji pamte. Ostaje poslednji pozdrav čoveku koji je utakmice nazivao dijetom i tvrdio da gubi tri kilograma po meču, dok je u isto vreme igrače ponekad zvao turistima koji ne plaćaju kartu, kada se ne trude dovoljno. Umeo je namerno novinare da ostavi bez reči konstatacijom da je fudbal, fudbal, da je bolje pobediti nego igrati nerešeno...

A opet, najčešće je pobeđivao uz čestitke protivniku, kako i priliči nekom iz lige izuzetnih džentlmena...

Duboki naklon, ciao majstore nas....
 
Učlanjen(a)
11.11.2012
Poruka
2.164
Mister Mou

Žoze Mario dos Santos Murinjo Feliks je čovek koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a samo posebne ličnosti imaju tu osobinu. Zbog čega?


murinjo119743020130603103312.jpg
Foto: beta

Pa, on je gospodin koji vam kaže sve u lice, kod njega nema pretvaranja i zavlačenja, on će vam reći šta mu smeta pa makar ga kaznili UEFA, FIFA i LFP zajedno, jednostavno nema dlake na jeziku.

To je čovek koga veličaju u Italiji (Inter), u Portugalu (Porto), u Španiji (Real Madrid) i Engleskoj (Čelsi), gde se vraća na velika vrata.

Mogao je Murinjo da ostane još godinu dana na Bernabeu, ali više nije osećao podršku i ljubav navijača, ako ju je ikada i osećao, jer nije lako biti stranac u velikom komšijskom gradu. Mnogi ga osuđuju da je glavni krivac za loše odnose u Real Madridu, ali kada Portugalci i Španci dele isti hleb, do sukoba mora doći. Posebno pih poručio nešto ljudima koji daju sebi za pravo da komentarišu njegovu ličnost "On je loš čovek", "On je ovakav, on je onakav".

Da biste o nekom sudili, prvo treba da ga upoznate, a da se Murinjo ponaša nekorektno za vreme utakmica i na konferencijama za štampu, to stoji. No, ja poznajem ljude koji bi na fudbalu rođenu majku pobedili, a u privatnom životu bi ti dali bubreg, tako da ne treba suditi o čoveku na osnovu toga kakvu sliku ostavlja u javnosti.

On jeste egocentrik i svestan je svojih vrednosti, pa ljudima deluje prepotentno, ipak, činjenica je da često ne bira sredstva kako bi došao do uspeha jer je pobeda ono što ga motiviše, ono što ga tera da iz dana u dan bude sve bolji. Za tri godine, koliko je proveo na Iberijskom poluostrvu, "Posebni" je osvojio tri trofeja, ali je pre svega uradio mnogo toga na popularizaciji španskog fudbala, svaki "El Klasiko" je imao mnogo veću draž kada bi kontroverzni Portugalac sedeo na klupi.

Uspeo je Murinjo da sruši, kako kažu "najbolju ekipu svih vremena" i po tome će sigurno ostati zapamćen u analima fudbalske igre. Murinjo se vratio na staro mesto, tamo gde je i stekao najveću popularnost. "Plavci" su nakon Murinjovog odlaska bili u senci mančesterskih klubova, ali verujem da će sledeće sezone Čelsi biti glavni kandidat za titulu na ostrvu.

Žoze je čovek koji zna da preporodi tim, veliki je motivator, vredan radnik i ima autoritet, a to se stiče znanjem. Murinjo se vratio tamo gde znaju da cene njegov kvalitet, tamo gde ga vole i tamo gde su mu uvek otvorena vrata, a smatram da je napravio je pravi izbor.
 
Učlanjen(a)
11.11.2012
Poruka
2.164
Pep Gvardiola - "doktor fudbala"

Od ekipe koja demolira Barsu sa 7:0 Pep Gvardiola je za samo godinu dana napravio tim koji izgubi od Real Madrida sa 4:0. Kako je to pošlo za rukom nekada najboljem treneru na planeti Zemlji?


570715_600.jpeg
Foto: Beta

Kada sam pisao o tome da se Pep Gvardiola proslavio ni kriv ni dužan sa Barselonom, priznajem možda sam bio prenaglio, ali idalje stojim iza tvrdnje da bi katalonski stručnjak prošao kao Frank Rajkard da je otišao u klub koji nije prvak Evrope i koji nije jedan od najkvalitetnijih na planeti. Sećate se da su i holandskog trenera veličali nakon trijumfa u Ligi Šampiona sa Ronaldinjom i kompanijom, a naredne sezone se borio za opstanak sa Galatasarajem u turskoj ligi.

Pep Gvardiola je ispao pametan, odabrao je pravi put, da se ne lažemo i "Limeni" bi uzeo titulu u Bundesligi (nisam siguran da bi stavio Lama da igra zadnjeg veznog), gde je Bavarcima najveći rival desetkovana Borusija Dortmund. Iako je, ruku na srce, sa Barsom delovala taktika "ti meni, ja tebi", primeniti takav stil u nemačkom gigantu, koji svoju igru bazira na prodorima po bokovima i centaršutevima je samoubilački čin.

Nakon ovih 0:5 i verovatno najveće blamaže u istoriji "Rekordmajstera", Gvardioli ne ostaje ništa drugo nego da podnese ostavku. Nije Franc Bekenbauer bez razloga nazvao igru Bavaraca "dosadnom" i "bezidejnom".

Adios, Pep!
 
Natrag
Top