Francisco Goya

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Francisco Goya

250px-Vicente_L%C3%B3pez_Y_Porta%C3%B1a_001.jpg

Francisco José de Goya y Lucientes, autoportret

Francisco José de Goya y Lucientes (Fuendetodos, Španjolska, 30. ožujka 1746. - Bordeaux, Francuska, 16. travnja 1828.), španjolski slikar i graver.

Bio je najvažniji europski umjetnik svoga doba koji je izvršio ogroman utjecaj u evoluciji slikarstva. Njegovi se zadnji radovi smatraju pretečom romanticarskog pokreta.

Rodio se, živio je, ponekad teško obuzdavajući svoju narav i svoje stavove i umro u burnom razdoblju povijesti kada se je stvarao novi svjetski poredak u čijim približnim okvirima živimo i danas.

Biografija

Rođen je, u malom mjestu Fuendetodos, kao četvrto dijete, a drugi sin, od oca José de Goya i majke Gracie Lucientes.

Kao dijete provodio je vrijeme u radionici svoga oca pozlatara koji je htio da ga on i naslijedi u tome zvanju, ali ipak se je odlučio za zvanje slikara.

U Zaragozi je s 14 godina učio od prijatelja svoga oca, slikara Joséa Luzana, koji je u umjetničkim krugovima bio poznatiji kao učitelj nego kao autor.

Krajem 1769. godine, u potrazi za nadahnućima, odlazi na putovanje u Italiju, o kojem se malo zna. Takva vrst putovanja je bila obavezna za obrazovanje mlade gospode. Anticka i renesansna umetnost se proucava IN SITU, tj. na licu mesta, uzivo. Dobrostojeci su cak i imali svog licnog CICERONA, kako su se nazivali vodici kroz kulturu koji bi ih pratili na tim putovanjima koja su trajala i po nekoliko godina. Između ostalih gradova, posjećuje Rim, Veneciju, Genovu i Parmu, u kojoj, početkom 1771. godine, osvaja drugu nagradu na lokalnom slikarskom natječaju, slikom naziva Hanibal prelazeći Alpe (španj. Anibal cruzando los Alpes), a o čijoj se sudbini danas ne zna ništa.

1771. je bila i godina njegova povratka u domovinu, točnije Zaragozu, gdje po prvi puta ostvaruje radove, religiozne tematike, s razvijenim stilom, po kojima se dalo naslutiti njegovo umijeće.

Vjenčao se 25. srpnja 1773, sa Josefom Bayeu, sestrom Francisca BayeuaMadridu, koji je svoj utjecaj imao zahvaliti poznanstvu s prgavim nijemcem Antonom Rafaelom Mengsom, tada prvim slikarom španjolskog kralja Karla III.
Rodilo mu se troje djece od kojih je punoljetnost doživjelo samo najmlađe, što je poprilično pridonijelo majstorovim tjeskobnim raspoloženjima. Prvo dijete Antonio Juan Ramon, se rodilo 1774, ali umire nedugo nakon rođenja. Eusebio Ramón, Goyino drugo dijete, dolazi na svijet 1775, godine i kada sa druge Atlantskog oceana George Washington preuzima zapovijedništvo nad trupama u Američkom ratu za neovisnost. Dvije godine poslije rodio se i najmlađi sin, Vicente Anastasio.

Šogor mu je, iste godine, namaknuo posao u Kraljevskoj tvornici tapiserija1780, 17 između 1786-1788 i 7 1791-1792) s motivima lova, idile i svakodnevnog života te na taj način otvara vrata kraljevske kuće, koja je oduvijek obilno nagrađivala talentirane umjetnike. Istovremeno slika i portrete raznih dvorskih likova te djela s religioznim motivima po kojima ga zamjećuju pripadnici struke.

Prvu seriju gravura ostvaruje 1778, na kojima se nalazi šesnaest kopija Velàzquezovih ulja. Velázquez, kao i Rembrandt, bili su, bez sumnje, najveći Goyni uzori, posebno na području portreta.

Na madridskoj Likovnoj akademiji »San Fernando«, imenovan je članom 1780Razapeti Krist (španj. Cristo crucificado). To mu je imenovanje, između ostalog, otvorilo vrata u tadašnju visoku zajednicu i ubrzo postaje nešto poput današnjih zvijezda zabavne industrije, pogotovo među pripadnicama te zajednice.

Malo poslije smrti Antona Rafaela Mengsa šalje kralju molbu (24. srpnja 1779) da ga imenuje kraljevskim slikarom. Potvrdni odgovor mu stiže sedam godina kasnije (7. srpnja 1786). Njegovo ogromno zadovoljstvo tim događajem ostaje zabilježeno u jednom pismu upučeno njegovom prijatelju Zapateru u kojem navodi: "Martine moj! Već sam kraljevski slikar od petnaest tisuća realesa!".

Dvije godine kasnije umire kralj Karlo III te ga na tronu naslijeđuje njegov sin, Karlo IV. Kraljevanje novog kralja započelo je u prosincu 1788, pet mjeseci prije početka francuske revolucije. Monarh mu naručuje portrete i kao nadoknadu za izvršen posao obećaje mu najuzvišenije slikarsko mjesto koje je mogao priželjkivati, mjesto Prvog kraljevskog slikara. Kraljevsko se obećanje ostvaruje 1789.

U zimi 1792, za vrijeme svog boravka na jugu Španjolske, teško obolijeva. Pošto je bio poznat i po svom promiskuitetnom životu neki su sumnjali da je u pitanju bila neka od veneričnih bolesti. Zbog posljedica te bolesti ostaje potpuno gluh, ali i neumoljiviji u svom umjetničkom izražaju.

1799, dovršio je na zahtjev vladara remek djelo, portret poznat kao Obitelj Karla IV (španj. La familia de Carlos IV) crpeči inspiraciju iz Velazquezovih "Las Meninas". To je službeni portret, formalnog izražaja, ali u kojem si autor dopušta izvjesnu ironiju u oblikovanju portretiranih likova kritičkim realizmom.

Iste je godine dovršio brilijantnu seriju gravura, satiričkog karaktera, poznatu kao Hirovi (španj. Los caprichos). To su osamdeset i dva djela koja sadržavaju britku kritiku tadašnjeg španjolskog civilnog i crkvenog društva. U toj se seriji pojavljuju neobična bića, koja se u kasnijim majstorovim djelima ponavljaju puno češče. Dva dana nakon izdanja, zbog straha od represalija, povlači ih sa tržišta.

Slikao je portrete, ne samo za kraljevsku obitelj, već i za madridsku aristokraciju, te se i među tim slikama nalaze neka njegova najcijenjenija djela poput: Grofica od Činčona (španj. La condesa de Chinchon), Gola ljepotica (španj. La maja desnuda) i Odjevena ljepotica (španj. La maja vestida). Za posljednje dvije slike, legenda kaže da se na njima pojavljuje plemenita Cayetana, vojvotkinja od Albe, koja je sa umjetnikom održavala, za ono vrijeme, skandalozne odnose.

Poslije Velázqueza, Goya je najveća pojava u španjolskom slikarstvu, majstor koji je mimo shema rokokoa i klasicizma duboko zahvatio u stvarnost svoga doba i svoje sredine. Goyino je djelo po tematici svestrano. Slikao je prizore iz pučkog života, stravične scene iz pobuna i ludnica, te kartone za tapiserije, no vrhunac svog stvaranja dosegao je u portretu.

Kao dvorski slikar Goya je desetljećima portretirao vladare, aristokraciju, generale i ministre, vojvode i vojvotkinje, ostvarujući njihove likove genijalnom pronicivošću.

Djela

Najpoznatije slike:
  • "Razapeti Krist" (španj. Cristo crucificado)
  • "Odjevena ljepotica" (španj. La Maja vestida)
  • "Gola ljepotica" (španj. La Maja desnuda)
  • "Drugog svibnja 1808." (El 2. de Mayo de 1808 en Madrid)
  • "Trečeg svibnja 1808 u Madridu" (španj. El 3. de Mayo de 1808 en Madrid)
  • "Grofica od Činčona" (španj. Condesa de Chinchon)
  • "Obitelj Karla IV" (španj. La familia de Carlos IV)
  • "Saturn proždirući jednog sina" (španj. Saturno devorando un hijo)
Gravure:
  • "Kopije Velázquezovih ulja"
  • "Hirovi" (španj. Los caprichos)
  • "Strahote rata" (španj. Los desastres de la guerra)
  • "Borbe s bikovima" (španj. Tauromaquia)
  • "Besmislice" (španj. Disparates)
200px-Francisco_de_Goya_y_Lucientes_026.jpg


Drugog svibnja 1808

300px-Goya_Maja_naga2.jpg


"Gola ljepotica"
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Goja, ratni izvestac

ГОЈА, РАТНИ ИЗВЕШТАЧ


Протекло је две стотине година откако је славни шпански сликар без увијања приказао насиље, убиства, пљачку. Нико пре њега није тако снажно осликао на платну страхоте рата

04-01.jpg

El tres de mayo
Уље на платну .


Као да је директан пренос смрти, готово ратна фотографија. Догађај се одиграо 1808. године кад је Наполеон Први (Бонапарта) одлучио да свргне шпанске Бурбоне и на престо доведе свог старијег брата Жозефа. Другог маја Мадриђани су се побунили против војске коју је водио маршал Мара, заповедник свих француских снага у Шпанији. У знак одмазде, у ноћи између 2. и 3. маја, Французи су стрељали све побуњене Шпанце које су заробили и стрпали у тамницу. Четири стотине људи! О том масакру говори платно.
Франсиско Гоја није био присутан, али поступајући као прави извештач реконструисао је догађај на основу прича које је прикупио од сведока. Догађаји од „tres de mayo” покренули су општи устанак. У целој земљи, изненадно, из сенке, побуњеници су нападали усамљене делове француске војске. Тако је настао израз „guerrilla”. Био је то први ударац задат неприкосновеном императору.


1 Херој с рукама подигнутим у облику крста и рупом на длану десне руке, као код Исуса. То је фигура Христа. Његова бела кошуља означава невиност, а брежуљак Голготу, место распећа. Човек је окренут лицем према стрељачком воду и не спушта поглед с оружја које ће га за само који тренутак убити. Овакав његов став изражава отпор и храброст шпанских родољуба, уперен против француске окупације. Повезујући овај догађај с Христом, Гоја је цео шпански народ приказао као мученике .

2 Стрељачки вод. То је низ непознатих војника. Гоја се ставља на страну мученика и само невине жртве показују нам препознатљива лица људских бића. Насупрот њима, војници су насликани с леђа. Њихова лица се не разазнају. Она су истоветна, као и делови машина за убијање. Варварство без лица. Такође кукавичлук и подлост. Правилан низ пушака с бајонетима нишани ненаоружане људе. Застрашени, они који клече на земљи, скривају очи од зла. Да ли зато што је од 1792. године био потпуно глув, уметник је добро знао како да на лицима жртава изрази мучеништво. Драмску јачину појачао је контрастом боја и коришћењем црне. На мученику у средини сажета је сва светлост. А у позадини, у другом плану, Шпанија је утонула у дубоки мрак, у најцрње часове своје историје. Снагом своје композиције, Гоја приморава наш поглед да се непрестано креће напред-назад између човека у белом и стрељачког вода дајући нам утисак да смо и сами присутни том догађају.

04-02.jpg

"Стрељање Максимилијана"


3 У првом плану човек лежи у локви крви. И он има раширене руке у облику крста. Опсег покоља појачан је гомилом мртвих поред њега. На тај начин Гоја нас подсећа на цену коју су Мадриђани платили. Рат је за Гоју кланица и он нам је показује без трунке улепшавања. Сам се прозвао „сликаром зла”. Сликао је обешене, мртве које пљачкају и свлаче, жене које силују, рањенике које носе, затворенике које стрељају, манастире које уништавају, становништво које бежи, породице које просе, родољубе које даве... Ниједан уметник није показао рат на тако веродостојан начин ƒ

4 Али, откуд међу жртвама и свештеник у одори од сукна? Није случајно што га је Гоја поставио изнад локве крви. За свештенство, Наполеона је требало свргнути. Наредио је да се затвори две трећине шпанских манастира, а укинуо је и инквизицију. Од почетка сукоба, свештенство је позивало на отпор свим средствима и чак су многи од њих узели оружје у руке. У Андалузији, један се хвалио да је „просуо утробу 600 Француза”. Други, из Мурсије, запалио је села која нису послушала његов позив на свети рат ƒ

5 Постављена на тло, једна лампа осветљава трагичну сцену. У овом детаљу свакако се крије веза с „веком светлости” – 18. веком. Посебно изневереним променама које је Наполеонова владавина требало да донесе. Али, у наглашеном контрасту светлост – тама, исказују се и Гојини противречни ставови током ових година. И Шпаније, измучене и подељене. На страни гомиле, Гоја је насликао једног осветљеног човека, пријемчивог за либералне идеје које је требало да донесе француска окупација. Поред њега је родољуб повређен варварством оних који је требало дух Француске револуције да пренесу у Шпанију. Гоја је једно време неодлучан између пружања отпора окупацији и подршке краљу Жозефу, Наполеоновом брату. На крају, 1824. године, десет година после одласка Француза из Шпаније, разочаран Шпанијом која је одбијала да се промени, сликар одлази у Бордо, где је умро четири године касније

Politikin zabavnik
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
POSLE 150 GODINA Pronađene Gojine grafike iz serijala "Tauromahija"

Gravire Fransiska Goje pronađene su u jednom francuskom dvorcu gde su se skrivale poslednjih 150 godina. Reč je o otkriću koje se dešava "jednom u životu" rekli su stručnjaci.

15b898.jpg


Grafički prikazi koride čuvani u jednoj staroj knjizi skrivenoj na polici biblioteke u dvorcu na severu Francuske mogli bi da dostignu cenu od 570.000 evra na aukciji.

Vlasnici biblioteke pronašli su u dnu jedne police staru knjigu u kojoj je bilo 90 beznačajnih francuskih grafika sa vojnom tematikom a onda, nekoliko stranica dalje, i kompletni set prve edicije Gojine "Tauromahije", očigledno zaboravljene preko 150 godina.

Severin Naker, načelnica za grafiku pri aukcijskoj kući "Sadebis" (Sotheby's) u Londonu, gde će Gojine gravire biti ponuđene na prodaju 4. aprila, rekla je da je reč o "otkriću koje se dešava jednom u životu".

2133ad.jpg


Printove su pronašli sadašnji vlasnici dvorca Montinji u oblasti Er-i-Loar na severu Francuske, dok su pregledali sve knjige u biblioteci, verovatno po prvi put posle mnogo generacija. Njihov predak iz 1830-ih, markiz de Laval, bio je politički izbeglica u Engleskoj nakon Francuske revolucije. Vlasnici prodaju Gojine gravire jer, "poput mnogih vlasnika francuskih zamaka, moraju da investiraju u građevinu", objasila je Nakerova.

Španski umetnik Fransisko Goja (1746-1828), koji je bo fascinrian koridom i jednom čak i sebe naslikao u ukrašenoj jakni matadora, stvorio je između 1815. i 1816. 33 gravire na temu borbe s bikovima, istovremeno radeći i na seriji "Užasi rata". Za razliku od politički rizičnih ratnih prikaza, Goja se nadao da će zaraditi novac na popularnoj temi bikova.

3b7152.jpg

Fransisko Goja, Autoportret, 1796-7.

Još u njegovo vreme kompletna serija "Tauromahije" je bila retkost, jer su listovi prodavani pojedinačno. Mnogi primerci iz prve edicije, koju je Goja sam štampao prema bakarnim pločama koje je izgravirao, sada se nalaze u bibliotekama i muzejima. Iako mu u to vreme nisu donele bogatstvo kojem se nadao, danas su na ceni. Pre četiri godine u Njujorku je postavljen rekord kada je cela serija "Tauromahije" prodata za 1,9 miliona dolara.

408e9a.jpg


Markiz de Laval je kupio svoj primerak serije u Madridu ubrzo po objavljivanju, moguće kao diplomatski poklon. Markiz je bio ambasadaor u Madridu od 1814. do 1823. a potom je službovao i u Rimu, Beču i Londonu, pre nego što se penzionisao u veličanstvenom zamku koji je nasledio. Preminuo je 1837. godine.

Nasledili su ga ćerka i zet. Njeno ime i njena pariska adresa nalaze se na kolicama knjige u kojoj su pronađene gravire. Do danas su ostale u savršenom stanju.

(Guardian/Blic Online)
 
Natrag
Top