Član
- Učlanjen(a)
- 25.01.2010
- Poruka
- 2.174
Inception (Početak)
Jedino nisam verovao svojoj sestri koja mi je još pre 10 dana kratko napisala da je Inception teška budalaština, sa nikakvim zapletom i fantastičnim specijalnim efektima i senzacionalnim arhitekturama snova.
Inception (2010)
Režija: Kristofer Nolan
Uloge: Leonardo DiKaprio, Ken Vatanabe
Distribucija: Tak
Priznajem, bio sam ubeđen da idem da vidim film godine. Verovao sam Nolanovoj dosadašnjoj filmografiji, ''Mementu'' i ''Insomniji'', fantastičnim Betmenima, pa čak i ''Prestižu''. Verovao sam (ha!) i globalnoj filmskoj kritici, pa sam i sam očekivao ''remek-delo maskirano u letnji hit''. Verovao sam čak i onom uzbudljivom trejleru u kojem se ruše gradovi, a ljudi lebde. Mislim da bi sve to mogao i G. da napiše - uostalom zajedno smo jedva dočekali dan premijere.
Jedino nisam verovao svojoj sestri koja mi je još pre 10 dana kratko napisala da je Inception teška budalaština, sa nikakvim zapletom i fantastičnim specijalnim efektima i senzacionalnim arhitekturama snova. Tako je i završila mail - konstatacijom da nema u tom Holivudu više nikoga ko je u stanju da napiše dobar scenario. Ali, mislio sam se ja, to je negde bilo i očekivano od nje - neko ko na plaži čita Borhesove ''Kružne razvaline'', nekako po definiciji mora da prezire holivudske metafizičke i metaforičke zagonetke/slagalice.
Na kraju, najlakše mi je bilo da priznam da je moja sestra u pravu, i to potpuno. Nije mi bilo teško ni zbog proćerdanog vremena ili potrošenih para. Znam, najgori sam 'nerd', ali jedino zbog čega sam odjednom postao zabrinut je bio sledeći Betmen.
Dominik Kob je lopov, ali ne baš sasvim običan lopov. On prodire u tuđe umove onda kada su ljudi najranjiviji, kada spavaju. Zahvaljujući svom talentu, on je u stanju da iz žrtve izvuče najdublje tajne sakrivene i zaključane u podsvesti i snovima. Ali i Dominik ima svoje probleme i svoje demone. Zbog tragedije koja je zadesila njegovu ženu, a za koju policija krivi baš njega, on više ne može da se vrati svojoj kući i svojoj deci. Međutim, novi klijent ima ponudu koju Dom nikako ne može da odbije - njegova prošlost će biti potpuno oprana ukoliko uspe da najnovijoj žrtvi usadi ideju koja će kasnije dovesti do finansijskih i političkih promena koje će njegovog novog klijenta učiniti vrlo srećnim.
Iako se zadatak čini potpuno nemogućim, čak i za njegov fantastični talenat, Kob okuplja ekipu kadru i za takva neverovatna dela. Za ovakav savršen zločin potrebne su i savršene pripreme, ali i pored svega, pojavljuje se neprijatelj koji može da anticipira svaki njihov potez. Neprijatelj kojeg je samo Kob mogao da predvidi.
Naoružani strpljenjem i svesni da samo uz punu koncentraciju možemo da se u potpunosti uživimo u novu Nolanovu misteriju, G. i ja smo se smestili u iznenađujuće dobro popunjenu Kolosej dvoranu. Iz trećeg reda, već pomenute arhitekture snova izgledaju revolucionarno, nestvarno, Leonardo je po običaju sjajan, ali bez obzira na ogroman kredit koji je novi Nolanov projekat imao u mojoj svesti, podsvest mi je govorila da nešto ozbiljno nije u redu sa ''Početkom''.
Iako prva polovina inače beskonačno dugačkog filma neodoljivo podseća na neku od uzbudljivih ''Ocean's 11'' priča u kojoj su banke i dijamanti zamenjeni informacijama koje se mogu ukrasti u snu, početak samog raspleta donosi otrežnjenje od bilo kakve iluzije. Odjednom, svaki kadar filma izgleda nategnuto i neprirodno, a fascinantni vizuelni prizori odjednom više ne mogu da sakriju ogromne praznine u priči koja svakim trenutkom postaje sve predvidivija i očiglednija. Konfuzna i prekomplikovana.
Ali to nije i ono najgore - u poslednjih sat vremena sam prvo imao neprijatan osećaj da bolujem od onog dečijeg sindroma nedostatka pažnje i koncentracije koji me sprečava da shvatim kojim putem ide priča, pa sam se zatim setio svojih godina i posumnjao da me je konačno stigla 'mad cow desease' ili onaj starački sindrom na A, da bih na kraju, u poslednjem stadijumu pomislio da sam, jednostavno, glup i da (nema tu pomoći) ništa ne mogu da ukapiram. I povrh svega, bilo mi je i dosadno, iako su se na platnu i dalje vrtele one fascinantne scene iz snova.
I tako je bilo do samog kraja, jeftinog i najmanje očekivanog od jednog do sada bezgrešnog reditelja. G. i ja smo prvo malo poćutali, stideći se valjda sami od sebe, a onda zajedno i u glas konstatovali da nije ništa pogrešno u nama, već da je film, jednostavno bezveze. Uspeli smo da do poslednjeg stepena napnemo sopstvene ganglije i da razrešimo neke nedoumice u vezi same priče (uh, izgleda da ipak nisam glup) i posle toga sve je bilo lakše, pa čak i staviti ovakve reči na papir.
Iako ''Početak'' očigledno nije sasvim loš bioskopski doživljaj - publika je svih 150 minuta otpratila a da nije ni zucnula od napetosti i iščekivanja nečega (što se nikada nije dogodilo) - razočaranje je bilo očigledno, a naročito se očitalo u kolektivnom uzdahu koji je usledio nakon zatamnjenja poslednjeg kadra Leonardove magične čigre.
Još jednom, što reče moja sestra, bolje da su nekog Borhesa ili Kortasara na tu temu iskoristili. G. i ja ćemo se zadovoljiti i - novim ''Predatorima'', recimo, čim dođu u bioskope. A Betmen ionako neće stići do 2012. godine. Do tada se možda i Nolan probudi iz svog košmara.
G: ***1/2
Ja: **1/2
Jedino nisam verovao svojoj sestri koja mi je još pre 10 dana kratko napisala da je Inception teška budalaština, sa nikakvim zapletom i fantastičnim specijalnim efektima i senzacionalnim arhitekturama snova.
Inception (2010)
Režija: Kristofer Nolan
Uloge: Leonardo DiKaprio, Ken Vatanabe
Distribucija: Tak
Priznajem, bio sam ubeđen da idem da vidim film godine. Verovao sam Nolanovoj dosadašnjoj filmografiji, ''Mementu'' i ''Insomniji'', fantastičnim Betmenima, pa čak i ''Prestižu''. Verovao sam (ha!) i globalnoj filmskoj kritici, pa sam i sam očekivao ''remek-delo maskirano u letnji hit''. Verovao sam čak i onom uzbudljivom trejleru u kojem se ruše gradovi, a ljudi lebde. Mislim da bi sve to mogao i G. da napiše - uostalom zajedno smo jedva dočekali dan premijere.
Jedino nisam verovao svojoj sestri koja mi je još pre 10 dana kratko napisala da je Inception teška budalaština, sa nikakvim zapletom i fantastičnim specijalnim efektima i senzacionalnim arhitekturama snova. Tako je i završila mail - konstatacijom da nema u tom Holivudu više nikoga ko je u stanju da napiše dobar scenario. Ali, mislio sam se ja, to je negde bilo i očekivano od nje - neko ko na plaži čita Borhesove ''Kružne razvaline'', nekako po definiciji mora da prezire holivudske metafizičke i metaforičke zagonetke/slagalice.
Na kraju, najlakše mi je bilo da priznam da je moja sestra u pravu, i to potpuno. Nije mi bilo teško ni zbog proćerdanog vremena ili potrošenih para. Znam, najgori sam 'nerd', ali jedino zbog čega sam odjednom postao zabrinut je bio sledeći Betmen.
Dominik Kob je lopov, ali ne baš sasvim običan lopov. On prodire u tuđe umove onda kada su ljudi najranjiviji, kada spavaju. Zahvaljujući svom talentu, on je u stanju da iz žrtve izvuče najdublje tajne sakrivene i zaključane u podsvesti i snovima. Ali i Dominik ima svoje probleme i svoje demone. Zbog tragedije koja je zadesila njegovu ženu, a za koju policija krivi baš njega, on više ne može da se vrati svojoj kući i svojoj deci. Međutim, novi klijent ima ponudu koju Dom nikako ne može da odbije - njegova prošlost će biti potpuno oprana ukoliko uspe da najnovijoj žrtvi usadi ideju koja će kasnije dovesti do finansijskih i političkih promena koje će njegovog novog klijenta učiniti vrlo srećnim.
Iako se zadatak čini potpuno nemogućim, čak i za njegov fantastični talenat, Kob okuplja ekipu kadru i za takva neverovatna dela. Za ovakav savršen zločin potrebne su i savršene pripreme, ali i pored svega, pojavljuje se neprijatelj koji može da anticipira svaki njihov potez. Neprijatelj kojeg je samo Kob mogao da predvidi.
Naoružani strpljenjem i svesni da samo uz punu koncentraciju možemo da se u potpunosti uživimo u novu Nolanovu misteriju, G. i ja smo se smestili u iznenađujuće dobro popunjenu Kolosej dvoranu. Iz trećeg reda, već pomenute arhitekture snova izgledaju revolucionarno, nestvarno, Leonardo je po običaju sjajan, ali bez obzira na ogroman kredit koji je novi Nolanov projekat imao u mojoj svesti, podsvest mi je govorila da nešto ozbiljno nije u redu sa ''Početkom''.
Iako prva polovina inače beskonačno dugačkog filma neodoljivo podseća na neku od uzbudljivih ''Ocean's 11'' priča u kojoj su banke i dijamanti zamenjeni informacijama koje se mogu ukrasti u snu, početak samog raspleta donosi otrežnjenje od bilo kakve iluzije. Odjednom, svaki kadar filma izgleda nategnuto i neprirodno, a fascinantni vizuelni prizori odjednom više ne mogu da sakriju ogromne praznine u priči koja svakim trenutkom postaje sve predvidivija i očiglednija. Konfuzna i prekomplikovana.
Ali to nije i ono najgore - u poslednjih sat vremena sam prvo imao neprijatan osećaj da bolujem od onog dečijeg sindroma nedostatka pažnje i koncentracije koji me sprečava da shvatim kojim putem ide priča, pa sam se zatim setio svojih godina i posumnjao da me je konačno stigla 'mad cow desease' ili onaj starački sindrom na A, da bih na kraju, u poslednjem stadijumu pomislio da sam, jednostavno, glup i da (nema tu pomoći) ništa ne mogu da ukapiram. I povrh svega, bilo mi je i dosadno, iako su se na platnu i dalje vrtele one fascinantne scene iz snova.
I tako je bilo do samog kraja, jeftinog i najmanje očekivanog od jednog do sada bezgrešnog reditelja. G. i ja smo prvo malo poćutali, stideći se valjda sami od sebe, a onda zajedno i u glas konstatovali da nije ništa pogrešno u nama, već da je film, jednostavno bezveze. Uspeli smo da do poslednjeg stepena napnemo sopstvene ganglije i da razrešimo neke nedoumice u vezi same priče (uh, izgleda da ipak nisam glup) i posle toga sve je bilo lakše, pa čak i staviti ovakve reči na papir.
Iako ''Početak'' očigledno nije sasvim loš bioskopski doživljaj - publika je svih 150 minuta otpratila a da nije ni zucnula od napetosti i iščekivanja nečega (što se nikada nije dogodilo) - razočaranje je bilo očigledno, a naročito se očitalo u kolektivnom uzdahu koji je usledio nakon zatamnjenja poslednjeg kadra Leonardove magične čigre.
Još jednom, što reče moja sestra, bolje da su nekog Borhesa ili Kortasara na tu temu iskoristili. G. i ja ćemo se zadovoljiti i - novim ''Predatorima'', recimo, čim dođu u bioskope. A Betmen ionako neće stići do 2012. godine. Do tada se možda i Nolan probudi iz svog košmara.
G: ***1/2
Ja: **1/2
Poslednja izmena: