Erotski crteži Peđe Milosavljevića nastali 30 godina pre Pikasovih

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Erotski crteži Peđe Milosavljevića nastali 30 godina pre Pikasovih


Blic



Svoju ljubav da crta četkom obrazlagao je rečima: „Dobra strana ove tehnike je što obavezuje na sintezu.” Slikarske boje je opisivao kao „tkivo, krv i telo slikarstva” i kao „najviši oblik slikarske misaonosti”. Rečju, Predrag - Peđa Milosavljević je transponovao u svoju umetničku realnost sve što ga je kao umetnika zanimalo, od pariskih krovova i Dubrovnika do aktova i životinja.

226036_kupedja-aaaa_f.jpg

Peđa Milosavljević: „Boje su tkivo, krv i telo slikarstva”


Jedan deo njegove bujne ličnosti kakva se kod nas retko viđa, u galeriji „Heksalab” (Njegoševa 5), oslikan je ovog puta iz drugačijeg ugla zahvaljujući Nikoli Kusovcu, autoru izložbe i istoimene knjige „Predrag Peđa Milosavljević ili priča o mladosti, prijateljima, ljubavi i potrazi za pejzažima“.

- Većina radova u beogradskoj galeriji „Heksalab” (u kojoj je do sada priređeno deset veoma posećenih izložbi: Aleksandra Lukovića Lukijana, Ranka Beljinca, Borka Petrovića, Koste Bunuševca, Zdravka Mandića, Ljubodraga Jankovića Jaleta, Marine Markulić i Milovana Vidaka) potiče iz doskora nepoznatog albuma Peđinih erotskih slika, kreiranog 1940, koji je 2010. beogradski kolekcionar Saša Obradović doneo iz Francuske.

[TABLE="class: antre_r back_c_1, align: right"]
[TR]
[TD]
226032_kupedja1_hs.jpg

Lična karta

- Peđa Milosavljević (1908. Lužnice kod Kragujevca - 1989. Beograd)
- Pisao je: za „Umetnički pregled”, eseje („Između trube i tišine”) i drame (jedna je „Zopir” koju nijedno naše pozorište još nije izvelo).
- Bio je član grupa Dvanaestorica i Šestorica, i redovni član SANU od 1976.
- Dobitnik je nagrada: Gran prija za slikarstvo na Međunarodnoj izložbi u Parizu, 1937, Sedmojulske. Oktobarskog salona, Zlatne plakete ULUS-a.
- Nije se priklonio nijednom stilu - svoj je nazvao „stil čovek”.
- 100 godina od rođenja Peđe Milosavljevića obleženo je izložbom crteža i akvarela u „Haosu“ i slika iz Narodnog muzeja u Galeriji RTS.

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]


Uz njih sam pokazao i nekoliko fragmenata
albuma iz iste godine (čiji su akvareli i crteži rasuti po Beogradu) posvećenog slikarevoj verenici Olgi Ivanovnoj. Na izložbi su još dva albuma koje je Milosavljević crtao 1930. i 1932. godine. Raniji (u vlasništvu Đorđa Miomirovića), na šagalovski način crtežima priča o mladosti i druženju sa Đorđem Popovićem (književnikom i akademikom, urednikom časopisa „Danica” po kome je dobio nadimak Daničar) i Boškom Tokinom (pinonirom filmske kritike u nas). O drugom albumu (koji čuva Dušan Banić) govori njegov naslov „Potera za pejzažima” - od Beograda do Dubrovnika i Splita - kaže Kusovac, koji je ove segmente Milosavljevićevog opusa istraživao punih godinu dana.

Predstavnik initimizma, poetskog realizma i osobenog ekspresionizma XX veka, Peđa Milosavljević nam je ostavio i uputstvo kako gledati njegove vrlo smele erotske slike: „Ružno je sa zlim srcem listati ovu knjigu”.

Imajmo na umu vreme u kome su albumi nastali. S godinom 1930. svetska ekonomska kriza uzima maha, ali progres je nezaustavljiv. Beograd je pun sirotinje, ali i ratnih profitera. Ipak, organizuju se igranke na koje cure idu u diskretnoj pratnji svojih majki i baka. Poljubac na javnom mestu rezervisan je za „slobodne žene“. I aktovi su retkost, a kamoli erotski.

226035_kupedja4_hs.jpg


Tridesetih Pikaso radi grafike izrazitog erotskog naboja, ali ih tematski vezuje za brutalne avanture Minotaura, mitološko biće koje se hrani svojim taocima - devojkama i mladićima.

Tek krajem šezdesetih godina prošlog veka Pikaso crta žensko međunožje najavljujući seksualnu revoluciju.

Veoma provokativan ženski akt i ljubavni akt bez mitoloških maski, Peđa crta tri decenije pre Pikasa. Naravno, za sebe. Šta ga je podstaklo da zaviri u eksplicitnu erotiku - otvoreno je pitanje.

[TABLE="class: antre_c back_c_1"]
[TR]
[TD]Posao oka, srca i ruke
Preci Peđe Milosavljevića potiču iz Vasojevića. Prvi susret sa umetnošću Peđa je doživeo na času istorije u Stobiju, rimskom gradu na ušću Crne reke u Vardar. U Beogradu je upisao prava, ali ga je otac (učitelj i pesnik) naslućujući njegov dar ipak odveo kod Jovana Bjelića da uporedo uči slikanje. Od velikog majstora prihvatio je da je „slikarstvo posao oka, srca i ruke, pre svega, a ne samo uma i intelekta”. Prelomio šta će da radi nije brzo. Posle studija pravnih nauka, 1933. zaposlio se u Ministarstvu inostranih poslova. Služba ga je odvela u Pariz, na preporuku Ive Andrića, zatim u Madrid i London. Kada je video Pikasovu „Gerniku” i izložbu nadrealista, već je slikao, ali zbog obaveza u poslanstvu - retko. Više je pisao - o Goji i Delakroi. Po oslobođenju se konačno svim svojim bićem posvetio umetnosti finih tonova, slikajući (i crtajući) fasade, krovove, dimnjake, trgove, Beograda, Dubrovnika, Pariza...
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]



 
Natrag
Top