LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.12.2009
- Poruka
- 29.042
Erotski crteži Peđe Milosavljevića nastali 30 godina pre Pikasovih
Blic
Svoju ljubav da crta četkom obrazlagao je rečima: „Dobra strana ove tehnike je što obavezuje na sintezu.” Slikarske boje je opisivao kao „tkivo, krv i telo slikarstva” i kao „najviši oblik slikarske misaonosti”. Rečju, Predrag - Peđa Milosavljević je transponovao u svoju umetničku realnost sve što ga je kao umetnika zanimalo, od pariskih krovova i Dubrovnika do aktova i životinja.
Peđa Milosavljević: „Boje su tkivo, krv i telo slikarstva”
Jedan deo njegove bujne ličnosti kakva se kod nas retko viđa, u galeriji „Heksalab” (Njegoševa 5), oslikan je ovog puta iz drugačijeg ugla zahvaljujući Nikoli Kusovcu, autoru izložbe i istoimene knjige „Predrag Peđa Milosavljević ili priča o mladosti, prijateljima, ljubavi i potrazi za pejzažima“.
- Većina radova u beogradskoj galeriji „Heksalab” (u kojoj je do sada priređeno deset veoma posećenih izložbi: Aleksandra Lukovića Lukijana, Ranka Beljinca, Borka Petrovića, Koste Bunuševca, Zdravka Mandića, Ljubodraga Jankovića Jaleta, Marine Markulić i Milovana Vidaka) potiče iz doskora nepoznatog albuma Peđinih erotskih slika, kreiranog 1940, koji je 2010. beogradski kolekcionar Saša Obradović doneo iz Francuske.
[TABLE="class: antre_r back_c_1, align: right"]
[TR]
[TD]
Lična karta
- Peđa Milosavljević (1908. Lužnice kod Kragujevca - 1989. Beograd)
- Pisao je: za „Umetnički pregled”, eseje („Između trube i tišine”) i drame (jedna je „Zopir” koju nijedno naše pozorište još nije izvelo).
- Bio je član grupa Dvanaestorica i Šestorica, i redovni član SANU od 1976.
- Dobitnik je nagrada: Gran prija za slikarstvo na Međunarodnoj izložbi u Parizu, 1937, Sedmojulske. Oktobarskog salona, Zlatne plakete ULUS-a.
- Nije se priklonio nijednom stilu - svoj je nazvao „stil čovek”.
- 100 godina od rođenja Peđe Milosavljevića obleženo je izložbom crteža i akvarela u „Haosu“ i slika iz Narodnog muzeja u Galeriji RTS.
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Uz njih sam pokazao i nekoliko fragmenata albuma iz iste godine (čiji su akvareli i crteži rasuti po Beogradu) posvećenog slikarevoj verenici Olgi Ivanovnoj. Na izložbi su još dva albuma koje je Milosavljević crtao 1930. i 1932. godine. Raniji (u vlasništvu Đorđa Miomirovića), na šagalovski način crtežima priča o mladosti i druženju sa Đorđem Popovićem (književnikom i akademikom, urednikom časopisa „Danica” po kome je dobio nadimak Daničar) i Boškom Tokinom (pinonirom filmske kritike u nas). O drugom albumu (koji čuva Dušan Banić) govori njegov naslov „Potera za pejzažima” - od Beograda do Dubrovnika i Splita - kaže Kusovac, koji je ove segmente Milosavljevićevog opusa istraživao punih godinu dana.
Predstavnik initimizma, poetskog realizma i osobenog ekspresionizma XX veka, Peđa Milosavljević nam je ostavio i uputstvo kako gledati njegove vrlo smele erotske slike: „Ružno je sa zlim srcem listati ovu knjigu”.
Imajmo na umu vreme u kome su albumi nastali. S godinom 1930. svetska ekonomska kriza uzima maha, ali progres je nezaustavljiv. Beograd je pun sirotinje, ali i ratnih profitera. Ipak, organizuju se igranke na koje cure idu u diskretnoj pratnji svojih majki i baka. Poljubac na javnom mestu rezervisan je za „slobodne žene“. I aktovi su retkost, a kamoli erotski.
Tridesetih Pikaso radi grafike izrazitog erotskog naboja, ali ih tematski vezuje za brutalne avanture Minotaura, mitološko biće koje se hrani svojim taocima - devojkama i mladićima.
Tek krajem šezdesetih godina prošlog veka Pikaso crta žensko međunožje najavljujući seksualnu revoluciju.
Veoma provokativan ženski akt i ljubavni akt bez mitoloških maski, Peđa crta tri decenije pre Pikasa. Naravno, za sebe. Šta ga je podstaklo da zaviri u eksplicitnu erotiku - otvoreno je pitanje.
[TABLE="class: antre_c back_c_1"]
[TR]
[TD]Posao oka, srca i ruke
Preci Peđe Milosavljevića potiču iz Vasojevića. Prvi susret sa umetnošću Peđa je doživeo na času istorije u Stobiju, rimskom gradu na ušću Crne reke u Vardar. U Beogradu je upisao prava, ali ga je otac (učitelj i pesnik) naslućujući njegov dar ipak odveo kod Jovana Bjelića da uporedo uči slikanje. Od velikog majstora prihvatio je da je „slikarstvo posao oka, srca i ruke, pre svega, a ne samo uma i intelekta”. Prelomio šta će da radi nije brzo. Posle studija pravnih nauka, 1933. zaposlio se u Ministarstvu inostranih poslova. Služba ga je odvela u Pariz, na preporuku Ive Andrića, zatim u Madrid i London. Kada je video Pikasovu „Gerniku” i izložbu nadrealista, već je slikao, ali zbog obaveza u poslanstvu - retko. Više je pisao - o Goji i Delakroi. Po oslobođenju se konačno svim svojim bićem posvetio umetnosti finih tonova, slikajući (i crtajući) fasade, krovove, dimnjake, trgove, Beograda, Dubrovnika, Pariza... [/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Blic
Svoju ljubav da crta četkom obrazlagao je rečima: „Dobra strana ove tehnike je što obavezuje na sintezu.” Slikarske boje je opisivao kao „tkivo, krv i telo slikarstva” i kao „najviši oblik slikarske misaonosti”. Rečju, Predrag - Peđa Milosavljević je transponovao u svoju umetničku realnost sve što ga je kao umetnika zanimalo, od pariskih krovova i Dubrovnika do aktova i životinja.
Peđa Milosavljević: „Boje su tkivo, krv i telo slikarstva”
Jedan deo njegove bujne ličnosti kakva se kod nas retko viđa, u galeriji „Heksalab” (Njegoševa 5), oslikan je ovog puta iz drugačijeg ugla zahvaljujući Nikoli Kusovcu, autoru izložbe i istoimene knjige „Predrag Peđa Milosavljević ili priča o mladosti, prijateljima, ljubavi i potrazi za pejzažima“.
- Većina radova u beogradskoj galeriji „Heksalab” (u kojoj je do sada priređeno deset veoma posećenih izložbi: Aleksandra Lukovića Lukijana, Ranka Beljinca, Borka Petrovića, Koste Bunuševca, Zdravka Mandića, Ljubodraga Jankovića Jaleta, Marine Markulić i Milovana Vidaka) potiče iz doskora nepoznatog albuma Peđinih erotskih slika, kreiranog 1940, koji je 2010. beogradski kolekcionar Saša Obradović doneo iz Francuske.
[TABLE="class: antre_r back_c_1, align: right"]
[TR]
[TD]
Lična karta
- Peđa Milosavljević (1908. Lužnice kod Kragujevca - 1989. Beograd)
- Pisao je: za „Umetnički pregled”, eseje („Između trube i tišine”) i drame (jedna je „Zopir” koju nijedno naše pozorište još nije izvelo).
- Bio je član grupa Dvanaestorica i Šestorica, i redovni član SANU od 1976.
- Dobitnik je nagrada: Gran prija za slikarstvo na Međunarodnoj izložbi u Parizu, 1937, Sedmojulske. Oktobarskog salona, Zlatne plakete ULUS-a.
- Nije se priklonio nijednom stilu - svoj je nazvao „stil čovek”.
- 100 godina od rođenja Peđe Milosavljevića obleženo je izložbom crteža i akvarela u „Haosu“ i slika iz Narodnog muzeja u Galeriji RTS.
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Uz njih sam pokazao i nekoliko fragmenata albuma iz iste godine (čiji su akvareli i crteži rasuti po Beogradu) posvećenog slikarevoj verenici Olgi Ivanovnoj. Na izložbi su još dva albuma koje je Milosavljević crtao 1930. i 1932. godine. Raniji (u vlasništvu Đorđa Miomirovića), na šagalovski način crtežima priča o mladosti i druženju sa Đorđem Popovićem (književnikom i akademikom, urednikom časopisa „Danica” po kome je dobio nadimak Daničar) i Boškom Tokinom (pinonirom filmske kritike u nas). O drugom albumu (koji čuva Dušan Banić) govori njegov naslov „Potera za pejzažima” - od Beograda do Dubrovnika i Splita - kaže Kusovac, koji je ove segmente Milosavljevićevog opusa istraživao punih godinu dana.
Predstavnik initimizma, poetskog realizma i osobenog ekspresionizma XX veka, Peđa Milosavljević nam je ostavio i uputstvo kako gledati njegove vrlo smele erotske slike: „Ružno je sa zlim srcem listati ovu knjigu”.
Imajmo na umu vreme u kome su albumi nastali. S godinom 1930. svetska ekonomska kriza uzima maha, ali progres je nezaustavljiv. Beograd je pun sirotinje, ali i ratnih profitera. Ipak, organizuju se igranke na koje cure idu u diskretnoj pratnji svojih majki i baka. Poljubac na javnom mestu rezervisan je za „slobodne žene“. I aktovi su retkost, a kamoli erotski.
Tridesetih Pikaso radi grafike izrazitog erotskog naboja, ali ih tematski vezuje za brutalne avanture Minotaura, mitološko biće koje se hrani svojim taocima - devojkama i mladićima.
Tek krajem šezdesetih godina prošlog veka Pikaso crta žensko međunožje najavljujući seksualnu revoluciju.
Veoma provokativan ženski akt i ljubavni akt bez mitoloških maski, Peđa crta tri decenije pre Pikasa. Naravno, za sebe. Šta ga je podstaklo da zaviri u eksplicitnu erotiku - otvoreno je pitanje.
[TABLE="class: antre_c back_c_1"]
[TR]
[TD]Posao oka, srca i ruke
Preci Peđe Milosavljevića potiču iz Vasojevića. Prvi susret sa umetnošću Peđa je doživeo na času istorije u Stobiju, rimskom gradu na ušću Crne reke u Vardar. U Beogradu je upisao prava, ali ga je otac (učitelj i pesnik) naslućujući njegov dar ipak odveo kod Jovana Bjelića da uporedo uči slikanje. Od velikog majstora prihvatio je da je „slikarstvo posao oka, srca i ruke, pre svega, a ne samo uma i intelekta”. Prelomio šta će da radi nije brzo. Posle studija pravnih nauka, 1933. zaposlio se u Ministarstvu inostranih poslova. Služba ga je odvela u Pariz, na preporuku Ive Andrića, zatim u Madrid i London. Kada je video Pikasovu „Gerniku” i izložbu nadrealista, već je slikao, ali zbog obaveza u poslanstvu - retko. Više je pisao - o Goji i Delakroi. Po oslobođenju se konačno svim svojim bićem posvetio umetnosti finih tonova, slikajući (i crtajući) fasade, krovove, dimnjake, trgove, Beograda, Dubrovnika, Pariza... [/TD]
[/TR]
[/TABLE]