Ernest Hemingvej

Član
Učlanjen(a)
29.06.2010
Poruka
2.014
Ернест Милер Хемингвеј

Ernest_Hemingway_1950.jpg


Ернест Милер Хемингвеј (енгл. Ernest Miller Hemingway, 21. јул 1899 — 2. јул 1961) је био амерички писац и новинар. Био је припадник паришког удружења изгнаника двадесетих година двадесетог века, и један од ветерана Првог светског рата, који су касније били познати као „изгубљена генерација“. Добио је Пулицерову награду 1953. године за свој роман Старац и море, како и Нобелову награду за књижевност 1954. године.

Својим посебним начином писања који карактерише шкртост на речима, насупрот стилу његовог књижевног супарника Вилијама Фокнера, Хемингвеј је значајно утицао на развој фантастичне књижевности двадесетог века.Многи његови романи се данас сматрају класичним делима америчке књижевности.


Биографија
Хемингвеј је од оца наследио авантуристички дух и немиран темперамент што је врло рано одредило његов животни пут. Није хтео да троши време на стицање универзитетског образовања. Почео је да ради као новинар, открио је свој списатељски дар и писање му је постало животни позив. Риболов и лов су му били омиљени хоби. Кад год је путовао, а био је страствени путник, обавезно је носио три ствари: удице, пушку и писаћу машину. Физички снажан, радознао и жедан живота, обишао је Европу, Америку, Кину, Африку, а живео је у Паризу, Ки Весту, Хавани.

Активно је учествовао у Првом светском рату, грчко-турском рату, шпанском грађанском рату и Другом светском рату. Био је ратни дописник али и борац, што му је омогућило да стекне огромно искуство и скупи солидну грађу за своје писање.
вратио се у Париз, који је у то време био средиште књижевног и културног живота старог континента.
Ту ће ући у круг Гетруде Стајн и Езре Паунда, који ће подржати Хемингвејеве књижевне амбиције. Објавиће Три приче и десет писама (1923), У наше време (1924) и Пролећне бујнице (1926). Ове књиге скрећу пажњу на ново књижевно име, а оно ће одједном блеснути 1926. године када излази један од његових најбољих романа Сунце се поново рађа. То је био роман о људима „изгубљене генерације“ — израз Гетруде Стајн, којим је означена генерација младих која је преживела страхоте светског рата и из њега понела не само физичке него и душевне ожиљке, али и дубоко разочарење због изневерених идеала и померених вредности у послератној стварности. Хемингвеј живи, путује и пише: Збогом оружје (1929) , Снегови Килиманџара (1935), Имати и немати (1937). Искуство из шпанског грађанског рата преточиће у роман За ким звона звоне (1940), још један роман који ће освојити велики број читалаца и још више учврстити репутацију Ернеста Хемингвеја као великог писца. Популарности овога романа допринеће његова филмска верзија са Гари Купером и Ингрид Бергман у улогама Роберта Џордана и Марије. После тога настаје велика пауза ћутања, али интензивног живота и путовања. Године 1950. излази роман Преко реке па у шуму, који критика проглашава најслабијим делом Ернеста Хемингвеја. То је погодило писца који 1952. године објављује роман Старац и море и њиме задобије неподељена признања критике, Пулицерову награду за књижевност, а 1954. године и Нобелову награду. Када је осетио да му здравље попушта и онемогућава живот какав је желео да живи, извршио је самоубиство ловачком пушком 1961. године, завршивши као и његов отац 1928. године.

Постхумно је 1964. године објављена мемоарска проза Покретни празник - о животу у Паризу и „изгубљеној генерацији“.

Извор: Википедија
 
Poslednja izmena od urednika:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Пола века од смрти Хемингвеја

субота, 02. јул 2011, 17:44 -> 18:15

Пола века од смрти Хемингвеја

Тачно педесет година прошло је од трагичне смрти Ернеста Хемингвеја. Седам романа, шест збирки кратких прича, четири жене, алкохола довољно да се више пута напуни његов вољени брод "Пилар", безброј туча, кафанских прича, ловачких авантура остаје да посведочи о једном од великана светске књижевности.
Великан светске књижевности Ернест Хемингвеј, који је био оличење храбрости, снаге и хедонизма, пре тачно пола века у 61. години, ставио је пушку у уста, повукао обарач и прекратио себи живот.

1.jpg

Овај боксер, алкохоличар, распусник, ловац и надасве велики писац, написао је нека од најбољих прозних дела на енглеском језику.
Његове кратке, бритке, прецизне реченице о војницима, љубавницима, ловцима, храбрости, страху и смрти, донеле су му највеће светско књижевно признање - Нобелову награду.
Хемингвеј је током живота написао седам романа, шест збирки кратких прича и две књиге мемоара. Добио је Нобелову награду за књижевност 1954. године.
Као репортер отишао је 1937. године да извештава о Шпанском грађанском рату, а утисци и емоције које је понео са Пиринејског полуострва инспирисали су га да напише чувени роман "За ким звона звоне".
Приликом савезничког искрцавања у Нормандији 1944. године прикључио се америчким војницима, са којима је у Француској остао до краја рата.
Велики хедониста, пун живота, више пута је изјављивао да не жали за временом које је, уместо да ради, провео пуцајући на лавове, ловећи нацистичке подморнице, пијући, јурећи за женама или причајући приче по баровима.

2.jpg
Ернест Хемингвеј (крајње десно)

Када се Хемингвеј убио, многи су се запитали како је човек који је храброст дефинисао као "племенитост под притиском" могао да пуца у себе.
Протеклих 50 година, разлози за то делују све мање мистериозни, кад се има у виду да је склоност ка самоубиству често наследна. Наиме, Хемингвејев отац се, такође, убио и то пиштољем који је понео из Грађанског рата.
Хемингвеј је превише пио и није могао да престане. Бавио се боксом, тукао се по кафанама и често бивао повређен у саобраћајним или авионским несрећама. Патио је од главобоља, несанице и депресије. Почео је да чује гласове и да му се привиђају ствари.

3.jpg

У јануару 1961. године рекао је својој супрузи Мери да више не може да напише ни једну једину добру реченицу. Након тога извршио је самоубиство.


Извор: РТС
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Izložena pisma koja pokazuju nježnu stranu Ernesta Hemingwaya

Novo okriće o velikom piscu



thumb.php



U desetak do sada neobjavljenih pisama koja su izložena u Kennedyjevoj biblioteci u Bostonu, čuveni pisac Ernest Hemingway pokazuje nježnost neouobičajenu za njegovu mačo personu.

U pismu prijatelju Gianfrancu Ivancichu, napisanom na Kubi u februaru 1953, Hemingway piše o tome kako je morao da uspava mačku pod imenom "Uncle Willie" koju su udarila kola.

"Nedostaješ mi, a i gospođica Uncle Willie. Morao sam da pucam u ljude, ali nikada u nekoga koga sam znao i volio 11 godina. Nikoga koji je preo sa dvije slomljene noge", napisao je književnik.

Pisma potiču iz perioda od 1953. do 1960. godine, godinu dana prije nego što se ovaj dobitnik Pulicera ubio. Neka su kucana na mašini, druga rukom pisana sa Kube, iz Evrope, safarija u Africi i Idaha.

Ivancich i Hemingway upoznali su se u hotelskom baru u Veneciji 1949. godine i zbližili se i pored razlike od 20 godina oko ratnih rana - obojica su bili ranjeni u nogu.

Stručnjaci kažu da pisma pokazuju Hemingwayevu stranu koja nije obično bila dio njegove ličnosti - pisca koji je pisao o ratu, borbama bikova, lovu i ribolovu.

files.php


Fondacija Kennedyjeve biblioteke kupila je pisma u novembru od Ivancicha, a kustos Hemingwayeve zbirke Susan Wrynn upoznala se sa sada starim gospodinom u Italiji.

"On i dalje piše svakog jutra po savjetu Hemingwaya", rekla je ona AP-u.

Pisma pokazuju nježniju stranu pisca i predstavljaju ga kao nekoga ko je imao vremena da posluži kao očinska figura mladom prijatelju, kaže urednica lista "The Hemingway Review" Susan Beegel.

Hemingwayevo pismo o smrti voljene mačke takođe pokazuje piščevu borbu da odvoji svoj javni i privatni život. U pismu Hemingway piše i o grupi turista koji su tog dana posjetili njegovu vilu.

"I dalje sam imao pušku u rukama i rekao sam im da su došli u lošem trenutku i zamolio ih da odu", napisao je on i dodao da je jedan od turista prokomentarisao da su zapravo došli u pravom trenutku da vide "velikog Hemingwaya kako plače, jer je morao da ubije mačku".

U pismima Hemingway pominje i Adrianu Ivancich, Ivancichevu sestru koja je bila piščeva muza i uzor za ženski lik u knjizi "Preko rijeke i u šumu".

Stručnjaci kažu i da je, zahvaljujući njenoj posjeti Kubi 1950. godine, Hemingway bio inspirisan da napiše roman "Starac i more" za koji je dobio i Nobelovu nagradu za književnost.


Autor: Tanjug
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Prodata Hemingvejeva rodna kuća

[h=1]Prodata Hemingvejeva rodna kuća
[/h] Izvor: Beta


Kuća u predgrađu Čikaga u kojoj je rođen slavni američki nobelovac Ernest Hemingvej i, kako se smatra, u njoj napisao svoja rana dela, postaće ponovo porodična kuća za stanovanje, ali će Hemingvejevi obožavaoci moći i dalje da je obilaze.


19267482124fd9914d857b2863022648_orig.jpg


Novi vlasnici, Kurt i Meri Džejn Nojman (Mary Jane Neumann) su, posle oglašavanja prodaje od strane Fondacije Ernesta Hemingveja, sklopili ugovor o kupovini te nepokretnosti vredan 525.000 dolara.

Kuću, koja je 30-tih godina prošlog veka podeljena u tri odvojena apartmana, 2001. je kupila Hemingvejeva Fondacija želeći da je pretvori u kulturni centar. Nemogućnost da se zatvori finansijska
konstrukcija, po rečima Džona Berija (John Berry), predsednika fondacije, bila je razlog odluke o prodaji.

Kurt Nojman je izjavio da njegova porodica stvara tu novi dom, koji će, međutim, biti pristupačan đacima i obožavaocima velikog pisca.

"Ne želimo da iko misli da ćemo staviti katanac na kuću", rekao je Nojman. "Podstičemo radoznalost posetilaca, jedino želimo da se poštuje činjenica da je to sada naš dom".

Hemingvejeva majka Grejs (Grace) učestvovala je dizajniranju kuće u koju su se Hemingvejevi doselili 1906. godine.

Ernest Hermingvej je živeo tu dok nije na samom početku studija napustio univerzitet i otišao da bude reporter Kanzas Siti Stara (Kanzas City Star).

Smatra se da je u potkrovnoj sobi na trećem spratu napisao svoja prva dela, u koja se ubrajaju zbirka priča "Tri priče i deset pesama" (Three Stories and Ten Poems) i roman "Prolećne bujice" (Torrents of
Spring).

Godine 1952. objavio je svoj najslavniji roman "Starac i more" za koji iste godine dobija Pulicerovu nagradu.

Nobelova nagrada za književnost uručena mu je dve godine kasnije, 1954. godine.

 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Хемингвеј преписивао «Збогом оружје» преко 40 пута

[h=1]Хемингвеј преписивао «Збогом оружје» преко 40 пута
[/h]Голос России, фото: SXC.hu/ vostok.rs |





1958. године у интервјуу њујоршком књижевном часопису The Paris Review амерички писац Ернест Хемингвеј (1899-1961) је признао да је завршетак свог познатог романа «Збогом оружје» преписивао 39 пута.

Пишчев унук Шон Хемингвеј, који је пажљиво проучио рукописне текстове књижевника, дошао је до закључка да је различитих верзија завршетка романа било више - 47. Неке од њих садрже свега пар реченица, неке друге – по неколико пасуса. Све те верзије биће сакупљене у новом издању романа који ће идуће недеље објавити издавачка кућа Scribner која је део издавачке куће Simon&Schuster.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Sandens: Hemingvejeva unuka otvoreno o porodičnoj depresiji

Sandens: Hemingvejeva unuka otvoreno o porodičnoj depresiji

Marijel Hemingvej, unuka američkog pisca Ernesta Hemingveja, predstavila je na Sandens festivalu dokumentarac o mentalnoj bolesti koja je dovela do samoubistva čak sedmoro članova njene porodice, uključujući njenog slavnog dedu i sestru Margo.

307139_mariel-hemingvej-ap_f.jpg
Marijel Hemingvej

U filmu "Bežeći od ludila" (Running from Crazy), koji je režirala Barbara Kopl, a producirala Opra Vinfri, Marijel otvoreno govori o borbi sa samoubilačkim mislima i depresiji od koje je uspela da se izleči.

"Mogu iskreno da kažem da je loše ludilo nestalo. Dobro ludilo je još tu, ali više ne patim od depresije", kazala je 51-godišnja Marijel, prenosi agencija AP.


Dokumentarac sadrži i materijal koji je njena sestra Margo snimila o njihovom dedi i koji pokazuje koliko su se dve sestre razlikovale. Supermodel, a potom i glumica, Margo je umrla 1996. od predoziranja.

Film istražuje i život Ernesta Hemingveja - njegova opijanja, ljubav prema ženama i borbama bikova, nemirni duh. Slavni pisac i Nobelovac pucao je sebi u glavu 1961. godine, nekoliko meseci pre Marijelinog rođenja.


"Sada u mom životu ima radosti, ali to nije uvek tako bilo. Postojalo je vreme, gotovo ceo moj život, verovatno 40 godina, kada sam se trudila da pobegnem od onog iz čega sam potekla", kazala je Marijel čija glumačka karijera obuhvata uloge u filmovima kao što su "Zvezda osamdesetih" i "Menhetn".

Izvor: Blic Online
 
Član
Učlanjen(a)
27.01.2011
Poruka
306

Indijanski logor
- Ernest Hemingvej (Ernest Hemingway)


Na obalu jezera izvučen je još jedan čamac na vesla. Dva Indijanca stajala su čekajući.

Nik i njegov otac smestiše se na krmi čamca, a Indijanci ga otisnuše i jedan od njih uđe da vesla. Ujka Džordž je sedeo na krmi logorskog čamca. Mladi I ndijanac odgurnu čamac i uđe da vesla ujka Džordžu.

Dva čamca krenuše u pomrčinu. Nik je čuo škripanje vesala drugog čamca u izmaglici, daleko ispred njih. I ndijanci su vesla - li brzim, odsečnim pokretima . Nik je ležao, a otac ga je obgrlio rukom. Bilo je hladno na vodi. I ndijanac, koji je veslao, dobro je zapinjao, ali drugi čamac im je sve više izmicao u izmaglici .


– Kuda idemo, tata? – upita Nik .
– Preko, u indijanski logor . Jedna indijanska žena je teško bolesna .
– Oh! – reče Nik.


Na drugoj strani zaliva nađoše drugi čamac izvučen na obalu. Ujka Džordž je pušio cigaru u pomrčini . Mladi I ndijanac izvuče čamac više na obalu. Ujka Džordž dade obojici Indijanaca cigare.


Krenuše sa obale kroz livadu natopljenu vlagom rose, prateći mladog Indijanca koji je nosio fenjer. Zatim uđoše u šumu i pođoše stazom koja je vodila do puta kojim se izvlače debla; on je vodio natrag u brda. Bilo je mnogo vidnije na putu, jer je drveće sa obe strane bilo posečeno. Mladi Indijanac stade, dunu u fenjer i oni svi krenuše dalje putem.

Zaobišli su okuku i jedan pas istrča lajući. Ispred njih videle su se svetlosti koliba u kojima žive Indijanci koji se bave skidanjem kore sa drveća. Više pasa nasrnu na njih. Dva Indijanca oteraše ih natrag ka kolibama. U kolibi najbližoj putu videla se svetlost u prozoru. Jedna starica stajala je na pragu držeći lampu.

Unutra, na drvenom ležaju, ležala je mlada Indijanka. Mučila se na porođaju već dva dana. Sve stare žene u logoru pomagale su joj. Ljudi su se povukli gore uz put da sede u mraku i puše, van domašaja njenog jaukanja. Jauknula je baš kad su Nik i dva Indijanca ušli u kolibu za njegovim ocem i ujka Džordžom. Ležala je na nižem ležaju, veoma krupna pod pokrivačem. Glava joj je bila okrenuta u stranu. Na gornjem ležaju bio je njen muž. Posekao se veoma teško sekirom po nozi, pre tri dana. Pušio je lulu. U sobi se osećao jak zadah.


Nikov otac naredi da se stavi voda na peć i, dok se ona grejala, objašnjavao je Niku:

– Nik, ova žena će dobiti bebu – reče on.

– Znam – reče Nik.
– Ne znaš – reče njegov otac. – Slušaj me. Ovo što se sada sa njom dešava naziva se porođajnim bolovima. Beba želi da se rodi, i ona želi da se beba rodi. Svi njeni mišići naprežu se da bi se beba rodila. Kad se to dešava, ona jauče.
– Razumem – reče Nik.
Baš tada žena jauknu.


– Oh, tata, zar joj ne možeš dati nešto od čega bi prestala da jauče? – upita Nik.

– Ne. Nemam nikakvo sredstvo za ublažavanje bolova – reče njegov otac. – Ali njeno jaukanje nije važno. Ja ga ne čujem zato što ono nije važno.

Muž na gornjem ležaju okrete se ka zidu.

Žena u kuhinji dade znak lekaru da je voda vruća. Nikov otac ode u kuhinju i odasu otprilike polovinu vode iz velikog kotla u lavor. U vodu u kotlu on stavi nekoliko stvari koje je odmotao iz jedne maramice.

– Ovo mora da provri – reče i otpoče da pere ruke u lavoru s vrućom vodom, trljajući ih parčetom sapuna koje je poneo iz naselja. Nik je posmatrao očeve ruke kako trljaju jedna drugu sapunom. Dok je prao ruke, veoma pažljivo i dugo, otac je govorio:

– Znaš, Nik, bebe se obično rađaju tako da prvo prođe glava, ali ponekad i nije tako. Kada to nije tako, onda zadaju svima mnogo muke. Možda ću ovu ženu da operišem. Znaćemo to uskoro.

Kad je bio zadovoljan pranjem ruku, on uđe i dade se na posao.

– Povuci taj pokrivač, molim te, Džordže – reče – više bih voleo da ga ne pipnem.


Kasnije, kad je počeo da operiše, ujka Džordž i tri Indijanca držali su ženu da bi bila mirna. Ona ugrize ujka Džordža za ruku i ujka Džordž reče:

– Prokleta indijanska kučko! – a mladi Indijanac, koji je prevezao čamcem ujka Džordža, nasmeja mu se.

Nik je držao ocu lavor. Sve je to dugo trajalo.

Njegov otac podiže novorođenče, pljesnu ga da bi počelo da diše i predade ga starici.

– Vidi, Nik, to je dečko – reče on. – Kako ti se dopada da budeš lekar?
– Lepo – reče Nik.

Gledao je u stranu da ne vidi šta otac radi.

– Eto. Gotovo je – reče otac i metnu nešto u lavor.


Nik ne pogleda šta je to.

– Sada – reče otac – treba da napravim šavove. Možeš da posmatraš ako želiš, Nik; kako god hoćeš. Sada ću da zašijem rez koji sam napravio.

Nik nije posmatrao. Njegova radoznalost odavno je iščezla.

Otac je završio i ispravio se. Ujka Džordž i tri Indijanca se digoše. Nik iznese lavor u kuhinju.
Ujka Džordž je zagledao svoju ruku. Mladi Indijanac nasmeši se značajno.


– Staviću malo peroksida na to, Džordže – reče lekar.

On se naže nad Indijankom. Sada je bila mirna, a oči su joj bile zatvorene. Bila je vrlo bleda. Nije znala šta se desilo sa novorođenčetom, kao ni s njom samom.

– Doći ću opet ujutru – reče lekar, dižući se. – Bolničarka treba da stigne u podne iz Sent Ignesa i doneće sve što nam treba. Bio je uzbuđen i pričljiv kao fudbaleri u svlačionici posle utakmice.

– Ovo je slučaj za Lekarski glasnik, Džordže – reče on. – Carski rez izvršen perorezom i zašiven sa devet stopa konca napravljenog od usukanih creva.

Ujka Džordž je stajao naslonjen uza zid i posmatrao svoju ruku.

– Oh, ti si veliki čovek, dabome – reče on.

– Treba malo da pogledam i ponositog oca. Oni obično najviše propate pri ovakvim sitnicama – reče lekar. – Moram da priznam da je sve ovo podneo sasvim mirno.

On povuče pokrivač sa glave Indijanca. Kada izvuče ruku, bila je vlažna. Pope se na ivicu donjega ležaja, sa lampom u ruci, i pogleda unutra. Indijanac je ležao licem okrenut zidu. Vrat mu je bio presečen od uva do uva. Krv je istekla u lokvu tamo gde je telo bilo uleglo u postelju. Glava mu je počivala na levoj ruci. Otvoreni brijač ležao je, oštrice okrenute uvis, među pokrivačima.

– Izvedi Nika iz kolibe, Džordže! – reče lekar.

To više nije bilo potrebno. Stojeći na vratima kuhinje, Nik je dobro video gornji ležaj kada je njegov otac, sa lampom u ruci, namestio natrag glavu Indijanca.

Taman je počinjalo da sviće kad su se putem za izvlačenje drveta vraćali ka jezeru.

– Veoma mi je žao što sam te poveo sa sobom, Niki – reče njegov otac, kod koga je sasvim iščezlo ono oduševljenje posle operacije. – Ovo je bilo vrlo mučno iskušenje za tebe.

– Da li se žene uvek ovako namuče kada treba da dobiju bebu? – upita Nik.

– Ne, ovo je bio vrlo redak slučaj.
– Zašto se on ubio, tata?
– Ne znam, Nik. Mislim da nije mogao da izdrži sve ovo.
– Da li se mnogi ljudi ubijaju, tata?
– Ne baš mnogi, Nik.
– A žene?
– Retko kada.
– Da li se ikada ubijaju?
– O, da. Ubijaju se ponekad.
– Tata?
– Molim?
– Kuda je otišao ujka Džordž?
– Vratiće se on već.
– Je li teško umreti, tata?
– Ne, ja mislim da je prilično lako, Nik. To sve zavisi…


Sedeli su u čamcu. Nik na krmi, a otac je veslao. Sunce se pomaljalo iznad brda. Jedan grgeč iskoči, praveći krug na vodi. Nik je vukao ruku kroz vodu. Bila je topla u oštroj jutarnjoj studi.

U rano jutro na jezeru, sedeći na krmi čamca, dok mu je otac veslao, on je bio potpuno siguran da nikada neće umreti.







-- iz knjige Klinci od dva metra (majstori savremene svetske priče), 2010. Laguna
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
6 vanvremenskih saveta HEMINGVEJA o poslu i životu

Ernest Hemingvej je pisac koji je obeležio američku, ali i svetsku literaturu za sva vremena. Njegova tehnika pisanja – jezgrovite kratke rečenice njegov su zaštitnik znak. Osim što je nadareni pisac, bio je i veliki avanturista.
Za njega se kaže da gde god je išao, a proputovao je pola planete, uvek je sa sobom nosio tri stvari – udicu, pušku i pisaću mašinu.

06Ct8n0.jpg


Među njegovim delima ističu se Snegovi Kilimandžara, Zbogom oružje, Imati i nemati i najpoznatija su Za kim zvona zvone i Starac i more.

Evo nekoliko njegovih saveta, koje prenosi sajt "Birchbox Man", a koji nam mogu pomoći kako na poslu, tako i u životu.

Nemojte sedeti, stojte
Nikad nemoj da sediš za stolom kad možeš da stojiš za barom.”

Stajanje omogućava da budete u stanju pripravnosti – da uspostavljate veze, da zapažate, ili čak da se brzo povučete, ukoliko je to potrebno.

Budite probirljivi
“Nikada nemojte ići na putovanja sa nekim koga ne volite.

Bilo da birate putovanje sa prijateljima ili kolegama, okružite se ljudima koji izvlače najbolje iz vas. Ništa ne ometa produktivnost kao isforsirani razgovor.

Nikada ne prestajte da radite
Svi smo pripravnici u zanatu gde niko nikad nije postao glavni majstor.

Svaki posao koji je vredan rada nikad nije istinski završen. Uvek postoji još mesta za poboljšanje, tako da bi trebalo da prestanemo da se fokusiramo na odredište i da počnemo da uživamo u putovanju.

Pišite (radite) ono što znate
Gore u sobi odlučio sam da ću pisati jednu priču o kojoj sve znam. Odlučio sam da to radim za sve vreme mog pisanja, i ispostavilo se kao dobar potez.

Ovo se odnosi na bilo koje polje – Pričajte ono što znate, radite ono što znate. Bilo da pišete petparački roman ili pokušavate da sprovedete neki proces od temelja, briljantne ideje ne dolaze iz vedra neba, one su inspirisane stvarnim iskustvom.

Ne dozvolite da vas strah parališe.
Prva verzija bilo čega je s**nje.

Oprostite Hemingveju na njegovom rečniku, ali u pravu je. Bolje je da nešto započnemo loše, nego da uopšte ne započnemo. Još bolje nego odugovlačiti sve dok ne budete imali “plan”.

Obratite pažnju – otvorite oči i uši
Kada neko govori, slušajte posvećeno. Većina ljudi nikada ne sluša.

Bićete iznenađeni kada biste shvatili koliko vremena trošite zaokružujući i vraćajući se na stvari – razgovore, procese, projekte – koji su bili kristalno jasni od početka. Pristup novim izazovima otvorenih očiju, ušiju, i uma, i već ćete biti ispred drugih.

*Izvor: BIZLife
*Foto: (Beta/AP) Pisac Ernest Hemingvej i glumci Alek Ginis i Noel Kauard u baru 1959. godine
*Autor: N.V.
 
Natrag
Top