Ekološke Teme

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Samo stariji od 40 će razumeti: Promene kojima plaćamo danak u zdra

Samo stariji od 40 će razumeti: Promene kojima plaćamo danak u zdravlju

U današnje vreme stvari se toliko brzo menjaju da nismo ni svesni da nas samo par decenija deli od potpuno drugačijeg načina života, a sve te promene imale su ogroman efekat na naše zdravlje.

1.jpg

Tekst nepoznatog autora, koji se viralno širi društvenim mrežama, objavljujemo uz manje intervencije.

Na blagajni supermarketa gospođa traži plastičnu kesu da stavi ono što je kupila, a blagajnica joj prigovara da plastična kesa ekološki nije u redu. "Vaša generacija ne razume ekološki pokret. Sada mladi plaćaju za vašu generaciju koja je uništila sve izvore!"

Gospođa ljubazno reče blagajnici: "Žao mi je, u moje vreme nije bilo ekološkog pokreta."

"Da," reče blagajnica, "vaša generacija nije uopšte brinula o zaštiti okoline."

Malo uzrujana, gospođa započinje priču:

"U moje vreme smo vraćali prazne flaše od mleka, mineralne, piva i vina u prodavnicu, koja ih je vraćala u fabrike, koje su ih prale i u njih ponovo sipale mleko, vodu, vino, pivo. Flaše su bile reciklirane, a mi nismo znali da je to u duhu ekološkog pokreta!

U moje vreme smo se penjali po stepenicama. Nije bilo pokretnih, kao danas, a bilo je i vrlo malo liftova. Nismo za relaciju kilometar-dva uzimali automobil, već smo uzimali bicikl ili išli peške. A nismo znali da je to u duhu ekološkog pokreta!

Nismo znali za pelene za jednokratnu upotrebu: prale smo pelene, a veš smo sušile na konopcu razvučenom između stabala ili kuća. Nismo znale da postoji mašina za sušenje veša od 3000 vati. Naš veš je sušilo sunce i energija vetra.

Krpili smo odeću koja je išla od deteta do deteta, nismo je bacali ni skupljali za preprodaju.

Imali smo po jedan radio i televizor (eventualno) u kući, ne u svakoj sobi po jedan. Televizor je imao ekran kao kutija za picu, ne kao danas, ekran veličine Švajcarske.

Imali smo
sat na ručno navijanje, a u kuhinji smo sve radile ručno, ne s današnjim uređajima koji pojedu struje više nego što Đerdap može da proizvede.

Nismo imali električne mašine za šišanje trave. Stara, dobra kosa koju je trebalo ručno oštriti je bila sasvim dobra!

Radile smo fizički i nije bilo potrebno da idemo u klubove za mršavljenje i trčimo po pokretnoj traci koja troši struju...

Imali smo eventualno jedan
telefon u kući, a danas ga svaka
šuša nosi u džepu. Ali, istina je, nismo znali za ekološki pokret...

Vodu smo pili sa česme ili iz cisterne, iz ruke ili iz staklene čaše, ne iz plastične flaše kojih ima po ulicama bačenih na milione...

Pisali smo mastilom iz flašice iz koje smo punili nalivpero, a ne hemijskim olovkama koje se bacaju posle upotrebe...

Naši muškarci su se brijali žiletima koji su trajali, a ne današnjim brijačima koji se bacaju posle svake upotrebe. Ali, istina je, nismo znali za ekološki pokret...

Ljudi su se vozili s autobusom, vozom, a deca su išla u školu peške ili na biciklu, a ne kao danas autom, mama ili tata servisa...

Nosili smo iste torbe u školu kroz celo školovanje, a ne kao danas jednu godinu Miki Maus, drugu Šilja, treću Paja Patak itd...

Naše knjige su služile drugoj, trećoj, četvrtoj generaciji, a vi svake godine kupujete nove za šta treba poseći šume i šume...

Prema tome nemojte da mi pričate više o toj vašoj brizi za ekologiju!"

(radiosarajevo, Foto: Gulliver/Thinkstock)
 
Natrag
Top