- Učlanjen(a)
- 07.07.2014
- Poruka
- 18.400
Ti nas nevois..sad ću pačem
Ostade princ bez argumenata za spas princeze. Ostade ti "princeza Jelena" na vjetrometrini koja rastjera vašu "adventističku maglu" i u svoj "golotinji" pokaza "bogohulničko rodilište" subotarske vam sekte. Čitavih sedam-osam godina, od 1844.-1852. godine, bogohulili su vam pioniri (EGW, James White, Joseph Bates i drugi) vjerujući i naučavajući da je 22.10.1844. Isus prestao posredovati za grešnike i da je tada završilo vrijeme za spasenje grešnika, a grešnici su bili svi izvan njihove grupe tzv. "Adventnog naroda". Evo činjenica:
1. Pogledala sam, ali nisam to mogla vidjeti, jer je vrijeme za njihovo spasenje bilo prošlo." (Ellen White, Present Truth Kolovoz 1849.)
2. "Tada sam vidjela da je Isus molio za svoje neprijatelje. Ali to nije obvezivalo nas da se molimo za pokvareni svijet, kojeg je Bog odbacio. ... Vidjela sam da pokvareni svijet više ne može biti opravdan našim molitvama." (Ellen White, viđenje u Camden-u, New York, 29. lipnja 1851. god.)
Isto to svjedoči Joseph Bates:
1. "Od završetka našeg rada za svijet, listopada 1844." (Joseph Bates, A Word to the Little Flock", 1847. god.)
2. "Mi razumijemo da je on (Krist) bio posrednik za sve na svijetu, služeći u Svetinji (Hebrejima 9,26), u Šatoru nazvanom Svetište, od dana Pedesetnice (31. godine) do određenog vremena, kraja 2300 dana, odnosno godina - jeseni 1844. godine. U tom vremenskom trenutku dakle, zatvorena su vrata za odbačenu Crkvu i pokvareni svijet." (Joseph Bates, The Review and Herald, 19. 1851. god.)
A i James White:
1. "Mislim da ćemo jasno vidjeti kako ne postoji ni jedno drugo vrijeme za zatvaranje vrata, osim u jesen 1844. god. .... Kad smo došli do te točke vremena sve naše suosjećanje, odgovornost i molitve za grešnike su prestale, i naš jednodušni osjećaj i svjedočanstvo bilo je da je naš rad za svijet bio zauvijek završen. ..... Ali griješnik, kojemu je Isus ispružao ruke čitavo vrijeme, a koji je odbacio tu ponudu spasenja, ostao je bez zagovornika kad je Isus prešao iz Svetinje i zatvorio vrata 1844. god. Lažna crkva koja je odbacila istinu također je odbačena, kažnjena sljepoćom, i sada sa svojim ovcama i govedima idu tražiti Gospodina, kao da je još uvijek zagovornik griješnika. Ali, kaže prorok (Hs 5,6-7): 'Ali ga naći neće - povukao se od njih! Jahvu su iznevjerili: rodili su kopilad.' (James White, Present Truth, 1850. god.)
A onda dvadesetak godina kasnije, ponovo iz usta same "proročice koja je govorila u drskosti":
S braćom i sestrama, nakon što je prošlo vrijeme četrdeset i četvrte, ja sam vjerovala da se grešnici više ne mogu obratiti,...... (Ellen White, Letter 24, 1874, cited in MR, vol. 8, p. 229.)
A onda i priznanje samih subotara pola stoljeća nakon ovih "svjedočanstava pionira" i godinu dana nakon smrti Ellen White:
"Gotovo deset godina rad je bio ograničen na okupljanje onih koji su prihvatili poruku prvog anđela." (Review and Herald, 7. rujna 1916.)
A onda, skoro stoljeće nakon ovoga, adventistička profesorica Nancy J. Vyhmeister, u svome radu - "Tko su adventisti sedmog dana?", piše:
Pioniri koji su se sastajali na subotnjim i biblijskim konferencijama pri kraju 1840-ih dugo su i s molitvom proučavali Bibliju kako bi odredili ispravne doktrine. Smatrali su da moraju biti u skladu s Biblijom. Istodobno su se bojali pozvati druge da im se pridruže smatrajući da su vrata spasenja zatvorena. U međuvremenu se stajalište pionira o mogućnosti spašavanja drugih promijenilo zahvaljujući brižljivom proučavanju Biblije, viđenjima Ellen White o vijesti koja treba obuhvatiti cijeli svijet i obraćenju ljudi koji nisu bili dio pokreta iz 1844. “Zatvorena vrata” bila su 1852. pretvorena u “otvorena vrata” i misionarska revnost male skupine potaknula ih je na propovijedanje i naučavanje u svim istočnim državama.
-----------------------------
Kao što možete vidjeti, autorica Nancy J. Vyhmeister jasno priznaje i govori o tome kako su adventistički pioniri sve do 1952 godine čak odbijali primiti u "svoje stado" sve ljude koji nisu bili dio adventnog pokreta iz 1844. Naime, čitavi svijet osim "svoga vlastitog stada - oni koji su bili 1844. dio pokreta" Ellen White i ostali adventistički pioniri smatrali su grešnicima za koje je Isus prestao posredovati i za koje je vrijeme spasenja završilo 22.10.1844. I evo, po priznanju same adventističke profesorice Nancy J. Vyhmeister, Ellen White i ostali pioniri naučavali su ovu bogohulnost sve do 1952. godine - punih osam godina. Naravno, nije Nancy J. Vyhmeister "otkrila toplu vodu", nego je samo pročitala "radove pionira" iz kojih sam vam i ja citirao one gornje njihove izjave, i pošteno priznala činjenice.
P.S. Pozivam sve da isključivo argumentima opovrgavaju gore iznesene činjenice, i da se klone laprdanja ne bi li svojom "subotarskom maglom" ponovo sakrili najnotornije činjenice. U pitanju su mnoge duše zarobljene u laži i obmane od strane tzv. "Crkve adventista sedmog dana", i oni imaju pravo čuti istinu. Ako su se neki od vas odlučili umjesto Boga slijediti Ellen White, ne branite drugima da do Boga dođu i da Boga slijede.
