Član
Učlanjen(a)
13.02.2010
Poruka
4.075
album-eddy-grant-the-greatest-hits-sire.jpg


Eddy Grant (rođen Edmond Montague Grant, 5. mart 1948, u Plaisance, Gvajana) je britanski reggae muzičar. Od "Black skin, Blue Eyed Boys" kroz "Living on The Frontline", Eddy Grant je prepoznat kao glasni promoter, društveno-politički komentator kulture i dostignuća savremenih crnih ljudi. Eddy-ev minuciozan način snimanja je u velikoj meri odgovoran za njegov ugled - on je svirao svaki pojedinačni instrument, pjeva svaki vokalni dio i producira svaki trag na svim njegovim solo albumima.

Kada je bio još dječak, njegovi roditelji su emigrirali u London, Velika Britanija, živio je u Kentish Town i išao u školu Acland Burghley Sekundary Modern u Tufnell Park-u. U poslijeratnom razdoblju (od 1960 pa na dalje) i prigradskoj okolini, bio je izložen uticaju rock and rolla, Chuck Berry-a i nastajanju pop-muzike. Ova rana kombinacija etničkih i komercijalnih pop utjecaja su kulminirali kada Eddy osniva grupu Equals, vjerojatno najbolji i svakako prvi multi-rasni pop / rock outfit koji je zadobio međunarodna priznanja. Svoj prvi hit je imao 1968 godine, kada je kao gitarista i tekstopisac u grupi The Equals napisao pesmu "Baby Come Back". Pesma se ponovo nasla na mestu broj jedan i kasnije kad je bila pokrivena od Pato Banton-a. Sledeći hit je bila pesma "Viva Bobby Joe".
Sa 23, pritisci na njegovo užurbano snimanje i raspored turneja uzela je svoj danak. Kao veliki konzument čaja i veran vegetarijanac, Grant je pretrpio teške srčane udare koji su ga je prisilili da preduzme velike korake koje se tiču njegove budućnosti.
1971 godine, Eddy odlazi kući u Guynnna-u nakon teže bolesti, napušta grupu The Equals i započinje svoju solo karijeru.
Takođe, kao mudar biznismen, 1972 on započinje rad u prvom crnom studiju za snimanje u Europi, Coach House, i počinje snimati vlastitu muziku pod imenom Ice Records. Kao rezultat toga, mislio je da će biti jedini koji posjeduje prava na sve njegove pjesme. Godine 1979, Grant snima "Living On A Frontline" za distributersku kuću Columbia Records, koja je kupila prava za sve njegove snimke uključujući i pesme snimljene sa grupom Equals.
On uspješno podržava vodeće Soca umjetnike kao što je Gabby, Superblue, Black Staljina, David Kormilo, i Grynner, a zahvaljujući ne malom delu njegovog pokroviteljstva, soca muzika sada uživa i širi popularnost u svim krajevima svijeta.

1981 godine se seli na Barbados i gradi studio komplex Blue Wave. Tada otprilike seli i Ice Records distribuciju u Europi u RCA Records i snima album, "Killer on the Rampage". Odnos s RCA pokazao se izrazito povoljno kad je album izdvojio hitove "I Don't Wanna Dance" i "Electric Avenue". Obje ove pjesme su se našle na UK Top pet, a "I Don't Wanna Dance" na mestu broj jedan UK charta Septembra/Oktobra 1982 godine.
Često koristi svoje pesme u političke svrhe , naročito protiv u to vreme apartheida u Južnoj Africi.
Godine 1982, njegov solo singl "I Don't Wanna Dance" je proveo tri nedelje na mestu broju jedan na UK Singles Chart-u, a njegov album Killer On The Rampage se nasao u Top Ten Albumima te iste godine.
"Electric Avenue" je bio i u Velikoj Britaniji i u SAD-u na mestu broj 2 u 1983, i prodaje se u više od milijun primjeraka. Osim toga, kasniji remix pjesme je bio u UK Top Ten hit ponovo u 2001.
Godine 1984 Grant je imao manji hit singl u SAD-u s originalnom pesmom koja je pratila Michael Douglas-a i Kathleen Turner u filmu Romancing the Stone, uprkos tome što je producent filma odlučio da sve delove pesme, sem dela solo gitare izbaci iz filma.Pjesma se nije pojavila na soundtracku. Grant objavljuje pesmu kao singl s izvornim videom iz scena iz filma dok ga nije ponovno preuredio bez Romancing the Stone klipova.
Njegov kasniji singl "Gimme Hope Jo'anna", za vrijeme apartheid režima (gde 'Joanna' služi kao skraćenica za Johannesburg, Južna Afrika) bila je pesma o apartheidu u toj zemlji, te je nakon toga zabranjena u Južnoj Africi.
(Ostale pesme, poput "War Party" takođe su bili politički protesti, "The only decoration is the one upon the grave" i "Living On The Front Line")
Godine 1991, Grant je bio domaćin prve godišnje dodele nagrada na Caribbean Music Awards-u u Harlemskom Apollo Theateru u New Yorku.
Kasnije se Grant više fokusira na Ice Records, i počinje ponovnom izdavanju snimki Calypso i soca umjetnicima, poput Mighty Sparrow, Burne Lion, Lord Melody i drugima. Godine 1993 Grant se vraća u svoju rodnu Gvajana-u i počinje da glumi u Darrell Wasyk's Senf Bath (film). Grant je bio u braku 40 godina i ima četvero djece. Trenutno radi u njegovom studiju i Pepperpot Nightclub-u.
2001 godine, Eddy Grant, izdaje kompilacijski album The Greatest Hits.
2008 Grant kreće na svoju prvu UK turneju posle više od dvadeset godina, gde pravi koncerte u Londonu i to u Bush Hallu, Brighton Concorde 2, Cambridge Junction, Norwich Riva, i Manchester akademiji 2. On je također nastupio na Nelson Mandelinom 90-tom rođendanu u Londonskom Hyde Parku, i na Glastonbury, Oxegen and T Parku.
Još uvijek koristi svaku priliku da iskaže svoju političku zabrinutost. Međutim, tokom nastupa na britanskom radiju 20. juna 2008, nije želeo da priča na temu patnje naroda Zimbabvea, navodeći nepovjerenje prema načinu izveštavanja o tamošnjim događajima u novinama.

Grant's entuzijazam i predanost njegovoj muzičkoj baštini traje i dalje. Nedavno je kupio zapise i pjesme svih Calypso legendi: 'Mighty Sparrow', 'Burne Lion', 'Atilla Hun' i 'lord Kitchener' između mnogih drugih velikih Classic Calypsonians iz Zlatnog doba Calypso-a, kako bi lično sačuvao, i predstavio široj publici, ovu istorijsku i važnu muzičku baštinu. Taj strastveni interes afričkim ritmom i Soca muzikom i njegov individualni stil je ostavio trajan uticaj na niz drugih umetnika, kao na primer, Stinga, UB40, Rolling Stonesa, pa čak i The Clash koji je prepevao pesmu "Police on my back" za njihov "Sandinista" album.


Učestvovao je na ceremoniji zatvaranja Indian Premier League u Južnoj Africi 24. maja 2009.



Diskografija:

1977 Message Man
1979 Walking on Sunshine
1980 Love in Exile
1981 Can't Get Enough
1982 Killer on the Rampage
1984 Going for Broke
1986 Born Tuff
1988 File Under Rock
1990 Barefoot Soldier
1992 Paintings of the Soul
1993 Soca Baptism
2001 Hearts and Diamonds
2006 Reparation

Live albums

* Live at Notting Hill (1981)

Compilation albums

* All The Hits (1984)
* Walking on Sunshine (The Best of Eddy Grant) (1989)
* Greatest Hits (1997, EMI)
* Hits From the Frontline (1999)
* Hit Collection (1999)
* The Greatest Hits (2001)
* Greatest Hits Collection (2001, )
* The Very Best of Eddy Grant - Road To Reparation (2008)

Singles


1979 "Living on the Front Line"
"Walking on Sunshine"
1980 "Do You Feel My Love"
1981 "Can't Get Enough of You"
"I Love You, Yes I Love You"
1983 "I Don't Wanna Dance"
1984 "Electric Avenue"
"Living on the Front Line" / "Do You Feel My Love" (re-issue)
"War Party"
"Till I Can't Take Love No More"
1984 "Romancing the Stone"
"Boys in the Street"
1988 "Gimme Hope Jo'anna"
"Harmless Piece of Fun"
"Put a Hold on It"
1989 "Walking on Sunshine" (re-issue)
2001 "Electric Avenue" (Remix)
"Walking on Sunshine" (Remix)



Izvor:wikipedija





 
Poslednja izmena od urednika:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Bora Čorba vodi Edija Granta na pecanje u Grocku

Bora Čorba vodi Edija Granta na pecanje u Grocku

- Ooo, kako se ja dobro osećam kada sam u Beogradu! - uzviknuo je Edi Grant, legendarni rege muzičar nazdravljajući ekipi „Blica“ juče u restoranu „Džeri“.

1.jpg
U tenisu navijam za Noleta, u fudbalu za Partizan, kaže Edi

Edi Grant je došao u Beograd da poseti dobrog prijatelja Radomira Krkića, autora emisije „Svet ribolova“. On je organizovao da sutra njih dvojica i Bora Đorđević, s kojim je Edi snimio pesmu „Amsterdam“, odu na pecanje u Grocku.

- Jedva čekam da naučim da hvatam soma na bućku. Video sam da to rade u Južnoj Americi, ali kažu mi da je srpski stil bolji - priča Edi.


2.jpg
On je navijač Partizana i juče je od fudbalskog kluba dobio dres sa brojem 10.

- Radujem se kao dete! U Partizan sam se zaljubio na prvi pogled 1999, kada sam gledao utakmicu crno-belih i hrvatske Rijeke. U fudbalu navijam za Partizan, a u tenisu za Đokovića - priča Grant.

3.jpg
Radomir Krkić i Edi Grant su prijatelji skoro 40 godina.

- Kada smo se upoznali, radio sam u „Jugodisku“, a u to vreme Edi Grant je bio popularniji kod nas nego u Engleskoj! - priča Krkić.

Izvor: Blic Online

 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Bora naučio Edija Granta da hvata soma na bućku

Bora naučio Edija Granta da hvata soma na bućku

Edi Grant, legendarni rege muzičar, vikend provodi u Grockoj na Dunavu gde sa svojim starim drugom Borom Đorđevićem hvata soma na bućku.

1.jpg

Ribama se više sviđa moj mamac - tvrdi Edi Grant


- Za sada ja pobeđujem. Jednostavno, ribama se više sviđa moj mamac! - kroz smeh priča Grant koji je oduševljen dočekom u Srbiji.

- Oduvek volim vašu zemlju i veliki sam ljubitelj srpskog sporta i kulture. U fudbalu navijam za Partizan, u tenisu za Đokovića, a omiljena grupa mi je, naravno, "Riblja čorba" i to već 30-ak godina, od kad smo snimili "Amsterdam" - priča Grant koji je tokom bombardovanja napisao pesmu "Beograd" u znak solidarnosti sa prijateljima iz Srbije.


2.jpg
Rege muzičar oduševljen provodom u Srbiji


Nadmetanje u pecanju ova dva muzičara organizovao je njihov zajednički prijatelj Radomir Krkić, autor emisije "Svet ribolova".

- Edi mi je pričao da je u Južnoj Americi video kako hvataju soma na bućku i da bi voleo to da proba. Doveo sam ga na pravo mesto - priča Krkić.


3.jpg
Bora i Grant su 86. snimili hit "Amsterdam"


Kad ogladne, poznati pecaroši odu u ribolovački klub u Grockoj. Nije ih teško ni napojiti niti nahraniti, jer Bora već godinama ne pije alkohol, a Grant niti pije niti puši, niti jede meso.

Čuveni rege muzičar obožava našu gibanicu posle koje se zasladi tufahijama. On ih izgovara "tu-fak-ije" i uvek pocrveni kada treba da ih naruči u kafani.


- Ime tog kolača na engleskom znači "voditi ljubav". Neverovatno, kakav naziv! Stvarno mi je neprijatno kad naručujem! - priča nam Grant kroz glasan smeh.


4.jpg
Radomir Krkić, Edi Grant i Simonida Milojković proslavljaju pobedu u pecanju


Slavni muzičar trenutno živi na Barbadosu u kući čija je vrednost procenjena na čak 50 miliona dolara.

Odmahuje rukom kada mu to pomenemo i grleći Boru i Radomira ističe:

- Prijatelji su jedino pravo bogatstvo!

Izvor: Blic Online
 
Natrag
Top