Dusan Mandic Sejn

[tomasojer]

Zbogom anđele

Zbogom anđele, zbogom najdraža
Bit ćeš zauvijek dio moga sna
Dane vesele drugi nek ti da
Kad ne mogu ja… Kad ne mogu ja…Zbogom mladosti, zbogom radosti
Zauvijek ću ja pamtit pogled tvoj
Idi nađi raj, tuđi zagrljaj
Kad ne želiš moj… Kad ne želiš moj…Nek’ samoća opet staru pjesmu svira
Ja ne mogu više hladni su mi prsti
Zadnji put te gledam, zadnji put te diram
Ja te volim ali moram da te pustimBila si moj raj, moj najljepši san
Sanjao sam te kako vraćaš se
Nadao sam se, al’ sad više ne
Gotovo je sve… Gotovo je sve…Nek samoća opet staru pjesmu svira…​

 

[tomasojer]

Trebinjska BB

Tražio sam nekad i ja hlad
Ne bješe mi dobra bilo koja
Samo jedna ulica i grad
Herceg Novi, Trebinjska bez broja
Ja ostavljah i bijah ostavljan
Muvah ženske iz najgoreg soja
Al mi osta neostvaren san
Neko tu iz Trebinjske bez brojaI hodam tako sam
S jednom torbom na kraj svijeta
I redovno sam p’jan
Kraj obližnjeg ruleta
I nisam normalan
Poslije svega ovoga i ko bi
Nek mi ne zamjere
Kad prekrije me siva boja
Mimo namjere
Ja se sjetim Trebinjske bez broja
Al ne odem nigdje
Ostanem sam u svojoj sobiPogledao jednom sam u nebo
Čvrste kičme glumio gospodina
Rekoh riječi koje nisam trebo’
Od tada je prošlo mnogo godina
Opsjednut, il’ bolestan u glavi
Il’ me možda hvata paranoja
Za pijanstvo podstrek mi je pravi
Ta ulica Trebinjska bez brojaI hodam tako sam…​

 

[tomasojer]

Pozdrav iz Igala

Sviće zora iznad Orijena
I još jedna zima prošla je
Otišla je moja voljena
iz Igala ona pošla je
Pitaj Boga gdje je ona sad
A nekad je sa mnom hodala
Sa Mamule ja gledam u grad
Svijetli se restoran ObalaPitaju me gdje smo ti i ja
Kanli kula Škver i Mamula
U mojoj je ruci hartija
Pišem pozdrav iz IgalaI stazama kud smo prošli mi
Ostalo je samo ćutanje
Sad duvaju južni vjetrovi
Ja odlazim na pendulanjePitaju me gdje smo ti i ja
Kanli kula Škver i Mamula
U mojoj je ruci hartija
Pišem pozdrav iz Igala​

 

[tomasojer]

Lidija

Kad vjetar u kosti vlagu donese
I gradom zavladaju olujni vjetrovi
Ponoć otkuca i sreću odnese
A srce prekriju snjegovi
Kad nebo otjera i poslednju pticu
Na Dmol tad odvalim žicu
I pjevamLidija, Lidija
Jedna jedina, svačija, ničija
Lidija, duga je ulica
Padaju kiše sa moga lica
Lidija…Kad ništa osim mraka mi ne preostane
I jednosmjerna traka život ti postane
Kad utihnu lokali, baš kao ti i ja
Još jedan uzdah mali, LidijaLidija, Lidija…​

 

[tomasojer]

Pusti me da izgorim

Stani rijeko s planine
Čuješ li šta govorim
Ne gasi me, ne gasi me
Pusti me da izgorim
Duni vjetre molim te
Sreća je odletjela
Kad me ne voli, neka izgorim
Izgorim do pepelaHej, pusti me da izgorim
Pusti da tonem u sne
Da se ne probudim
Uzalud s tugom se borim
Kad mi je duša ukradena
Nek noćas izgorimVraćaju se proljeća
Al’ se ona ne vraća
Kroz parkove, obale
Još joj miris osjećam
Nema za nju zamjena
Ne znam da se mirim s tim
Kao novina u sred plamena
Noćas ću da izgorimHej, pusti me da izgorim…Kliče meni cijeli grad
Kažu, bit ćeš novi kralj
Al’ šta će meni kruna sad
Kad ja nemam anđela
Vrata otvaraju sni
Al’ ja nisam srećan tu
Neka znaju sada svi
Sve bih mijenjao za njuHej, pusti me da izgorim…​

 

[tomasojer]

Galeb

Ti vidio si sve
Nebo, more, oblake
Daleke obale
Ulice zlatom posute
Krilima krotio pljuskove
S visina kad nebo zaplače
Milion puta ka sreći
Me vodio tvoj letDragu sam imao
I bio pjan od ljubavi
Put nam razdvojiše
Sa mora jaki valovi
Poleti s grebena,
Pomozi da je pronađem
Raširi krila, hajde…
Dovedi me do njeGalebe raširi krila
Nebo zna da volim je ja
Nađi je gdje god bila
Jer moj brod tone do dnaPoleti galebe
Noćas se uzdam u tvoj let
Dobro znaj da bez nje
Ni na šta ne liči moj svijet
Ti ne daj valima
Da me povuku na dno
Znaj da sam srećan
Samo kada sam s njomGalebe, raširi krila…Nosi joj granu masline
Kaži joj neka zna
Da se kajem za sve
Da bez nje ne mogu ja​

 

[tomasojer]

Još ti se nadam

Još se sjećam onog dana
Kad su te od mene odveli
Vjetri sa Mediterana
Kad su s tobom sreću oteli
Kroz bedeme našeg svijeta
Dunuše tri jaka juga
I srušiše naš ljubavni hram
Ti ostade na kraj svijeta
Srce moje slomi tuga
Sebi priznam kad ostanem sam
Još ti se nadam…Slomiše se moja krila
Iznenada sruši se moj let
Tu na mjestu gdje si bila
Uvenuo čitav moj je svijet
Posustah na pola puta
Nazad vratilo me jugo
Pocijepa me kao gladni psi
Sad sam čovjek koji luta
Obalom sam s gorkom tugom
Sebi priznam kada zaspu sviJoš ti se nadam…
I u ljubav vjerujem
Još me drži nada
Da će biti sve ko’ ranije
Još ti se nadam, pomalo pretjerujem
Pada veče iznad grada
Sanjam daleke obale
Sanjam kako te donose maestrali
Želim vječno da traje taj san
Stojim sam na pustoj obali
Još ti se nadam…​

 

[tomasojer]

Negdje postojim ja

Kad ne budeš imala kraj sebe nikoga
I kada pomisliš da oko tebe je pustinja
Daleko iza brda iza visokih planina
Sjeti se da postojim ja…Kad ti sruše sne i sama lutaš cestom
I kad ti sa svih strana nalete sva zla
Ti onda sjeti se postoji jedno mjesto
I u tome mjestu za tebe postojim jaKad krenu kiše iz tvog oka da liju
I kad zbog nekog il’ nečeg nemaš sna
Kad kraj tebe nema ničeg
Kad od tebe sreću sakriju
Sjeti se da negdje postojim jaKad ti se kidaju niti i gubiš dio svog neba, svog sna..
Kad ti kroz vene tuga poteče, sjeti se postojim ja
I znaj da uvijek ću biti, za tebe
Kada god treba, ti znaš
Moje je srce spremno ponovo da ti se daKad izgubiš nadu, kad ti sreću ukradu
Kad ti dane zalede
Daleko odavde u jednome gradu
Postoji neko za tebe
I kad ti se snovi sruše ko truo brod
Kad misliš da toneš do dna
Ako ti neka lađa doplovi
Sjeti se da to sam ja, to sam ja…​

 

[tomasojer]

Aleksandre, gotovo je sve…

Bogovi ti noćas nose plač
Miris tuge, žgarište i dim
Svaki vojnik tvoj sad spušta mač
Izdaju te jedan za drugim
Spremaju ti bocu otrova
Dušmanin im drži nastavu
Skini s glave vijenac lovora
I uzmi bijelu zastavuAleksandre, gotovo je sve
Gore vatre, kamenje se ruši na tebe
Zadnji tvoj grad noćas je pao
Jer si im vjerovaoNa drugoj su strani sada svi
Nema više tvojih granica
Ne traži ni trunku vjernosti
Izdaje te čak i kraljica
Digni ruke nema izlaza
Baci krunu razbij je o hrid
Zadnji put te bedem zaklanja
Topovima oni ruše zidAleksandre, gotovo je sve…​

 

[tomasojer]

Kao staklo

Ti si nježan cvijet
Al ja te ne smijem ubrati
Jer ja vučem neke
Druge korijene

Kad tad ćeš se
srećna udati
Ti si rođena
Za bolje od mene

Ti si navikla
Na lakše puteve
Na pun astal
I smijeh u kući

Lako se zaljubih u tebe
A znadoh da mi
U srce nisi smjela ući

Nedostižna mojoj ruci
Ti ćes uvijek ostati
Kao kiselo grožđe
Za staru lisicu

Dovoljno dobar
Nikad neću postati
Za tebe, i tvoju porodicu

Da, ja sam nedovoljno dobar
Da bih tebe dobio
Breme teško
s mojih pleča
Nikada se ne bi maklo

Stotinu puta
Srce mi se slomilo
Slomilo, kao staklo

Ti ćeš uvijek biti
Neostvaren san
I moja rana
Dok god sam živ

Ti ćeš uvijek
Živjet vedro ko dan
Meni uvijek biće
Život siv

Ti si navikla...

Nedostižna mojoj ruci...​