Duhovnost nasuprot religioznosti

[kainos]

Što je to pobožnost?

"Pobožnost" je prihvaćanje postojanja Boga, za razliku od ateizma koji negira Božje postojanje. Pobožnost je čovjekov odnos prema Bogu. Svaki čovjek ima
slobodu izbora – biti pobožan ili ne. Pobožnost se izražava na dva potpuno suprotna načina: kroz religioznost i kroz duhovnost. U čemu se razlikuju religioznost i duhovnost?"

Uvriježeno je mišljenje da su "duhovnost" i "religioznost" riječi istog značenja. Pa ih često koristimo u istom kontekstu. Ako smo pobožni, nama je
svejedno da li ćemo za sebe reći da smo religiozni, ili da smo duhovni. Ali naslov ove teme govori o suprotstavljanju pojma "duhovnost" pojmu "religioznost".
Suprotstavljanje ovih pojmova možda će nas u prvi tren začuditi ili zbuniti. "Pa zar to nije isto?" – možemo se pitati. Ali cilj ove teme je pomoći da uvidimo
suštinsku razliku između dvije potpuno različite vrste pobožnosti.

Pojam "religioznost" kako bismo označili čovjekovu prirodnu sklonost ka pobožnosti (s kojom se rađamo) – ali koja ipak nije poslušna Bogu. Njena obilježja su: formalizam, tradicija, lažna
duhovnost, život u sebičnosti i samopravednosti, kao i čovjekov pokušaj "opravdanja vlastitim dobrim djelima".

S druge strane, upotrijebit ćemo pojam "duhovnost" kako bismo označili djelovanje Božjeg Duha na čovjeka. Zato "duhovnost" predstavlja takvu
pobožnost s kojom se čovjek ne rađa – nego je treba za vrijeme svog života dobiti kao Božji dar milosti. Pojmom "duhovnost" označit ćemo dragovoljno
prihvaćanje Božjeg plana spasenja – koji je utemeljen na ljubavi i žrtvi Isusa Krista, svakodnevno posvećenje, radosnu službu iz ljubavi, život usklađen sa
Božjim moralnim zakonom kao znak dragovoljne poslušnosti, život ispunjen "rodom Duha" (ljubav, radost, mir, dobrota, vjernost...), te prihvaćanje spasenja
koje je Božje djelo ("opravdanje vjerom" u Božje zasluge za naše spasenje).

 

[stvarnoslap]

Bez mudrovanja - najjasnije i najtočnije

Ako smo rođeni primarno zato do zadobijemo život vječni, onda će i naša pobožnost primarno biti usmjerena na onoga tko je jedini zaslužitelj našeg ljudskog vječnog života. A to je naš Spasitelj i Bog Isus Krist (Tit 2,13), jer do imena Isusa Krista nema pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti. (Dj 4,12)

 

[kainos]

Wer belive in God the Fahrer, we believe in Jesus Christ, we believe in Holy Spirit

 

[stvarnoslap]

Nije nas ostavio Bog

 

[Talaba]

Pita Stanovnik Biblije Nikodima prvosveštenika farisejskoga: "Šta će čovek dati kao otkupinu za svoj život?" Nikodim češka bradu i ćuti. "I ti se nazivaš prvosveštenikom farisejskim i to ne znaš????" "Ti Talaba ti reci koji je pravi odgovor?" Moj odgovor je: "Ništa, Gospode nad vojskama ni propadljivu dlaku sa glave ne bih dao kao otkupinu za svoj život!" "Što??" "Zato što moj život ne vredi ništa da bi se otkupljivao! Vredi samo ono dobro, vredno, i korisno što čovek ima U i OD života a sam život ne vredi ništa."

Ne veruješ? Recimo da jedeš sa drveta života i živiš "dovjek?" Besmrtan si kao Bog i gledaš kako svi umiru oko tebe. Vreme teče čak i besmrtnicima prolaze milioni godina možda te zatvore u neku rupu u koju čamiš u ne možeš da izadješ poslije nekoga milijuna godina zemljotres razbije tvoju ćeliju i ti izadješ iz rupe svet mrtav nema ljudi nema vazduha možda je ledeno možda i suvo nema vode Sunce se pretvara u Crvenoga Džina i proširuje se do planete uništavajući sve pred sobom. Koga briga ti si besmrtan kao BOG ne treba ti ni vazduh ni voda nije ti hladno ne osećaš bol samo živiš dovjeka. E sada ako imaš sreće da ti planeta ostane u sunčevom sistemu gledaš kako Crveni Džin postaje beli patuljak i barem ti nešto svjetli u mraku ako li nemaš sreće udarni talas može ti izbaciti planetu van sunčevog sistema i polako se kreće i tone u beskraničnu tamu...... Predivno zar ne uživajte u vječnom životu.

Šta? Biblija ne govori o takvom životu? To znači da pored vječnoga života oćeš i pogaču a? Nezahvalniče nijedan! Ti bi da se družiš da sediš sa ljeve i desne strane Bogu a? To znači da te ne zanima samo vječni životveć i VREDNOST koju treba da donese vječni život, zar ne???? To znači da sam JA u pravu. Aaaaaa"Tama Strana Sile" jeste uvek u pravu.

 

[bez_imena]

moja..

Psalam 118
Aleluja!
1 Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
2 Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
3 Neka rekne dom Aronov:
»Vječna je ljubav njegova!«
4 Svi koji se Jahve boje neka reknu:
»Vječna je ljubav njegova!«

5 Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah:
on me usliša i oslobodi.
6 Jahve je sa mnom i ja ne strahujem:
što mi tko može?
7 Jahve je sa mnom, pomoć moja,
i zbunjene gledam dušmane.

8 Bolje se Jahvi uteći
nego se uzdat’ u čovjeka.
9 Bolje se Jahvi uteći
nego se uzdat’ u mogućnike.

10 Pogani me okružiše:
imenom ih Jahvinim uništih.
11 Opkoliše me odasvud:
imenom ih Jahvinim uništih.
12 Opkoliše me poput pčela,
ubod im žeže kao trnje zapaljeno:
imenom ih Jahvinim uništih.

13 Gurahu me, gurahu, da me obore,
ali mi Jahve pomože.
14 Jahve je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.

15 Čuj! Radost i spasenje
odzvanja šatorima pravednika:
Jahvina se proslavi desnica,
16 Jahvina me uzdigne desnica,
Jahvina se proslavi desnica!

17 Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivat ću djela Jahvina.
18 Kaznom teškom kaznio me Jahve,
ali me smrti ne preda.

19 Otvorite mi širom vrata pravde:
ući ću, Jahvi zahvalit’!
20 »Ovo su vrata Jahvina,
na njih ulaze pravedni!«
21 Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.

22 Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
23 Jahvino je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
24 Ovo je dan što ga učini Jahve:
kličimo i radujmo se njemu!

25 O Jahve, spasenje nam daj!
Jahve, sreću nam daj!
26 Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu!
Blagoslivljamo vas iz doma Jahvina!
27 Obasjao nas Bog, Jahve!
Složite povorku s grančicama u ruci
sve do rogova žrtvenika.

28 Ti si Bog moj – tebi zahvaljujem:
Bože moj, tebe ja uzvisujem.
29 Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!

 

[stvarnoslap]

Neka ti kratka misao iz Svetog pisma bude poput jutarnje kave – neizostavna.​

Neka nam ova nedjelja bude poticaj da svakodnevno čitamo Božju riječ, da o njoj u srcu promišljamo i sprovodimo u djelo. Voljeti se može samo ono što poznajemo. A nepoznavanje Pisma nepoznavanje je Krista rekao je sv. Jeronim. Evanđelist Luka na početku svog evanđelja kaže da je sve pomno ispitao. To je obveza i svih nas. Pomno ispitati ono što nam Bog objavljuje po riječima sv. Pisma. Imaš li u svojoj kući Sveto pismo? Ako imaš, znaš li gdje je? Skineš li prašinu s njega samo kad svećenik dolazi u blagoslov pa staviš sv. Psimo na stol da on vidi da ga imaš u kući ili ga koritiš svakodnevno? Neka ti kratka misao iz Svetog pisma bude poput jutarnje kave – neizostavna. To hrani našu pobožnost. “Molimo Gospodina da nam da snage ugasiti televiziju i otvoriti Bibliju, isključiti mobitele i otvoriti Evanđelje” – napisao je papa Franjo na svom twiter profilu. Kažu psiholozi, da ono što zadnje činimo prije spavanja obilježava i naš san. Naše misli u snu hrane se onim što su netom prije spavanja činile. Neka nam zato zadnji pogled prije spavanja ne bude ekran mobitela nego kratki svetopisamski tekst. Tako ćemo ostvariti i onaj redak iz Pjesme nad pjesmama: “Ja spavam, ali moje srce bdije.” Amen.

Vlč. Daniel Katačić

 

[Laodikeja]

PRAVA I POVRSNA VERA

Svaki covek nosi u svom bicu skrivenu teznju da na ovoj zemlji ostvari sebe i svoj zivot, i kreira svoju zivotnu realnost po svojoj sopstvenoj volji.

Covek je stvoren kao telesno i duhovno bice, odnosno - u svojoj strukturi poseduje i telesnu i duhovnu prirodu, i savest i moc razuma da donosi svesne savesne odluke u skladu sa svojom slobodnom voljom.

Vera kao pojam je prisutna u covekovom zivotu, jer svaka covekova zivotna ambicija na bilo kom planu - prozeta je nekakvom verom u njeno ostvarenje, i ako to ne mora biti povezano sa bilo kakvim oblikom religioznosti, vec sa licnom verom i pouzdanjem u sebe i svoje sopstvene potencijale, vestinu, znanje, sposobnost, i zivotne okolnosti.

Sa druge strane - postoji vera u Boga, koja coveku nudi mogucnost da dobije odgovore na sustinska pitanja ljudskog zivota i postojanja.
Problem je u tome - sto vecina ljudi prozivi svoj zivot na zemlji na cisto telesnom nivou svesti, nikada ne trazeci odgovore i ne baveci se tim pitanjima religiozne prirode.

Proucavajuci samu prirodu vere u Boga, i sagledavajuci razlicita iskustva ljudi koji sebe smatraju religioznim - moze se zakljuciti da u realnosti postoje dve vrste vere.

Na prvom mestu to je "povrsna vera" koja ima nekoliko nivoa.

Prvi nivo je opisao sam Isus Hristos recima "OVI LJUDI USNAMA ME POSTUJU, A SRCE NJIHOVO DALEKO STOJI OD MENE" ( Jevandjelje po Marku 7. 6 ).

Po Isusovim recima - ovakva vera ne podrazumeva nista vise od formalnog ispovedanja usnama, i to iz razlicitih ljudskih pobuda, od kojih neke mogu biti "nacionalni ponos, novac i laka zarada, ili radi licne promocije u odredjenim drustvenim ili verskim krugovima..."

Drugi nivo podrazumeva obavljanje formalne ritualno obredne prakse u crkvi ili van nje, iz razloga smirivanja sopstvene savesti - bez licnog duhonog iskustva ostvarivanja prisne zajednice sa Bogom i onoga sto takva zajednica sa njim donosi.

Treci nivo je vera zasnovana na pogresnim stanovistima suprotnim istini zapisanoj u svetoj Bozjoj reci bibliji, u kojoj takodje postoji nedostatak licnog iskustva sa Bogom, jer Isus je rekao "POSVETI IH ISTINOM SVOJOM, REC JE TVOJA ISTINA" ( Jevandjelje po Jovanu 17. 17 ).

Sto znaci - da je samo cista istina nosilac posvecenja i istinskih Bozjih blagoslova.

Suprotno ovoj opisanoj povrsnoj veri je takozvana "integralna" ziva vera.

Ova vera je zasnovana na cistoj istini zapisanoj u Bozjoj reci bibliji, i covekovom licnom zivom iskustvu sa Bogom, koje predstavlja nadprirodni dogadjaj, u kome Bog putem takve zive vere Duhom Svetim menja coveka - stvarajuci u njemu jedno novo bice, i usadjujuci jednu zivu ljubav, radost, i mir - sto se u bibliji naziva "nanovorodjenje Svetim Duhom"

Faktor ove zive vere je covekova iskrena zelja da spozna potpunu istinu bez obzira na cenu, i trazenje da mu se Bog otkrije i da ga povede putem istine.
Ako covek tako cini - Bog ce delovati svojim Svetim Duhom, osvedocice ga u svaku istinu, i kroz tu istinu dati mu Bozansko prosvetljenje, menjajuci njegovo srce i misli, jer Isus je rekao za Duha Svetoga "ON CE VAS UPUTITI NA SVAKU ISTINU" ( Jevandjelje po Jovanu 16. 13 ).

A ono sto Duh donosi putem ovakve zive vere je pomenuto nanovorodjenje Svetim Duhom - opisano u recima Isusa Hrista upucenim Nikodimu:

"Odgovori Isus i reče mu: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može videti carstva Božijeg.
Reče Nikodim Njemu: Kako se može čovek roditi kad je star? Eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se?
Odgovori Isus: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije.
Šta je rođeno od tela, telo je; a šta je rođeno od Duha, duh je.
Ne čudi se što ti rekoh; valja vam se nanovo roditi.Duh diše gde hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide; tako je svaki čovek koji je rođen od Duha.
Odgovori Nikodim i reče Mu: Kako može to biti?
Isus odgovori i reče mu: Ti si učitelj Izrailjev, i to li ne znaš?
Zaista, zaista ti kažem da mi govorimo šta znamo, i svedočimo šta videsmo, i svedočanstvo naše ne primate.
Kad vam kazah zemaljsko pa ne verujete, kako ćete verovati ako vam kažem nebesko?
I niko se ne pope na nebo osim koji siđe s neba, Sin čovečiji koji je na nebu.
I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba Sin čovečiji da se podigne.
Da nijedan koji Ga veruje ne pogine, nego da ima život večni:
Jer Bogu tako omile svet da je i Sina svog Jedinorodnog dao, da nijedan koji Ga veruje ne pogine, nego da ima život večni.
Jer Bog ne posla Sina svog na svet da sudi svetu, nego da se svet spase kroza Nj.
Koji Njega veruje ne sudi mu se, a koji ne veruje već je osuđen, jer ne verova u ime Jedinorodnog Sina Božijeg.
A sud je ovaj što videlo dođe na svet, i ljudima omile većma tama negoli videlo; jer njihova dela behu zla.
Jer svaki koji zlo čini mrzi na na videlo i ne ide k videlu da ne pokaraju dela njegovih, jer su zla.
A ko istinu čini ide k videlu, da se vide dela njegova, jer su u Bogu učinjena"

Amin!

 

[bez_imena]

Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svjetlost a od svjetlosti mrak, koji prave od gorkoga slatko a od slatkoga gorko. Izaija 5,20

 

[bez_imena]

Kad bih sve ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih poput mjedi što ječi ili cimbala što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja, kad bih razumio sva otajstva i imao sve znanje te takvu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih—ništa. Kad bih siromasima razdao sav svoj imetak, kad bih i tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao—ništa mi koristilo ne bi. Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ona ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje pravo, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, nego istini. Sve izdržava, nikad ne gubi vjeru, uvijek se nada, sve podnosi. Ljubav nikad neće uminuti. Prorokovanje? Iščeznut će. Jezici? Zamuknut će. Znanje? Nestat će. Jer nepotpuno je naše znanje, nepotpuno naše prorokovanje. A kada dođe ono što je savršeno, uminut će ovo što je nepotpuno. Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao sam kao dijete, rasuđivao sam kao dijete. Kad sam postao zrelim čovjekom, odbacio sam što je djetinje. Sad vidimo u zrcalu, nejasno, a tada ćemo gledati licem u lice. Sada spoznajem nepotpuno, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i sam spoznan. A sada ostaje troje: vjera, nada i ljubav, ali najveća je među njima ljubav.
1 Korinćanima 13:1-13