Dragoslav Mihailović

Učlanjen(a)
10.07.2010
Poruka
2.773
Драгослав Михаиловић

mihajlovic-ver.jpg


Драгослав Михаиловић (Ћуприја, 17. новембар 1930) је српски књижевник, редовни члан САНУ, добитник многих књижевних награда и признања, превођен на више европских језика.
Рођен у Ћуприји, студирао у Београду Филозофски факултет на Групи за југословенску књижевност и српскохрватски језик. Са двадесет година бива хапшен и послан на Голи оток. Факултет завршава 1957. године, али не успева да нађе стално запослење и често је мењао посао.

Роман „Кад су цветале тикве“ први пут је објављен 1968. године и изазвао је у то време значајну реакцију социјалистичког режима. Представа која је требало да се игра по овом роману је забрањена, а сам аутор тврди да ју је Јосип Броз лично забранио.

Сем овог, Михаиловић је објавио и следећа дела:

  • „Фреде, лаку ноћ“
  • „Петријин венац“
  • „Чизмаши“
  • „Голи оток“
  • „Црвено и плаво“
  • „Време за повратак“
  • „Гори Морава“
  • „Лов на стенице“
Из Википедије, слободне енциклопедије
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Dragoslav Mihailović: Tikve su preživele

Uvek mi je najvažniji bio kvalitet drame, kaže Dragoslav Mihailović, pisac čije delo “Kad su cvetale tikve” u Beogradu dobi treću postavku.

1_zpsf65fb071.jpg

Poverenje: Mihailović kaže da ima veliko poverenje u glumce i da nema običaj da sedi na probama


Ovoga puta na sceni Beogradskog dramskog u režiji Bobana Skerlića. Dan pred premijeru, upitan s kojim osećanjem iščekuje novu postavku svog dela, Dragoslav Mihailović kaže da je to za njega, pre svega, još jedan dragoceni znak, znak da je tekst dobar.


- Kada je 1969. Tito zabranio predstavu u JDP-u, kada je komad toliko kritikovan, nisam strahovao da će me zatvoriti, kazniti ili ne znam šta uraditi. Zaista. Strahovao sam veoma da se posle tolike gužve ne ispostavi da komad ne valja - kaže Mihailović.

Drama “Kad su cvetale tikve” imala je kasnije svoj scenski život koji mu je, kaže, razvejao tu bojazan. Nakon zabranjene predstave, u režiji Bore Draškovića na sceni Jugoslovenskog dramskog, tu dramu je, prisećamo se kroz razgovor, u Narodnom pozorištu režirala Vida Ognjenović.


- Bila je to dobra predstava, odlični glumci, igrao je Miki Manojlović. Bila je i jedna zanimljiva postavka u Sloveniji ‘88. ili ’89. Radili su tu dramu i u Makedoniji, ali predstavu nisam video, bilo je to u vreme kada se Jugoslavija već bila raspala - kaže.


Razgovaramo o trenutku cenzure JDP-ove predstave u Draškovićevoj režiji ’69. godine, o isprva pohvalnim napisima, a potom kritikama, o istoimenom romanu, o tome kako je ta zabrana obeležila život i rad, ne samo njegov život, već i reditelja Draškovića, glumaca, upravnika Bojana Stupice, pa i pozorišni, kulturni život u zemlji u širem smislu. Kada se pogledaju medijski sadržaji iz tog perioda, vrlo je slikovita karikatura u “Novostima” na kojoj je Bojan Stupica uz rečenicu “Sadio tikve, a obr‘o bostan”.


- Meni je, kažem, i onda i danas najbitnije da je komad dobar. Jedan pisac sa Kube je napisao dramu koju je napao Fidel Kastro, rečeno mu je da može da ide sa Kube, te se on potom kajao, posipao se pepelom. Taj komad su radili u JDP-u u vreme kad sam bio predsednik Upravnog odbora u tom pozorištu. Nažalost, drama kao drama nije bila dobra. Džabe tol‘ka muka... Ja sam pak tada mislio samo neka drama valja, pa će se ostalo nekako srediti - kaže.


Kada je o predstavi u režiji Bobana Skerlića reč, Dragoslav Mihailović kaže da je bio na prvoj čitačkoj probi.


- Nemam naviku da sedim na probama, raspravljam s glumcima, da im se mešam. Imam veliko poverenje u njih. Ekipa koju je Beogradsko dramsko okupilo u ovoj predstavi je izvrsna, a posebno me obradovalo kada sam saznao da muziku radi Zoran Erić - kaže Dragoslav Mihailović.

2_zps98be0ced.jpg

Prihod sa premijeree ide nastradalima u poplavama


Kad su cvetale tikve“


Prihod sa premijere predstave “Kad su cvetale tikve” 24. maja u BDP-u odlazi u humanitarne svrhe nastradalima od poplava. Scenska priča o bokseru Ljubi Vrapčetu vivisekcira temu progona, državne i policijske torture, neslobode...

Radnja se odvija pedesetih godina na Dušanovcu, a reditelj Skerlić pozorišnom znakovitošću nije posebno apostrofirao ni prostor ni vreme, napominjući da nas se tema “korozija ljudske duše” i danas duboko tiče. Predstava je komponovana kao mozaik sećanja vremešnog Vrapčeta (Mihajlo Janketić, koji je igrao i u postavci iz ’69), kroz čije se uspomene prelamaju životi raznih likova, od njega kao mladog (Miloš Biković) i majke mu (Danica Ristovski), pa nadalje. Umetničku ekipu čini 36 glumaca, među kojima su i Srđan Dedić, Petar Benčina, Marko Živić...


Izvor: Blic Online
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978

Dragoslav Mihailović – od Golog otoka do Srpske akademije nauka i umetnosti

„Bolje je i kurjak biti negoli čovek, veruj mi. Nema ti od čoveka ništa grđe na svetu. Grđe od čoveka je, opet, jedino čovek” – Čizmaši, Dragoslav Mihailović (1930-2023)

677z381_677z381_22-6138884dda285.jpg

Драгослав Михаиловић (Фото Т. Јањић)

Srpski romanopisac, pripovedač, scenarista, dramaturg, i redovan član Srpske akademije nauka i umetnosti Dragoslav Mihailović preminuo je danas u 93. godini života.

Mihailović je rođen u Ćupriji 17. novembra 1930. godine. Studirao je Filozofskom fakultet u Beogradu na Grupi za jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik. Fakultet je završio 1957. godine, ali nije uspeo da nađe stalno zaposlenje – kako je tvrdio, zbog prošlosti i sukoba sa Upravom državne bezbednosti. Razlog za to je što se pobunio protiv hapšenja svojih drugova zbog pričanja političkih viceva. Optužen je da je na strani rezolucije Informbiroa, i da je izjavio da je Tito „američki špijun” i da je partija „likvidirala SKOJ”. Zbog toga je u septembra 1950. uhapšen a u februaru 1951. prebačen na Goli otok gde je proveo 15 meseci.

Prvi poluknjiževni rad, humoresku pod naslovom „Pismo”, objavljuje krajem 1957. u Ježevom kalendaru. Zatim nekoliko godina sarađuje u novosadskom časopisu Letopis Matice srpske. Matica srpska objavljuje 1967. i prvu njegovu knjigu, zbirku šest pripovedaka pod naslovom „Frede, laku noć”, za koju dobija Oktobarsku nagradu Grada Beograda.

Opet, najpre u Letopisu, isti izdavač 1968. objavljuje i drugu njegovu knjigu, kratki roman Kad su cvetale tikve. Treća knjiga, Petrijin venac, izdata 1975. godine, osvojila je „Andrićevu nagradu“. Roman Čizmaši objavio je 1983. i za njega dobio prestižnu Ninovu nagradu kritike, a 1985. godine i Nagradu Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu godine.
Godine 1969, prema motivima svog romana, napisao je dramu „Kad su cvetale tikve”, koja je objavljena i, u oktobru te godine, pet puta igrana u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, ali posle mnogobrojnih napada na političkim skupovima i u štampi, na radiju i televiziji, lične intervencije Edvarda Kardelja i javnog govora Josipa Broza Tita, skinuta je s repertoara zbog eksplicitnog pominjanja golootočkih zatočenika.

Posle toga drama četrnaest godina nije nanovo stavljena na repertoar – obnovljena je u Narodnom pozorištu u Beogradu 1984, a igrani film prema već otkupljenom scenariju nije snimljen. Roman je u zemlji bio devet godina praktično zabranjen, a isto toliko zvanični jugoslovenski diplomatski predstavnik odlagao je izlazak prevoda u jednoj socijalističkoj zemlji.
Godine 1990. počeo je da objavljuje i dokumentarno-publicističku knjigu u više tomova „Goli otok” (poslednji, peti tom objavljen je 2012. godine).

Objavio je još publicistička dela i naučne studije „Kratka istorija satiranja” (1999), „Crveno i plavo” (2001), „Vreme za povratak” (2006), „Majstorsko pismo” (2007), kao i dramu „Skupljač” (2011). U polemičkim tekstovima, izjavama i intervjuima osuđivao je dve državne koncepcije koju je Srbija tokom XX veka branila: Jugoslaviju i socijalizam.
Izabrana dela su mu štampana dva puta, u šest knjiga 1984. i u sedam knjiga 1990. godine. Osim pomenutih, dobio je Kočićevu nagradu za životno delo, „Račansku povelju“ za celokupno književno delo, Vitalovu nagradu za zbirku pripovedaka „Preživljavanje”, i mnoga druga književna priznanja. Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1981, a za redovnog 1989. godine.

Nedelja, 12.03.2023.
Tijana Stanić

(Politika.rs)
 
Natrag
Top