Dobrica Erić

Učlanjen(a)
19.09.2009
Poruka
27.640
Dobrica Erić, rođen je 1936. godine u Donjoj Crnući, u Gruži, opština Gornji Milanovac, je srpski književnik.

dobrica_eric.jpg


Dobrica Erić je književnik koji je završio četiri razreda osnovne škole u Vraćevšnici i oprobao sreću - kako sam kaže - u mnogim zanatima. Svojim bogatim stvaralaštvom na svojevrstan način obeležava življenje na šumadijskom i srpskom prostoru. On je pesnik, prozni i dramski pisac, lirski zdravičar Gruže, slikar prirode, sela, detinjstva i ljubavi. Nezaobilazan je u antologijama i udžbenicima. Piše poeziju i prozu, sarađuje u brojnim listovima i časopisima i često govori svoje pesme u raznim pilikama. Autor je više romana, pet knjiga lirske proze, 23 zbirke pesama, pet pozorišnih drama, preko 40 knjiga za decu. Zaslužni je umetnik grada Beograda. Prvu zbirku pesama objavio 1959. tod. a do danas više od stotinu knjiga poezije, proze, antologija, slikovnica... Dela su mu prodata u tiražu od milion primeraka. Dosta ih je prevedeno na svetske jezike. Pesme su mu ušle u čitanke, antologije, školske lektire. Za mnoge su kompozitori napisali muziku. U javnim nastupima - na TV, na večerima poezije i drugim priredbama on svoje pesme ne čita, on ih govori, jer ih gotovo sve zna napamet. Sa D. Vitoševićem pripremio je antologiju - Orfej među šljivama (1963), a samostalno priredio antologiju - Da sabljama zemlju dijelimo (1994).

Dobrica Erić živi i radi u Beogradu i u Gruži.

Nagrade i priznanja

* 1974. Goranov vijenac
* 1977. Mlado pokolenje
* 1977. Orden zasluga za narod
* 1982. Nagrada Zmajevih dečjih igara
* 1982. Vukova nagrada

Bibliografija

* 1959. Svet u Suncokretu
* 1965. Vašar u Topoli
* 1966. Stari seljački kalendar
* 1968. Slavuj i sunce
* 1969. Ogrlica od grlica - Kulturni Centar, Novi sad
* 1973. Torta od sedam spratova
* 1975. Pesma o svicima
* 1976. Dolina suncokreta
* 1977. Večni kratkovečnici
* 1978. Slavuj i sunce - IRO. Mladost, Zagreb
* 1979. Bašta sa sedam ruža
* 1980. Sricanje žene
* 1980. Leto u Kalipolju - IRO. Veselin Masleša, Sarajevo
* 1980. Čardak između četiri jabuke
* 1982. Moj drug, Milivojčićev lug
* 1985. Cunčeva verenica
* 1987. Tako žubori reka
* 1988. Pismo kraljici cveća - Rad, Beograd
* 1989. Roždestvo ratarevo
* 1989. Krunisanje
* 1990. Bunar za prijatelje
* 1991. Puževa srma
* 1991. Ekološki bukvar
* 1992. San Gružanske letnje noći
* 1993. Jezero Ježeva bara
* 1993. U vatri bismo, ne izgorismo
* 1993. Plači voljena zemljo
* 1999. Razapeta zemlja
* 1999. Vilina Dolina
* 2002. Pusti puže rogove - IP. Rad, Beograd
* 2002. Krunisanje - IP. Rad, Beograd
* 2005. Deca sa zlatom lipe u kosi
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
12.10.2009
Poruka
20
Dobrica je dobitnik i nagrade "Neven" za knjizevnost namenjenu deci
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
ODLAZAK DOBRICE ERIĆA: Njegovim glasom pevala je sva Srbija

Veliki pesnik Dobrica Erić preminuo je u petak u Beogradu, posle duže bolesti

14-eric-_620x0f8061ad739b53f1a.jpg


OPEVAO je svaki cvet u svojom zavičaju, napisao veliku odu svom srpskom rodu, u srca nam zauvek utisnuo blistave stihove detinjstva i mladosti. Veliki pesnik Dobrica Erić preminuo je u petak pre podne, u Beogradu, u 83. godini, posle duže bolesti i izostajanja iz javnog i književnog života.

Bio je jedan od najpopularnijih pesnika za decu i odrasle u drugoj polovini 20. i početkom 21. veka. Njegovo stvaralaštvo, složni su i čitaoci i tumači književnosti, ušlo je u raskošnu "narodnu čitanku" za sve razrede i sva vremena.
Započeo je pesnički put ranom zbirkom "Svet u suncokretu", u izdanju Matice srpske 1959. godine. Rođen u Donjoj Crnući, u Gornjoj Gruži, postao je pesnik zemlje - Šumadije, Srbije i svih srpskih zemalja i krajeva.

- Dobrica Erić je bio prirodni izdanak srpske poezije, rođen u okrilju usmenog pesništva, bogomdani dar, čarobnjak pesničke reči i lirske muzike. Startovao je kao najuspešniji predstavnik pokreta "Srpski pesnici na selu", čiji su pokrovitelji i promoteri bili učeni intelektualci dr Dragiša Vitošević i prof. dr Vladeta Košutić. Sa Vitoševićem je sastavio cvetnik srpskih pesnika sa sela "Orfej među šljivama". Uskoro je nadrastao i svojim darom prevazišao ceo pokret i postao pokret sam po sebi - mnogobrojnim knjigama, nastupima, ukupnim pesničkim životom - saopštila je Srpska književna zadruga na vest o Erićevom odlasku.
Njegove knjige za decu imale su veliku popularnost i mnoga izdanja; s velikim brojem pesama ušao je u "Antologiju srpske poezije za decu" Dušana Radovića, s kojim je uređivao časopis "Poletarac". U poeziji za decu ostavio je neizbrisiv trag i originalan opus, između ostalog: "Vašar u Topoli", Slavuj i sunce" "Ogrlica od grlica", "Leto u Kalipolju", "Frula zlatokrila", "Od ratara do zlatara", "Dobrica čobanska torbica", "Torba sa pet spratova", "Pesme o svicima", "Dolina suncokreta" i druge.
- Ako se čovek rađa kao pesnik, sigurno je da se Dobrica rodio kao pesnik. Njegovim glasom pevala je sva Srbija - rekao je u petak, za "Novosti", književnik Milovan Vitezović, opraštajući se od Erića.
Dela Dobrice Erića objavljena su u 20 knjiga, među kojima su deset za decu, deset za odrasle. SKZ je objavila niz njegovih knjiga, a na kraju (2017) "Izabrane pesme" u plavoj ediciji "Kolo" u kojoj su ravnopravno zastupljene pesme za odrasle i za decu.
- Erić je bio živi lirski izvor našeg narodnog duha, neodoljivi pesnik zavičajnih šumadijskih predela, oduševljeni glas u slavu života i rađanja, ali i gorki glas pobune protiv nepravde učinjene njegovom slobodarskom narodu. Plenio je i doticao duše slušalaca i čitalaca svih naraštaja, uz njegovu pesmu svi su postajali neposredniji i bezazleniji. Pamtićemo njegove reči kao izrasle iz naše rodne i rođene zemlje - rekao je ministar kulture Vladan Vukosavljević.
Pisao je pesme koje nalikuju bajkama, govorio je svojevremeno Slobodan Rakitić, pune svetlosti, boja i raskoši prirode i jezika, nepresušne vedrine. Bio je izvoran i samosvojan narodni pesnik, u najboljem značenju takvog određenja. Okrenut tradiciji i običajima, nacionalnim vrednostima, a da pritom nije ništa manje svevremen i univerzalan. Niko tako sa ljubavlju nije pisao o svom zavičaju, svojoj Gruži, rekama, dolinama i brežuljcima, vodenicama i vajatima, kupačicama i vilama, o Srbiji i pravoslavnom srpskom rodu. O radostima i patnjama.
Sledio je i misao Miloša Crnjanskog da pesnik koji ne saučestvuje sa patnjama svoga naroda nije pravi pesnik.
- Na početku ratova krajem 20. veka Dobrica Erić je prešao Drinu i pesmom hrabrio i razonodio svoj narod. Plemenitost, lepota i raskoš njegovog pesništva pribavili su mu ozbiljan ugled - čitaoci i poštovaoci ovenčali su ga neprolaznim pesničkim vencem. On je znamenita figura srpske poezije. Živeo je u dobu Desanke Maksimović, Vaska Pope, Stevana Raičkovića i Brane Petrovića - imao je svoj originalni lik i reč, prepoznatljivu i snažnu da se nije morao potpisivati. Srpska književna zadruga smatra ga jednim od najvećih pesnika ovog doba koji je u ovoj staroj ustanovi dovršio svoj životno-književni put - istakli su u SKZ.
Otišao je veliki pesnik čiji je opus obogatio živote različitim generacijama koje su živele na ovim prostorima, rekao je Ljubivoje Ršumović:
- Sa pravom je imao titulu "saradnik sunca" koju su nosili svi koji su bili na tragu stvaralaštva Duška Radovića. Dobrica je bio jedan od temelja naše kulture iz čije poezije su deca učila najbolje o životu. Bio je pesnik i pripovedač, vrhunski narator i čovek kojeg su školarci obožavali. Ovo je veliki gubitak za našu kulturu, a naročito za nas, njegove prijatelje.
Govoreći o sudbini našeg naroda i istoriji koja nas vekovima pritiska, u jednom od poslednjih intervjua koji je dao za "Novosti", Erić je poručio:
- Ona nikada ne može biti završena, sve dok se Zemlja okreće i sunce nas ponekad ogreje, ali sad će je nastaviti neko drugi. Ja sam se mnogo umorio i samo želim da odem među drveće, među životinje i ptice. Oni se nisu promenili, oni su isti kao pre hiljadu godina, a ljudi, nažalost, nisu izdržali...
Dobrica Erić je iza sebe ostavio troje dece. Datum i mesto komemoracije i sahrane biće naknadno saopšteni.
A na put u večnost ispraćamo ga sa onim njegovim čuvenim:
- Sunce se još penje na Cerić, srdačno Vaš, Dobrica Erić!

AUTOR STOTINAK KNjIGA

ZA više od pola veka pevanja, napisao je i objavio stotinak knjiga - poezije, proze, za decu i odrasle: "Vinogradar", "Stari seljački kalendar", "Stražar na suncu", "Serbia koje ima", "Buklija", "Pesma o rataru", "Stari srpski kalendar", "Večni kratkovečnici", "Sricanje žene", "Padanje zvezda", "Tri sonetna venca", "Kosač peva pod krošnjama", "Kuća za moga brata", "Roždestvo ratarevo", "Krunisanje" u biblioteci "Reč i misao", "Bunar za prijatelje", "Plači, voljena zemljo", "Trava je uvek mlada", "Razapeta zemlja", "Ruža vetrova", "Brojanice iz Gračanice".

CVEĆE KOJE CVETA

POEZIJA u našem vremenu, smatrao je Dobrica Erić, ima moć samo još kod "malih" običnih ljudi i kod dece:
- Danas skoro ceo naš narod piše pesme i tako se brani od zla i bede, ali pesme ne čita više niko. To je cveće koje još cveta, a niko ga ne bere i ne miriše.

PERO ZUBAC: JEDAN U VEKU

TAKAV pesnik se rađa jednom u veku. Lep kao da je sišao sa freske Belog anđela, potpuno srastao sa svojom zemljom, sa prirodom, sa naraštajima, veliki mudrica i veliki pamtiša. Otišao je da oplemeni neku zvezdu u beskraju. Mnogo sam ga voleo svih ovih godina našeg prijateljstva.

MOŠO ODALOVIĆ: PESMA KAO SVETILjKA

ERIĆ je jedini pesnik koji je detetu, pesmom kao svetiljkom, obasjavao i objašnjavao svet oko nas. Tako su ga deca i prihvatala: kao TV ekran pre pojave televizije, kao predstavu nikad viđenu u pozorištu. Svojom pesmom donosio je huk i zvuk, i zuj i bruj, i trepet i lepet - svih majušnih stvorenja. Svi mi koji pristizasmo međ` pesnike imali smo Dobricu kao stalno otvorenu čitanku. Dobrica je na pesničkim časovima bio i razgovorno i dopunsko štivo. Sva susretanja je svodio na zagonetanja i odgonetanja u horskoj saradnji sa majušnima. Dragocen, zaista neponovljivi Dobrica Erić, slava mu i milost.

IVANA ŽIGON: ČAROBNjAK STIHOVA

BIO je čarobnjak među pesnicima. Od škole do škole, od grada do grada, od biblioteke do biblioteke, pronosio je svetlost svoje duše. Ako bi postojao instrument koji se zove "srpska lira", bio bi nalik Dobričinom srcu. U svojoj torbici s kojom je putovao u susret publici, nosio nam je zavičaj na dar. Svi mi rođeni u betonu i velikim gradovima dobijali smo taj najlepši poklon upravo od njega. Opisao nam je svaku travku, livadu, šljivu, manastir i imao je suzu i za srpskog ratara i za ratnika.

DRAGAN LAKIĆEVIĆ: ORFEJ MEĐU ŠLjIVAMA

ZAČUĐEN svetom u kojem se obreo od rođenja - suncem, zemljom, dugom, majkom, cvetom, svicima - Dobrica Erić se, veoma mlad, zauzeo da sve to opeva i pozlati najlepšim rečima srpskog jezika i neobičnim metaforama svoga postupka. Od rodne kuće, njive, reke, porodice i škole, opevao je svaki kutak i znamenje Gruže, Šumadije i Srbije, u svemu pronalazeći čaroliju i dubinu i božji znak. Njegov pesnički dar odredio mu je da bude u službi sudbine zemlje ratara i ratnika, svekolike ljubavi - radosti i kratkovečnosti života. Za decu i odrasle, jednako posvećeno, tečno i muzikalno, ovaj "Orfej među šljivama" izvijao je strofe, pesme, sonetne vence. Opevao spolja, pronicao unutra. U malom otkrivao veliko. Naizgled naivno i nežno - svedočio je o ozbiljnom i tragičnom.

(Novosti)
 
Natrag
Top